Friday, 30 September 2011

ISLAM ZABRANJUJE MITO

 
عنْ أبي هريرة قال : ” لَعَنَ رسولُ الله  الرّاشي وَالمُرْتَشِي“.

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je rekao: 

"Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, onog koji podmićuje i onog koji prima mito."[1]


Značenje manje poznatih riječi:


Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem – dovio da ga Allah udalji od Svoje milosti
onog koji podmićuje – ko daje svoj imetak da bi dobio ono na šta nema pravo



Kratki komentar hadisa:

Prenosi nam Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, molio Allaha da udalji od Svoje milosti onog koji podmićuje. A to je onaj koji daje imetak nekom čovjeku da bi tako pridobio njegovu naklonost i da bi mu ovaj zauzvrat dao ono na šta neko drugi ima pravo kako bi tim mitom ostvario cilj na nepošten način. Prokleo je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, i onog koji prima mito jer uzima imetak na nedozvoljen i nepošten način. Zato treba musliman da bude daleko od sumnjivih stvari kako ne bi izložio samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.


Pouke hadisa:
  1. Daleko je od Allahove milosti onaj koji daje mito i koji ga uzima.
  2. Mito je veliki grijeh.
  3. Mito je zabranjen zbog velike štete koju nanosi muslimanskoj zajednici.



[1] Tirmizi (3/622), broj 1336, poglavlje: Ono što je prenešeno o propisu onog koji podmićuje i onog koji prima mito, i u hadisu je dodata riječ "u sudu", i Ahmed u svom Musnedu (2/387), broj 9011 i 9019, sa tekstom: "Prokleo je Allah ..."

Monday, 26 September 2011

ODRŽAVANJE ROBINSKIH VEZA

OBAVEZA ODRŽAVANJA ROBINSKIH VEZA

عنْ أنَس رضي اللَّهُ عنه قال: قال رسول الله r : ” مَنْ أحبَّ أنْ يُبسط له في رزقِه، ويُنسَأَ لهُ في أثرِه، فلْيصلْ رحمَهُ“.


"Ko voli da mu se poveća opskrba i produži život neka održava rodbinske veza."[1]


Biografija ravije:

Enes ibn Malik el-Ensari, rahimehullah, časni ashab, sluga Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Služio ga je deset godina. Prenio je mnogo hadisa i ubraja se među fakihe i učene ashabe. Preselio je 92. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan, daje sevape na ahiretu i povećava opskrbu na dunjaluku. U ovom hadisu Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas poučava  da onaj koji voli da mu Allah poveća rizk (opskrbu) i da mu produži životni vijek i učini ga berićetnim treba održavati rodbinske veze. Tu vezu treba održavati sa svojom rodbinom po porijeklu i tazbinstvu, tako što će im čini dobročinstvo, biti suosjećajan prema njima, blag prema nemoćnim i neće zapostaviti nikog od njih. Udjeljivanje siromasima je sadaka a udjeljivanje rodbini je sadaka i održavanje rodbinskih veza.

Pouke hadisa:
  1. Podsticanje na održavanje rodbinskih veza je djelo sa kojima je Uzvišeni Allah zadovoljan i za njega daje sevape na ahiretu.
  2. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom povećanja opskrbe na dunjaluku.
  3. Uzvišeni Allah je učinio održavanje rodbinskih veza uzrokom produženja života i činjenja života berićetnim.
 

[1] Buharija (2/728), broj 5986, knjiga: 'Itikaf, poglavlje: Ko voli da mu se poveća opskrba, i Muslim (4/1982), broj 5986, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Održavanje rodbinskih veza i zabrana njihovog prekidanja.

Thursday, 15 September 2011

NOVOTARI | MODERNISTI | HEDONISTI I NJIHOVI ŠEJTANLUCI !!!



Modernisti su zadojeni idejama filozofije, ezoterije i misticizma, a često se deklarišu kao zaštitnici pravnih škola, mada su njihove ideje sasvim suprotne idejama Ispravnih prethodnika poput Ebu Hanife, Šafije, Malika i Ahmeda. Zato uporno pokušavaju svako poimanje propisa islama utemeljeno na predajama od prvih generacija, milom ili silom, pripisati tzv. vehabizmu, kako bi neupućenima lažno dočarali da je ideja slijeđenja Kur'ana i Sunneta, prema uputama Ispravnih prethodnika, stara tek nekih dvjestotinjak godina.Tako, današnji modernisti podižu talas medijske borbe protiv nositelja islamskog buđenja smišljeno tretirajući određena pitanja islama radi svojih političkih koristi i jeftinih ambicija. Također imamo i moderniste koji zabranjuju ono što je Allah dozvolio i dozvoljavaju ono što je Allah zabranio. Potvrda i uvjerenje u ove zakone, prema koncenzusu svih muslimana, predstavljaju nevjerstvo u Stvoritelja nebesa i zemlje. Ukoliko je prosperitet na uštrb ispravnog vjerovanja i islamskog zakona, onda bez imalo sumnje označava izlazak van okvira vjere. Takvi modernisti se u svojim izjavama otvoreno suprotstavljaju principima islama, jer je nužno poznato da su muslimani dužni povoditi se za Poslanikom, s.a.v.s, u njegovim izrekama i djelima, kao i povoditi se za ashabima. Poslanik, s.a.v.s, kaže „Pridržavajte se moga Sunneta i sunneta upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se za njih prihvatite." (Hadis)

Monday, 12 September 2011

ISLAM - POTPUNA VJERA !!!

ISLAM JE POTPUNA VJERA


Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika, na Njegovu porodicu, ashabe kao i na sve one koji pozivaju u ono u što je on pozivao do Sudnjeg dana.

Kaže Allah, dž.š.: Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera. (El-Maide, 3.)

