Saturday, 30 June 2012

Friday, 29 June 2012

PRIRODNE POJAVE - ISLAMSKI POGLED

Autor: Hidžazi Ibrahim 
El-Mudžtemea br.1408 11-17. jun, 2000. godine
Sa arapskog preveo hfz. Mustafa Efendić


Allahov Poslanik bi pribjegavao dovi kada bi vidio oblak na nebu ili osjetio vjetar u zraku. Prenosi se od Aiše, r.a, žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekla: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi, kad puše jak vjetar, govorio: 'Gospodaru moj, ja od tebe tražim njegovo dobro i dobro koje je u njemu, dobro koje s njim šalješ. Utičem ti se od njegovog zla kao i zla što ti sa njim šalješ.' Aiša takođe kaže: 'Kad bi se nebo žestoko naoblačilo, promijenio bi boju lica (problijedio), izlazio bi i ulazio, odlazio i vraćao se, a kad bi pala kiša, to bi od njega otišlo. To bi prepoznala po njegovom licu.' Aiša, r.a, je potom rekla: 'Upitala sam za razlog.' On je odgovorio: 'Može da bude, o Aiša, kao što je rekao narod Ad: 'I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: 'Ovaj nam oblak kišu donosi.' (El-Ahkaf, 24) U drugoj predaji se kaže da bi, kada ugledao kišu rekao: 'Milost.' 

 

Prenosi se od Zejda ibni Halida el-Džuhenija, r.a, da je rekao: 'Klanjao nam je Allahov Resul, s.a.v.s, sabah na Hudejbiji, nakon kiše koja je padala te noci. Kada je Allahov Poslanik završio, obratio se ljudima i rekao: 'Znate šta kaže vaš Gospodar?' Odgovorili su: 'Allah i Njegov poslanik znaju.' On je kazao: 'Osvanu od mojih robova mu'min i kafir. Što se tice onoga koji kaže: Opskrbljeni smo kišom, Allahovom dobrotom i milošću, on me je povjerovao a zanijekao zvijezde. Dok onaj koji kaže, to je zbog izlaska ove ili one zvijezde, taj je mene zanijekao a povjerovao u zvijezde.'

 

Čudna li je stvar u ovom vremenu gdje su neki učinili nauku novim bogom, idolom za zavođenje, uzdižući ga kako bi opravdali sve što se dešava u prirodi od događaja i pojava. On to sve pripisuje prirodnim pojavama ili svemirskim zakonima, a da ništa od toga ne pripiše Allahu, ili da to tretira kao iskušenje koje je upravljeno ljudima kako bi se ljudi Njega sjetili. To je, pogotovo, izraženo kada se ispostavilo da su ljudi nemoćni da poprave ono što su pokvarili svojim lošim postupcima, onim do čega ih je doveo njihov razum kao i mnoštvo počinjenih grijeha. Kandže njihovih grijeha ih prihvataju iz svih pravaca, što čini da osjećaju smrt i iščekuju propast svakog trenutka.


Unatoč svom tom fesadu i dominirajućem zlu, niko od njih ne diže glas kako bi obznanio da je ono što im se dešava opomena da će ih Allahova srdžba uništiti ako budu u svom nevjerstvu lutali i u svojoj zabludi ostali ravnodušni.


Stanovište vjernika


Vjernik svoje stanovište za ono što se dešava oko njega crpi iz upute Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada bi vidio oblak na nebu ili osjetio vjetar u zraku, prepoznalo bi se na njegovom licu kako se promijenio. Takav treba da bude i vjernik u odnosu prema prirodnim pojavama. Treba da preovladava strah, uz nadu, kao što bi Allahov Resul, s.a.v.s, kada bi vidio vjetar i oblak, promijenio boju lica. Tada bi se obratio Allahu moleći: 'Gospodaru moj molim te za njegovo dobro a utičem ti se od njegovog zla.' Nije se smirivao niti mu se radost vraćala sve dok kiša ne padne. Tada bi rekao: «Milost». 


Kolike li razlike između odnosa muslimana prema prirodnim pojavama i odnosa nemuslimana. Šejtan nemuslimanima uljepšava njihove postupke tako da sve što se dešava pripisuju prirodi, potpuno zaboravljajući i sasvim zanemarujući Allaha, Njegovo upravljanje događajima, Njegovu dominaciju nad svim što je u prirodi. On raspolaže svime na principu: 'Budi', bez obzira na znakove (zakone) koje je stvorio u prirodi, On osobno naređuje, ako hoće, izvrši ih, a ako hoće poremeti ih.


Allah nam je ispričao nešto od toga u Kur'anu. Vatra koja po svojoj prirodi prži, bila je hladna i spasonosna za Ibrahima, a.s. Ona je samo spržila konopac kojim su bile vezane njegove ruke i noge.


Voda koja potapa, preobrazila se u suh put, a tekla je s obje strane, kao visoki brijeg, ali samo za Musaa, a.s, i vjernike koji su bili sa njim. Poslije toga je tekla kao voda koja je potopila faraona i njegovu vojsku. 

