Monday, 27 August 2012

Saturday, 18 August 2012

Saturday, 11 August 2012

Friday, 10 August 2012

HADIS DŽIBRILA - ALEJHIS-SELAM -

 

● Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče:

 

"O, Muhammede,obavijesti me o islamu." Poslanik mu odgovori: 

 

" Islam je da svjedočiš da nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ako budeš imao za to mogućnosti " 

 

Istinu si rekao," odgovori mu čovjek. Omer,r.a.,kaže:  Začudismo se ovom čovjeku, pita Poslanika i potvrđuje istinitost njegovog govora. "Čovjek ponovo upita:

 

" Obavjesti me o imanu ? ", Poslanik mu odgovori: " To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i u Njegovo određenje, dobro ili zlo.". "Istinu si rekao",odgovori čovjek ,pa ponovo upita:

 

" Obavjesti me o ihsanu ? ". "Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, zaista, On tebe vidi. " odgovori poslanik. 

 

Zatim reče: 'Obavijesti me o Kijamteskom danu ? 'Alejhisselam odgovori: ' Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.'

 

'Obavijesti me o njegovim predznacima', reče čovjek. Alejhisselam mu reče: ' Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.'

 

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi reče: ' O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek ?' Ja mu odgovorih: ' Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. ' On mi tada reče: ' To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri." -

 

( Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9. )

 

GRIJESI | UTICAJ NA ZAJEDNICU I POJEDINCA | prof. dr. Zuhdija Adilović |...

Monday, 6 August 2012

ZEMLJOTRESI U BiH - POSLJEDICE BOGOHULJENJA ?

Piše: prof. Amir Durmić

 

U zadnjih petnaestak dana zemljotresi ulijevaju strah u srca stanovnika Bosne i Hercegovine. Napetost, nervoza i bojazan od snažnog potresa koji bi možda mogao uslijediti nakon serije ''slabih'', opsjedaju umove svih onih koji su barem nakratko doživjeli podrhtavanje tla ispod svojih nogu. Iako nas i vjerske i svjetovne nauke uče da su svi događaji u kosmosu manje ili više (in)direktne posljedice onoga što je tom događaju prethodilo, većina ljudi uopće ne razmišlja o povodima određenih događaja, već samo o njihovim posljedicama. Tako je i sa potresima.

 

Najveći broj onih koji ovih dana na svojoj koži osjećaju strahote potresa, jedino o čemu razmišljaju jeste kako zaštititi svoj život i živote svojih bližnjih, te od razaranja spasiti materijalna dobra u svome vlasništvu, uglavnom nekretnine, koje su, kada je riječ o potresima, najugroženija kategorija ljudske imovine. Ipak, postoje i oni koji se bave pitanjem uzroka, odnosno povoda potresa. Prvi su svakako seizmolozi, tj. stručnjaci koji se bave ovom tematikom, za koje je najveći broj potresa sasvim logična i očekivana reakcija na tektonske, ili kako ih još zovu, geodinamičke procese sučeljavanja kontinenata koji se odvijaju duboko ispod zemljine površine. Druga skupina su vjernici koji u potresima i sličnim katastrofama između ostalog vide i direktnu Božiju opomenu ili kaznu koju su ljudi zaslužili svojim skretanjem sa Pravoga puta i potonućem u nevjerstvo i grijehe. Za nas muslimane, vjerovati da katastrofe u vidu potresa, poplava ili sličnog dolaze kao vid iskušenja, opomene, ili kazne, spada u osnove našeg vjerovanja. Rekao je Uzvišeni Allah: 

 

'' Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti '' (Eš-Šura, 30), 

 

i rekao je Allah Uzvišeni: 

 

'' Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive! '' (El-Bekare, 155). 

 

I seizmološka i teološka tumačenja se, naravno, vrlo lahko mogu uskladiti, jer između ispravnog interpretiranja vjerodostojnih šerijatskih tekstova i neupitnih naučnih činjenica (ne pukih i dokazano nedokazivih teorija!) nikada ne smije doći do sukoba, ali o tome nekom drugom prilikom.  

 

Naše društvo – koliko konzumerističko toliko i bogohulničko !!!

 

Grijesi već odavno haraju svijetom, ali jedan se posebno udomaćio na našim prostorima. Taj grijeh, baš poput malignog oboljenja, uporno i progresivno nagriza bošnjačko-muslimansko tijelo i svakim danom uzima sve više maha. Radi se o psovanju i verbalnom omalovažavanju i vrijeđanju Allaha, Kur'ana, džamije i ostalih islamskih svetinja. Želio bih upoznati makar jednog Bošnjaka (čije je čulo sluha zdravo) koji nikada u životu nije čuo drugog Bošnjaka kako psuje Boga. Ako ovakvi i postoje, oni su izuzetno rijetki i ima im se na čemu pozavidjeti. Zbog toga, iako društvo u kojem živimo slovi za potrošačko tj. konzumerističko, njemu bi, s obzirom na činjenično stanje i okolnosti, puno bolje odgovarao naziv psovačko tj. bogohulničko. Povod za psovanje Boga u našoj lijepoj Bosni ne mora biti ništa ''krupno''. Zaboraviti ključeve od auta i toga se sjetiti tek nakon što se siđe niz desetak stepenica, uflekati košulju ili majicu kapljicom kahve ili sladoleda, doživjeti razočarenje zbog toga što je igrač omiljenog tima u utakmici promašio ''zicer''..., velikom broju Bošnjaka su sasvim dovoljni razlozi da se opsuje Bog ili spomene u najgorem mogućem kontekstu. Također, da nastojanje jedne pubertetlijke da zadrži ili osvoji određenog momka, te da, služeći se svim raspoloživim sredstvima, eliminira svaki vid konkurencije oličene u drugoj ženskoj osobi, isto tako može biti sasvim dovoljan razlog da se na najgori i najgrđi način psuje Uzvišeni Allah, nedavno nam je dokazala jedna mlada Bošnjakinja koja je, shodno tvrdnji dobrih poznavalaca (okolo)zeničkih narječja i dijalekata, najvjerovatnije porijeklom sa ruralnog dijela zeničke općine. Ovom pretpostavkom ni u kojem slučaju ne želim vrijeđati niti omalovažavati osobe koje žive, ili vode porijeklo sa sela jer davno je neko rekao da nije ''seljak'' osoba koja ima sijeno ispred kuće, već da je ''seljak'' (tj. primitivac) onaj ko ima sijeno u glavi, što je sa junakinjom naše priče definitivno slučaj.