Ovaj ajet je objavljen u petak, na dan Arefata, poslije kojeg je Poslanik s.a.w.s. živio 81 dan. Allah, dž.š., u njemu jasno obznanjuje da nam je upotpunio vjeru i da do Sudnjega dana nema dodavanja niti oduzimanja od nje. Također je obznanio da je zadovoljan da nam Islam bude vjera, a prije toga je objavio da ne prima nikakvu drugu vjeru osim nje, pa kaže: Onaj koji bude želio neku drugu vjeru mimo islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu propasti. (Alu-Imran, 85.)

Upotpunjenjem vjere i pojašnjenjem svih njenih propisa ostvaruju se blagodati ovoga i onoga svijeta, na što nas Allah, dž.š., upućuje riječima: … i blagodat svoju prema vama usavršio!

Kaže Abdurrahman b. Nasir el-Sa’di u komentaru riječi: … danas sam vam vašu vjeru upotpunio – to jest, uspostavio sam vam vjeru, upotpunjenjem pomoći, vanjskih i nutarnjih propisa, temelja i ogranaka. Zbog toga odgovorno tvrdimo da su Kur’an i Sunnet dovoljni u spoznaji svih vjerskih propisa, bilo da se radi o temeljnim ili pitanjima koja se granaju iz njih. Svi oni koji uzalud troše snagu kako bi dokazali da su ljudima, u spoznaji ispravnog vjerovanja (ubjeđenja) i propisa ove vjere, pored Kur’ana i Sunneta potrebne druge nauke, prije svega ilmul-kelam (skolastika), spadaju u velike neznalice, lažce i one koji smatraju da ova vjera neće biti upotpunjena osim njhovim govorom i onim u šta pozivaju. Ima li većeg nasilja od ovog i zar ovo nije optuživanje Allaha i Njegova Poslanika, s.a.w.s., za neznanje? (TEFSIRU-S-SA’DI:183)

Kao dokaz da je Islam potpuna i sveobuhvatna vjera navešćemo devet velikih pitanja (problema), koja je Islam pojasnio i za njih dao adekvatna rješenja. Razlog ograničavanja na tih devet pitanja je to što su ostala pitanja sadržana u njima i što su ona osnova za postizanje dobra i ovoga i onoga svijeta. Ta pitanja idu sljedećim redom:

1. TEWHID (ALLAHOVA JEDNOĆA)

Iščitavajući (studirajući) Kur’an dolazi se do spoznaje da se TEWHID – JEDNOĆA djeli na tri vrste:

TEWHID RUBUBIJJE – tj. izdvajanje Allaha, dž.š., kao jedinog i istinskog Gospodara (Stvoritelja, Upravitelja). Ova vrsta tewhida dio je prirode sa kojom su stvoreni ljudi i može je negirati samo onaj ko se uzoholi i pogazi tu prirodu. Kaže Allah, dž.š.: Ako ih upitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah. (El-Zuhruf, 87.). Kaže Uzvišeni: Reci: Ko vas to opskrbljuje sa nebesa i iz zemlje i ko je taj što vam sluh i vid daje. (Junus, 31.).

Ovo što smo rekli nije u kontradiktornosti sa Faraonovim negiranjem ove vrste tewhida, jer Faraonovo negiranje nije bilo ništa drugo do oholjenje (uzdizanje) i ignorisanje čemu su dokaz Allahove riječi: I zamjeniše ih (tj. dokaze sa kojima je došao Musa a.s.) nasilno i oholeći se, a duboko u svojim dušama su bili ubjeđeni da su istina. (El-Isra).

Zatim riječi Faraona: Ja sam vaš najveći gospodar!? (En-Naziat, 24.) – ne znače da je on smatrao da je on veći od Allaha i da se može ravnati sa Allahom, nego se htio istaći nad dunjalučkim vladarima i gospodarima. Uzimajući u obzir da je ovu vrstu tewhida nemoguće negirati, jer su kao što smo rekli ljudske prirode stvorene sa njom.

Allah, dž.š., kada govori o njoj upotrebljava poruku potvrdnog pitanja tj. pitanja sa kojim se želi samo potvrditi ono za što je vezano pitanje.

Kaže Allah, dž.š.: Zar u Allaha sumnjate!? (Ibrahim, 10,) Na drugom mjestu se navodi: Reci: Zar pored Allaha da uzmem nekoga za Gospodara, a On je Gospodar svega. (El-En’am, 164,).

Bitno je nepomenuti kod ove vrste tewhida da ona neće koristiti onima koji uz nju nisu priznali Allaha dž.š. kao jedino božanstvo kome se ibadet čini i koji se jedino smije obožavati. Kaže Allah, dž.š.: Većina njih ne vjeruje u Allaha, nego druge njemu ravnim smatraju! (Jusuf, 106.) Allah, dž.š., kaže: Onaj koji Allahu pripiše nekoga kao druga, Allah mu je zabranio Džennet, a njegovo prebivalište biće Džehenem, a nasilnicima niko neće pomoći. (El-Maide, 72.).

Kaže Poslanik, s.a.w.s., u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim od Abdullaha ibn Mesuda: “Ko umre, a Allahu je pripisao druga, ući će u vatru.”

TEWHIDU-L-IBADETI (ULUHIJJE) – izdvajanje Allaha, dž.š., Jedinog u ibadetu (obožavanju). Oko ove vrste tewhida dogodile su se sve bitne polemike između Božijih Poslanika i njihovih naroda, radi čijeg ostvarivanja su u suštini oni i slati.

Sadržan je u značenju riječi: LA ILAHE ILLALAH (NEMA ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA) i sastoji se od dva bitna temelja: negiranje i potvrđivanje.

