Saturday, 31 December 2011

BUDI PONOSAN NA ISLAM !!!


U vrijeme napada nevjernika na islam, neki muslimani prelaze u defanzivu sa unutrašnjim osjećajem izgubljenost dok pokušavaju dokazati nevjernicima da se islamske vrijednosti ne razlikuju od zapadnjačkih. Ako im nevjernici kažu da je islam raširen džihadom, oni govore da se džihad vodio samo u odbrani. Ako im se spomene "loš" status žene u islamu, oni pokušavaju dokazati da se višeženstvo može vršiti samo pod striktnim uvjetima koje većina muškaraca ne ispunjava pa stoga to im nije ni dozvoljeno! Ovakav stav se mora potisnuti. Islam je način života, propisan od Allah i nemože se staviti na isti nivo kao drugi zakoni koje su ljudi napravili.
 
Muslimani moraju imati dovoljno pouzdanja u sebe, i da izađu iz položaja onoga ko je optužen i samo se brani. Kad su Kurejši optužili muslimane da krše svetost svetih mjeseci u borbi između muslimana sa Abdullahom ibn Džahšom na čelu i kurejšija na drugoj strani, Allah Uzvišeni objavljuje slijedeći Kur'anski ajet: 

" Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: Ratovanje u njemu je veliki grijeh, ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje njegovih stanovnika iz njih još veći kod Allaha. A fitna je veća od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše ako budu mogli. A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu o oni će stavnovnici džehennema biti u njemu će vječno ostati ".  (Bekara, 217). 

Evo kako Allah u Kur'anu odgovara nevjernicima. Kur'an počinje sa napadom na njih, na ukazivanje njihovog najvećeg grijeha: Nevjerovanja u Allaha i njihovog pripisivanja Mu druga! Zato mi ne smijemo iznositi laži o našoj vjeri da bi zadovoljili nevjernike i munafike.

Neki muslimani se pokušavaju sakriti i sakriti svoj islamski identitet iz straha da ne budu optuženi za "fundamentalizam". Pa tako neki muškarci briju bradu, a žene stavljaju "hidžabe" koji izgledaju kao sa modne revije. Kad im se da hrana ili piće koje je haram, kažu da nisu gladni ili kažu da im se to ne sviđa. Samo nekolicina kaže da to ne jede jer su muslimani. Ovo nije put ashaba niti Poslanika savs. Kad bi ashabi primili islam, oni bi osjetili ponos i znali da su sve ostale ideologije i načini života ispod onoga što im je Allah objavio iznad sedam nebesa.

U borbi između perzijanaca i muslimana, Rustum, vođa nevjernika, je zatražio pregovore sa muslimanima. Sad ibn Abi Wekkas, emir muslimana u ovoj borbi, mu je poslao grupu ashaba na čelu sa Rabijom ibn Amirom. Vođa medžusija je pripremio veličanstven doček, da bi zapanjio muslimane ili "beduine" kako su oni smatrali muslimane i ukaže na njihov slabiji položaj. Perzijanci su rekli Rabiji da uđe bez oružja. On je odbio i ušao je i sa oružjem i sa konjem kojeg je privezao kraj Rustuma! Kad ga je Rustum pitao: Zašto ste došli? Rabija mu je rekao: Allah nas je poslao da prevedemo čovječanstvo iz obožavanja ljudi u obožavanje Allahu i iz gluposti ovog života u njegovu širinu, i iz tlačenja religija u slobodu Islama. Allah nas je poslao Svojim stvorenjima sa Svojom vjerom. Ko god ovo prihvati mi ga prihvatamo, a ko ovo odbije borimo se protiv njega dok ne dobijemo obećanje od Allaha! A šta je to obećanje, upita Rustum. Rabija mu reče: Džennet za šehide i pobjeda za one što ostanu! Rustum mu reče: Možeš li odgoditi ovu stvar dok mi ne razmislimo? Rabija mu reče: Da. Koliko dana ti treba: jedan ili dva? Rustum reče: Više. Trebam pisati narodu. Kaže Rabija: Nemože. Naš Poslanik nam nije dozvolio da odlažemo naše neprijatelje duže od tri dana. Zato odluči se sad.
 

Ovaj ashab je došao iz društva koje je bilo materijalno daleko iza perzijskog carstva. Ali u njemu je bilo sjeme istine i pravde koje mu nije dozvoljavalo da se zaslijepi blještavilom nevjernika oko njega. Civilizacija počinje sa ispravnom vjerom i akidom. Materijalni aspekti dolaze na drugom mjestu kao proizvod društva. Na drugoj strani, nevjernik bez obzira koliko on bio materijalno razvijen, je necivilizovan i nosi u sebi uzrok svog uništenja - nevjerstvo. Zato treba biti ponosan sa islamom !

Preuzeto iz "Al džumua Magazine"

Wednesday, 7 December 2011

BRATE, NE NANOSI ZLO MUSLIMANIMA !

Uzvišeni Allah, kaže: 

"... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur’an, XLIX/12)

Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: 

"Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?" "Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." 

(Prenose Buhari i Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u našem svakodnevnom životu, na žalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje braće, ako šta pogrešno kažu ili šta nepravilno učine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogrešne postupke svoje braće, imaju loše mišljenje o njima, a kada kritikuju (čitaj ogovaraju), jezici su im oštriji od glatke britve. 

Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da dočekaju neki povod kojeg, na žalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilaženja medju sinovima islamskog ummeta. 

Na taj način, mi samo pomažemo neprijateljima islama. Zahvaljujući našoj međusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljače i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali našeg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih činjenica napadamo svoju braću u islamu!?

Imam Ibnil-Kesir, u svom djelu "El-bidajetu ve En-nihajeh", prenosi događaj Ijjasa ibn-Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom čovjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: "Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?" "Ne", - odgovori čovjek. "A da li su učestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?" "Ne", - ponovo odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: "Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe !? "(U vrijeme Ijjasa,Turci do tada nisu primili islam) Prim. prev.

Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sačuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan učenjak i veliki pobožnjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzaslužniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima čovjeku njegova dobra djela. Onda se nije čuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je čuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kući i lično bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da će na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time što će uzeti od njihovih dobrih djela.

Braćo i sestre!
  
Čuvajmo se ogovaranja. Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: 

" Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", - rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)

Braćo i sestre!

Islam nas uči da se međusobno volimo i da jedni druge poštujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu’minima rekao: 

" Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim)

Pravi musliman mora poštediti muslimane od svog jezika i ruke ako istinski vjeruje u Allaha. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu međusobno napadati ? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe ! 

Prava svojstva vjernika - mu’mina su: 

"...strogi prema nevjernicima, a samilosni medju sobom..." (Kur’an, XLVIII/29) 

"..prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..." (Kur’an,V/54) 
 

( Islamski časopisa "Hilal" )

Wednesday, 30 November 2011

MODERNO POKRIVANJE - PITANJE I ODGOVOR


Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!


 Odgovor: 


Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

Thursday, 24 November 2011

ZABRANA VARANJA

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.

Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: "Šta je ovo, vlasniče hrane?" Kaže: "Pokislo je, o Allahov Poslaniče." Pa mu reče: "A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas."[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: "Ko nas vara nije odnas", i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : "Hadis je hasen sahih."

Thursday, 17 November 2011

ISLAMSKI VIDEO KANAL ON VIMEO

Vimeo
 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO




 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO

Friday, 11 November 2011

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

Tuesday, 8 November 2011

Hutbe prvih generacija - Ashaba -



Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Tuesday, 1 November 2011

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :


  1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
  2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
  3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
  4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.
Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.

Sunday, 30 October 2011

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]
Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:
  1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
  2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
  3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )
Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:
( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]
  1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
  2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]
Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]
  1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
  2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

[1] El-Hudžurat 10.
[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.
[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.
[4] En-Nisa 86.
[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.
[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.
[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.
[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.
[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.
[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.
[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.
[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.
[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.
[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.
[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.
[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.
[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.

Saturday, 29 October 2011

MUNAFICI, LICEMJERI, DVOLIČNJACI !!!


KUR’ANSKE DEFINICIJE MUNAFIKA

Kaže Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom


Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.

oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.