 

Kit koji uništava sve što proguta bio je lađa spasa za Junusa, a.s. U svemu tome ima pouke za umom obdarene.


Stvarnost koju opetovano posmatramo potvrđuje ono što je spomenuto. Kiša koja silazi na neke krajeve biva radosna vijest i milost, put ka oživljavanju mrtve zemlje i čovjeka koji je bio gotovo osuđen na propast. U drugim krajevima pak kiša padne u bujicama i sve uništi brišući sa lica zemlje naselja, ostavljajući samo tragove onog što je postojalo. U priči o narodu Ad je sasvim jasna lekcija. Kur'an nam ju je ispričao da bude savjet i pouka za vjernike. Oni su bili nosioci jedne blistave civilizacije, impozantnih dvoraca, bašci punih obilnih plodova. Allah, dž.š, kaže: 

 

" Zašto na svakoj uzvisici palate zidate, druge ismijavajući – i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kada kažnjavate, kažnjavate kao silnici ? Bojte se Allaha i Meni budite poslušni. Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate. Daruje vam stoku i sinove i bašče i izvore.' (Eš-Šuara, 128-134)

Civilizacija koja nije imala premca, uništena je za jedan trenutak.


" I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: ' Ovaj nam oblak kišu donosi !' ' Ne, to je ono što ste požurivali, vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji voljom Gospodara svoga sve ruši.' (El-Ahkaf, 24-25)


Kako se može uporediti ova kiša sa kiselim kišama o kojima danas govore naucnici ?!


Kad je riječ o Nuhovom, a.s, narodu, oni su potopljeni bujicama sa neba i izvorima iz zemlje. 

 

" I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, ti se osveti !' I mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i učinili da iz zemlje izvori poteku i vode se sastale kako je određeno bilo.' (El-Kame, 10-12) 

 

Allahove riječi potvrđuju da su bile različite kazne za poricatelje:


" A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim postupke njihove predočio, pa ih ako su razumni bili, od pravog puta odvratio. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni oholo na zemlji ponijeli i kaznu nisu izbjegli. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili; na neke vjetar pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami sui sebi nepravdu nanijeli.' (El-Ankebut, 38-40)


Zar ljudski rod ne preživljava danas isto stanje ? Šejtan im je uljepšao njihova loša djela, te učinio da misle kako rade dobra djela. Oni s tim samo sebi čine nasilje koje im donosi propast zbog mnoštva grijeha kojim su privukli srdžbu nebesa i zemlje. Zemlja i nebo su puni grijeha koje ljudi čine. Kada bi oni odlučivali (Zemlja i nebo), Zemlja bi se raspukla pod njihovim nogama i progutala sve što je na njoj, i nebo bi se raspuklo iznad njihovih glava i izlilo na njih čašu svoje srdžbe. Međutim, to je Allahova milost koja odgađa ali ne i zaboravlja. Tako se desi da čovjek ne bude kažnjen za sve grijehe na dunjaluku, tako da život traje sve dok ne dođe strašan glas kojim će se najaviti smak svijeta. Allah, dž.š, kaže: 

 

" Kada bi Allah ljude zbog grijeha njihovih kažnjavao, ništa živo na zemlji ne bi ostavio, ali on ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.' (En-Nahl, 61) 

 

Prirodni zakoni pokatkad izostanu


Allahova mudrost je htjela da se uzroci vežu sa posljedicama a rijetko kad prirodni zakoni u svemiru izostanu, što je dovelo do toga da čovjek po njima sve mjeri i tumači. Ponekad prirodni zakoni izostanu, kako bi Allah pokazao svoje ajete, i uvjerio nas da je On Taj koji čini. Mi to prihvatamo čvrsto vjerujući da je Allah to učinio. To je ono što potvrduje ovaj hadis. Prenosi se od Ebu Hurejre da je čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako je rekao:
" Nije Allahov zakon da vam bude uskraćena kiša, nego je zakon da budete darovani neprestanom kišom, tako da ništa ne nikne iz zemlje.' Zbog toga bi Allahov Resul, kada bi ugledao kišu rekao: 'Obilna i korisna neka bude.' 


Stvari tako teku. Vjernik mora da bude siguran u Allahovu moć i da se kreće (radi) u prirodi aktivno uzimajući u obzir zakon uzroka i posljedica, oslanjajući se na Allaha u svakoj Njegovoj odredbi. Što se tiče nevjernika, oni se ovom izruguju. Nama ne preostaje ništa drugo nego da kažemo ono što nas je poučio Allah:


" I reci onima koji neće da vjeruju: ' Radite što god možete, i mi ćemo raditi – i čekajte, i mi ćemo čekati.' (Hud, 121-122)


Primjeri iz stvarnosti


Stvarnost koja se opaža i događaji koji se ponavljaju potvrđuju to. Svakog dana čitamo i slušamo o zemljotresima koji ruše gradove i bujicama koje ruše sve pred sobom. 