Značenje negiranja je ostavljanje svih božanstava koja se obožavaju mimo Allaha, dž.š., u svim vrstama ibadeta bez obzira bilo to božanstvo: poslanik, melek, evlija, kamen, drvo, mjesec, sunce itd..

Značenje potvrđivanja je izdvajanje Allaha, dž.š., Jedinog u svim vrstama ibadeta na način koji je On propisao svojim šerijatom.

Većina Kur’ana sadrži sve vrste tewhida. Kaže Allah, dž.š.: Mi smo svakom narodu slali poslanika da ih pozove da obožavaju samo Allaha i da se klonu taguta. (El-Nahl, 36.) Allah, dž.š., kaže: Mi prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato samo Mene obožavajte! (El-Enbija, 25.)

TEWHIDU-L–ESMAI WEL-SIFAT – Izdvajanje Allaha, dž.š., u lijepim imenima i savršenim svojstvima (atributima). Ovaj tewhid se temelji na dva načela:

1. EL-TENZIH: Odbijanje bilo kakve mogućnosti nalikovanja Allahovih svojstava svojstvima Njegovih stvorenja.

2. Vjerovanje u sve ono sa čime je Allah, dž.š., opisao Sebe i čime Ga je opisao Njegov Poslanik, s.a.w.s.. U ovo ulazi i vjerovanje da ta svojstva (atributi) imaju svoje istinsko značenje, a ne preneseno značenje, onako kako dolikuje Njegovoj preuzvišenosti. Nema nikakve sumnje u to da Allah, dž.š., najbolje sam Sebe poznaje, a zatim Njegov Poslanik, s.a.w.s., tako da je njihov opis i najautentičniji. Kaže Allah, dž.š.: Zar vi bolje znate od Allaha!? (El-Bekare, 140.) Kaže Uzvišeni za svoga Poslanika, s.a.w.s.: On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje. (El-Nedžm, 3.-4.).

Metoda potvrđivanja i negiranja, koju smo spominjali kada smo govorili o značenju LA ILAHE ILLALLAH, prisutna je i u ovoj oblasti. Allah, dž.š., u 11. ajetu sure Šura postavlja pravilo za koje možemo reći da je najbitnije u TEWHIDU-L-ESMA-I-WEL-SIFAT, a ono bi glasilo:

ALLAHU DŽ.Š. NIŠTA NIJE SLIČNO I ON POSJEDUJE SVOJSTVA
KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU.

Prvi dio pravila: ALLAHU NIŠTA NIJE SLIČNO – uzet je iz riječi Allaha, dž.š.: Ništa nije kao On, a drugi dio pravila: ON POSJEDUJE SVOJSTVA KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU – uzet je iz riječi Allaha, dž.š.: On je taj koji sve čuje i vidi! (El-Šura, 11.)

Od stvari koje je nužno spomenuti kada se govori o Allahovim imenima i svojstvima jeste da ona spadaju u gajb (nevidljivo, tajno), poput dženneta, džehenema, kaburskog azaba i drugih stvari, tako da nije dozvoljeno govoriti o Allahu, dž.š., osim ono o čemu nas je obavjestio On i Njegov Poslanik. Kaže Imam Ahmed, rhm.: Nije dozvoljeno opisati Allaha osim na način kako se On opisao (u Kur’anu) i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (u Sunnetu).

2. SAVJET (MURAKABA)

Islamski učenjaci su složni oko toga da je najveći savjet (pouka) koji je spušten sa nebesa na zemlju savjet murakabe (svijesti o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti). Za ovaj savjet (pouku) učenjaci navode upečatljiv primjer koji nam približava pojam murakabe i predstavljaju nam je u jasnom licu. Kažu: Zamislimo vladara, krvnika, ubicu i velikog moćnika. Oko njega se nalaze dželati koji u rukama drže sablje natopljene krvlju. Da li će iko pokušati narušiti čast nekog od bližnjih osoba ovoga vladara u njegovom prisustvu? Nikako, čak šta više, svi prisutni su zabavljeni sami sobom, prestrašenih, predanih srca, uznemirenih očiju i nepomični. Nema sumnje da je Allah, dž.š., kome pripada najuzvišeniji primjer, obavješteniji, snažniji i jače kažnjava od tog vladara.

Allah, dž.š., nam pojašnjava u Kur’ana da mudrost stvaranja stvorenja leži u ispitu tj. u ispitu kvaliteta djela: On je taj koji je stvorio smrt i život da bi vidio ko će bolja djela raditi. (Mulk, 2.) Zbog toga Džibril, a.s., u dijalogu kojeg vodi sa Poslanikom, s.a.w.s., želi podučiti ljude uspješnom polaganju navedenog ispita. Postavlja Poslanik, s.a.w.s., sljedeće pitanje: Obavijesti me o dobročinstvu (dobru tj. zbog čega su stvorena stvorenja), a Poslanik, s.a.w.s., pojašnjava da je put koji vodi ka Ihsanu (činjenju najboljih djela) upravo svijest o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti, i kaže: Da obožavaš Allaha kao da ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš onda On tebe vidi.

Gotovo da nema stranice u Kuranu, a da se na njoj ne nalazi ovaj veliki savjetnik i podsjetnik (tj. murakabe). Kaže Allah, dž.š.: Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu njegova duša došaptava. Mi smo mu bliži od njegove žile kucavice. (Kaf, 16.)