(Kur'an sura El-Bakara, 8-15 ajet)


Osnovne osobine Munafika


- Pojavljuju se u zajednici Vjernika (Mu’mina)

- Iako ne vjeruju pretvaraju se da vjeruju
- Ne razumiju Kur’an
- Vrlo malo spominju (sjećaju se) Allaha (dž.š)
- Ohole se
- Govore ono što im nije u srcu
- Pogrešno tumače Kur’an
- Prepreka su dobrome, nadmeću se u zlu
- Ono što Allah (dž.š) voli munafici ružno vide
- Nezahvalni su
- Ismijavajući se, govore o Kur’anu i vjernicima 







Nadmetanja u prevari vjernika

- Trude se da postignu ljudsko zadovoljstvo a ne Allahovo (dž.š)

- Troše svoje imetke da bi se pokazali
- Na Allahovom putu nikada ozbiljno ne ulažu
- Gladnih očiju i sebični su
- Spoljašni oblici i njihove priče mogu biti varljive
- Okupljaju se tajno i protiv vjernika kuju planove
- Špijuniraju među vjernicima


Duhovno stanje u kojem se nalaze Munafici


- Nisu zadovoljni, stalno sebe hvale, trude se da se dokažu

- Žive u velikom strahu od vjernika

Bezumnost Munafika


- Misle da ono što rade Allah (dž.š) ne vidi

- Nesvjesni su da Allah (dž.š) pomaže vjernike
- Strahuju od Allahove kazne i uznemiravanja nevjernika
- Medjusobno su u nesporazumu
- Misle da varaju vjernike
- Misle da su mnogo pametni



Osobine Munafika u sijanju smutnji

- Prepoznaju se u trenutcima straha i teškoća

- U teškim trenutcima za vjernike munafici počinju sa sijanjem smutnji
- Među vjernicima šire neistinite vjesti (dezinformacije)
- U ime reda siju nered



Akcije Munafika protiv Vjernika u vremenu smutnji


- Žele se osvetiti vjernicima
- Sklapaju saveze sa nevjernicima
- O vjernicima stalno loše govore
- Trude se da u svoje redove povuku nekog od vjernika

Allah će munafike razotkriti i kazniti ih


- Munafici će i na dunjaluku doživjeti patnje

- Munafici će na sudnjem danu biti bačeni na dnu Džehennema


U Kur’anskoj suri El-Munafiqun koja direktno govori o licemjerima i koja zbog toga i nosi ime Licemjeri Allah dž. š kaze:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!


1. Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!" - I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.


2. oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!


3. To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju.


4. Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!


5. A kad im se rekne: "Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti"- oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.


6. Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati.


7. oni govore: "Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.


8. oni govore: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!" A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.


9. O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.


10. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!"


11. Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.


(Al-Munafiqun -- Licemjeri - Medina - 11 ajeta)


Istinu je rekao Uzvišeni Allah.


Neka nas Allah dz. s. sačuva od zla licemjerja i licemjera i neka nas uputi na pravi put, put kojem su pozivali svi Njegovi poslanici od Adema a.s pa do Muhammeda s.a.w.s.

Wednesday, 19 October 2011

ABORTUS - ZLOČIN PREMA DJETETU



Jedna od najvaznijih odlika islama jeste sto on podstice na ocuvanje i odbranu covjekovog zivota. Zato je u islamu predvidjena najstrozija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Poznato je da kod Allaha, dzelle sanuhu, kap nevino prolivene mu’minske krvi znaci vise nego li rusenje Ka’be od strane nevjernika. Tako islam posvjecuje posebnu paznju ocuvanju zacetog djeteta u majcinoj utrobi i zabranio je bilo kakvu vrstu njegova ostecivanja ili unistavanja. S druge pak strane, islam podstice na radjanje djece i formiranje novih, jacih i mnogobrojnih islamskih generacija. Allah, dzelle sanuhu, je trudnicama obecao nagradu i sevap koje je samo za njih pripremio. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu zalejhi ve sellem, kaze:

“Zar neka od vas, koja je trudna sa svojim muzem, a zadovoljan je s njom, da ne bude zadovoljna da ima nagradu kao onaj koji posti i bori se na Allahovom putu. A kada je porodicni bolovi obuzmu, niko ni na nebesima ni na Zemlji ne zna sta joj je od nagrade pripremljeno.“ .........Da li igdje postoji ovakva nagrada? Ne, to postoji samo u islamu.
Abdullah ibnil-Omer je vidio jednog covjeka kako na vratu nosi svoju majku. Primjetivsi Abdullaha covjek ga upita: “Sine Omerov, da li sam ovim postupkom uspio uzvratiti dobro majci koje je ucinila prema meni?“ “Ne, ni koliko jedan porodjajni bol, a Allah ce te nagraditi zbog te sitne stvari.“

Sestro koja vjerujes u svoga Gospodara, znaj da je zivot djeteta u utrobi majke zagarantovan Serijatom, jer plod predstavlja zivo bice i na osnovu toga se zabranjuje njegovo unistenje, bilo ono od oba roditelja, ili samo od majke. Takodje je haram unistenje djeteta koje je zaceto na nezakoniti nacin (zinalukom) i nije dozvoljeno njegovo ubijanje, jer je ono zivo ljudsko bice koje nema grijeha. U vrijeme Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna udata zena je ucinila zinaluk (blud). Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio unistenje njenog djeteta koje je zaceto na nezakonit nacin i naredio je da se njegova majka brine za njega sve dok dijete ne ojaca i pocne samo jesti. Nakon pruzene paznje prema djetetu, Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naredio da se izvrsi kamenovanje nad njegovom majkom koja je ucinila zinaluk.

Studija o abortusu zahtijeva pojasnjenje i navodjenje hadisa na tu temu, pojasnjenje nenamjernog i namjernog unistenja djeteta, jer se serijatski stav razlikuje od jedne do druge situacije.
Neka islamska ulema i pripadnici pravnih serijatskih skola kategoricno zabranjuju namjerni abortus, neobracajuci paznju na zivot (koliko je vec dugo plod u utrobi majke) zacetog djeteta, jer sa samom oplodnjom uspostavljen je novi zivot koji nosi nasljedne osobine roditelja koje su samo Allahu, dzelle sanuhu, poznate.

Abortus se zabranjuje jer se njime unistava ono sto vec postoji, a postojanje djeteta pocinje od samog trenutka kada je materica prihvatila plod u sebe, odnosno njene pripreme za novi zivot. Unistenje tog ploda je zlocin, a kada taj plod postane zakvacak (zalekah) i komad mesa (mudgah) zlocin biva veci, a kada se udahne dusa u taj plod onda zlocin biva jos vecim, a da ne govorimo o njegovom ubistvu nakon rodjenja.
Neka ulema donosi svoj stav po pitanju abortusa i njegovoj zabrani nakon 42 noci zivota ploda na osnovu hadisa u kojem kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada se navrsi 42 noci nakon oplodnje, Allah, dzelle sanuhu, posalje meleka koji ga oblikuje, dajuci mu sluh, vid, kozu, meso i kosti, a zatim kaze: “O Gospodaru, musko ili zensko?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov edzel (cas smrti).” I tvoj Gospodar kaze sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov rizk (opskrba)?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim melek izadje sa stranicom, ne dodaje nista na ono sto mu je naredjeno, niti oduzima.”

Iz ovog hadisa se razumije da udahnuce duse u plod biva nakon sest hefti, tj. 42 noci, te je ulema koja uzima ovaj hadis kao dokaz zabranila abortus nakon 42 noci zivota ploda.
Neka ulema za svoj stav uzima podlogu u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu: “Zaista u stvaranju vasem boravite u utrobi majke cetrdeset dana, zatim toliko budete zakvacak (zalekah), zatim toliko budete komad mesa (mudgah), zatim Allah posalje meleka, pa mu naredi cetiri rijeci i on zapise njegov rizk, njegov edzel, da li je nesrecan ili srecan, zatim udahne u njega...” (Buhari)
Ovaj hadis je u skladu sa ajetom: “Mi smo zaista covjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruskom ucinili, zatim od ugruska grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje ozivljujemo, pa neka je uzvisen Allah, najljepsi stvoritelj!” (Kur’an, XXIII/12,14)
Ova ulema smatra da dusa biva udahnuta nakon cetvrtog mjeseca, tj. nakon 120 noci, te su donijeli fetvu o zabrani namjernog abortusa nakon tog perioda.
Takodje je jedan broj uleme uzeo oba spomenuta hadisa kao podlogu za donosenje svog stava po pitanju abortusa uzimajuci u obzir slanje meleka vise puta. Oni su zabranili namjerni abortus nakon udanuca duse. Tom njihovom stavu se niko ne protivi od islamske uleme, tako da se namjerni abortus nakon udahnuca duse kategoricno zabranjuje.
Sto se tice pitanja abortusa prije udahnuca duse, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod odredje-nim uslovima koje Serijat precizno odredju-je. Oni smatraju da je abortus dozvoljen uz opravdani razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slucaju da trudnoca predstavlja opasnost po zivot majke koja je osnova zivota djeteta, a dijete je ogranak. Zato se ne zrtvuje osnova zbog ogranka i to prihvata Serijat, zdrav razum, moral, medicina i zakon. Takodje, abortus se dozvoljava u slucaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja ce mu otezavati zivot, kao i njegovoj porodici, u skadu sa pravilom “Stetnost se otklanja prema mogucnostima”, s tim sto medicinski tim pouzdanih lijecnika muslimana (ne jedan lijecnik) treba da to potvrdi. Na osnovu spomenutog kazemo da je u osnovi namjerni abortus haram i njegova zabranjenost se povecava sa povecanjem zivota zacetog djeteta.