 

Sjećate li se video snimka koji je polovinom maja ove (2012.) godine kružio internetom, a na kojem je zabilježeno kako jedna srednjoškolka fizički napada drugu, navodno zbog momka, te joj, u svega 48 sekundi koliko traje ovaj video, tri puta psuje Allaha, dok to mobitelom uredno bilježi treća djevojka, koja je s napadom vjerovatno unaprijed bila upoznata? Na ovaj događaj svaki vjernik mora gledati kao na zločin najgore vrste pa ću ga zbog toga tako u ovom tekstu i oslovljavati. Shodno pisanju svih internetskih portala koji su tada prenijeli ovu vijest, ovaj zločin desio se ispred Srednje zanatske škole u Zenici, a njegovi akteri su četiri djevojke inicijala K. K., V. S., M. A. i M. Š. Ova zadnja (sa vjerovatno najvećom koncentracijom sijena u glavi) je na svoj facebook profil s ponosom i postavila ovaj video degutantnog sadržaja, nakon čega se i proširio internetom. Ovih dana, dok potresi drmaju zeničko tlo, ja sam se sjetio ovog događaja. Ne želim kazati da se Allah psuje samo u Zenici niti da je ovo izolirani incident. Nikako. Kako sam već rekao, činjenice potvrđuju nešto sasvim suprotno. Mnogi potomci bosanskih paša, begova, gazija i hadžija, Uzvišenog Allaha psuju širom Bosne i dijaspore i teško da po tom pitanju postoje vjerodostojni parametri kojima bi se valjano locirala geografska područja na kojima je intenzitet psovačko-bogohulničkog ludila veći ili manji. Ipak, ovaj zločin počinjen na tlu općine Zenica ipak je po nečemu poseban i specifičan.

 

Prije svega, zato što su njegovi glavni akteri pripadnice ženskog spola. Obrazloženje: Iako bi mi feminističke udruge mogle grdno zamjeriti, ipak ću se usuditi kazati da žene ni izbliza nisu sposobne za mnogo šta za što su sposobni muškarci i da im one na mnogim poljima uopće nisu dorasle. Takav je, recimo, slučaj sa zločinima, nasiljem i kriminalom. Historija nam potvrđuje da je najveći broj svjetski poznatih zlikovaca bio muškog a ne ženskog roda, kao što nam isto tako potvrđuje i to da su u svijetu nasilja i kriminala muškarci uvijek bili apsolutno dominantni. Zbog toga, vidjeti djevojku od nekih 16-17 godina kako krvnički nasrće na kolegicu iz razreda sa luđačkom željom da joj naudi, psujući joj pri tome Allaha, ovaj zločin dodatno čini još težim i za svaki želudac, čak i onaj najotporniji, apsolutno neprobavljivim. Drugi razlog koji ovaj zločin svrstava u sami vrh vrlo visoke, gotovo nesagledive ljestvice zla jeste to što ova djevojka psuje Allaha a ne Boga. Iako je poenta naravno ista, jer je i jedno i drugo kufr – nevjerstvo, ipak stanje na terenu ukazuje da se samo najokorjeliji bogohulnici (mislimo na one koji su rođeni kao muslimani) usuđuju psovati Allaha. Ovakvi i ovakve, u izuzetno brojnim i raznovrsnim Iblisovim vojskama, vjerovatno nose činove brigadnih generala.

 

I još nešto. Ovaj se napad nije desio ''slučajno'' niti spontano pa da bismo njegovim akterima opravdanje mogli tražiti u nekontroliranom izljevu srdžbe i bijesa, već sve okolnosti jasno ukazuju da se radilo o klasičnom zločinu s predumišljajem koji je glavna akterica čak dala zabilježiti i u video formi, da bi ga kasnije s ponosom postavila na svoj facebook profil. Dakle, ona se diči i ponosi svojim nasiljem, svojom zlobom i svojim bogohulništvom, a blaženi osjećaj ushićenosti koji je u tih 48 sekundi ovladao njenom dušom i tijelom, nesebično je podijelila sa svojim poznanicima. Daljnji komentari su suvišni.

 

Zar ćemo biti uništeni a među nama ima i dobrih ?

 

Kada je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., nagovijestio blizinu velikog zla koje će zadesiti Arape, ali i cijelo čovječanstvo (pojavu dva krvoločna naroda poznata kao Jedžudž i Medžudž koji će pred Sudnji dan na Zemlji napraviti neviđen metež i nered), Zejneb bint Džahš ga je upitala: ''Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni iako među nama ima i dobrih (ljudi)'', on joj je odgovorio: ''Da, ukoliko se proširi hubs – pokvarenost.'' (Buhari, br. 3346)    

 

U klasičnim komentarima ovog hadisa riječ hubs prvenstveno se tumači kao blud, njegova proširenost i javno činjenje (čega također u našem društvu ne manjka), međutim, etimološki, značenje ove riječi je daleko šire i obuhvatnije. Oni koji iole poznaju arapski jezik, uzalud tragaju za jednom riječju kojom bi barem približno dočarali istinsko značenje ove riječi. U arapskom jeziku ona označava vrhunac bestidnosti, izopačenosti, opakosti, nevaljalosti, zlobe, podmuklosti, zloćudnosti i svega onog što se može dovesti u vezu sa ovim značenjima.

