Wednesday, 30 November 2011

MODERNO POKRIVANJE - PITANJE I ODGOVOR


Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!


 Odgovor: 


Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

Thursday, 24 November 2011

ZABRANA VARANJA

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.

Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: "Šta je ovo, vlasniče hrane?" Kaže: "Pokislo je, o Allahov Poslaniče." Pa mu reče: "A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas."[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: "Ko nas vara nije odnas", i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : "Hadis je hasen sahih."

Thursday, 17 November 2011

ISLAMSKI VIDEO KANAL ON VIMEO

Vimeo
 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO




 ISLAMSKI EDUKATIVNI VIDEO KANAL ON VIMEO

Friday, 11 November 2011

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

Tuesday, 8 November 2011

Hutbe prvih generacija - Ashaba -



Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Tuesday, 1 November 2011

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :


  1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
  2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
  3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
  4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.
Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.