Tuesday, 20 November 2012

FUDBAL I GUBLJENJE VREMENA !!!

VAŽNOST VREMENA U ŽIVOTU MUSLIMANA

U mnogim kur'anskim ajetima Uzvišeni Allah se kune vremenom ili dijelovima vremena, zbog njegove vrijednosti i važnosti:

 

'' Tako mi vremena '' (El-Asr, 1), 

 

'' Tako mi jutra i noći kad se utiša '' (Ed-Duha, 2), 

 

'' Tako mi zore i deset noći '' (El-Fedžr, 1-2), 

 

'' Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane '' (El-Lejl, 1-2).

 

Vrijeme je život i oni koji ne poznaju njegovu vrijednost i ne iskorištavaju ga na najbolji način u pokornosti Uzvišenom Allahu, radeći djela koja će ih približiti Njemu, žive kao mrtvaci među živima ili poput životinja. 

 

Kaže imam Ibnul-Kajjim u svojoj vrijednoj knjizi ''El-Dževabul-Kafi limen se'ele 'anid-devaiš-šafi'': 

 

'' Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. On prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.'' 

 

Zbog toga će Uzvišeni Allah upitati nevjernike na Sudnjem danu: 

 

''A koliko ste godina na Zemlji proveli'', upitat će On? ''Proveli smo dan ili samo dio dana'', odgovorit će, ''pitaj one koji su brojali.'' (Al-Mu'min, 112-113) 

 

Dakle, uprkos tome što su neki od njih živjeli i više od šezdeset ili sedamdeset godina,budući da svoje vrijeme nisu ispunili obožavanjem Gospodara, koji je ih stvorio, zaboravljajući tako onaj svijet i odajući se strastima na ovom svijetu, osjetit će kratkoću svojih uzaludno provedenih i protraćenih godina života i zato će zaslužiti Allahovu srdžbu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: 

 

'' Uzvišeni Allah mrzi svakog okrutnog i uobraženog (oholog) galamdžiju po pijacama koji je noću poput lešine, a danju kao magarac. Poznaje dunjalučke stvari, a ništa ne zna o ahiretu.'' (Ibn Hibban) 

 

Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u mnogim hadisima pojašnjava nam važnost vremena u našem životu i obavezu njegovog iskorištavanja prije nego to bude kasno pa kaže:

 

'' Neće se pomaći stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o pet stvari: o svojim godinama (životu) u šta ih je potrošio, i da li je radio po onom šta je naučio...'' (Tirmizi) 

 

Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., posebno spomenuo period mladosti, uprkos tome što ona ulazi u okvir čovjekovog života, da bi ukazao i na važnost i na opasnost tog životnog doba. Mladost je period zdravlja i snage, to je vrijeme najveće aktivnosti i poleta, jer prije toga bio je period slabosti u djetinjstvu, a nakon mladosti dolazi slabost u godinama starosti. Kaže naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.: 

 

'' Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.'' (El-Hakim) 

 

Također kaže: 

 

'' Dvije blagodati zanemaruju ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme. '' (Buharija)

 

Oni koji uspijevaju iskoristiti ove dvije blagodati su manjina, dok je većina onih koji nisu svjesni da propuštaju i traće period svog zdravlja i slobodnog vremena. 

 

Kaže imam Ibnul-Dževzi: 

 

'' Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu, dž.š., on je na zavidnom položaju (sretan), a ko ga iskoristi u griješenju i nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, on je obmanut, jer poslije slobodnog vremena dolazi zauzetost, a poslije zdravlja dolazi bolest. '' 

 

Vjernik je uvijek oštrouman i pametan i on svoje dragocjeno vrijeme ne traći u stvarima koje mu neće donijeti nikakvo dunjalučko niti ahiretsko dobro. Rekao je El-Faruk, Omer, r.a: 

 

'' Mrzim da vidim nekog od vas kao besposličara i dangubu, niti je u nekom dunjalučkom poslu, niti radi za ahiret. '' 

 