 

Navešćemo samo neke vijesti o kataklizmama i ono što su prouzrokovale kako bi se kroz njih vidjela Allahova moć i milost, i kako bi ljudi, kada im se to desi shvatili to kao opomenu. Allah, dž.š, kaže:


" Zar oni ne vide da svake godine jedanput u iskušenje padaju, pa opet-niti se kaju niti se opamećuju.' (Et-Tevba, 26)


Geološki centri u Havajima i Australiji registrovali su zemljotres jačine sedam stepeni po Rihteru na sjeverozapadnim obalama Papue Nove Gvineje. To je uzrokovalo pojavu tri ogromna vala, čija je najveća visina dostigla deset metara, koji su udarali u obale Papue Nove Gvineje blizu grada Itabija u mrkloj noći. Ubijeno je oko hiljadu osoba, ili više, a to mjesto uništeno je u potpunosti. Mještani su kazali: 'Doista, buka talasa bila je kao zvuk ratnih mlaznih aviona koji se spremaju za spuštanje. Valovi su se, pokatkad, kretali brzinom hiljadu kilometara na sat. 


Najrazornije oluje desile su se 27. avgusta 1973. godine valom erupcije vulkana Krakatao, izmedu ostrva Jave i Sumatre u Indoneziji. Oluja je uzrokovala valove koji su dostigli visinu 30 metara, a njihova brzina kretala se izmedu 560 i 720 km na sat i ubila je više od 36.000 osoba.


Svježe je i sjećanje na zemljotres u Turskoj, koji se desio.  Kao što se čulo, njemu je prethodio atak na Kur'an na jednoj bestidnoj zabavi. 

 

Drugi primjer je javno organizirano klanjanje namaza za kišu u Turskoj, koju je bila pogodila žestoka suša. U Turskoj su se čak i određene partije radi njihove namjere, unaprijed izrugivale vjernicima. Novine su počele pisati šaljive dosjetke i izrugivati se islamu. No, iskreni muslimani nisu izgubili pouzdanje u Allaha i nije se uvukla sumnja u njihova srca, nego su izišli potištenih srca, povezanih ruku i skrušeno stupili u namaz. Samo što su klanjali namaz i proučili dovu, nebesa su se otvorila i Allah je spustio kišu, koja je bila kao srdžba za srca nevjernika i neprijatelja a lijek za srca vjernika.

PROVJERA ISTINSKOG IMANA !!

Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 
 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  " i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu."  (Prijevod značenja Kur'ana - Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h - 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik " i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

" Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi..." 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

"O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte." (prijevod značenja, Ali - Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi " - sa samim sobom, " Budite izdržljivi " - sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte " - budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun - džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun - džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun - džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne... Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi ", i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni." (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI - Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: " Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ''

Zejd b. Eslem veli: '' Upamtio sam da su ranije govorili: ' Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. '''

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: '' Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.''

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : " Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. "

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ''Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ''

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

PRIPREMAMO LI SE ZA VJEČNOST ?

O
d Ibn-Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: '' Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: '' Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik ''. A Ibn-Omer radijallahu anhu, je govorio: '' Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (Buhari)

Prenosi se da je El Hasan Basri, rahimehullah rekao: 
 
“ Život na ovom dunjaluku se sastoji od tri dana: " Jučer je prošlo sa onim što si uradio, sutra možda nećeš ni dočekati a danas je za tebe, pa uradi ono što treba da uradiš danas.” (El-Bejheki, E-Zuhd El-Kebir, str. 197)
 
Ako ozbiljno razmišljamo o prolaznosti dunjaluka, znači da se spremamo za daljni put. A ako smo nemarni, smiješeći se i ne ophodeći se ozbiljno onda su nas njegovi valovi odnjeli na pusto ostrvo sa ostalim nesrećnicima. Iako ne vjerujemo da ćemo vječno ovdje ostati, opet hrlimo ovome svijetu, grlimo ga, a znamo bolje.

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 
 
“ Primjer mene i ovog svijeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi." (Billježi Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim)

U sahih hadisu kojeg bilježi Tirmizi navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
 
“ Ko se probudi, a Ahiret mu najveća briga, Allah će mu podariti snagu, ispunit će njegovo srce bogatstvom, a dunjaluk će mu doći potčinjen. A ko se probudi, a dunjaluk mu najveća briga, Allah će ga oslabiti, siromaštvo će uciniti među njegovim očima, a od dunjaluka mu neće doći osim ono što mu je propisano.” (Tirmizi 2465 preko Enesa, radijallahu anhu; Ibn Madždže 4105; Ibn-Hibban 72; Ahmed 5/183 preko Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu.)

Svrha našeg postojanja je činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom i nikom drugom. Uzvišeni je rekao: 
 
" Džine i ljude sam stvorio samo da Mene obožavaju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane. Opskrbitelj je jedino Allah, Moćni i Jaki."(Prevod značenja Kur'ana, Az-Zariyat,  56-58)

Pa ako naše vrijeme na dunjaluku ne iskoristimo u pokornosti i robovanju Njemu, zasigurno ćemo ga onda iskoristiti u nepokornosti Njemu i robovanju lažnim božanstvima. Jer jedan proveden dan u nepokornosti Gospodaru svih svjetova, je izgubljen dan koji nikada više neće osvanuti niti zasjati, koji se nikada više neće povratiti, to je uništena prilika dobroga, zatvorena vrata hajra. Šta onda tek pomisliti za nepokornost Allahu koja traje sedam dana, mjesec, godinu ili čitav život ? Znaj da Allah Uzvišeni kaže:
 
“ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti ? I neka je Uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog !" (Prevod značenja, Al-Mu`minun 115,116).