Po islamskom zakonu, nad osobom koja unisti plod nakon udahnuca duse treba izvrsiti kaznu ubistva, jer je bespravno i namjerno izvrsila ubistvo nad drugim. Takodje se ista kazna izvrsava nad osobom koja je sa nijjetom unistenja ploda u utrobi majke udarala u stomak trudnice i na taj nacin ubila dijete.
Osoba koja nenamjerno unisti plod, bio to otac, majka ili neko drugi, duzan je dati sadaku u iznosu 212,5 grama zlata ili 1785 grama srebra. Nakon toga, ta osoba je duzna osloboditi roba muslimana, a ako ne nadje onda je duzna postiti dva mjeseca, dan za danom, trazeci oprosta od Allaha. Allah, dzelle sanuhu, kaze: “...Onaj ko ubije vjernika nehotice, mora osloboditi ropstva jednog roba, vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj, oslobodjen je krvarine jedino ako oni oproste...” (Kur’an, IV/92)

Na kraju nuzno je spomenuti ono sto pisu novine, casopisi i ono sto cujemo od pretpostavljenih. Procenat abortusa kod Bosnjaka u Republici Bosni i Hercegovini je veoma visok, a u nekim periodima je iznosio 25 slucajeva na dan (ve la havle ve la kuvvete illa billah). Taj procenat je mnogo manji kod Srba i Hrvata. Pored njihove brojnosti oni pozivaju ka radjanju, a jedan od primjera toga je i poznati srbijanski umjetnik (naivac) Milic od Macve, koji je uputio poziv svim crkvama i organizacijama za pruzanje pomoci i davanju dobrovoljnih priloga porodicama koje imaju vise djece kako bi podstakao Srbe na radjanje. Po tom programu bi, kako pise beogradski “Nin” bila davana pomoc tim porodicama u narednih pet godina. Time se zele nadoknaditi zivoti stradalih u ratu i ojacati Srbi kako bi ocuvali svoju brojnost na Balkanu. Milic je svoj zahtjev uputio svim zemljama sirom svijeta kako bi bio podrzan u svojim namjerama, dok mi i pored naseg malog broja u odnosu na one koji su nas unistavali i koji nas i danas ubijaju, nismo ni korak poduzeli ka necemu takvom. Zaboravili smo da nam islam zabranjuje abortus, da nas poziva ka braku i radjanju. 

Kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zenite one koje mnogo vole (i poduzimaju sve da zadovolje svoga muza) i koje mnogo radjaju, ja cu se ponositi vasom brojnoscu medju drugima na Sudnjem danu.” To se moze postici ranijom zenidbom, radjanjem vise djece, sprecavanjem abortusa.
Poznato nam je, danas kao nikada, koliko smo okruzeni dusmanima. Nas opstanak na nasoj zemlji i u nasoj domovini Bosni i Hercegovini je povezan sa nasom povezanoscu sa vjerom, kao i sa nasom snagom i brojem kada se sretnemo sa neprijateljem. Sedamdesetih godina ovog stoljeca na sastancima rukovodioca “bratstva i jedinstva” upucivani su pozivi za unistenjem “muslimanskog uha” jos u utrobama. Njihovi planovi za unistenjem muslimana su jos stariji i dobro nam poznati, pa da li da i mi sami sprovodimo njihove planove ili cemo se vratiti svojoj Knjizi i uciniti iskreno pokajanje za sve sto smo do sada ucinili.
ZAR DA ZABORAVIMO!

Podaci o Bosni i Hercegovini :
 
Bosna ima povrsinu od 51197 km.
Ona je vazan most koji povezuje Srednju Evropu sa Sredozemljem.
Broj stanovnika u popisu 1997-e god. bio je 4,377,000,
-broj poginulih Bosnjaka u ovom ratu: 200.000 od toga 22.000 djece.
-broj ranjenih: 240.000, od toga 52.000 djece.
-broj hendikepiranih 100. 600, od toga 4.000 djece.
-broj raseljenih: 1.225.000 koji su raseljeni u preko stotinu zemalja.
-broj raseljenih unutar BiH iznosi 850.000.
-broj nestalih lica: 53.600, od toga 28.420 iz Srebrenice i Zepe.
-broj sela koja su potpuno unistena:475.
-broj gradova koji su bili okupirani ili su jos pod sprskom okupacijom:61 grad. gradovi koji su oslobodjeni pretrpjeli su velika razaranja.
-procenat ukupnog unistenog stambenog fonda je oko 36%.


Pise: Salih Kurdi
Prijevod: Muhamed Djuliman

Monday, 17 October 2011

UMJETNIČKO SLIKANJE - Stav islama -

Osnova u slikanju svega što ima dušu od ljudi i životinja je haram, svejedno bilo to vajanjem kipova ili crtanje rukom na papiru, platnu, zidu i slično i to predstavlja veliki grijeh. Da je slikanje zabranjeno to potvrđuju vjerodostojni hadisi u kojima je došla zabrana istog, u kojima se prijeti žestokom kaznom onima koji to rade, takođe ono vodi u širk, veličanje i približavanje onome što je naslikano a što priliči samo Allahu, a isto tako u slikanju je sadržan vid oponašanja Uzvišenog Allaha u stvaranju.

Od hadisa u kojima je došla zabrana slikanja, a iz čega se jasno zaključuje da je to veliki grijeh je hadis Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista oni koji prave ove slike će biti kažnjavani na Sudnjem danu, biće im rečeno: Oživite ono što ste stvorili". 

I hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista od ljudi koji će najteže biti kažnjavani na Sudnjem danu su oni koji slikaju". 

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nasliku sliku na dunjaluku biće mu naređeno da u nju udahne dušu na Sudnjem danu, a on je ne može udahnuti". 

Takođe, od njega se prenosi: "Svaki slikar će biti u Vatri, napraviće mu se od svake slike koju je naslikao živa osoba pa će ga ona kažnjavati u Džehenemu". 

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile slike, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: "O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje". Pa kaže Aiša da su je isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. 

Sve gore spomenute hadise bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Takođe, njih dvojica bilježe u svoja dva Sahiha riječi Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma: "Pa ako baš moraš slikati, crtaj drvo i ono što nema dušu".

Iz svih spomenutih hadisa se može zaključiti da je zabranjeno crtanje svega onoga što ima dušu, a ono što nema dušu poput drveta, mora, brda i slično njegovo crtanje je dozvoljeno kao što spominje Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma.

Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta od prvih do potonjih, a između ostalih zastupaju ga Stalna komisija za fetve, Bin Baz, Usejmin, Fevzan, Džibrin, Gudejan, Berrak i mnogi drugi.

Ovde je važno napomenuti da treba razlikovati pitanje samog crtanja onog što ima dušu od upotrebe i korištenja tih slika, svejedno bile to naslikano rukom ili fotoaparatom, što je sasvim drugačije pitanje i oko njega postoji veliko razilaženje među učenjacima.

Sunday, 9 October 2011

NE TUGUJ, O MUSLIMANE I MUSLIMANKO !!!


"Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan." Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete", bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv." / Fussilet 30 - 32/

Uzvišeni kaže: "Doista, onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' - pa poslije toga budu ispravni i ustrajni", tj. budu iskreni u svom vjerovanju - uvjerenju i budu radili radi Allaha, dž.š., ono što im je propisao Allah, hvaljen neka je On i Uzvišen, i na tom ostanu sve do susreta (smrti) s Allahom, dž.š.; kao što prenosi El-hafiz Ebu-Jala el-Musili od Enesa Ibn-Malika, r.a., koji kaže: /75/ "Proučio nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovaj ajet: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pa je rekao: 'To su rekli neki ljudi, a zatim su porekli većina njih, pa ko to kaže i na tom ostane do smrti, on je ustrajao u tome.'" Također, prenose Nesaija u svom komentaru, El-Bezzar i Ibni-Džerir od Amra ibn Alija el-Fellas, on od Muslima ibn Kutejbea o ovoj verziji. Tako prenosi Ibn Ebi-Hatim od El-Felasa. Zatim kaže Ibn-Džerir od Seida ibn Imrana koji kaže: "Učio sam kod Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., ovaj ajet, i on reče: 'To su oni koji Allahu nikog ravnim ne smatraju.'" Prenosi se od Ibn Ebi-Hatima njegovim lancem prenosilaca od Ikrime, koji kaže: "Pitan je Ibn-Abbas, r.a.: 'Koji je ajet u Allahovoj knjizi, blagoslovljen i uzvišen neka je On, najjednostavniji?'" Riječi Uzvišenog: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pri svjedočenju da nema boga osim Allaha. Također, od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se: "Koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni u izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova." Muslim u svom Sahihu, i Nesaija bilježe od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafija da kaže: /86/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi o islamu riječi o kojima neću pitati poslije tebe nikog.' Reci: 'Vjerujem Allaha, a zatim na tom ustraj' - reče s.a.v.s. Upitao sam: 'O Allahov Poslaniče, čega se najviše plašiš za mene?' I uzeo je Allahov Poslanik za vrh svog jezika i rekao: 'Ovog.'" 

I riječi Uzvišenog: "Silaze meleki." Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom smrti, i da će govoriti: "Ne bojte se." Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn Eslem kažu: "Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet, "I ne žalostite se", za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku. "I radujte se Džennetu koji vam je obećan", pa će ih obradovati da je otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu El-Berraa, r.a., koji kaže: /77/ "Zaista meleki kažu vjerničkoj duši: 'Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'" A Zejd ibn Eslem kaže: "Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije srdit." Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a on je vrlo dobar, i on je stvarnost.

I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: "Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom"; reći će meleki vjernicima koji budu na samrti: "Bili samo vaši zaštitnici, bili smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. "U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele", tj. u Džennetu, od svega što izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, "I što god zatražite - imat ćete", tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno pred vas ono što ste odabrali. "Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv", tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i sakrio (grijehe), i dobrostiv je. 

Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /78/ "Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim." Upitali smo, o Allahov Poslaniče: "Svako od nas prezire smrt", a s.a.v.s. reče: "Nije to prezir smrti, nego kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š., onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah poželi susret sa njim." Kaže Poslanik: "Doista, grješniku - ili nevjerniku - kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim." Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.

Wednesday, 5 October 2011

OSTAVLJANJE NAMAZA I ZLI POTOMCI !!!

___________________________________________

Kaže uzvišeni : فخلف من بعدهم خلف أضاعوا الصلاة واتبعوا الشهوات فسوف يلقون غيا

„A njih smjeniše zli potomci koji namaz ostaviše i za požudama se povedoše,oni će sigurno u Gajj ući“, a Gajj je dolina u džehennemu.

I kaže Uzvišeni : كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ * إِلاَّ أَصْحَابَ الْيَمِينِ * فِي جَنَّاتٍ يَتَسَاءَلُونَ * عَنْ الْمُجْرِمِينَ * مَا سَلَكَكُمْ فِي سَقَرَ * قَالُوا لَمْ نَكُ مِنَ الْمُصَلِّينَ

„Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika ,oni će se u džennetu raspitivati, o nevjernicima:Sta vas je u Sekar, (tj.džehennem dovelo), a oni će kazati:Nismo bili od onh koji su namaz obavljali“
___________________________________________________________________________________

1. Plemeniti tabi´in Nafi´ mevla ibn Omer, radijellahu anhu. (preselio 117.h.)

Abdullah sin imama Ahmeda u svom Sunnetu bilježi svojim senedom da je M´akil ibn Ubejdullah el - Abesi rekao: ˝ Došao nam je Salim el - Eftas sa irdžaom te su se naši drugovi razbježali od njega. Ja sam otišao Nafiu i rekao mu: ´Oni govore: – Mi priznajemo da je namaz obaveza ali ne klanjamo, da je alkohol haram ali ga pijemo, i da je brak s majkom haram ali mi to činimo. Kaže: ´ Pa je istrgao moju ruku iz njegove i rekao: Onaj ko to učini  –  taj je kafir ´. ˝ ( Pogledaj: Sunne od Abdullaha sina imama Ahmeda, 1/382 - 383, Sunne od Hallala, 4/29 - 31, Usulul i´tikad od Lalekaija, 5/953 - 954.)

U sunnetu od Halala stoji: ˝ Humejdi kaže: ´ Obaviješten sam da neki ljudi govore: Ko potvrdi obaveznost namaza, zekata, posta i hadža, a ne radi ništa od toga do smrti, ili pak klanja okrenutih leđa ka Kibli sve do smrti - da je takav vjernik dok god nije džahid (onaj koji negira, poriče) i priznaje propisanost farzova i okretanje prema Kibli. Kažem: To je otvoreni kufr i oprečno Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i i postupku muslimana. Imam Hanbel kaže: ´ Čuo sam Ebu - Abdullaha, tj. imama Ahmeda: ´ Onaj ko to kaže taj je zanevjerovao u Allaha, odbio Allahovu naredbu i ono sa čim je došao Poslanik ´.  ˝ (Sunne od Hallala, 3/586 - 587.)
___________________________________________________________________________________

Od Džabira b. Abdullaha r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Između čovjeka, na jednoj strani, i kufra (nevjerstva), na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

Poslanik s.a.v.s. kaže: Između širka (idolopoklonsva) i kufra (nevjerstva), na jednoj strani, i čovjeka, na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

U drugom rivajetu stoji: Nema između roba i kufra (nevjerstva), ništa drugo do ostavljanje namaza. - Sahih.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: Ugovor koji je između nas i njih jeste namaz, pa ko ga ostavi - postao je nevjernik!!! - Sahih.
___________________________________________________________________________________

Od vođe pravovjernih, Omera b. el-Hataba r.a., se prenosi da je rekao: Nema udjela u Islamu onaj ko izgubi namaz (ne klanja). U drugoj predaji se kaže: Nema nikakva prava u Islamu onaj ko ostavi namaz. - Sahih.

Od Ibnu Mes'uda r.a. se prenosi da je rekao: Ko ostavi namaz, taj nema vjere. - Hasen.

Od Abdullaha b. Šekika se prenosi da je Ebu Hurejre r.a. rekao: Ashabi Muhammeda s.a.v.s. nisu smatrali ostavljanje bilo kojeg propisa Islama kufrom (nevjerstvom), osim ostavljanja namaza. - Sahih.
___________________________________________________________________________________

Imam Ibnul-Dževzi rhm. kaže: Osoba koja ostavi namaz i ne obavlja ga, a psihički i fizički je zdrava, ne prima joj se svjedočenje, niti je dozvoljeno muslimanu gostiti tu osobu, niti da za njega uda svoju kćer, niti da bude s njime pod istim krovom. - Bahrud-dumu', str.189.

Abdullah ibn Zubejr el - Humejdi (preselio 219.h.) kaže: I ne kažemo kao što govore haridžije: ´ Ko uradi veliki grijeh postao je nevjernik. ´ Mi ne tekfirimo zbog grijeha. Ostavljanjem pet stvari koje je spomenuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:´ Islam se temelji na pet stvari: Svjedočenjem da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža ´  - čini se kufr. ( Usulu es - sunne, 43. str.)

___________________________________________________________________________________

Friday, 30 September 2011

ISLAM ZABRANJUJE MITO

 
عنْ أبي هريرة قال : ” لَعَنَ رسولُ الله  الرّاشي وَالمُرْتَشِي“.

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao: 

"Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, onog koji podmićuje i onog koji prima mito."[1]


Značenje manje poznatih riječi:


Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem – dovio da ga Allah udalji od Svoje milosti
onog koji podmićuje – ko daje svoj imetak da bi dobio ono na šta nema pravo



Kratki komentar hadisa:

Prenosi nam Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, molio Allaha da udalji od Svoje milosti onog koji podmićuje. A to je onaj koji daje imetak nekom čovjeku da bi tako pridobio njegovu naklonost i da bi mu ovaj zauzvrat dao ono na šta neko drugi ima pravo kako bi tim mitom ostvario cilj na nepošten način. Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, i onog koji prima mito jer uzima imetak na nedozvoljen i nepošten način. Zato treba musliman da bude daleko od sumnjivih stvari kako ne bi izložio samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.


Pouke hadisa:
  1. Daleko je od Allahove milosti onaj koji daje mito i koji ga uzima.
  2. Mito je veliki grijeh.
  3. Mito je zabranjen zbog velike štete koju nanosi muslimanskoj zajednici.