Vjernik uvijek nastoji i ulaže svu svoju snagu da vrijeme svoje mladosti i zdravlja ispuni dobrim djelima, prije nego što na njega nasrnu problemi i poslovi, i prije nego što ga napadnu bolesti, a naročito u starosti, koja će ga spriječiti da obavlja mnoge ibadete. Na taj način vjernik dobija veliki kapital dobrih djela, a i dalje mu se za njih piše nagrada iako nije u stanju da ih obavlja zbog bolesti ili puta, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Kada se rob razboli ili kada ode na put, Uzvišeni Allah mu piše nagradu (za dobra djela) kao kada je bio zdrav i kod kuće. '' Tako vjernik biva miran i sretan u svom dunjalučkom životu i neće se kajati i žalostiti na onom svijetu ili pak u vremenu svoje starosti, kad mu kajanje i žaljenje za onim što je propustio, nimalo neće koristiti. 

 

Veoma je čudno što neki muslimani nastoje ''ubiti'' svoje vrijeme da bi im ono brže prošlo, kako to oni tvrde. Stoga ih često možeš vidjeti kako bulje u televiziju, gledaju utakmice, sjede po kafićima i zabavljalištima ili se upuštaju u neke igre, kao što su šah, kartanje i sl., ili u još opasnije stvari od toga poput alkohola, kocke (hazardne igre), droge itd.; utječemo se Allahu, dž.š., od griješenja. 

 

Kada bi se sati mjerili novcem, gubitak našeg ummeta iznosio bi svake godine stotine milijardi. Da oni koji ‘’ubijaju’’ svoje vrijeme istinski vjeruju u Allaha i Sudnji dan, natjecali bi se u činjenju dobrih djela umjesto ružnih i sramnih; da znaju da će oni koji su činili propuste u ibadetu željeti da se vrate na dunjaluk, čak i na par trenutaka, da rade dobra djela, najviše bi od svih ljudi žudili da iskoriste svaku minutu svog vremena, umjesto da ga troše u besposlici. 

 

Kaže Uzvišeni: 

 

‘’…da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.’ Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti –dobra djela bih činio.’ Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i uzoholio se, i nevjernik si bio.’’ (Az-Zumer, 56-59)

 

Međutim, još je čudnije da je ova bolest (gubljenje vremena) počela polahko da se uvlači i u redove braće i sestara, koji su čvrsto prihvatili vjeru; ve la havle ve la kuvvete illa billah. Neki od znakova ove bolesti koja se jasno može uočiti su: 

 

1- Sijela na kojima se priča prazan govor, a koja su se povećala u zadnje vrijeme, zajedno sa njima i šale, priče rekla-kazala, gibet, kaljanje časti, utječemo se Allahu, dž.š., od svega toga.

 

2- Zapuštanje učenja (traženja znanja) i pored knjiga, kaseta, šerijatskih kurseva, dersova.

 

3- Ne osjećanje opasnosti od gubljenja vremena u beskorisnim stvarima.

 

4- Osjećaj dosade i praznine prilikom činjenja bilo kakvih dobrih djela.

 

5- Lijenost u pogledu učenja Kur'ana, njegovog pamćenja i razumijevanja.

 

6- Slabost i propuštanje mnogih ibadeta i virdova (učenje Kur'ana i zikrova) te nemogućnost ustrajavanja na njihovom obavljanju.

 

7- Želja za rahatlukom, prekomjerno spavanje i jedenje. 

 

Plemeniti brate i poštovana sestro ! 

 

Uistinu je vrijeme emanet na tvom vratu i velika blagodat zbog koje ćeš biti pitan na Sudnjem danu, Danu poniženja i kajanja, kada te tvoj Uzvišeni Gospodar upita o tvom životu – u šta si ga potrošio i o tvojoj mladosti kako si je proveo ? 

 

Vrijeme je tvoj život. Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kad god prođe jedan dan, prođe i nestane dio tebe, kao što kažu neki učenjaci: ''Čuvaj se da ne budeš nemaran prema smrti i prema Meleku smrti, koji će te uskoro tražiti da ti uzme dušu.'' Vrijeme je kao sablja i ako je ne uzmeš sa njenim pravom (svojski) tako da ti bude oružje koje siječe, postat će ti žestok neprijatelj i raskomadat će te. 

