Saturday, 25 February 2012

IMATI LIJEPO MIŠLJENJE O MUSLIMANIMA


Ovo je zlatno pravilo koje spominje Uzvišeni u Kur'anu:

 "O, vjernici, klonite se mnogih sumnji (mišljenja), neka mišljenja su zaista grijeh, i ne uhodite jedni druge." 

(Prijevod značenja, Hudžurat 12.)

 Allah dž.š. u ovom ajetu naređuje muslimanima da ostave mnoga mišljenja (sumnjičenja), jer je to grijeh, a ono što je odmah poslije toga zabranjeno jeste uhođenje i to je dovoljan dokaz da uhođenje u većini slučajeva biva zbog lošeg mišljenja o bratu. U osnovi je obaveza imati lijepo mišljenje prema bratu muslimanu i zbog toga Allah dž.š. naređuje mu'minima da ostanu pri lijepom mišljenju kada čuju da se ružno govori o njihovoj braći, ako to nije provjereno. 

I ne samo to, već Uzvišeni Allah dž.š. žestoko osuđuje da se govori o onome što se samo čulo o muslimanima, a nije potvrđeno i nije provjereno. Tako Allah dž.š. u slučaju "potvore" (ifk) kada je rečeno što je rečeno o Aiši r.a., majci pravovjernih, objašnjava muslimanima kakav je postupak ispravan u tom trenutku: 

"Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora." 

Zatim Uzvišeni u sljedećem ajetu objašnjava da je ovakav govor i njegovo prepričavanje krupna stvar:

 "Kada ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu ništa niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je to kod Allaha krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: "Ne dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!" 

I savjetujući mu'mine Allah dž.š. upozorava da se više nikada ne vraćaju na ovakav govor i da se tako krupan grijeh nikad ne ponovi.

 "Allah vam naređuje da tako nešto više nikada ne ponovite ako ste vjernici."

 U ajetu koji prethodi ovim ajetima, a koji je početak govora o "potvori" (ifk), Allah dž.š. objašnjava da je govor o drugim ljudima, bez opravdanog šerijatskog razloga i bez jasnog dokaza uistinu veliki grijeh: 

"Svaki od njih će biti kažnjen prema grijehu koji je zaslužio." 

(Prijevod značenja, Nur 11.-20.)

Imami Muslim bilježi hadis od Resula a.s. u kojem je rekao: 

"Dosta je čovjeku laži da prenese sve ono što čuje." 

Obraćajući se ibn Vehibu imami Malik je između ostalog rekao:

 "Znaj da nije dobar musliman onaj koji prenosi sve što čuje, i da onaj koji prenosi sve što čuje, ne može biti imam nikada." 

Rekao je Aburahman ibn Mehid: 

"Ne može biti imam koji se slijedi, onaj koji govori i prenosi sve što čuje." 

Allah dž.š. je naredio da se svaka vijest mora dobro provjeriti, rekavši:

 "O, vjernici, ako vam nakakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete." 

(Prijevod značenja, Hudžurat-6.) 

Na kraju, neka svako od nas dobro razmisli, prije nego što njegove riječi postanu dokaz protiv njega, šta će odgovoriti na Sudnjem danu kad ga Allah upita: "Moj robe, zašto si govorio o tom i tom čovjeku tako i tako?" I neka se prisjeti Allahovih riječi: 

"Znajte da Allah zna šta je u vašim dušama, zato Ga se bojte, znajte da je Allah onaj koji oprašta i koji je Milostiv." 

(Prijevod značenja,Bekare-235.)

Friday, 10 February 2012

Vrijeđanje Islamskih Učenjaka - STOP -

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on od Allaha, azze ve dželle, da je rekao: "Onaj koji uznemiri Moga roba, Ja mu objavljujem rat."  Hadis je zabilježio imam Buhari u "Sahihu".

Svi smo dobro svjesni da je onaj koji jede kamatu ili njom posluje, ušao u rat sa Uzvišenim Allahom, dželle šanuhu, i da mu je pripremljena obilata i kobna kazna. Međutim, da li smo svjesni da je isto takvo stanje i sa onim koji uznemirava islamske učenjake? Jesmo li ikada o tome razmišljali?! Da li nam je to na umu kada polemiziramo o ulemi i njihovim "greškama"?!

Hatib el-Bagdadi, rahimehullah, prenosi od imama Ebu Hanife i Šafije, rahimehumallah, da su rekli: "Ako učenjaci, koji rade po znanju, nisu Allahove evlije (štićenici), onda Allah, zaista, nema evlija."