 

Ono što smo imali priliku vidjeti na spomenutom video uratku jeste upravo to: hubs – rijetko viđen i teško pojmljiv oblik zla koje je jedno sićušno ljudsko biće u stanju proizvesti u manje od jedne minute. Ko zna, možda je i ovaj događaj bio jedan u nizu onih koji povremeno, Allahovom voljom i Njegovim određenjem, pokreću razne katastrofe, pa tako i zemljotrese.

 

Na kraju, nama koji smo gotovo svakodnevno prinuđeni da budemo nijemi svjedoci zla koje nas okružuje, a čije bi posljedice mogle zadesiti sve nas, gotovo da ne preostaje ništa drugo nego da Uzvišenom Allahu uputimo dovu koju Mu je uputio Njegov odabrani poslanik Musa, alejhis-selam, zavapivši:   



" Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše.'' (El-A’raf, 155)

Saturday, 4 August 2012

VRIJEME MORALNE KRIZE !!!

Piše: prof. Abdulvaris Ribo

U povijesti svoga postojanja ljudski rod i ljudska društva proživljavali su razne krize: ekonomske, političke, socijalne i mnoge druge, ali te krize bile su vremenski ograničene i relativno su brzo prevazilažene, pa je čovječanstvo na tom planu moglo da nastavi dalje i da napreduje. Meðutim, danas je čovječanstvo zadesila jedna velika, kompleksna i sveobuhvatna kriza koja je zahvatila sve segmente života. Radi se o moralnoj krizi.

Da bismo što bolje shvatili temu i ozbiljnost problema, neophodno je da definiramo šta je to moral. U rječnicima i enciklopedijama moral se definira kao skup pravila o ponašanju u meðusobnim odnosima ljudi koja je izradilo i usvojilo neko društvo ili neka religija. Zbog čega je još bitno znati definiciju morala? Zbog toga što je primjetno da islamski teolozi, misionari (daije), kada pišu i govore o temi morala, pod tim podrazumijevaju čednost i nevinost, suzdržanost od zinaluka i raznih seksualnih nastranosti, odnosno isključivo ono što je vezano za seksualni aspekt čovjekovog života. To je svakako pogrešno, jer moral i moralna degradacija imaju mnogo šire značenje i područje. Nemoral, kako god obuhvata seksualni aspekt života, isto tako obuhvata i oblast politike, ekonomije i nauke.

Kada je počela kriza morala ?

Jedno od važnih pitanja koja nam se nameću jeste i pitanje: Kada je počela kriza morala ? Kriza morala počela je kada se vjera u Boga, Sudnji dan i vjerovanje u individualnu odgovornost za djela počela potiskivati iz ljudskog života, a prostor ustupati ljudskim tvorevinama, ideologijama, kao što su komunizam, kapitalizam, materijalizam i liberalizam.

Malo ćemo se osvrnuti na spomenute ideologije i razmotriti kako su to one dovele do sveopće moralne krize.

Prvo ćemo o komunizmu, sistemu i ideologiji pod čijim su okriljem živjeli i muslimani ovih podneblja. Poznato je da je komunizam ideologija koja je zagovarala izolaciju vjere iz svakodnevnog i praktičnog života i proglasila je opijumom za narod. U tom bezbožničkom sistemu, obrazovanje, kultura i opći pogled na život bili su utemeljeni isključivo na ateističkoj ideologiji.

Nasuprot komunizmu imamo liberalizam (slobodoumnost, slobodno mislilaštvo), koji se nije otvoreno suprotstavljao vjeri, ali ju je potisnuo u drugi plan, na marginu života. Za ove, kao i za sve druge ideologije koje su prouzrokovale krizu morala, zajednička je jedna stvar, «sekularizam» (odvajanje vjere od praktičnog života).

Iako su krizi morala prethodili mnogi uzroci, ipak su sekularizam i ateizam neposredni uzroci moralne krize koja danas razara ljudska društva. Sekularizam je uništio vjeru, a time i moral, jer je moral produkt vjere. Znači, izmeðu vjere i morala postoji jaka veza i zbog toga mnogi pedagozi i sociolozi ukazuju na čvrst odnos izmeðu vjerskog učenja i prakse. Njihovo zajedničko stajalište je da bez vjere nema stabilnosti, reda i morala u društvu. U vezi sa ovim navest ću izjavu jednog britanskog suca koji je, komentirajući moralni skandal jednog od bivših britanskih ministara, rekao: «Bez vjere nema morala, a bez morala nema zakona. Vjera je jedinstven i neprikosnoven izvor spoznaje šta je dobar, a šta loš moral. Vjera je ta koja čovjeka veže za najuzvišenije ideale kojima čovjek teži i za koje se bori. Vjera brani čovjeka od ličnog egoizma, odvraća ga od zavoðenja njegovih nagona i vlastitih navika, navodi ga na svoje i svojima slične ciljeve i odgaja u njemu zdrav duh koji na svojim osnovama podiže zgradu morala.» (Ulvan, ''Odgoj djece u islamu'', str. 130.)

Takoðer, u vezi s moralom, poznati njemački filozof Kant rekao je: «Morala nema bez tri stvari: postojanja (vjere u) Boga, vječnosti duše i polaganja računa poslije smrti.» (''Odgoj djece u islamu'', str. 130.)

Ovaj sveopći nemoral, koji je zahvatio sve segmente i aspekte života, u islamski svijet i kod nas došao je sa kolonijalističkim osvajanjima i modernizmom. Tada su muslimanska društva pala pod snažan politički, ekonomski, kulturni i ideološki utjecaj ovih sila. I naravno, to nije moglo ne ostaviti velikog traga na samu vjeru i moral.