Ne dozvolimo ovosvijetskim užitcima da nas nadvladaju, da nas preokupiraju tako da samo dunjaluk bude naša briga, naš teret, naš dan. Ovo ovdje nije naša kuća, nije naš dom. Mi smo samo putnici, prolaznici na ovom svijetu, stranci koji se pripremaju za vječni svijet, mjesto odakle nema više povratka, gdje su računi svi svedeni, a djela izvagana i presuda donesena. Danas smo poput čestice jedne obične praške, a sutra možda čak nismo ni to.

" Kamo sreće da osjećaš slast u gorkom životu,
   Da si zadovoljan, a ljudi srditi.
   Kamo sreće da je između tebe i Allaha predio životni,
   A između tebe i svijeta pustoš.
   Ako ti je ljubav iskrena, sve je onda lahko.
   Sve što je na zemlji prašina je.
 
Pa onome kome je jasno da je svako stvorenje na Zemlji prašina, kako može dati prednost u pokornosti nečemu što je stvoreno nad pokornosti Gospodara svoga ?! Kako može tražiti zadovoljstvo praha time sto će srditi Vladara, Darovatelja ?! Ovo je doista jako čudno !!! ”
 
( Ibn Redžeb el Hanbeli, “ Poslanikov savjet Ibn-Abbasu ” str. 72)

Kaže Allah Uzvišeni:
 
“ Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara Tvoga, Veličanstvenog, Plemenitog. ” (Prevod značenja, Er-Rahman, 26-27)
 
____________________________________________________________

SPREMAMO LI SE ZA RAMAZAN ?

O
d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 
 
PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!
Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
 
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao
 
'' Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake''. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 
 
„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 
- proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
- klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
- zikrimo
- dovimo
- udjeljujemo sadaku
- kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
- čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:
 
" I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 
 
" Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. " (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.
____________________________________________________________
 

ŠEJTANSKA KONFERENCIJA !!!

U
 uvodnom govoru, obraćajući se  svojim zlim slugama, šejtan je rekao: " Ne možemo spriječiti muslimane da idu u  džamije. Ne možemo ih spriječiti da čitaju Kur'an i da znaju istinu. Ne možemo   ih čak spriječiti da formiraju intimnu, postojanu vezu sa Allahom. Kada  uspostave tu vezu sa Allahom, više nemamo moći nad njima. 
 
Đavolja Konferencija
Pa ih pustite da idu u  džamije. Pustite ih da vode svoje konzervativne živote,  ali ukradite im vrijeme, tako da ne mogu uspostaviti vezu sa Allahom. To je ono što  želim da postignete, sluge moje. 
 
" Odvucite im pažnju od toga da se drže svog Stvoritelja i da održavaju ovu bitnu vezu sa Njim tokom cijelog dana !" 
 
- Kako ćemo  ostvariti to ? -  viknule su sluge šejtanove.
 
" Obmanjujte, obmanjujte, obmanjujte i učinite ih zauzetim sa nebitnim  stvarima u životu i izumite bezbrojne spletke da njihovi  umovi budu zauzeti ",  odgovorio je. 
 
" Pozovite ih da troše, troše, troše  i  posuđuju, posuđuju, posuđuju. Uvjerite žene da idu satima i satima raditi, a  muževe da rade 6-7 dana  u sedmici, 10-12 sati dnevno, da bi mogli sebi priuštiti svoje prazne živote.  Spriječite ih da provode vrijeme sa svojom djecom. Kada se njihove porodice  rascijepe, uskoro će njihov dom biti nedovoljan da pruži  utočiste od pritiska  posla ! "
 
" Preforsirajte njihove umove tako da ne mogu čuti taj mirni, mali glas u sebi. Namamite ih da upale radio ili kasetofon kada  god voze, da  konstantno drže upaljenim TV, dvd i računare u svojim kućama. Pobrinite se da  svaka radnja i restoran u svijetu konstantno pušta muziku. Ovo će preopteretiti  njihove umove i uništiti tu vezu sa Allahom. "
 
" Natrpajte njihove stolove časopisima i novinama. Bombardujte njihove umove vijestima 24 sata na dan.  Skrećite im pažnju na plakate pored puta dok voze. Preplavite njihove poštanske kutije bezvrijednom poštom, promotivnim katalozima i svakom vrstom biltena i  ponuda besplatnih proizvoda, usluga i lažnih nada. Na naslovnice časopisa  stavite polugole, i prelijepe manekenke, tako da muževi postanu nezadovoljni svojim  suprugama. Ha ! To će brzo rasturiti njihove  porodice ! "
 