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Onaj koji uznemiri učenjaka, takav je uznemirio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onaj koji uznemiri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uznemirio je Uzvišenog Allaha, azze ve dželle."

Da li smo jezik usmjerili u dobro i korisne stvari i sačuvali ga od ružnog i lažnog govora o časti islamskih učenjaka i ostalih vjernika ?!

Uzvišeni Allah kaže:  

"A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili. Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno"  

(prijevod značenja En-Nur, 14-15);  

"Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati"  

(prijevod značenja El-Isra, 36).

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Koliko često imamo priliku da vidimo ljude koji se žestoko klone nasilja i razvrata (krađa, blud, alkohol,...), a od njihovih jezika nisu mirni ni živi ni mrtvi. Ne mare za onim što govore."  Ove riječi potrebno je zapisati suzama, zato što se danas odnose na mnoge učenike koji tragaju za znanjem.

Neke od negativnih posljedica ružnog govora o islamskim učenjacima su:

1. ružan govor o ulemi uzrok je odbijanja istine koju govori,
2. napad na alima je i napad na znanje koje nosi i kojem poučava,
3. napad na ulemu dovest će do toga da učenici napuste učenjake i ostanu bez odgajatelja,
4. ružan govor o ulemi umanjuje njihov autoritet kod običnog naroda,
5. napadanje na ulemu je pružanje pomoći neprijateljima islama u njegovom rušenju itd.

U isto vrijeme, na islamskim učenjacima je obaveza da postupaju u skladu sa stečenim znanjem, poučavaju narod istini i da se ne boje nikoga osim Uzvišenog Allaha. Također, na njima je da budu najbolji primjer drugima, što se ogleda u detaljnom i preciznom slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju s ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavao bi ljudima sve što bi im moglo izazvati i najmanju sumnju i nejasnoću, jer šejtan kola kroz sinove Ademove, alejhis-selam, kao što kroz njih kola krv.

Učenici i ostali muslimani obavezni su sljedeće:

1. da čuvaju visoki stepen uleme u islamu i znaju da su oni istinski predvodnici,
2. da znaju da nema bezgrješnih ljudi, osim onih koje je Allah sačuvao,
3. da budu svjesni da je razilaženje među ulemom prisutno još od prvih dana islama,
4. da napadom na ulemu otvaraju vrata neprijateljima islama koji to jedva čekaju,
5. da stavove i mišljenja učenjaka opravdavaju na najljepši način,
6. da se na prvom mjestu pozabave svojim mahanama, kojih imaju puno.

Odbrana islamskih učenjaka od onih koji skrnave njihovu čast, ne znači da je svaki pojedinac od njih u pravu u svemu što zastupa. Naprotiv, greška je moguća i dešava se. Svi ljudi su slabi i ovisni o Uzvišenom Allahu, a Uzvišeni Allah neovisan je od drugih i jedino Njemu, dželle šanuhu, pripada savršenost i potpunost. Također, obaveza je slijediti srednji put kada se radi o ukazivanju na greške učenjaka. Ljudi su po pitanju ovoga između dvije krajnosti i sredine. Neki ljudi se ismijavaju sa učenjacima i omaložavaju njihove stavove, dok drugi smatraju da je odbijanje nekog stava koji zastupa određeni učenjak, radi jačeg dokaza, napad na učenjake i njihovo omaložavanje. Potrebno je naći sredinu između ove dvije krajnosti. Učenjake treba uvažavati, poštovati, tražiti pred njima znanje, tražiti od njih savjet, ali u isto vrijeme težiti ka jačim dokazima i stavovima učenjaka koji su bliži istini. Treba napomenuti da to nije u stanju niko osim učenik koji je dostigao dovoljno znanja da može vagati među jačinom dokaza, dok običan narod treba da sluša bogobojazne učenjake i marljive učenike i da se boji Allaha kada se prividno sukobe njihova mišljenja, onoliko koliko je u mogućnosti.

Na kraju, poručujem onima koji vrijeđaju učenjake da se iskreno pokaju i povrate Allahu Uzvišenom, i da se iskupe od ružnog govora o ulemi tako što će isto toliko, i više, lijepo govoriti o njima. Ako to ne učine, neka dobro znaju da su od propalih, a dobra završnica pripada samo bogobojaznima.

Po djelu: "Luhumul-ulemai mesmume", uvaženog šejha dr. Nasira el-'Umera, hafizehullah (Allah ga sačuvao)