Vjera, a time i moral su sve više sputavani i gurani ustranu, te se svodili samo na privatnu sferu života (status personalis – lična stvar). Glas vjere je sve više slabio, iščezavale su vrijednosti i vrline, a počele su dominirati strasti, poroci i egoizam. Moral je iščezavao na naučnom, ekonomskom i političkom planu. Nauka je zloupotrijebljena i još se zloupotrebljava radi ostvarenja ekonomskih, političkih i vojnih interesa.

Na ekonomskom planu, gdje je moral odvojen od ekonomije, postala su dozvoljena sva sredstva da bi se konkurent izbacio iz igre i udaljio sa tržišta. Dozvoljeno je da se do bogatstva i kapitala doðe na bilo koji način, pa makar i preko znoja i krvi radnika, jer ekonomija i materijalno bogatstvo su jedno, a moral nešto sasvim drugo.

Na političkom planu sve je dozvoljeno da bi se protivnik slomio i pobijedio. Dozvoljeni su laž, prevara, spletkarenje, varka, jer cilj opravdava sredstvo. Moral je u svijetu politike davno izumro. Obmane i prevare naroda od strane političara, koji svojim lažnim obećanjima obmanjuju  i varaju običan svijet i one koji su ih izabrali, gledajući svoje interese, korist i karijeru, nije ništa drugo do pokazatelj moralne krize u koju su zapali.

Mito i korupcija, koji su rašireni u politici, ekonomiji, sudstvu i drugim državnim institucijama, nisu ništa drugo do odraz moralne krize.

Stanje medija, gdje se javno i otvoreno napada istina, a promovira i pomaže neistina, zlo i nemoral, nije ništa drugo do pokazatelj sveopće krize morala koja je obuhvatila sve segmente društva.

Polje gdje je nemoral posebno došao do izražaja jeste polje seksualnog života. Ovoga smo svi svjedoci, a slikoviti primjeri su svuda oko nas.

Ekspanzija nemorala

S obzirom da je čovjek biće duha i materije, stvorenje dvostruke naravi, u njemu se stalno vodi borba izmeðu dobra i zla, pobožnosti i odanosti strastima. U društvu u kojem preovladava zlo i širi se bez ikakvih prepreka i otpora, odanost strastima nadvladat će pobožnost. Tada dolazi do poremećaja mjerila vrijednosti.

Širenje općeg nemorala u društvu teklo je postupno. U početku se na pojave nemorala i zla gledalo indiferentno i društvo na to nije pozitivno i konstruktivno djelovalo.

Kur'an obavezuje cijelu zajednicu (ummet) da se suprotstavi zlu i da ga suzbija, jer u protivnom cijela zajednica je odgovorna pred Allahom i zaslužuje prokletstvo i kaznu. Uzvišeni Allah je rekao: 

" Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge od zla nisu odvraćali. Ružno li je, zaista, kako su postupali." (El-Maide, 78 i 79)

U zapadnim društvima moral je postao dobrovoljna kategorija, koja ne potpada pod nadležnost prava. Odnosno, niko nema pravo da nekoga prisili na moralan čin i da ga odvrati od nemoralnog. Nije se stalo samo na nesuzbijanju nemorala, nego se otišlo još dalje. Nemoral se reklamira, afirmira i na njega se podstiče. Najznačajniju ulogu u tome zauzeli su su razni printani i elektronski mediji koji svakodnevno i otvoreno reklamiraju nemoral i druge vrste zla, od kriminala, bluda, alkohola i drugih pošasti današnjice. Ovdje dolazi do izražaja dvoličnost i licemjerstvo «prosperitetnih i civiliziranih» društava koja formalno osuðuju nemoral i savremene pošasti kao što su droga, duhan, alkohol i nemoral, a u isto vrijeme ta se zla proizvode i reklamiraju, javno i otvoreno se prodaju ljudima, a posebno omladini. U ovome ambijentu zle i nemoralne pojave postaju normalne i svijet se na njih navikava. Nakon ovoga uslijedila je još jedna etapa u širenju zla, etapa koja je vrhunac degradacije. To je etapa u kojoj se nemoral legalizira i na neki način nameće ljudima. U nekim zapadnim zemljama homoseksualizam je legaliziran i zakonom odobren. Osnivaju se mnogobrojni centri i klubovi za homoseksualce. Nastranost je otišla do te mjere da su registrovani seksualni odnosi sa sestrom, kćerkom, pa čak i sa majkom.

Trebaju nam moralni i čestiti pojedinci

Za čestito i moralno društvo potrebni su čestiti i moralni pojednici. Prema tome, ako neko društvo želi dobru i svijetlu budućnost u svim segmentima života: političkom, ekonomskom, moralnom i svim drugim, neophodno je da aktivno radi na buðenju vjerske svijesti kod svojih graðana i na njihovom moralnom odgoju, jer bez vjere nema morala. I sam Kur'an dosta više govori o moralnim normama nego o pravnim propisima, jer kur'ansko stanovište je da je za zdrav i pravilan razvoj društva mnogo važnije razviti i učvrstiti vjeru i moral kod ljudi nego donositi pravne odredbe. Pravne odredbe bez morala ne mogu efikasno riješiti probleme društva. Vjerski i moralni odgoj je obaveza, prije svega, porodice, zatim vjerskih ustanova i institucija. Ako uspijemo izgraditi dobroga vjernika i moralnu ličnost, takva osoba će uvijek biti svjesna da će se nekada vratiti svome Gospodaru i da će polagati račun za svoj život i postupke. S tom sviješću, osjećaj odgovornosti ostat će uvijek duboko usaðen u njegovoj duši i on se nikada neće ponašati neodgovorno i nemoralno.

Thursday, 2 August 2012

ATEIZAM ● UZROCI NASTANKA I KOLAPS !!!