[1] Tirmizi (3/622), broj 1336, poglavlje: Ono što je prenešeno o propisu onog koji podmićuje i onog koji prima mito, i u hadisu je dodata riječ "u sudu", i Ahmed u svom Musnedu (2/387), broj 9011 i 9019, sa tekstom: "Prokleo je Allah ..."

Monday, 26 September 2011

ODRŽAVANJE ROBINSKIH VEZA

OBAVEZA ODRŽAVANJA ROBINSKIH VEZA

عنْ أنَس رضي اللَّهُ عنه قال: قال رسول الله r : ” مَنْ أحبَّ أنْ يُبسط له في رزقِه، ويُنسَأَ لهُ في أثرِه، فلْيصلْ رحمَهُ“.


"Ko voli da mu se poveća opskrba i produži život neka održava rodbinske veza."[1]


Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, daje sevape na ahiretu i povećava opskrbu na dunjaluku. U ovom hadisu Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas poučava  da onaj koji voli da mu Allah poveća rizk (opskrbu) i da mu produži životni vijek i učini ga berićetnim treba održavati rodbinske veze. Tu vezu treba održavati sa svojom rodbinom po porijeklu i tazbinstvu, tako što će im čini dobročinstvo, biti suosjećajan prema njima, blag prema nemoćnim i neće zapostaviti nikog od njih. Udjeljivanje siromasima je sadaka a udjeljivanje rodbini je sadaka i održavanje rodbinskih veza.

Pouke hadisa:
  1. Podsticanje na održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan i za njega daje sevape na ahiretu.
  2. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom povećanja opskrbe na dunjaluku.
  3. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom produženja života i činjenja života berićetnim.
 

[1] Buharija (2/728), broj 5986, knjiga: 'Itikaf, poglavlje: Ko voli da mu se poveća opskrba, i Muslim (4/1982), broj 5986, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Održavanje rodbinskih veza i zabrana njihovog prekidanja.

Thursday, 15 September 2011

NOVOTARI | MODERNISTI | HEDONISTI I NJIHOVI ŠEJTANLUCI !!!



Modernisti su zadojeni idejama filozofije, ezoterije i misticizma, a često se deklarišu kao zaštitnici pravnih škola, mada su njihove ideje sasvim suprotne idejama Ispravnih prethodnika poput Ebu Hanife, Šafije, Malika i Ahmeda. Zato uporno pokušavaju svako poimanje propisa islama utemeljeno na predajama od prvih generacija, milom ili silom, pripisati tzv. vehabizmu, kako bi neupućenima lažno dočarali da je ideja slijeđenja Kur'ana i Sunneta, prema uputama Ispravnih prethodnika, stara tek nekih dvjestotinjak godina.Tako, današnji modernisti podižu talas medijske borbe protiv nositelja islamskog buđenja smišljeno tretirajući određena pitanja islama radi svojih političkih koristi i jeftinih ambicija. Također imamo i moderniste koji zabranjuju ono što je Allah dozvolio i dozvoljavaju ono što je Allah zabranio. Potvrda i uvjerenje u ove zakone, prema koncenzusu svih muslimana, predstavljaju nevjerstvo u Stvoritelja nebesa i zemlje. Ukoliko je prosperitet na uštrb ispravnog vjerovanja i islamskog zakona, onda bez imalo sumnje označava izlazak van okvira vjere. Takvi modernisti se u svojim izjavama otvoreno suprotstavljaju principima islama, jer je nužno poznato da su muslimani dužni povoditi se za Poslanikom, s.a.v.s, u njegovim izrekama i djelima, kao i povoditi se za ashabima. Poslanik, s.a.v.s, kaže „Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se za njih prihvatite." (Hadis)

Monday, 12 September 2011

ISLAM - POTPUNA VJERA !!!

ISLAM JE POTPUNA VJERA


Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika, na Njegovu porodicu, ashabe kao i na sve one koji pozivaju u ono u što je on pozivao do Sudnjeg dana.

Kaže Allah, dž.š.: Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera. (El-Maide, 3.)

Ovaj ajet je objavljen u petak, na dan Arefata, poslije kojeg je Poslanik s.a.w.s. živio 81 dan. Allah, dž.š., u njemu jasno obznanjuje da nam je upotpunio vjeru i da do Sudnjega dana nema dodavanja niti oduzimanja od nje. Također je obznanio da je zadovoljan da nam Islam bude vjera, a prije toga je objavio da ne prima nikakvu drugu vjeru osim nje, pa kaže: Onaj koji bude želio neku drugu vjeru mimo islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu propasti. (Alu-Imran, 85.)

Upotpunjenjem vjere i pojašnjenjem svih njenih propisa ostvaruju se blagodati ovoga i onoga svijeta, na što nas Allah, dž.š., upućuje riječima: … i blagodat svoju prema vama usavršio!

Kaže Abdurrahman b. Nasir el-Sa’di u komentaru riječi: … danas sam vam vašu vjeru upotpunio – to jest, uspostavio sam vam vjeru, upotpunjenjem pomoći, vanjskih i nutarnjih propisa, temelja i ogranaka. Zbog toga odgovorno tvrdimo da su Kur’an i Sunnet dovoljni u spoznaji svih vjerskih propisa, bilo da se radi o temeljnim ili pitanjima koja se granaju iz njih. Svi oni koji uzalud troše snagu kako bi dokazali da su ljudima, u spoznaji ispravnog vjerovanja (ubjeđenja) i propisa ove vjere, pored Kur’ana i Sunneta potrebne druge nauke, prije svega ilmul-kelam (skolastika), spadaju u velike neznalice, lažce i one koji smatraju da ova vjera neće biti upotpunjena osim njhovim govorom i onim u šta pozivaju. Ima li većeg nasilja od ovog i zar ovo nije optuživanje Allaha i Njegova Poslanika, s.a.w.s., za neznanje? (TEFSIRU-S-SA’DI:183)

Kao dokaz da je Islam potpuna i sveobuhvatna vjera navešćemo devet velikih pitanja (problema), koja je Islam pojasnio i za njih dao adekvatna rješenja. Razlog ograničavanja na tih devet pitanja je to što su ostala pitanja sadržana u njima i što su ona osnova za postizanje dobra i ovoga i onoga svijeta. Ta pitanja idu sljedećim redom:

1. TEWHID (ALLAHOVA JEDNOĆA)

Iščitavajući (studirajući) Kur’an dolazi se do spoznaje da se TEWHID – JEDNOĆA djeli na tri vrste:

TEWHID RUBUBIJJE – tj. izdvajanje Allaha, dž.š., kao jedinog i istinskog Gospodara (Stvoritelja, Upravitelja). Ova vrsta tewhida dio je prirode sa kojom su stvoreni ljudi i može je negirati samo onaj ko se uzoholi i pogazi tu prirodu. Kaže Allah, dž.š.: Ako ih upitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah. (El-Zuhruf, 87.). Kaže Uzvišeni: Reci: Ko vas to opskrbljuje sa nebesa i iz zemlje i ko je taj što vam sluh i vid daje. (Junus, 31.).

Ovo što smo rekli nije u kontradiktornosti sa Faraonovim negiranjem ove vrste tewhida, jer Faraonovo negiranje nije bilo ništa drugo do oholjenje (uzdizanje) i ignorisanje čemu su dokaz Allahove riječi: I zamjeniše ih (tj. dokaze sa kojima je došao Musa a.s.) nasilno i oholeći se, a duboko u svojim dušama su bili ubjeđeni da su istina. (El-Isra).

Zatim riječi Faraona: Ja sam vaš najveći gospodar!? (En-Naziat, 24.) – ne znače da je on smatrao da je on veći od Allaha i da se može ravnati sa Allahom, nego se htio istaći nad dunjalučkim vladarima i gospodarima. Uzimajući u obzir da je ovu vrstu tewhida nemoguće negirati, jer su kao što smo rekli ljudske prirode stvorene sa njom.

Allah, dž.š., kada govori o njoj upotrebljava poruku potvrdnog pitanja tj. pitanja sa kojim se želi samo potvrditi ono za što je vezano pitanje.

Kaže Allah, dž.š.: Zar u Allaha sumnjate!? (Ibrahim, 10,) Na drugom mjestu se navodi: Reci: Zar pored Allaha da uzmem nekoga za Gospodara, a On je Gospodar svega. (El-En’am, 164,).

Bitno je nepomenuti kod ove vrste tewhida da ona neće koristiti onima koji uz nju nisu priznali Allaha dž.š. kao jedino božanstvo kome se ibadet čini i koji se jedino smije obožavati. Kaže Allah, dž.š.: Većina njih ne vjeruje u Allaha, nego druge njemu ravnim smatraju! (Jusuf, 106.) Allah, dž.š., kaže: Onaj koji Allahu pripiše nekoga kao druga, Allah mu je zabranio Džennet, a njegovo prebivalište biće Džehenem, a nasilnicima niko neće pomoći. (El-Maide, 72.).