" Učinite da  pretjeraju čak i u momentima rekreacije. Učinite da se sa rekreacije vraćaju  umorni, nesmireni i nepripremljeni za sljedeću sedmicu. Ne dozvolite im da  odlaze u prirodu da bi se divili Allahovom stvaranju stvorenja. Šaljite ih, umjesto toga, u luna-parkove, na sportske utakmice, koncerte, kina. Učinite da budu zauzeti,  zauzeti, zauzeti !! A kada se okupe radi vjerskih tema,  duhovnog druženja,  podstaknite ih na trač i bezvrijednu priču, tako da se na kraju rastanu sa  konfuzijom u svijesti i nesređenim osjećanjima. "
 
" Natrpajte im život sa  toliko mnogo stvari, tako da im ne ostane vremena da traže snagu od Allaha. Uskoro će se početi oslanjati na vlastitu snagu, žrtvujući svoje zdravlje i  porodicu u ime tih dobrih stvari. Uspjet ćemo ! Uspjet ćemo ! Zaključi šejtan, obraćajući se svojim vjernim slugama "
  
Nakon završetka konferencije, i preuzimanja direktiva, zle sluge šejtanove su krenule sa entuzijazmom da obave svoje zadatke, da učine muslimane i muslimanke zauzetim, zauzetim, zauzetim, da trče tamo i ovamo. 
 
Pretpostavljam da se sad postavlja pitanje:

 Da li je šejtan uspio  sa svojim spletkama ?
 
 Vi procijenite. Samo jedno pitanje...
 
Da li ste ZAUZETI  ?

TEFSIR SURA AL-ADIJAT - Ibn Kesir


"Tako mi onih koji dahćući jure", /1/ "pa varnice vrcaju"/2/ "i zorom napadaju"/3/ "i dižu tada prašinu"/4/ "pa u njoj u gomilu upadaju", /5/ "čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan", /6/ "i sam je on, doista, svjedok toga", /7/ "i on je, zbilja za bogatstvom pohlepan." /8/ "A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima"/9/ "i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima",/10/ "Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima."/11/

 

Uzvišeni se kune konjima koji, kad krenu na Njegovom putu, jure i dašću. Dahtanje je glas koji pružaju konji dok jure. "...pa varnice vrcaju", tj. kad potkovicama svojima udaraju o kamen pa sijevaju varnice. "...i zorom napadaju." (684) Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad bi htio napasti, u zoru bi osluškivao čuje li se ezan, pa ako ga ne bi čuo, napao bi. "...i dižu tada prašinu", tj. prašinu iza konja na bojnom polju. "...pa u njoj u gomilu upadaju", tj. svi zajedno na mjesto gdje je neprijatelj navale. Ali ibn Ebi-Talib kaže da se pod ovim misli na kamile. Kad je Ibn-Abbas rekao da se pod ovim misli na konje, to je čuo Ali, pa je Ibn-Abbasu rekao: "U Bici na Bedru mi nismo imali konja, ako izuzmemo dva konja koja su imali Ez-Zubejr i El-Mikdad.

 

Kako se onda na pod "onima koji jure" može misliti na konje koji dašću? Pod "onima koji jure", misli se na pokret /hadžija/ sa Arafata na Muzdelifu koji kad dođu na Muzdelifu zapale vatre" Ibn-Abbas kaže: "Odustao sam od svoga mišljenja i prihvatio ono kako je rekao Ali, r.a." Ibn-Džerir kaže: "Ispravno mišljenje je da se pod ovim misli na konje koji svojim kopitama, kad trče izazivaju varnice." "...čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan", tj. nezahvalan na blagodatima svoga Gospodara. El-Kenud značI isto što i el-kefur . El-Hasan kaže da se u ovakve ubraja onaj koji nabraja nedaće, a zaboravlja Allahove blagodati. "...i sam je on, doista, svjedok toga", tj. sam čovjek je svjestan da je nezahvalan. "...i on je, zbilja, za bogatstvom pohlepan", tj. on pretjerano voli bogatstvo, ili, žudi za njim i škrt je zato što mu je imetak drag. I jedno i drugo shvatanje značenja ovog ajeta je ispravno.

 

Podstičući na skromnost na ovom svijetu i pobuđujući želju za onim svijetom, Uzvišeni zatim kaže: "A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima", tj. kad iz grobova mrtvi ustanu. "...i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima", tj. kad se pokaže šta su u sebi skrivali i tajili, kako kaže Ibn-Abbas. Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima “ tj. potpuno zna sve što su i kako radili, pa će ih prema tome nagraditi ili kazniti i nikome ni koliko je jedna trun neće nepravde učiniti.

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,uz Allahovu zahvalu i Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja "Oni koji jure" .