ATEIZAM I NJEGOVE ŠTETNE POSLJEDICE PO DRUŠTVO

Danas se naše društvo, pa i cijeli savremeni svijet suočava sa mnogobrojnim problemima različitih vrsta. I pored ogromnog materijalnog napretka i velikih dobrota koje je čovjek postigao naučnim dostignućima, svijet živi u sjeni ozbiljnih problema, koji nastaju jedni od drugih i zagorčavaju ljudski život

Bez sumnje, najveći problemi sa kojima se društvo susreće su društveni nemir, zabrinutost, raširenost zločina i nasilja, kriza morala, egoizam, nered i političke i ekonomske afere o kojima svakodnevno slušamo. Ne možemo, gotovo, naći ni jednu državu na svijetu koja se ne suočava sa ovim složenim problemima društva.

Materijalni napredak ne može da eliminiše ove probleme ili eventualno, da ih umanji, naprotiv, koliko god napreduje materijalni život čovjeka, oni su brojniji i rašireniji u društvu. I pored toga što su problemi društva mnogobrojni, najveći problem koji ostavlja štetne posljedice po društvo i razlog je nereda, društvene uznemirenosti i nestabilnosti, je ateizam, ili kraće rečeno bezboštvo. Ova pojava je, ustvari, majka svih problema društva i njihov glavni uzrok.

ŠTA JE ATEIZAM ?

Ateizam podrazumijeva nevjerovanje u Boga i skretanje sa puta sljedbenika vjere, kao i poricanje proživljenja nakon smrti, Dženneta i Džehennema i posvećivanje cijelog života samo ovom svijetu. Danas je ateizam postao svjetska pojava i Zapadni svijet u Evropi i Americi, iako je nasljednik kršćanskog vjerovanja koje potvrđuje proživljenje, raj i pakao, vjeruje samo u ovosvjetski život. Crkva je postala samo tradicija (i kultura) i tragovi prošlosti, i u ljudskom životu predstavlja beznačajnu stvar. Najveća država na Istoku je utemeljena na ateizmu. To je Rusija, koja je nosilac komunizma, ateističke ideologije, od čijih načela je potpuno odbacivanje vjerovanja u nevidljivi svijet i smatranje da je život samo materija i da je čovjekova borba u ovom životu samo radi življenja i opstanka. Što se tiče drugih država, one su, i pored toga što su u njima raširene religije, poput hinduizma i budizma, koje u sebi sadrže vjerovanje u skriveni svijet, poklekle pred najezdom ateizma sa Zapada. Islamski svijet, iako se u određenoj mjeri pridržava Islama i vjeruje u proživljenje, Džennet i Džehennem, sa svih strana ga zapljuskuju valovi ateizma i ubacuju sumnje u islamsko vjerovanje.

UZROCI NASTANKA I ŠIRENJA ATEIZMA


Prije samo dvjesto godina, ateizam nije bio raširena pojava, međutim, u zadnja dva stoljeća pojavljuju se mnogi faktori koji su doprinijeli da nevjerovanje u Boga postane zvanična ”vjera” i pravac u mnogim državama svijeta.

Neki od uzroka nastanka i širenja ateizma su sljedeći:

1 - Evropska crkva

Evropska crkva je ponekad bila indirektan, a ponekad direktan uzrok širenja ateizma i potpunog nevjerovanja u postojanje Boga. Razlog toga su crkveni vjerski službenici, monasi i svećenici, koji su u svoju vjeru dodali razne izmišljotine i sujevjerja, kao što je dizanje Isaa, a.s., sa stepena čovjeka na stepen božanstva, grijeh i opraštajnice, raspeće i ostale stvari koje nisu imale nikakvog utemeljenja u vjeri. Tome su pridodali još mnogo neistine o nastanku svemira, položaju i obliku planete Zemlje i čovjekovom životu. Kada je počela evropska renesansa i kada su otkrivene mnogobrojne naučne istine, dolazi do velikog sukoba između naučnika prirodnih nauka i crkve, koja je poricala te naučne istine i otkrića. Tada je crkva, svakoga ko je vjerovao u istinitost naučnih otkrića, smatrala nevjernikom, heretikom i takve ubijala i spaljivala. Mnogi naučnici i učenjaci prirodnih znanosti doživljavali su takve bolne golgote kao kaznu za suprostavljanje stavovima crkve. Međutim, naučna renesansa zbog ovih tortura nije zaustavljena. Učenjaci su uspjeli da svakodnevno donesu nove dokaze za svoje naučne postavke, a crkva je svakodnevno doživljavala poraz pred javnošću, i na kraju pobjeda je pripala učenjacima materije nad crkvenim službenicima i monasima. Tada ljudi u potpunosti odbijaju vjeru i svako vjerovanje koje tvrdi da postoji skriveni svijet i zagrobni život, i okreću se materijalizmu kao novom božanstvu. Na ovaj način su nastali prvi temelji ateizma u svijetu.

2 - Nasilje kapitalističkog svijeta

Nakon što je se Evropa djelomično oslobodila crkvene vlasti i otkrila snagu pare i alatki, ljudi se okreću od zemljoradnje ka proizvodnji i fabrikama. Nekadašnji feudalci postaju vlasnici velikih fabrika i iskorištavaju ogromna prirodna bogatstva. Zapošljava se veliki broj ljudi i na svirep način se iskorištavaju. Radnicima se nanosi veliko nasilje i u društvu nastaju klase, od bogatih kapitalista do siromašnih radnika. Pojava ovog novog vida nasilja i prešućivanje svega toga od strane crkve, bio je direktan razlog širenja ateizma i sumnje u postojanje Boga. Crkva je bila nemoćna da ponudi rješenja za probleme čovjeka na Zemlji i tada čovjek počinje razmišljati o iznalaženju jednog novog puta i programa koji je u stanju da riješi njegove probleme.