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim od Abdullaha ibn Mesuda: “Ko umre, a Allahu je pripisao druga, ući će u vatru.”

TEWHIDU-L-IBADETI (ULUHIJJE) – izdvajanje Allaha, dž.š., Jedinog u ibadetu (obožavanju). Oko ove vrste tewhida dogodile su se sve bitne polemike između Božijih Poslanika i njihovih naroda, radi čijeg ostvarivanja su u suštini oni i slati.

Sadržan je u značenju riječi: LA ILAHE ILLALAH (NEMA ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA) i sastoji se od dva bitna temelja: negiranje i potvrđivanje.

Značenje negiranja je ostavljanje svih božanstava koja se obožavaju mimo Allaha, dž.š., u svim vrstama ibadeta bez obzira bilo to božanstvo: poslanik, melek, evlija, kamen, drvo, mjesec, sunce itd..

Značenje potvrđivanja je izdvajanje Allaha, dž.š., Jedinog u svim vrstama ibadeta na način koji je On propisao svojim šerijatom.

Većina Kur’ana sadrži sve vrste tewhida. Kaže Allah, dž.š.: Mi smo svakom narodu slali poslanika da ih pozove da obožavaju samo Allaha i da se klonu taguta. (El-Nahl, 36.) Allah, dž.š., kaže: Mi prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato samo Mene obožavajte! (El-Enbija, 25.)

TEWHIDU-L–ESMAI WEL-SIFAT – Izdvajanje Allaha, dž.š., u lijepim imenima i savršenim svojstvima (atributima). Ovaj tewhid se temelji na dva načela:

1. EL-TENZIH: Odbijanje bilo kakve mogućnosti nalikovanja Allahovih svojstava svojstvima Njegovih stvorenja.

2. Vjerovanje u sve ono sa čime je Allah, dž.š., opisao Sebe i čime Ga je opisao Njegov Poslanik, s.a.w.s.. U ovo ulazi i vjerovanje da ta svojstva (atributi) imaju svoje istinsko značenje, a ne preneseno značenje, onako kako dolikuje Njegovoj preuzvišenosti. Nema nikakve sumnje u to da Allah, dž.š., najbolje sam Sebe poznaje, a zatim Njegov Poslanik, s.a.w.s., tako da je njihov opis i najautentičniji. Kaže Allah, dž.š.: Zar vi bolje znate od Allaha!? (El-Bekare, 140.) Kaže Uzvišeni za svoga Poslanika, s.a.w.s.: On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje. (El-Nedžm, 3.-4.).

Metoda potvrđivanja i negiranja, koju smo spominjali kada smo govorili o značenju LA ILAHE ILLALLAH, prisutna je i u ovoj oblasti. Allah, dž.š., u 11. ajetu sure Šura postavlja pravilo za koje možemo reći da je najbitnije u TEWHIDU-L-ESMA-I-WEL-SIFAT, a ono bi glasilo:

ALLAHU DŽ.Š. NIŠTA NIJE SLIČNO I ON POSJEDUJE SVOJSTVA
KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU.

Prvi dio pravila: ALLAHU NIŠTA NIJE SLIČNO – uzet je iz riječi Allaha, dž.š.: Ništa nije kao On, a drugi dio pravila: ON POSJEDUJE SVOJSTVA KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU – uzet je iz riječi Allaha, dž.š.: On je taj koji sve čuje i vidi! (El-Šura, 11.)

Od stvari koje je nužno spomenuti kada se govori o Allahovim imenima i svojstvima jeste da ona spadaju u gajb (nevidljivo, tajno), poput dženneta, džehenema, kaburskog azaba i drugih stvari, tako da nije dozvoljeno govoriti o Allahu, dž.š., osim ono o čemu nas je obavjestio On i Njegov Poslanik. Kaže Imam Ahmed, rhm.: Nije dozvoljeno opisati Allaha osim na način kako se On opisao (u Kur’anu) i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (u Sunnetu).

2. SAVJET (MURAKABA)

Islamski učenjaci su složni oko toga da je najveći savjet (pouka) koji je spušten sa nebesa na zemlju savjet murakabe (svijesti o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti). Za ovaj savjet (pouku) učenjaci navode upečatljiv primjer koji nam približava pojam murakabe i predstavljaju nam je u jasnom licu. Kažu: Zamislimo vladara, krvnika, ubicu i velikog moćnika. Oko njega se nalaze dželati koji u rukama drže sablje natopljene krvlju. Da li će iko pokušati narušiti čast nekog od bližnjih osoba ovoga vladara u njegovom prisustvu? Nikako, čak šta više, svi prisutni su zabavljeni sami sobom, prestrašenih, predanih srca, uznemirenih očiju i nepomični. Nema sumnje da je Allah, dž.š., kome pripada najuzvišeniji primjer, obavješteniji, snažniji i jače kažnjava od tog vladara.

Allah, dž.š., nam pojašnjava u Kur’ana da mudrost stvaranja stvorenja leži u ispitu tj. u ispitu kvaliteta djela: On je taj koji je stvorio smrt i život da bi vidio ko će bolja djela raditi. (Mulk, 2.) Zbog toga Džibril, a.s., u dijalogu kojeg vodi sa Poslanikom, s.a.w.s., želi podučiti ljude uspješnom polaganju navedenog ispita. Postavlja Poslanik, s.a.w.s., sljedeće pitanje: Obavijesti me o dobročinstvu (dobru tj. zbog čega su stvorena stvorenja), a Poslanik, s.a.w.s., pojašnjava da je put koji vodi ka Ihsanu (činjenju najboljih djela) upravo svijest o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti, i kaže: Da obožavaš Allaha kao da ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš onda On tebe vidi.

Gotovo da nema stranice u Kuranu, a da se na njoj ne nalazi ovaj veliki savjetnik i podsjetnik (tj. murakabe). Kaže Allah, dž.š.: Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu njegova duša došaptava. Mi smo mu bliži od njegove žile kucavice. (Kaf, 16.)

3. PRAVLJENJE RAZLIKE IZMEĐU DOBROG DJELA
I ONOG KOJE TO NIJE

Allah, dž.š., u Kur’anu pojašnjava da se djelo može smatrati dobrim i korisnim samo kada ispuni sljedeće uslove:

1. Da bude u skladu sa onime sa čime je došao Poslanik, s.a.w.s., za što su dokaz mnogobrojni ajeti. Kaže Allah, dž.š.: Ono što vam da Poslanik to uzmite a ono što vam zabrani ostavite. (El-Hašr, 7.) Onaj ko se pokorava Poslaniku taj se pokorava Allahu. (El-Nisa, 80.) Zar oni imaju nekoga pored Allaha kome se pripisuje ono što Allah nije dozvolio. (Šura, 21.) Je li vam to Allah propisao ili to na Allaha laži iznosite!? (Junus, 59.)

2. Da bude iskreno radi Allaha, dž.š.. Kaže Allah, dž.š.: Nije im naređeno ništa drugo osim da Allaha obožavaju iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Bejjine, 05.) Meni je naređeno da Allaha obožavam iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Zumer, 11.)

3. Da djelo bude izgrađeno na ispravnom vjerovanju (ubjeđenju), jer je djelo krov, a vjerovanje temelj (osnova). Kaže Allah, dž.š.: Onaj koji uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u džennet i trun nepravde im Nećemo učiniti. (El-Nisa, 124.)

Uslov kojeg je Allah ovdje postavio je Iman (vjerovanje). Kaže Allah, dž.š., za nevjernike: I mi ćemo djelima njihovim pristupiti i u prah i pepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 2.) Onaj koji bude želio neku drugu vjeru pored Islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu nastradati. (Alu-Imran, 85.) Ako u djelu bude nedostajao neki od navedenih uslova ne smatra se dobrim i njegov vlasnik na Sudnjeme danu neće imati nikakve koristi od njega.

4. SUĐENJE PO NEKOM DRUGOM,
A NE PO ALLAHOVOM ZAKONU (ŠERIJATU)

Kaže učenjak Muhammed el-Emin el-Šenkiti u knjizi “EL-ISLAM DINU-S-SAMILUN” str. 11–14: Kur’an nam pojašnjava da je suđenje po nekom drugom, a ne po zakonu Allaha, dž.š., jasno nevjerstvo (kufr) i pripisivanje Allahu, dž.š., druga.