 

TEFSIR SURA AL-QARIA - Ibn Kesir


"Smak svijeta."/1/ "Šta je Smak svijeta?" /2/ "i šta ti znaš o Smaku svijeta?"/3/ "Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani",/4/ "a planine kao šarena vuna iščupana."/5/ "Onaj u koga njegova dobra djela budu teška"/6/ "u ugodnu životu će živjeti", /7/ "a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka", /8/ "boravište će mu bezdan biti."/9/ "A znaš li ti šta će to biti?"/10/ "Vatra užarena!"/11/

 

El-Kari’atu jedno je od imena Sudnjeg dana, kao što su i: El-Hakkatu, Et-Tammetu, Es-Sahhatu, El-Gašijetu it.d. Pridajući veliki značaj ovom događaju, Uzvišeni dalje kaže: "Šta je Smak svijeta? I šta ti znaš o Smaku svijeta?", a zatim to objašnjava sljedećim riječima: "Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani", tj. u svom bunilu i raštrkanosti neće znati kuda će udariti, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "...kao da su skakavci rasuti" "...a planine kao šarena vuna iščupana", tj. kao šarena vuna koja se počela kidati. Uzvišeni, zatim govori do kakve će sve počasti ili poniženja, ljude njihova djela dovesti, pa kaže: "Onaj u koga njegova dobra djela budu teška", tj. kod koga njegova dobra djela pretegnu loša "...u ugodnom životu će živjeti", tj. u Džennetu. "...a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka", tj. kod koga loša djela pretegnu dobra, "...boravište će mu bezdan biti", tj. naglavačke će se strmoglaviti u Džehennem.

 

Neki kažu da to znači da će mu poput majke kojoj se vraća na Onom svijetu biti provalija, i da je to jedno od imena džehenemske Vatre. Ibn-Džerir kaže da je za provaliju rečeno "majka", jer onaj ko se u nju surva, drugog boravišta, do nje, neće imati. Zato Uzvišeni, objašnjavajući šta je provalija, kaže: "A šta ti znaš šta će to biti? - Vatra užarena!", tj. užarena, rasplamsala vatra, nepodnosive vrućine. Ebu-Mus’ab od Ebu-Hurejrea navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (685) "Žestina vatre koju ljudi na ovom svijetu potpaljuju samo je sedamdeseti dio džehenemske vatre." Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. U jednoj od verzija ovog hadisa stoji: (686)"Ona je od nje jača šezdeset devet puta." U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (687) "Vatra se požalila i rekla: 'Gospodaru, sama sebe jedem', pa joj je dozvolio da dvaput uzdiše; jednom zimi i jednom ljeti. Najveća hladnoća koju osjećate zimi je od nje, a najveća vrućina koju osjećate ljeti je od nje."

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja "Smak svijeta" .

TEFSIR SURA AT-TAKASUR - Ibn Kesir


"Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka"/1/ "sve dok grobove ne naselite."/2/ "A ne valja tako, saznat ćete svakako!"/3/ "I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!"/4/ "Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano", /5/ "Džehennem ćete vidjeti jasno!"/6/ "I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!"/7/ "Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!"/8/

 

"Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka", tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. "...sve dok grobove ne naselite", tj. dok ne pomrete. U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (688) 'Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak!'', a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti." U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (689) "Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život."

 

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: "Čiji je ovo dirhem?" Kada je čovjek odgovorio: "Moj", rekao mu je: "Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao." Zatim je citirao riječi pjesnika: "Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj." U pogledu riječi Uzvišenog: "A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!" El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. "Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano", tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. Uzvišeni, zatim, kaže: "Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!" Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: "A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!", kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. "

 

...zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!", tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: "Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: (690) 'Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite?' Njih dvojica su odgovorili: 'Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.' On je rekao: 'Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.' Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: 'Gdje je taj i taj?' (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: 'Dobro došli! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!' Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: 'Zašto ih nisi pootkidao?' 'Htio sam da ih pred svojim očima proberete', odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Nemoj da bi zaklao muzaru!' Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: 'Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'" Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

 

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: "...zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!", rekao: "Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih." Na to se misli pod riječima Uzvišenog: "...i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (17:36) U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'", tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja "Nadmetanje" .

Thursday, 28 June 2012

TEFSIR SURA EL-ASR - Ibn Kesir


"Tako mi vremena"/1/ "čovjek je na gubitku, doista", /2/ "samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje."/3/

 

"Tako mi vremena..." El-'asr znači ez-zeman - vrijeme. Zejd ibn Eslem ka`e da se ovdje misli: "Tako mi ikindija - namaza". Prvo mišljenje je ispravnije. Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom da je čovjek na gubitku i da ga čeka propast "...samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine", tj. između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela. "...i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla. Amr ibn el-‘As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: "Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu tj. Muhammedu ?"Amr je rekao: "Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura." "Koja?", upitao je, pa mu je rekao: "Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje", pa je Musejleme malo razmislio i rekao: "I meni je objavljeno nešto slično." Amr je upitao: "Šta je to?", pa je rekao: "O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.” Zatim je upitao: "Amr, kako ti se sviđa?" Amr mu je odgovorio: "Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da lažeš." Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: "Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno."

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja "Vrijeme".