NASTANAK EKONOMSKO - ATEISTIČKIH PRAVACA

Nema sumnje da je jedan od najbitnijih faktora u širenju ateizma bio nastanak ekonomsko-ateističkih pravaca, a naročito komunizma, čiji osnivač je bio Karl Marks. I pored toga što je ovaj pravac imao ekonomsko polazište i što mu je glavni cilj, kako tvrde njegovi osnivači, bio oslobađanje od kapitalističkog nasilja, ipak je poprimio svojstva jednog ideološkog pravca. Oni tvrde da postoji samo materijalni život čovjeka, da ne postoji duša, proživljenje, Bog i zagrobni život. Po učenju socijalizma, vjeru su izmislili bogataši da bi što bolje iskoristili siromašni svijet, i osobine kao što su povjerenje, čednost i iskrenost, su ništa drugo do rezultat vjerske ideje koja je u službi kapitalističkih interesa. Svojim postavkama, ovaj ekonomski pravac je postao jedan novi val ateizma, koji je naišao na veliki prijem kod običnog i siromašnog svijeta, baš iz razloga što, po svojim teoretskim postavkama, štiti interese potlačenih i siromašnih, a takvi su većina u društvu. Tako je komunizam prihvaćen, ne samo kao ekonomski, nego i vjerski pravac, i veoma se brzo proširio u čitavom svijetu. Najveći procvat i uspjeh komunizam je doživio nakon poznate boljševičke revolucije u Rusiji. U širenju komunističkog pravca, njegovi zagovornici su koristili razne metode, a jedna od najpoznatijih je metoda sile, tako da su narodi u potpunosti postali snage komunizma, kao što su islamske republike u Rusiji i Kini, i neke arapske zemlje.

HEGEMONIZAM

Zapošljavanje ljudi ovim svijetom i uživanjem na njemu, sa svim što im je ponudila zapadna civilizacija, od raznih zanimljivosti i primamljivih razonoda, je imalo veliki uticaj da čovjek zaboravi veoma bitne stvari u životu, pa čak i samog sebe. Iz želje da zaradi što veću platu i tako obezbijedi sebi raskošan i udoban život, sa svim novinama savremenog doba, kao što su veš-mašine, zamrzivači, auta i ostalo, čovjek je povećao svoju satnicu rada. Radi istog cilja i žena napušta svoje prirodno zanimanje, obaveze kuće i zapošljava se u fabrikama da bi zajedno sa muškarcem ponijela zahtjeve i obaveze života. Ovakav tempo života i rada počeo je da satire savremenog čovjeka i danonoćno ga čini zauzetim, ne ostavljajući mu priliku da razmisli o sebi i svemu oko sebe. Danonoćan rad u trgovinama i fabrici i iskorištavanje i ono malo preostalog vremena u igri i zabavi, nije mu ostavilo vremena da razmisli o vjeri i svom duhovnom životu i da odgovori na životna pitanja koja kruže u mislima svakog čovjeka: "Ko je stvorio ovaj svemir? - Ko je stvorio čovjeka? - Zašto smo stvoreni? - Gdje idemo? - Da li ovaj svijet ima svoj kraj? - Zašto se ljudi razlikuju, ovaj bogat, a onaj siromašan, ovaj nasilnik, a ovaj potlačen? - Zašto sve ovo? - Da li život ima smisla?". Savremeni čovjek, prezauzet stvarima koje smo prethodno naveli, nema vremena da nađe odgovor na ova pitanja i tako vjera postaje sporedna stvar u životu.

NOVI ŽIVOT I IZAZOVI CIVILIZACIJE

 
Ovosvjetske znanosti otvorile su čovjeku velika vrata raskoša, udobnosti i životnih primamljivosti. Udobna prevozna sredstva, auta, avioni i vozovi, sredstva komunikacija, restorani i kafane sa bogatom ponudom jela i pića, izazovna odjeća i umjetnost novog života su čovjeku otvorili nove načine uživanja u ovom životu i slijeđenja strasti i užitaka. S obzirom da vjera zabranjuje pretjerivanje i rasipništvo, a naređuje umjrenost i zabranjuje naslađivanje zabranjenim stvarima, poput vina, bluda i droge, ljudi koji ne poznaju suštinu vjere, smatrali su to okovima njihove lične slobode i ograničavanjem užitaka i prohtjeva, što im je povećalo odbojnost prema vjeri. Ne žele da ih iko podsjeća na onaj svijet i upozorava na Džehennem, jer to narušava njihove užitke na ovom svijetu. Tako je raslo udaljavanje od vjere i širenje ateističkog pravca.

POVEZIVANJE MATERIJALNOG NAPRETKA SA ATEIZMOM

Također, još jedan od uzroka koji su ljude podstakli na ateizam je i povezivanje ateizma sa materijalnom snagom i napretkom. Ljudi su vidjeli da Evropa nije napredovala materijalno sve dok se nije odrekla ideja crvke i njenog vjerovanja, i da država kao što je Rusija nije postala velesila, dok nije proglasila da je ateistička tvorevina. Na drugoj strani su vidjeli da su zemlje koje se pridržavaju vjere zaostale u industriji i proizvodnji, pa su počeli vjerovati da je ateizam uzrok materijalnog i naučnog napretka, a da vjera znači nazadak i neznanje. Ovo su, ukratko, najbitniji uzroci nastanka i širenja ateizma u svijetu.