 

Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu. Također Ga molimo, Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, da nam ukaže na naše mahane i popravi naša srca, te da nas uputi i nadahne, kako bismo iskorijenili ovu bolest, uistinu Allah sve čuje i odaziva se.

Wednesday, 14 November 2012

Tuesday, 13 November 2012

VELIKODUŠNOST ISLAMA !!!

Muhammad b. Usejmin

Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.

" On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao." (EI-Hadždž: 78)
 
Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema druga, i vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Nije mu nikada dato da bira između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu ukoliko se ne bi radilo o grijehu. Neka je neizmjerni salavat i selam Allahov na njega, njegovu časnu porodicu i vrijedne ashabe i na sve one koji se budu držali njegovog sunneta (puta) do Sudnjeg dana.
 
Muslimani, bojte se Allaha i zahvaljujte Mu što je posebno vas počastio ovom uzvišenom vjerom i poslanstvom ovog plemenitog Vjerovjesnika.

" Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči jer su prije bili u očitoj zabludi.,,. (Ali-'lmran: 164) 

Zaista je ova vjera sa kojom je od Allaha došao naš Poslanik - vjera milosti, dobra i sreće za cijelo čovječanstvo. U svijetu se nikada dosad nije pojavila vjera uzvišenija, potpunija (sveobuhvatnija) i lakša od ove istinite vjere, vjere za koju nam Allah preporučuje da se nje čvrsto držimo sve do časa smrtnoga.

" O vjernici bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! " (Ali-'lmran: 102)
 
Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail molili su Allaha da njih i njihovo potomstvo učini sljedbenicima ove vjere - muslimanima, pa su rekli:

" Gospodaru naš učini nas dvojicu muslimanima - Tebi odanim i porod naš neka bude odan Tebi (neka budu muslimani)" (El-Bekara 128) 

" I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: " Sinovi moji Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani " (El-Bekara: 132)
 
Islam je, dakle, potpuna predanost Allahu putem tevhida (vjerovanja u Božije jedinstvo), pokornosti i poslušnosti Njemu i potpuna čistota od širka, idolatrije i idolopoklonika, mušrika. To je vjera svih vjerovjesnika, jer Nuh, a.s., kaže:
 
" l naređeno mi je da budem musliman." (En-Neml: 91) 

" I Musa reče: O narode moj ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani ''(Junus. 84)
 
Islam, dakle, u njegovom općem značenju obuhvata svaki šerijat sa kojim je Allah, dž.š., poslao jednog od vjerovjesnika prije dolaska pečata svih poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Njegovim dolaskom objedinjena je nebeska vjera, a njegovo poslanstvo obuhvatilo je cijela dva svijeta: džine i ljude i trajat će sve do konca dunjaluka. Neće biti mijenjana niti derogirana sve do Dana sudnjeg.

'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran) 

Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio: 

" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."

" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "


Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.  

" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)

" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78) 

" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih "  (El Bekara: 185) 

" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)

A Poslanik, s.a.v.s., kaže: 


" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.

" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)

Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.


" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)


Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 


" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni." 

A također je rekao i sljedeće: 

" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio." 

Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine. 

Uzvišeni kaže:

" A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je." (El-Bekara: 171)

" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)

Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u 

slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:

" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
 

A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:

'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
 

l također kaže:
 

" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)

Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 


" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ". 

A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli: 

" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! " 

Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.

Poštovani muslimani ! 


Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)"  Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže: 

" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. " 

A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. " 

Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere. 

A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s. 

Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže: 

" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)


Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže: 


" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "

" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)


Sunday, 11 November 2012

VAŽNOST SLIJEĐENJA SUNNETA !!