TEFSIR SURA AL-HUMAZA - Ibn Kesir


"Teško svakom klevetniku - podrugljivcu" /1/ "koji blago gomila i prebrojava ga", /2/ "i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti."/3/ "A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!"/4/ "A znaš li ti šta je Hutama?" /5/ "Vatra Allahova razbuktana", /6/ "koja će do srca dopirati." /7/ "Ona će za njima biti zatvorena" /8/ "(plamenim) izduženim stupovima."/9/

 

"Teško svakom klevetniku - podrugljivcu", tj. onome koji riječima kleveće i djelima se podruguje. Drugim riječima, onome ko druge omalovažava i potcjenjuje. O tome smo ranije govorili kod riječi Uzvišenog: "...klevetnika koji tuđe riječi prenosi" (68:11).

 

Ibn-Abbas kaže da se pod misli na one koji druge kleveću i kude, a Katade na one koji ih jezikom kleveću, a mimikom ismijavaju i omalovažavajući ih jedu njihovo meso. Mudžahid kaže da se pod misli na one koji se drugima rukama i očima ismijavaju, a pod na one koji ih riječima vrijeđaju. "...koji blago gomila i prebrojava ga", tj. koji imetak skuplja i prebrojava. "...i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti", tj. misli da će na Ovom svijetu vječno skupljati imetak. "A ne valja tako", tj. nije tako kao što on misli: "On će sigurno biti bačen u Hutamu!", tj. u Vatru koja sve ruši i pali.

 

Zato Uzvišeni kaže: "A šta ti znaš šta je Hutama? Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati", tj. koja će im živima srca paliti. "Ona će za njima biti zatvorena", tj. za njima sklopljena “zatvorena”, ona će ih okruživati sa svih strana, kako smo ranije prokomentarisali u poglavlju "Grad". "...(plamenim) izduženim stupovima", tj. za njima zatvorena, izduženim stupovima od plamena.

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja "Klevetnik" .

 

TEFSIR SURA AL-FIL - Ibn Kesir


"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"/1/ "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"/2/ "i protiv njih jata ptica poslao", /3/ "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale", /4/ "pa ih kao izjedeno lišće učinio?"/5/

 

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

 

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

 

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio.

 

 Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman.

 

 Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga neće moći odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet ćemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve. "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio." Vrativši se me|u Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima.

 

Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao. "...i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?" Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da uništi vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao na čmar, a kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu stranu. Sve se ovo dešavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejševićima, me|u kojima su bili i Nufejl el-Has‘ami, Mut‘im ibn ‘Addi, ‘Amr ibn ‘Ai‘z el-Mahzumi i Mes‘ud ibn ‘Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao šta se dešava sa Abesincima i kako Allah spušta kaznu na vlasnike slona i sručuje svoju srdžbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: "Kuda ćete sada pobjeći kad vas Bog progoni, Ešrem je poražen a ne pobjednik!" Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejševići tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljačkati.

 

 Za Abdul-Muttaliba kaže da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaže: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali. Kad je Uzvišeni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me|u blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u životu. "Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao izjedeno lišće učinio?" Riječ "ebabil" znači: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hišam kaže: "Arapi ovu riječ ne upotrebljavaju u jednini." Nesai kaže: "Čuo sam od nekih jezičara da jednina od riječi glasi. Riječ "sidždžil", kako Ibn-Hišam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znači kod Arapa nešto što je tvrdo i čvrsto. On kaže da neki komentatori smatraju da je ova riječ u arapskom složenica od dvije riječi preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znači kamen, a druga glinu. Tačno je onako kako kaže Ibn-Abbas: "Hidždžaretun min sidždžil" znači glina u obliku kamenja. Riječ: "el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kad životinje pojedu, rastoče. To znači da je Svevišnji Allah vlasnike slona uništio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u čemu nisu uspjeli i da ih je sve uništio. Ko god se od njih vratio živ u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispričali šta im se desilo.

 

Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaže: "Tako mi Allaha, nije umro prije nego što im je ispričao šta im se desilo. Kad im je ispričao, umro je." Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoć. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba|anja Meke rekao: (692) "Allah je slona spriječio da ne u|e u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao što je bila jučer. Jeste li čuli? Neka prisutni prenese odsutnom!"

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se,zahvaljujući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja "Slon" .

 

TEFSIR SURA AL-MAUN - Ibn Kesir


"Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?"/1/ "Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče", /2/ "i koji da se nahrani siromah - ne podstiče"/3/ "Pa teško klanjačima", /4/ "koji su nemarni prema svome namazu", /5/ "koji se samo pretvaraju" /6/ "i nikome ništa u naruč ne daju!" /7/

 

 Tj. Muhammede, jesi li vidio ko poriče proživljenje na onom svijetu, nagradu i kaznu? "Pa to je onaj koji grubo odbija siroče", tj. onaj ko ga zlostavlja i čini mu nepravdu. "...i koji da se nahrani siromah - ne podstiče", tj. siromah koji nema ništa o čemu bi živio. Uzvišeni zatim kaže: " Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu." Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: (693) "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: "To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme." "...koji se samo pretvaraju." Imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao:

 

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (694) 'Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.'" U vezi sa riječima Uzvišenog: "...koji se samo pretvaraju" treba reći da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna i onome ko ga je uradio bude drago. Dokaz da je to tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu navodi Hafiz Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre, r.a., kaže: (695) "Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'Potvrđene su ti dvije nagrade: tajna i javna.'" "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", tj. svoj ibadet prema svome Gospodaru ne obavljaju kako treba, niti prema Njegovim stvorenjima postupaju kako treba i ne pomažu ih, čak ni davanjem u naruč onoga čime bi se mogli koristiti. Neki kažu da se pod riječi "naruč" misli na zekat. Takvo mišljenje prenosi se od Alije i Ibn-Umera. Hasan el-Basri kaže: "Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” - a u drugoj verziji - "...sadaku od svoga imetka." Upitan šta znači riječ "naruč" Ibn-Mes'ud rekao je: "To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično."