NEGATIVNE POSLJEDICE PO POJEDINCA I DRUŠTVO

Pravac kao što je ateizam, koji u potpunosti negira postojanje Boga, bez sumnje će ostaviti negativne posljedice na čovjeka, njegovo ponašanje kao i na međuljudske odnose i društveno uređenje. U ovom broju govorit ćemo o nekim posljedicama koje ateizam ostavlja na pojedinca i društvo


Prva posljedica koju će ateizam ostaviti u dušama pojedinca jeste zabrinutost, nedoumica, duševni nemir i nestabilnost. To je iz razloga što unutar čovjeka postoji prirodna vjera, koja mu natura razna životna pitanja, koja stalno kruže u njegovim mislima. Zašto smo stvoreni? Ko nas je stvorio? Gdje idemo? Kuda nakon smrti? Iako tempo života i ovosvjetske preokupacije i poslovi često odvraćaju čovjeka od ozbiljnijeg razmišljanja o odgovorima na ova pitanja i od traganja za tajnom života i svemira, ipak, česti događaji i potresi postaknu ga da razmišlja o ovim pitanjima. Bolesti, tragedije, gubljenje najbližih i najmilijih i nesreće koje pogađaju čovjeka, nameću mu razmišljanje o njegovom životu i budućnosti. S obzirom da ateizam ne priznaje postojanje Boga, neće ponuditi ništa što bi moglo izvući čovjeka iz nedoumice, zabrinutosti i nejasnoća života.

Tajna života ostaće čovjeku nerazjašnjena a viđenje nasilja i nesreća, s kojima se susreće u životu, ostaće kao mora koja okupira njegovu dušu.

Ateizam će ostati nemoćan da shvati svrhu i cilj života i svemira i čovjeku će samo nuditi iluzije i pretpostavke koje su neupečatljive i koje neće ostvariti svoj cilj. Taj stalni poziv ljudske prirode i ponavljanje vječnih pitanja učiniće čovjeka da stalno živi u zabrinutosti, strahu i tegobama.

Nekada je čovjek imao slobodnog vremena da se osami i posmatra nebo ukrašeno milionima zvijezda, more sa njegovim tajanstvenim dubinama, ogromne planine prekrivene raznoraznim biljkama, pustinju sa njenom prostranošću i širinom. To mu je bilo od velike koristi da dođe do zaključka da postoji Veliki Stvaraoc i Plemeniti Gospodar koji je sve to stvorio.

Međutim, savremeni čovjek, okružen izazovima i napretkom moderne "civilizacije" ne nalazi vremena i snage da se otrgne iz nemara u kojem živi i da razmisli o Stvoritelju i dokazima Njegovog postojanja. Današnje društvo, udaljilo je ljude jedne od drugih i učinilo da se svaki pojedinac brine sam o sebi i svojim problemima. Tako savremeni čovjek ne nalazi kome će se požaliti za svoju zabrinutost i probleme i ko će mu pružiti ruku pomoći. Na ovaj način strah i bojazan od dolazećih dana se povećavala. Ljudi su se posvetili samo sebi i postali su okorjeli materijalisti koji samo skupljaju i gomilaju imetak. Da je postojalo vjerovanje u Boga i skriveni svijet i vjerovanje u Njegovu odredbu, ovaj problem bi bio riješen, međutim, ateizam koji tvrdi da čovjek sam o sebi opstoji u ovom svemiru i da nema Boga koji ga opskrbljuje, povećao je čovjeku bojazan od budućnosti i njegovo usmjerenje ka egoizmu i individualizmu.

INDIVIDUALIZAM I EGOIZAM


Usmjerenje čovjeka ka individualizmu i egoizmu bila je neminovna posljedica duševnog nemira i straha od dolazećih dana. Pod individualizmom smatramo čovjekovo usmjerenje ka ostvarivanju samo svojih ličnih interesa i nerazmišljanje o drugima. Vjera koja podstiče na dobročinstvo s ciljem postizanja božijeg zadovoljstva, udaljila se iz čovjekovog života, a njeno mjesto zauzela je briga o samom sebi. Na ovaj način su ljudi, u tamnim vremenima ateizma, počeli da zaboravljaju na druge. Malo pomalo slabila je briga prema siromasima i potrebnim, pa je na kraju zaboravljena i porodica, roditelji, žena i djeca. Onaj ko posmatra stanje ateističkog društva, uvidjeće do koje mjere su ljudi postali egoisti i materijalisti. Pojedinac posvećuje pažnju samo sebi a drugima izlazi u susret samo ako od toga ima koristi. Ovaj individualizam i egoizam je povećao usmjeravanje ljudi ka prohtjevima i ovosvjetskim užicima koje je savremena civilizacija olakšala i koje su ateistički zakoni učinili dozvoljenim. Tako je savremeni čovjek postao materijalista, i simbol evropske ateističke civilizacije koja prijeti uništenjem čovječanstva.

GUBITAK STIMULANSA I STREMLJENJE KA ZLOČINU I KRIMINALU

Ateizam kao ideologija ne posvećuje pažnju odgajanju ljudske duše i ne gaji u ljudskom srcu srahopoštovanje prema Moćnom Stvoritelju, koji prati sve postupke i dešavanja na Zemlji i na svakom drugom mjestu. Ateista se odgaja kao tvrdokorna i bezosjećajna osoba, koja nema nikakvu unutrašnju, duhovnu zapreku koja bi ga odvratila od grijeha i nasilja i podstakla na dobročinstvo i samilost. Naprotiv, ateizam uči svoje sljedbenike da su oni spontano i slučajno nastali, da ih nije stvorio Stvoritelj i da su oni kao i ostale životinje koje žive na Zemlji. Tako čovjek, na ovaj način, gubi ljudsku osjećajnost i ono po čemu se razlikuje od ostalih živih bića, a to je duhovnost i sposobnost razlučivanja istine od laži. Ako čovjek ne vjeruje u Svemoćnog Stvoritelja koji ga prati i u konačni obračun, onda ga ništa ne može spriječiti da ostvari svoje životinjske prohtjeve i zacrtane ciljeve. Ovozemaljski zakoni koje su ljudi postavili, prepuni su praznina i propusta, koje kriminalci i lopovi veoma vješto iskorištavaju. Kod nekih osoba koje su ateizam izabrali za put, ponekad, ostane nešto od prirodne vjere s kojom su rođeni, ali to ubrzo nestane u bučnom životu punom izazova. Ovo je, bez sumnje, jedna od najštetnijih posljedica ateizma po pojedinca, kao i društvo. Danas je savremeni svijet, svijet kriminala, nesigurnosti i straha. Svakodnevno nas sredstva informisanja obavještavaju o stravičnim zločinima i kriminalu koji se čine širom zemaljske kugle. Nanošenje štete drugima, krađe, ubistva i silovanja postale su svakodnevica i iz godine u godinu sve se više povećavaju. Nije problem ako u određenom društvu postoje lopovi i kriminalci, ali je problem ako su većina ljudi lopovi. Godine 1977. u New York se desio jedan poznati događaj, nestanak električne energije. Ujutro se otkrilo da je na hiljade trgovačkih radnji, magacina i kuća provaljeno i pokradeno. U ovoj masovnoj krađi učestvovala je većina ljudi, raznih dobi i profesija, pa čak i čuvari i stražari koji su čuvali te objekte. Stručnjaci su procijenili da bi grad, da je slučajno ostao bez struje sedam dana, u potpunosti bio poharan i opljačkan.