Prenosi Tirmizi, Ebu Davud i Nesai od Ibn Abbasa, r.a., da je šejtan objavio nevjernicima Mekke da pitaju muslimane: Ko je ubio (usmrtio) lešinu? Rekoše: Allah! Zatim im je objavio da ih pitaju: Kako to što vi zakoljete svojim rukama (usmrtite) biva dozvoljenim (halalom), a ono što Allah usmrti (ubije) biva zabranjenim? U tom slučaju vi ste bolji od Allaha?! Povodom toga Allah, dž.š., je objavio sljedeći ajet: … a šejtan će objavljivati svojim štićenicima ono oko čega će se raspravljati sa vama. Ako vi poslušate bićete nevjernici. (El-En’am, 121.). Allah, dž.š., se zaklinje u ovome ajetu da je onaj koji se pokorava šejtanu u njegovom ohalaljivanju lešine idolopoklonstvo i izlazi iz vjere po koncenzusu svih islamskih učenjaka. Allah, dž.š., će na Sudnjeme danu ukoriti takve i reći im: Nisam li vam objavio, o sinovi Ademovi, da se ne pokoravate šejtanu. On vam je jasni neprijatelj. (Jasin, 60.).

Kaže Allah, dž.š., u suri Merjem, na jeziku njegovog miljenika Ibrahima, a.s.: O oče, ne obožavaj (ne pokoravaj se) šejtana! (Merjem, 44.) – tj. tako što ćeš ga slijediti u propisivanju nevjerstva (kufra) i grijeha.

Prenosi imam Tirmizi i imam Bejheki da je Hatim bin Adijj pitao Poslanika, s.a.w.s., o riječima Allaha, dž.š.: Oni su (tj. kršćani i židovi) za bogove uzeli svećenike i monahe! (El-Tevbe, 31.) rekavši: Allahov Poslaniče, oni ih nisu uzeli za bogove! Zar vam oni nisu ohalali ono što je Allah zabranio i zabranili ono što je Allah dozvolio – upita Poslanik, s.a.w.s.? Da – reče Adi. Na taj način oni su im činili ibadet (robovali im) – odgovori Poslanik, s.a.w.s..




5. DRUŠTVO I OKOLINA (OKRUŽENJE)

Kada je u pitanju društvo i okolina, Kur’an je ponudio rješenja i načela koja poje žednog, liječe bolesnog i rasvjetljavaju puteve ispunjene tminom ljudske nepravde i zla. Pogledajmo šta naređuje vođa u svome odnosu prema podanicima: Budi samilostan prema vjernicima koji ti iskazuju pokornost (koji te slijede)! (El-Šura, 215.) I Allah, dž.š., kaže: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima (muslimanima). Da si kojim slučajem osoran i grub oni bi se razbježali od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima … (Alu-Imran, 159.)

Pogledajmo kako savjetuje podanike, da budu pokorni vođama koji su pokorni Allahu, dž.š.: O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i vašim pretpostavljenima. (En-Nisa, 59.)

Pogledajmo kako savjetuje čovjeka da se odnosi prema malom posebnom društvu tj. porodici, ženi i djeci: O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre. (El-Tahrim, 06.)

Kaže imam Ibnu-l-Dževzi u komentaru ovog ajeta: Čuvajte sebe tako što ćete izvršavati ono što je Allah naredio, a izbjegavati ono što vam je zabranio. Čuvajte svoje porodice tako što ćete im naređivati da izvršavaju Allahove naredbe i da se klonu onoga što je Allah, dž.š., zabranio.

Pogledajmo kako Allah, dž.š., naređuje svakom pojedincu društva da se na najljepši način odnosi prema drugim pojedincima: Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, zlo i nasilje. On vas savjetuje nebi li ste razmislili. (El-Nahl, 90.) O vjernici klonite se većine sumnji, jer su neke sumnje grijeh. Ne špijunirajte jedni druge i ne ogovarajte jedni druge. (El-Hudžurat) Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i nasilju. (El-Maide, 02.) I oni se međusobno dogovaraju. (Šura, 38.).

Pošto nema ni jednog pojedinca u društvu, bez obzira ko on bio, da je siguran i zaštićen od protivnika (rivala) i neprijatelja bilo u ljudskom ili šejtanskom liku, i pošto je svakom pojedincu potrebno da se izliječi od ove opake i otrovne bolesti, Kur’an nam pojašnjava da se ta bolest liječi okretanjem, a ne uzvraćanjem zlom, i činjenjem dobročinstva nasuprot zlu, kada je u pitanju ljudski protivnik (neprijatelj), a utjecanjem Allahu, dž.š., Jedinom kada je u pitanju šejtanski neprijatelj. Kaže Allah, dž.š.: Praštaj, traži da se čine dobra djela i neznalica se kloni! (El-E’araf, 199.)

Ti lijepim zlo uzvrati, mi dobro znamo ono što oni iznose! (El-Mu’minun, 96.) Kaže šejh AbdurrRahman el-S’adi, rhm., u komentaru ovog ajeta: Kada ti tvoji neprijatelji nanesu zlo riječima ili postupcima, ne uzvračaj im zlom, i ako je dozvoljeno uzvratiti istom mjerom onome ko čini zlo. Odbij njihovo zlo od sebe tako što ćeš im činiti dobročinstvo. To je dobro koje možeš priuštiti takvom čovjeku, a mnogobrojne su koristi toga kao što su:

1. Ublažavanje zla u trenutnoj situaciji ili budućnosti.
2. Takvim postupcima prije će se desiti da se on odazove istini i pokaje se za ono što je uradio.
3. Stiče se svojstvo dobročinitelja.
4. Savladava svog vječitog neprijatelja – šejtana.
5. Stiče nagradu kod Allaha, dž.š. (Tefsiru-s-S’adi, str.507)

Allah, dž.š., za šejtane kaže: Ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočišta kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna. (El-E’araf, 200.)

Na kraju ovog djela bitno je napomenuti da blagost i praštanje treba da bude među vjernicima (muslimanima), a prema nevjernicima, bez obzira koje vrste bili, treba postojati strogost i žestina s time da im se ne smije nepravda nanositi. Kaže Allah, dž.š: … Allah će dovesti narod kojeg će On voljeti i koji će Njega voljeti, koji će biti samilosni (ponizni) prema vjernicima, a žestoki prema nevjernicima. (El-Maide, 54.) Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su sa njim žestoki su prema nevjernicima, a milostivi jedni prema drugima. (El-Feth, 29.)

Kaže jedan pjesnik: Ako se spomene riječ blagost, reci: Blagost ima svoje mjesto, a njena upotreba tamo gdje joj nije mjesto veliko je neznanje.

Što se tiče pravednosti prema nevjernicima uz njihovu mržnju, kaže Allah, dž.š.: I neka vas mržnja koju imate prema određenom narodu ne navede na to da budete nepravedni! (El-Maide, 8.)


6. EKONOMIJA

Dva glavna temelja na kojima se zasniva i gradi ekonomija i oko kojih se kreću svi njeni ogranci i podogranci su:

1. Pronalaženje najboljih metoda u sticanju kapitala (zarade).
 

2. Racionalna potrošnja (ulaganje) tog kapitala.

Ako budemo studirali i proučavali Kur’an, vidjet ćemo da nas Allah, dž.š., podučava ovim temeljima. Kada je riječ o zaradi i sticanju imetka Allah, dž.š., nas uči kako ćemo na najdostojanstveniji i najispravniji način doći do zarade. Kaže Allah Subhaneh: Kada se završi namaz, raziđite se po zemlji i tražite Allahove blagodati. (El-Džum’a, 10.) … osim ako se radi o trgovini uz obostrano zadovoljstvo. (El-Nisa, 29.) Allah, dž.š., je dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu. (El-Bekare, 275.) Jedite ono što ste u ratu zaplijenili kao dozvoljeno i lijepo. (El-Enfal, 69.) Kada je riječ o raspolaganju imetkom i njegovoj potrošnji, Allah dž.š. nas savjetuje sljedećim: Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prekor zaslužio i bez ničega ostao. (El-Isra, 290.) Oni kada udjeljuju niti rasipaju niti štede, nego se drže sredine. (El-Furkan, 67.) I pitaju te te šta će udjeljivati. Reci: Višak! (El-Bekare) Oni koji ne vjeruju troše imetke svoje da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ga potrošiti, zatim će im biti jad i muka, a zatim će pobijeđeni biti, i na kraju će u džehenemu biti sakupljeni. (El-Enfal)



7. POLITIKA

Ono što neprijatelji Islama često koriste u borbi protivu Islama i njegovih pristalica, i čime nalaze puta do srca onih koji slabo poznaju ovu vjeru i čiji su mozgovi isprani filozofijom i evropskom (zapadnom) ’’civilizacijom“, jesu parole poput: Islam je zaostala vjera i ne nudi rješenja za današnje probleme. Islam je za džamije, a što se tiče politike, ekonomije i sl. Ne daje odgovarajuća rješenja!?