 

Od Ibn - Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome. Zato u hadisu stoji: (696) "Svako dobro djelo je sadaka" Ibn-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) 'Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu selam, a ako mu se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.'" Rekao sam: "Božiji Poslaniče, šta je naruč?" "Kamen, drvo i slično", odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna !

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se završava, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, kratki komentar poglavlja "Davanje u naruč".

 

TEFSIR SURA KEVSER - Ibn Kesir


"Mi smo ti, uistinu, Kevser dali", /1/ "pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji", /2/ "onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati."/3/

 

 Muslim u svome Sahihu od Enesa ibn Malika navodi da je rekao: (698) "Dok je sa nama bio u džamiji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakratko je zadrijemao, a onda je podigao glavu smijući se. Rekli smo: 'Allahov Poslaniče, čemu si se nasmijao?' Rekao je: 'Upravo mi je objavljeno jedno poglavlje, pa je proučio: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Mi smo ti, dali Kevser, pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati', a zatim je rekao: 'Znate li šta je: "Kevser?' Rekli smo: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.'

 

Rekao je: 'To je rijeka sa mnogo dobra koju mi je obećao moj Gospodar. To je bazen na koji će na Sudnjem danu, sa posudama brojnim kao nebeske zvijezde, dolaziti moji sljedbenici, pa će jednom robu između njih biti spriječeno da priđe. Ja ću reći: 'Gospodaru, i on je moj sljedbenik.' On će mi reći: 'Ti ne znaš kakve je sve novine on uveo poslije tebe.'" Na osnovu ovoga mnogi učenjaci izvukli su zaključak da je ovo poglavlje objavljeno u Medini i da je Bismilla sastavni dio poglavlja i da je sa njime objavljena. Od Enesa se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (699)"Ušao sam u Džennet i ugledao rijeku na čijim su stranama šatori od bisera." Buhari od Enesa ibn Malika prenosi da je rekao: "Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na miradžu i vratio se rekao je: 'Prošao sam pored jedne rijeke sa čije su i jedne i druge strane bile kupole od šupljeg bisera, pa sam upitao: - Šta je ovo Džibrile? - Ovo je mnogo dobro, odgovorio je.'" O riječima Uzvišenog: "Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali", ranije smo govorili i rekli da je to jedna rijeka u Džennetu, kako stoji i u hadisu koga prenosi Enes i koji smo naveli.

 

 Riječi Uzvišenog: "Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji", znače: Kao što sam ti dao mnogo dobro na ovom i onom svijetu, između ostalog i rijeku kakvu smo opisali, budi iskren prema svome Gospodaru i kolji, tj. budi predan u obavljanju propisanih i nafila-namaza i u klanju kurbana, tj. kolju kurban u ime Uzvišenog Koji je Jedan i Koji nema sudruga, kao što se na drugom mjestu kaže: "Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.'" (6:62) Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (700) "Ko sa nama klanja namaz i zakolje kurban, taj je zaklao kurban kako treba, a ko zakolje kurban prije namaza, taj kao da ga nije ni zaklao." Ebu-Burda ibn Nejjar je ustao i upitao: "Allahov Poslaniče, ja sam svoju ovcu zaklao prije namaza znajući da je danas dan u kome se jede meso." Na to je on odgovorio: "To je obično bravlje meso."

 

Onda je on rekao: "Imam', (mlađu od godine) koja mi je draža od dvije ovce, pa mogu li zaklati ponovo (kurban) ?" "Možeš, ali više ne može niko poslije tebe", odgovorio je." "...onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati", tj. Muhammede, onaj ko mrzi tebe, istinu, uputu, dokaze i jasno svjetlo koje donosiš, taj će biti ponižen i bez pomena ostati. Es-Suddi kaže: "Kad bi pomrla muška djeca nekog čovjeka govorili bi: "Ostao je bez spomena. Kada su pomrli Muhammedovi sinovi rekli su: 'Muhammed je ostao bez spomena", pa je Allah objavio: "...onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati." Bože sačuvaj, naprotiv... Allah je njegov spomen visoko uzdigao tako da se svaki dan spominje, a njegov učinio obavezujućim za Svoje robove, za sva vremena, sve do Sudnjeg dana, neka je Allahov blagoslov i spas na njega sve do dana kada će se pozvati /na Sudnjem danu/.

 

Tefsir: Ibn Kesir

Ovim se završava kratki komentar poglavlja "Mnogo dobro",uz Allahovu pomoć.