3. PRAVLJENJE RAZLIKE IZMEĐU DOBROG DJELA
I ONOG KOJE TO NIJE

Allah, dž.š., u Kur’anu pojašnjava da se djelo može smatrati dobrim i korisnim samo kada ispuni sljedeće uslove:

1. Da bude u skladu sa onime sa čime je došao Poslanik, s.a.w.s., za što su dokaz mnogobrojni ajeti. Kaže Allah, dž.š.: Ono što vam da Poslanik to uzmite a ono što vam zabrani ostavite. (El-Hašr, 7.) Onaj ko se pokorava Poslaniku taj se pokorava Allahu. (El-Nisa, 80.) Zar oni imaju nekoga pored Allaha kome se pripisuje ono što Allah nije dozvolio. (Šura, 21.) Je li vam to Allah propisao ili to na Allaha laži iznosite!? (Junus, 59.)

2. Da bude iskreno radi Allaha, dž.š.. Kaže Allah, dž.š.: Nije im naređeno ništa drugo osim da Allaha obožavaju iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Bejjine, 05.) Meni je naređeno da Allaha obožavam iskreno Mu ispovijedajući vjeru. (El-Zumer, 11.)

3. Da djelo bude izgrađeno na ispravnom vjerovanju (ubjeđenju), jer je djelo krov, a vjerovanje temelj (osnova). Kaže Allah, dž.š.: Onaj koji uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u džennet i trun nepravde im Nećemo učiniti. (El-Nisa, 124.)

Uslov kojeg je Allah ovdje postavio je Iman (vjerovanje). Kaže Allah, dž.š., za nevjernike: I mi ćemo djelima njihovim pristupiti i u prah i pepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 2.) Onaj koji bude želio neku drugu vjeru pored Islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu nastradati. (Alu-Imran, 85.) Ako u djelu bude nedostajao neki od navedenih uslova ne smatra se dobrim i njegov vlasnik na Sudnjeme danu neće imati nikakve koristi od njega.

4. SUĐENJE PO NEKOM DRUGOM,
A NE PO ALLAHOVOM ZAKONU (ŠERIJATU)

Kaže učenjak Muhammed el-Emin el-Šenkiti u knjizi “EL-ISLAM DINU-S-SAMILUN” str. 11–14: Kur’an nam pojašnjava da je suđenje po nekom drugom, a ne po zakonu Allaha, dž.š., jasno nevjerstvo (kufr) i pripisivanje Allahu, dž.š., druga.

Prenosi Tirmizi, Ebu Davud i Nesai od Ibn Abbasa, r.a., da je šejtan objavio nevjernicima Mekke da pitaju muslimane: Ko je ubio (usmrtio) lešinu? Rekoše: Allah! Zatim im je objavio da ih pitaju: Kako to što vi zakoljete svojim rukama (usmrtite) biva dozvoljenim (halalom), a ono što Allah usmrti (ubije) biva zabranjenim? U tom slučaju vi ste bolji od Allaha?! Povodom toga Allah, dž.š., je objavio sljedeći ajet: … a šejtan će objavljivati svojim štićenicima ono oko čega će se raspravljati sa vama. Ako vi poslušate bićete nevjernici. (El-En’am, 121.). Allah, dž.š., se zaklinje u ovome ajetu da je onaj koji se pokorava šejtanu u njegovom ohalaljivanju lešine idolopoklonstvo i izlazi iz vjere po koncenzusu svih islamskih učenjaka. Allah, dž.š., će na Sudnjeme danu ukoriti takve i reći im: Nisam li vam objavio, o sinovi Ademovi, da se ne pokoravate šejtanu. On vam je jasni neprijatelj. (Jasin, 60.).

Kaže Allah, dž.š., u suri Merjem, na jeziku njegovog miljenika Ibrahima, a.s.: O oče, ne obožavaj (ne pokoravaj se) šejtana! (Merjem, 44.) – tj. tako što ćeš ga slijediti u propisivanju nevjerstva (kufra) i grijeha.

Prenosi imam Tirmizi i imam Bejheki da je Hatim bin Adijj pitao Poslanika, s.a.w.s., o riječima Allaha, dž.š.: Oni su (tj. kršćani i židovi) za bogove uzeli svećenike i monahe! (El-Tevbe, 31.) rekavši: Allahov Poslaniče, oni ih nisu uzeli za bogove! Zar vam oni nisu ohalali ono što je Allah zabranio i zabranili ono što je Allah dozvolio – upita Poslanik, s.a.w.s.? Da – reče Adi. Na taj način oni su im činili ibadet (robovali im) – odgovori Poslanik, s.a.w.s..




5. DRUŠTVO I OKOLINA (OKRUŽENJE)

Kada je u pitanju društvo i okolina, Kur’an je ponudio rješenja i načela koja poje žednog, liječe bolesnog i rasvjetljavaju puteve ispunjene tminom ljudske nepravde i zla. Pogledajmo šta naređuje vođa u svome odnosu prema podanicima: Budi samilostan prema vjernicima koji ti iskazuju pokornost (koji te slijede)! (El-Šura, 215.) I Allah, dž.š., kaže: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima (muslimanima). Da si kojim slučajem osoran i grub oni bi se razbježali od tebe. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima … (Alu-Imran, 159.)

Pogledajmo kako savjetuje podanike, da budu pokorni vođama koji su pokorni Allahu, dž.š.: O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i vašim pretpostavljenima. (En-Nisa, 59.)

Pogledajmo kako savjetuje čovjeka da se odnosi prema malom posebnom društvu tj. porodici, ženi i djeci: O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre. (El-Tahrim, 06.)

Kaže imam Ibnu-l-Dževzi u komentaru ovog ajeta: Čuvajte sebe tako što ćete izvršavati ono što je Allah naredio, a izbjegavati ono što vam je zabranio. Čuvajte svoje porodice tako što ćete im naređivati da izvršavaju Allahove naredbe i da se klonu onoga što je Allah, dž.š., zabranio.