Čak šta više, neki samozvani “mislioci” među muslimanima iznose dokaze iz Kur’ana i Sunneta, koji kako to oni tumače, jasno upućuju na to da je Islam došao samo da bi ljude poučio ibadetu, u njegovom uskom shvatanju, kao što je namaz, hadždž, post i sl. dok je pitanja politike, ekonomije i drugih životnih pitanja, ostavio ljudima da ih oni sami rješavaju i određuju.

Dovoljno nam je kao odgovor ovim neznalicama navesti riječi Allaha, dž.š.: I mi smo ti objavili knjigu u kojoj se nalaze pojašnjenja za svaku stvar, uputa, milost i radost za one koji su se Allahu predali! (El-Nahl, 85.)

Međutim, pošto su ovakve laži raširene i prihvaćene kod nemalog broja pripadnika ovog ummeta, a naročito kod tzv. intelektualaca i mislilaca, navešćemo detaljne dokaze za tvrdnju da Kur’an i Sunnet Allahova Poslanika, s.a.w.s., nude rješenja za sva životna pitanja među kojima je bez sumnje i politika.

Poznato je da se politika djeli na vanjsku i unutrašnju politiku. Što se tiče vanjske politike ona se zasniva na dvjema stvarima:

1. Pripremanje dovoljne snage za slamanje svih vrsta neprijatelja. Allah, dž.š., nas tome uči i kaže: Pripremite protivu njih koliko god možete snage i konja da biste time uplašili Allahove i vaše neprijatelje. (El-Enfal)
2. Sveobuhvatno i ispravno ujedinjenje (okupljanje) oko te snage. Kaže Allah, dž.š.: I svi se čvrsto Allahova užeta držite i ne djelite se u stranke. (Alu-Imran, 103.) I kaže Uzvišeni: Ne prepirite se da ne biste poraženi bili i da vam ne bi opao borbeni duh! (El-Enfal, 46.)

Zatim Kur’an pojašnjava ono što je usko vezano za navedene stvari, kao što je primirje, davanje sigurnosti neprijateljima, prekidanje primirja, uzimanje opreza i sl. Allah, dž.š., kaže: Dok se oni budu držali primirja i vi ga se držite. (El-Tewbe, 7.) Kaže Svemogući: Ako se budete bojali da će određena skupina iznevjeriti ugovoreno, obznanite im da je primirje prekinuto. (El-Enfal, 85.) O vjernici budite oprezni! (El-Nisa, 71.) Ako neki od mušrika zatraži sigurnost da bi poslušao Allahov govor, ti mu podaj sigurnost, a zatim ga sprovedi na po njega sigurno mjesto. (El-Tewbe, 6.)

Što se tiče politike njen cilj je širenje sigurnosti i spasenja unutar društva, borba protivu nepravde i davanje svima njihova prava koja im je Allah, dž.š., dao.

Srž unutarnje islamske politke čini šest stvari:

1. Čuvanje vjere. U skladu sa tim propisano je ubistvo za onoga koji se odmetne od Islama. Poslanik, s.a.w.s., u hadisu kojeg bilježi imam Buhari, rhm., kaže: Ubijte onoga koji promjeni vjeru (napusti Islam).

2. Čuvanje ljudskih života. U skladu sa tim Allah, dž.š., je propisao odmazdu, pa kaže: U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, kako biste se sačuvali. (El-Bekare, 179.)

3. Čuvanje razuma. U skladu sa tim Allah, dž.š., je zabranio sve ono što može nanijeti štetu čovjekovoj pameti i oslabiti ispravno rasuđivanje. Kaže Allah, dž.š.: O vjernici zaista su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje, pogan i od šejtanovog djela, zato ih se klonite ako uspjeh želite. (El-Maide, 90.) Kaže Poslanik, a.s.: Sve što opija je zabranjeno. (Ahmed, Bejheki)

4. Čuvanje porijekla. U skladu sa time Allah, dž.š., je propisao kaznu za zinaluk (blud), i kaže: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca. (El-Nur, 2.) Ajet se odnosi na neudatu ženu i neoženjenog čovjeka, dok je kazna za udatu ženu i oženjenog čovjeka kamenovanje kao što se prenosi u vjerodostojnim hadisima.

5. Čuvanje časti. U skladu sa tim šerijat je propisao kaznu za potvoru i kaljanje časti. Kaže Allah, dž.š.: Oni koji potvore čestite žene i ne dođu sa četvoricom svjedoka izbičujte sa osamdeset udaraca. (El-Nur, 4.)

6. Čuvanje imetka. U skladu sa tim šerijat je propisao odsjecanje ruke kradljivcu. Kaže Allah, dž.š.: Kradljivcu i kradljivici odsjecite ruke njihove. (El-Maide, 38.)





8. PREVLAST NEVJERNIKA NAD MUSLIMANIMA

Sami ashabi, r.a., su se pitali i nije im bilo jasno kako i da li je moguće da nevjernici imaju prevlast nad muslimanima i da ih poraze u borbi, znajući za Allahovo obećanje da će pomoći vjernike i da neće dozvoliti da ih nevjernici nadvladaju. U odgovoru (fetvi) koju im je dao Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, otklanja se sva nejasnoća i pojašnjava da su muslimani ti koji mogu prouzrokovati prevlast nevjernika nad samim sobom onda kada budu nepokorni Poslaniku, s.a.w.s., i budu činili grijehe. Ovo nije u suprotnosti sa Allahovim obećanjem da će pomoći vjernike, jer je Allahova pomoć uslovljenja pokornošću Njemu i Njegovom Poslanik, a.s.. Naime, kada se završila bitka na Uhudu, porazom muslimana i velikim brojem ubijenih, ashabi su se upitali: Kako je moguće da su nas mušrici pobjedili, a mi smo na istini, a oni su na laži? Allah, dž.š., im odgovara: Zar kada vas je snašla nevolja, koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: Odakle ovo. Reci: To je od vas samih – a Allah je kadar da uradi šta hoće. (Alu-Imran, 165.)

Riječi Allaha, dž.š.: Reci: To je od vas samih – pojašnjene su u drugom ajetu. Kaže Allah, dž.š.: Allah je ispunio obećanje koje vam je dao, kada ste ih (neprijatelje) Njegovom voljom udarali, sve dok niste oslabili, počeli se raspravljati i neposlušni bili, nakon što vam je pokazao ono što volite. Među vama je bilo onih koji su htjeli ovaj svijet a i onih koji su htjeli onaj svijet. (Alu-Imran, 152.) Allah, dž.š., pojašnjava da je uzrok poraza i prevlasti nevjernika u ovoj bitci slabost muslimana i njihovo razilaženje, te nepokornost Poslaniku, s.a.w.s., i želja nekih od njih da dođu do ovodunjalučkih dobara. Ovo nije odgovor koji važi samo za ashabe nego i za sve one koji budu slijedili Poslanika, s.a.w.s., do Sudnjeg dana. Da li su muslimani danas poraženi, poniženi od strane nevjernika i zbog čega drugog do zbog nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s.?!

PROBLEM RAZILAŽENJA SRCA

Allah, dž.š., pojašnjava u suri El-Hašr da je glavni razlog razilaženja srca nerazumijevanje (pomanjkanje pameti). Kaže Allah, dž.š.: Ti misliš da su oni složni, a srca su im razjedinjena, zato što su oni narod koji nema pameti. (El-Hašr, 14.)

Lijek za pomanjkanje pameti (nerazumjevanje, nerazmišljanje), sadržan je u slijeđenju svjetla Objave što upućuje na koristi (interese) koje čovjekov razum sam ne može dokučiti. Kaže Allah, dž.š.: Zar je isti onaj kojem smo život dali nakon mrtvila i dali mu svjetlo sa kojim ide među ljudima i onaj koji živi u tminama iz kojih ne može izaći. (El-Enam, 122.)

Molim Allaha, dž.š., da ovaj tekst nađe mjesta u srcima onih koji imaju sumnje oko vjere i koji su pod uticajerm propagande neprijatelja Islama, a da poveća iman i ubjeđenje onima koji se drže uzvišenih principa i nastoje obasjati dunjaluk svjetlom tih principa.

Priredio:
Semir Imamović