RUŠENJE PORODIČNE ZAJEDNICE

Ateizam, ne samo da ruši ličnost i duhovni elemenat u čovjeku, nego zajedno s tim ruši i cjelokupno ljudsko društvo. To je iz razloga što jedna društvena zajednica ne može biti zdrava i ispravna, ako jedinke, od kojih se sastoji to društvo, nisu ispravne i zdrave. Poznato je da je porodica osnovna jedinica društva i kvarenje čovječanstva neminovno povlači za sobom i narušavanje porodičnih veza. Raspušten i pokvaren muž, bez sumnje će svoj loš moral prenijeti na ženu i djecu. Zapostavljanjem i rušenjem vjerskog vjenčanja bračne veze su postale samo naslađivanje i koristoljublje, pa se umanjilo obostrano žrtvovanje koje je neophodno u bračnoj zajednici. Nestalo je povjerenja između muža i žene, pa se često pokaže da dijete koje se rodilo nije njegovo. Nepostojanje porodične harmonije i slaganja dovelo je do čestih razvoda brakova, a izdaja i preljuba žene postali su svakodnevnica. U okrilju ovakve rasturene porodice odgajaju se djeca koja se u svemu ogledaju u oca i majku i tako raste još jedna nova neodgojena generacija, koja predstavlja budućnost društva u kojem živi.

POLITIČKI KRIMINAL

Vjerovatno je da se najnegativnije posljedice ateizma odražavaju u svjetskoj politici i među državnim odnosima, a to je zbog toga što ateistički karakter i narav čine ljudsko srce okrutnim i egoističnim, pa se taj egoizam i okrutnost prenosi i u sjenu svjetskih političkih odnosa. Zato ćemo vidjeti da velike kolonijalističke sile posežu za veoma podlim metodama i sredstvima u porobljavanju nejakih naroda i eksploatacije prirodnih bogatstava. Islamske zemlje, općenito, arapski svijet posebno, najbolje su na svojoj koži osjetili podlost i okrutnost takve politike. Te zemlje su stalno pod političkim pritiscima i prijetnjama silom i vojnom intervencijom. Kada god islamske zemlje pokušaju da vrate neka svoja izgubljena prava i uzurpirana bogatstva ili počnu razmišljati o istinskom praktikovanju Islama i sprovođenju njegovog zakona, velike kolonijalističke sile se ujedinjuju da bi se zajednički tome suprotstavile. Nekada Islam optužuju da je nazadan, nekada da je necivilizovan, a nekada pak da ugrožava druge vjere i manjinske narode. Možda je problem nafte i nastojanja islamskih zemalja da ostvare za nju razumnu cijenu i korist od toga, najbolji dokaz terorističke i kolonijalističke politike prema tim zemljama. Kolonijalističke zemlje optužuju muslimanski svijet da želi srušiti svjetsku ekonomiju i civilizaciju i cijelo čovječanstvo učiniti svojim robljem, i to samo zbog toga što potražuju neka svoja prava. Tako danas čovječanstvo trpi svjetski žar egoizma i materijalizma kojeg rasplamsavaju kolonijalizatori s ciljem da porobe druge narode i da među njih ubace razdor, neprijatljstvo i nered da bi što lakše mogli uzurpirati njihova prirodna bogatstva i dobra. Kada bi vjera i strah od Uzvišenog Stvoritelja kontrolisali ponašanje onih u čijim rukama je svjetska politika, među narodima bi vladala samilost i dobročinstvo. Pomaganje slabih i nejakih te uklanjanje nepravde od onih kojima je učinjena, bio bi program i put kojim bi išla svjetska politika. Uistinu postoji velika bojazan da ateizam ne prouzrokuje potpuno uništenje čovječanstva, nakon što je savremena nauka otkrila oružja za masovno uništenje. Ovako je ateizam i udaljenost od duhovnih vrlina i vrijednosti uspio da cjelokupno ljudsko društvo pretvori u društvo mržnje i zavisti koje je utemeljeno na nepravdi i sili i koje je u stalnom strahu od uništenja i propasti. Ovakvo stanje je dovelo do toga da savremeni čovjek pokušava pobjeći iz stvarnosti u kojoj živi. Došlo je do širenja droge, alkohola i prostitucije da bi čovjek što lakše zaboravio svoju crnu stvarnost, gušeći se u moru prohtjeva i strasti.


Svjetska politika nasilja i nepravde postakla je pojedinca na egoizam, pohlepu za imetkom i nastojanje da spasi samog sebe. Tako je danas svijet postao poprište nasilja, nepravde i kriminala. Razlog je odsustvo Islama u praktičnom životu i programa koji će čovječanstvo dovesti do spasa i blagostanja i na ovom i na budućem svijetu.