Pogledajmo kako Allah, dž.š., naređuje svakom pojedincu društva da se na najljepši način odnosi prema drugim pojedincima: Allah naređuje pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, zlo i nasilje. On vas savjetuje nebi li ste razmislili. (El-Nahl, 90.) O vjernici klonite se većine sumnji, jer su neke sumnje grijeh. Ne špijunirajte jedni druge i ne ogovarajte jedni druge. (El-Hudžurat) Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i nasilju. (El-Maide, 02.) I oni se međusobno dogovaraju. (Šura, 38.).

Pošto nema ni jednog pojedinca u društvu, bez obzira ko on bio, da je siguran i zaštićen od protivnika (rivala) i neprijatelja bilo u ljudskom ili šejtanskom liku, i pošto je svakom pojedincu potrebno da se izliječi od ove opake i otrovne bolesti, Kur’an nam pojašnjava da se ta bolest liječi okretanjem, a ne uzvraćanjem zlom, i činjenjem dobročinstva nasuprot zlu, kada je u pitanju ljudski protivnik (neprijatelj), a utjecanjem Allahu, dž.š., Jedinom kada je u pitanju šejtanski neprijatelj. Kaže Allah, dž.š.: Praštaj, traži da se čine dobra djela i neznalica se kloni! (El-E’araf, 199.)

Ti lijepim zlo uzvrati, mi dobro znamo ono što oni iznose! (El-Mu’minun, 96.) Kaže šejh AbdurrRahman el-S’adi, rhm., u komentaru ovog ajeta: Kada ti tvoji neprijatelji nanesu zlo riječima ili postupcima, ne uzvračaj im zlom, i ako je dozvoljeno uzvratiti istom mjerom onome ko čini zlo. Odbij njihovo zlo od sebe tako što ćeš im činiti dobročinstvo. To je dobro koje možeš priuštiti takvom čovjeku, a mnogobrojne su koristi toga kao što su:

1. Ublažavanje zla u trenutnoj situaciji ili budućnosti.
2. Takvim postupcima prije će se desiti da se on odazove istini i pokaje se za ono što je uradio.
3. Stiče se svojstvo dobročinitelja.
4. Savladava svog vječitog neprijatelja – šejtana.
5. Stiče nagradu kod Allaha, dž.š. (Tefsiru-s-S’adi, str.507)

Allah, dž.š., za šejtane kaže: Ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočišta kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna. (El-E’araf, 200.)

Na kraju ovog djela bitno je napomenuti da blagost i praštanje treba da bude među vjernicima (muslimanima), a prema nevjernicima, bez obzira koje vrste bili, treba postojati strogost i žestina s time da im se ne smije nepravda nanositi. Kaže Allah, dž.š: … Allah će dovesti narod kojeg će On voljeti i koji će Njega voljeti, koji će biti samilosni (ponizni) prema vjernicima, a žestoki prema nevjernicima. (El-Maide, 54.) Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su sa njim žestoki su prema nevjernicima, a milostivi jedni prema drugima. (El-Feth, 29.)

Kaže jedan pjesnik: Ako se spomene riječ blagost, reci: Blagost ima svoje mjesto, a njena upotreba tamo gdje joj nije mjesto veliko je neznanje.

Što se tiče pravednosti prema nevjernicima uz njihovu mržnju, kaže Allah, dž.š.: I neka vas mržnja koju imate prema određenom narodu ne navede na to da budete nepravedni! (El-Maide, 8.)


6. EKONOMIJA

Dva glavna temelja na kojima se zasniva i gradi ekonomija i oko kojih se kreću svi njeni ogranci i podogranci su:

1. Pronalaženje najboljih metoda u sticanju kapitala (zarade).
 

2. Racionalna potrošnja (ulaganje) tog kapitala.

Ako budemo studirali i proučavali Kur’an, vidjet ćemo da nas Allah, dž.š., podučava ovim temeljima. Kada je riječ o zaradi i sticanju imetka Allah, dž.š., nas uči kako ćemo na najdostojanstveniji i najispravniji način doći do zarade. Kaže Allah Subhaneh: Kada se završi namaz, raziđite se po zemlji i tražite Allahove blagodati. (El-Džum’a, 10.) … osim ako se radi o trgovini uz obostrano zadovoljstvo. (El-Nisa, 29.) Allah, dž.š., je dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu. (El-Bekare, 275.) Jedite ono što ste u ratu zaplijenili kao dozvoljeno i lijepo. (El-Enfal, 69.) Kada je riječ o raspolaganju imetkom i njegovoj potrošnji, Allah dž.š. nas savjetuje sljedećim: Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prekor zaslužio i bez ničega ostao. (El-Isra, 290.) Oni kada udjeljuju niti rasipaju niti štede, nego se drže sredine. (El-Furkan, 67.) I pitaju te te šta će udjeljivati. Reci: Višak! (El-Bekare) Oni koji ne vjeruju troše imetke svoje da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ga potrošiti, zatim će im biti jad i muka, a zatim će pobijeđeni biti, i na kraju će u džehenemu biti sakupljeni. (El-Enfal)



7. POLITIKA

Ono što neprijatelji Islama često koriste u borbi protivu Islama i njegovih pristalica, i čime nalaze puta do srca onih koji slabo poznaju ovu vjeru i čiji su mozgovi isprani filozofijom i evropskom (zapadnom) ’’civilizacijom“, jesu parole poput: Islam je zaostala vjera i ne nudi rješenja za današnje probleme. Islam je za džamije, a što se tiče politike, ekonomije i sl. Ne daje odgovarajuća rješenja!?

Čak šta više, neki samozvani “mislioci” među muslimanima iznose dokaze iz Kur’ana i Sunneta, koji kako to oni tumače, jasno upućuju na to da je Islam došao samo da bi ljude poučio ibadetu, u njegovom uskom shvatanju, kao što je namaz, hadždž, post i sl. dok je pitanja politike, ekonomije i drugih životnih pitanja, ostavio ljudima da ih oni sami rješavaju i određuju.

Dovoljno nam je kao odgovor ovim neznalicama navesti riječi Allaha, dž.š.: I mi smo ti objavili knjigu u kojoj se nalaze pojašnjenja za svaku stvar, uputa, milost i radost za one koji su se Allahu predali! (El-Nahl, 85.)

Međutim, pošto su ovakve laži raširene i prihvaćene kod nemalog broja pripadnika ovog ummeta, a naročito kod tzv. intelektualaca i mislilaca, navešćemo detaljne dokaze za tvrdnju da Kur’an i Sunnet Allahova Poslanika, s.a.w.s., nude rješenja za sva životna pitanja među kojima je bez sumnje i politika.

Poznato je da se politika djeli na vanjsku i unutrašnju politiku. Što se tiče vanjske politike ona se zasniva na dvjema stvarima:

1. Pripremanje dovoljne snage za slamanje svih vrsta neprijatelja. Allah, dž.š., nas tome uči i kaže: Pripremite protivu njih koliko god možete snage i konja da biste time uplašili Allahove i vaše neprijatelje. (El-Enfal)
2. Sveobuhvatno i ispravno ujedinjenje (okupljanje) oko te snage. Kaže Allah, dž.š.: I svi se čvrsto Allahova užeta držite i ne djelite se u stranke. (Alu-Imran, 103.) I kaže Uzvišeni: Ne prepirite se da ne biste poraženi bili i da vam ne bi opao borbeni duh! (El-Enfal, 46.)

Zatim Kur’an pojašnjava ono što je usko vezano za navedene stvari, kao što je primirje, davanje sigurnosti neprijateljima, prekidanje primirja, uzimanje opreza i sl. Allah, dž.š., kaže: Dok se oni budu držali primirja i vi ga se držite. (El-Tewbe, 7.) Kaže Svemogući: Ako se budete bojali da će određena skupina iznevjeriti ugovoreno, obznanite im da je primirje prekinuto. (El-Enfal, 85.) O vjernici budite oprezni! (El-Nisa, 71.) Ako neki od mušrika zatraži sigurnost da bi poslušao Allahov govor, ti mu podaj sigurnost, a zatim ga sprovedi na po njega sigurno mjesto. (El-Tewbe, 6.)

Što se tiče politike njen cilj je širenje sigurnosti i spasenja unutar društva, borba protivu nepravde i davanje svima njihova prava koja im je Allah, dž.š., dao.

Srž unutarnje islamske politke čini šest stvari:

1. Čuvanje vjere. U skladu sa tim propisano je ubistvo za onoga koji se odmetne od Islama. Poslanik, s.a.w.s., u hadisu kojeg bilježi imam Buhari, rhm., kaže: Ubijte onoga koji promjeni vjeru (napusti Islam).

2. Čuvanje ljudskih života. U skladu sa tim Allah, dž.š., je propisao odmazdu, pa kaže: U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, kako biste se sačuvali. (El-Bekare, 179.)

3. Čuvanje razuma. U skladu sa tim Allah, dž.š., je zabranio sve ono što može nanijeti štetu čovjekovoj pameti i oslabiti ispravno rasuđivanje. Kaže Allah, dž.š.: O vjernici zaista su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje, pogan i od šejtanovog djela, zato ih se klonite ako uspjeh želite. (El-Maide, 90.) Kaže Poslanik, a.s.: Sve što opija je zabranjeno. (Ahmed, Bejheki)

4. Čuvanje porijekla. U skladu sa time Allah, dž.š., je propisao kaznu za zinaluk (blud), i kaže: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca. (El-Nur, 2.) Ajet se odnosi na neudatu ženu i neoženjenog čovjeka, dok je kazna za udatu ženu i oženjenog čovjeka kamenovanje kao što se prenosi u vjerodostojnim hadisima.

5. Čuvanje časti. U skladu sa tim šerijat je propisao kaznu za potvoru i kaljanje časti. Kaže Allah, dž.š.: Oni koji potvore čestite žene i ne dođu sa četvoricom svjedoka izbičujte sa osamdeset udaraca. (El-Nur, 4.)

6. Čuvanje imetka. U skladu sa tim šerijat je propisao odsjecanje ruke kradljivcu. Kaže Allah, dž.š.: Kradljivcu i kradljivici odsjecite ruke njihove. (El-Maide, 38.)





8. PREVLAST NEVJERNIKA NAD MUSLIMANIMA

Sami ashabi, r.a., su se pitali i nije im bilo jasno kako i da li je moguće da nevjernici imaju prevlast nad muslimanima i da ih poraze u borbi, znajući za Allahovo obećanje da će pomoći vjernike i da neće dozvoliti da ih nevjernici nadvladaju. U odgovoru (fetvi) koju im je dao Allah, dž.š., iznad sedam nebesa, otklanja se sva nejasnoća i pojašnjava da su muslimani ti koji mogu prouzrokovati prevlast nevjernika nad samim sobom onda kada budu nepokorni Poslaniku, s.a.w.s., i budu činili grijehe. Ovo nije u suprotnosti sa Allahovim obećanjem da će pomoći vjernike, jer je Allahova pomoć uslovljenja pokornošću Njemu i Njegovom Poslanik, a.s.. Naime, kada se završila bitka na Uhudu, porazom muslimana i velikim brojem ubijenih, ashabi su se upitali: Kako je moguće da su nas mušrici pobjedili, a mi smo na istini, a oni su na laži? Allah, dž.š., im odgovara: Zar kada vas je snašla nevolja, koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: Odakle ovo. Reci: To je od vas samih – a Allah je kadar da uradi šta hoće. (Alu-Imran, 165.)

Riječi Allaha, dž.š.: Reci: To je od vas samih – pojašnjene su u drugom ajetu. Kaže Allah, dž.š.: Allah je ispunio obećanje koje vam je dao, kada ste ih (neprijatelje) Njegovom voljom udarali, sve dok niste oslabili, počeli se raspravljati i neposlušni bili, nakon što vam je pokazao ono što volite. Među vama je bilo onih koji su htjeli ovaj svijet a i onih koji su htjeli onaj svijet. (Alu-Imran, 152.) Allah, dž.š., pojašnjava da je uzrok poraza i prevlasti nevjernika u ovoj bitci slabost muslimana i njihovo razilaženje, te nepokornost Poslaniku, s.a.w.s., i želja nekih od njih da dođu do ovodunjalučkih dobara. Ovo nije odgovor koji važi samo za ashabe nego i za sve one koji budu slijedili Poslanika, s.a.w.s., do Sudnjeg dana. Da li su muslimani danas poraženi, poniženi od strane nevjernika i zbog čega drugog do zbog nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s.?!

PROBLEM RAZILAŽENJA SRCA

Allah, dž.š., pojašnjava u suri El-Hašr da je glavni razlog razilaženja srca nerazumijevanje (pomanjkanje pameti). Kaže Allah, dž.š.: Ti misliš da su oni složni, a srca su im razjedinjena, zato što su oni narod koji nema pameti. (El-Hašr, 14.)

Lijek za pomanjkanje pameti (nerazumjevanje, nerazmišljanje), sadržan je u slijeđenju svjetla Objave što upućuje na koristi (interese) koje čovjekov razum sam ne može dokučiti. Kaže Allah, dž.š.: Zar je isti onaj kojem smo život dali nakon mrtvila i dali mu svjetlo sa kojim ide među ljudima i onaj koji živi u tminama iz kojih ne može izaći. (El-Enam, 122.)

Molim Allaha, dž.š., da ovaj tekst nađe mjesta u srcima onih koji imaju sumnje oko vjere i koji su pod uticajerm propagande neprijatelja Islama, a da poveća iman i ubjeđenje onima koji se drže uzvišenih principa i nastoje obasjati dunjaluk svjetlom tih principa.

Priredio:
Semir Imamović

Saturday, 10 September 2011

NEMA LIJEPIH NOVOTARIJA U ISLAMU !!!


Svjedoci smo nažalost da skoro svi novotari za uvođenje i prakticiranje 
novotarija u Islamu citiraju slijedeći hadis, kao opravdanje za njihov grijeh uvođenja inovacija u Islamu, no očigledno bez poznavanja povoda objave ovoga hadisa u kojem se kaže: 

''Ko u Islam uvede neki lijep običaj(sunnet),biće za njega nagraðen i imaće nagradu svakog onog ko ga bude činio poslije njega, s tim da se od njihove nagrade neće ništa oduzimati, a ko u Islam uvede neki ružan običaj, biće za njega kažnjen i snosiće grijeh svih onih koji to budu činili poslije njega, a od njihovih se grijeha neće ništa oduzimati .'' 

(Tirmizi, br. 2675; Ahmed, 4 / 357, 358,361; Nesai, 5 / 75-77; Ibn Madždže, br.203, i drugi).

Rumijevi sljedbenici novotarija, tzv. Mevlevije !!!

OPŠIRNIJA MUSLIMOVA VERZIJA OVOG HADISA IZGLEDA OVAKO:

Od Ebu-Amr Džerir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: "U sred bijela dana bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu dođe jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim ogrtačima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obješenim sabljama; bili su većinom, odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje njihovu neimaštinu, on zatim uđe, pa izađe, pa onda naredi Bilalu da prouči ezan. Zatim klanja, pa ustade da održi govor-hutbu i reče: 'O ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog čovjeka i od njega je stvorio bračnog mu druga i od njih dvoje mnoge muškarce i žene razmnožio. Bojte se Allaha sa čijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi.'" (Nisa, 1)

A zatim je proučio ajet iz sure Hašr-18: "O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba osmotri šta je spremila za sutra....." Neka dijeli čovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema (srebrenjaka), od svoje odjeće, od saa (mjere) pšenice, od jednog saa svojih hurmi', pa reče: 'makar i polovinu hurme.' Dođe jedan čovjek od ensarija sa zavežljajem toliko teškim da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe hrane i odjeće. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno. Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imat će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada. A ko uvede u islam jedan ružan običaj, bit će mu teret i teret svih onih koji ga čine poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta.'"

(Muslim)

Poslanikove s.a.v.s. riječi u hadisu : ''Lijep običaj '', se odnose na praksu koja ima svoju osnovu u validnim šerijatskim argumentima. To saznajemo iz povoda ovog hadisa : Jedne prilike je u Medinu pristigla skupina vrlo siromašnih ljudi iz plemena  Mudarr  koji su bili izgladnjeli i zbog siromaštva oskudno obučeni .Kada ih je Poslanik s.a.v.s. ugledao , njegovo lice se promijenilo iz sažaljenja zbog njihovog stanja Nakon  što se Poslanik s.a.v.s. obratio ljudima postičući ih na sadaku,  jedan ensarija je donio zavežljaj u kome je bilo hrane, pa ga razmotao na zemlji. Vidjevši ovo , ashabi su jedan po jedan donosili hranu i odjeću dok nisu nakupili veliku količinu  sadake.
Kada je Poslanik s.a.v.s. to vidio, lice mu je zablistalo od sreće, pa je rekao . ''Ko u Islam uvede lijep običaj … ''

Ukoliko malo pažljivije pogledamo, pokušamo razumjeti situaciju i povod objavljivanja ovog hadisa uvidjećemo da je ovaj ashab u stvari svojim postupkom, na jedan, dotada, nesvakidašnji način, inicirao, i druge podstakao na podjelu sadake tim ljudima a koja je kako tada, tako i sada, bila i ostala legitimna po koncenzusu islamskih učenjaka...... Ovaj ashab ni u kom slučaju nije došao sa nečim što u Islamu nema osnove ili ima zapreke jer bi to po automatizmu postao "Ružan običaj", naprotiv, njega su očigledno inspirirali citirani Kur'anski ajeti i Poslanikov s.a.v.s. govor o udjeljivanju sadake koji je izrekao Muhamed s.a.v.s. u svojoj hutbi, pa je pohitao da udjeli na Allahovom putu... 

Upravo zbog toga, ovaj i slični hadisi, ne mogu i ne smiju biti dokaz za uvoðenje novotarija u vjeru jer je svaka novotarija u vjeri zabluda !!!

(Pogledati: Šerh Sahihi Muslim od Nevevija ( 7 / 102-104 ) i Tuhfetul Ahvezi ( 7 / 472 ).

NOVOTARIJE RUŠE ISLAM !!!

Širiti novotarije u vjeri je isto što i rušiti islam. Slijediti i poštovati one koji uspostavljaju i praktikuju novotarije i smatrati ih ulemom, znači učestvovanje u uništenju islama.

“Ko veliča onog koji čini bid’ate, taj ruši islam.”


Dobro se zamislimo nad ovim i uložimo svu snagu u cilju uništenja makar jednog bid'ata (novotarije) i oživljavanju jednog sunneta. Jačanje islama, naročito kad je ovako slab, zahtijeva širenje sunneta i rušenje novotarija.


Dalje korist od govora o novotarima općenita je za sve muslimane u njihovoj vjeri i ulazi u kategoriju džihada na Allahovom putu, zato što je čišćenje Allahovog puta, Njegove vjere, pravca, zakona i odbijanje tiranije i neprijateljstva ovakvih novotara, kolektivna obaveza prema saglasnosti svih muslimana. Da nema onih koje Allah podržava u odbijanju štete koju ovi novotari nanose, vjera bi se iskvarila. Zato ne smijemo ukazivati počasti prema novotarima jer tako nesvjesno rušimo islam.


Znaj da poštivanje novotara za sobom povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje Islama:


Prva:


Usmjeravanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni su uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će ostati po strani.


Druga:


Ako bude bio poštivan zbog svoje novotarije to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.


(El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)


Dakle, kako se bid’ati u vjeri raširuju tama se pojačava, a svjetlo sunneta slabi, dok jačanje sunneta razgoni tamu i povećava svjetlo. Pa ko želi neka pojača mrak bid’ata i neka ojača šejtanovu stranku, ko želi neka poveća svjetlo sunneta i neka ojača Allahovu stranku! Znaj da su šejtanovi sljedbenici na gubitku. Oni koji su u Allahovoj vojsci zadobit će vječnu sreću.

Thursday, 8 September 2011

Voli svoga brata muslimana !!

OBAVEZA LJUBAVI MUSLIMANA PREMA SVOM BRATU

 

حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ قَالَ حَدَّثَنَا يَحْيَى عَنْ شُعْبَةَ عَنْ قَتَادَةَ عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَعَنْ حُسَيْنٍ الْمُعَلِّمِ قَالَ حَدَّثَنَا قَتَادَةُ عَنْ أَنَسٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:"لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ."

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, s.a.v.s. , rekao:

"Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[1]

Kratki komentar hadisa:

Islam vodi računa o učvšćavanju veza ljubavi među muslimanima. Od potpunosti imana čovjeka je da voli svoga brata muslimana, da mu želi dobro i da ga izjednači sa samim sobom nastojeći da ujedini srca i riječ muslimana. Sebičnost unosi mržnju i razilaženje među muslimanima. Islam je spojio ljubav muslimana prema svom bratu sa temeljom njegovog imana da bi vodio računa o toj ljubavi i kako bi upotpunio svoj iman. Ova ljubav neće biti potpuna osim ostavljanjem zavisti, zlobe, mržnje i obmane, a sve su ovo pokuđena svojstva.

Smjernice hadisa:
  1.   Od potpunog je imana da musliman voli svojoj braći ono što voli samom sebi i da mrzi njima ono što mrzi samom sebi.
  2.   Zavist i mržnja su razlog smanjenja imana.
  3.   Od ljubavi muslimana prema svom bratu je da ga upućuje na svako dobro i da otklanja od njega zulum.
  4.   Čuvanje od egoizma (a to je da želiš svo dobro samo za sebe mimo drugih ljudi).
  5.   Potenciranje islama na onom što čisti srca i na čemu se grade bratske veze.


[1] Buharija (1/14), broj 13, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, i Muslim (1/67), broj 45, Knjiga o imanu, poglavlje: Dokaz da je od svojstava imana da musliman voli svome bratu hajr koji voli samom sebi.

Wednesday, 7 September 2011

Saudijci - Najvelikodušniji narod na svijetu -

30 miliona eura narodu Somalije


Humanitarna pomoć ugroženom narodu Somalije traje u mnogim zemljama u svijetu. Slična akcija sprovodi se i u Saudijskoj Arabiji. 



Velikodušni Saudijci su za samo dva dana skupili oko 30 miliona eura te stotine tona hrane, odjeće i medicinske opreme i lijekova. Saudijci su po ko zna koji put pokazali da su najvelikodušniji narod na svijetu. U njihovu velikodušnost uvjerili smo se i mi Bošnjaci kada su nam braća Saudijci pritekli u pomoć kada nam je ta pomoć najviše trebala. Poznato je da je Saudijska Arabija proteklih godina pomogla Bosni i Hercegovini sa više stotina miliona KM.