U ovom poglavlju, uz Allahovu pomoć, navest ćemo nekoliko ajeta, hadisa i citata naših časnih, dobrih prethodnika (ashaba, tabiina i tabi´- tabiina), smatrajući da će to biti sasvim dovoljno da se shvati važnost i značaj sunneta, i da će nas ovi citati podstaknuti na njegovu potpunu primjenu. No prije toga, želimo istaknuti da je sunnet jedna od dvije vrste Vahja(Objave) od Allaha, Dželleša`nuhu, Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem Prva vrsta Vahja je Kur´ani - kerim. Kaže Uzvišeni Allah, Dželleša`nuhu:˝

˝ On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu se objavljuje.˝ ˝ (191)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže:˝

˝ Ono što vam Poslanik da - prihvatite to, a ono što vam on zabrani - klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, žestoko kažnjava. ˝˝ (192)

Ovim ajetima Allah, Dželleša`nuhu, naređuje da vjernici prihvate sve ono što im Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredi i da se klone i ostave svega onoga što im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, Dželleša`nuhu, upozorava da je On Taj Koji strahovito kažnjava, ako se ne budu poštovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvišeni:˝

˝ Reci (O Muhammede): ´ Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i Samilostan je ´ ˝˝ (193)

A kako slijediti Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis ?! U drugom ajetu Allah, Dželleša`nuhu, veli:

˝˝ I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.˝ ˝ (194)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže, upozoravajući one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet:

˝˝ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ˝˝ (195)

Ima još mnogo ajeta koji podstiču i obavezuju na primjenu sunneta, ukazujući na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi ćemo se ovdje zadovoljiti već citiranim. 


Što se tiče hadisa koji govore o važnosti primjene sunneta, izdvajamo četiri:

Prenosi Mikdam ibn M´adi Jekrib, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Zaista mi je dat Kur´an i još nešto slično njemu. Bojati se da neki čovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) kaže: ´ Držite se (samo) ovog Kur´ana. Ono što u njemu nađete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono što u njemu nađete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, isto je kao i ono što zabrani Allah. ´˝ ˝ (196)


Prenosi D´abir ibn Abdullah, radijAllahu anhu, pa kaže:

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:˝ 


˝ Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, kaže:˝ ´ Ostavi to, ono što nađemo u Allahovoj knjizi, to ćemo i slijediti. ´ ˝ (˝197)


Prenosi Irbad ibn Sarije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:˝

˝ Oporučujem vam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude živio poslije mene, bit će svjedok mnogih razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete. Čuvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid´at (198) , a svaki bid´at je zabluda. ˝ (˝199)
 

Ebu - Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.˝ Neko je upitao: ´ A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslaniče ? ´ ´ Ko mi se bude pokoravao - taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi - taj je odbio ´, odgovori Resulullah. ˝ (˝200)


U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upozorava na obaveznost slijeđenja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada dođe do razilaženja među ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao što stoji u jednom predanju, vodi u vatru.

Ostalo je još da u ovom poglavlju navedemo par citata od naših ispravnih prethodnika:


Prenosi Hasan el - Basri da je jednom prilikom Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: ˝˝ Nemojte nam pričati ništa drugo osim ono što je iz Kur´ana. ˝ ˝Tada ga je Imran zovnuo da priđe, pa ga upitao: ˝ ˝Šta misliš, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur´ana, da li biste u njemu pronašli da je podnevski farz četiri rekata, ikindijski isto tako, akšamski tri, i da se naglas uči na prva dva? Šta misliš, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slijeđenje Kur´ana i prihvatili samo njega, biste li našli da je tavaf oko Ka´be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s´aj između Safe i Merve? ˝ ˝Zatim je rekao: ˝˝ O ljudi, uzmite od nas (ono što vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budete uradili, zalutat ćete. ˝˝ (201)


Priča Ejjub es - Sahtijani, pa kaže: ˝ ˝Rekao je neki čovjek Matrefu ibn Abdullahu: ´ Nemojte nam pričati ništa drugo osim onoga što je u Kur´anu. ´ Na to mu je Matref odgovorio: ´ Mi, tako mi Allaha, ne želimo neku zamjenu za Kur´an, ali želimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur´an ´ (a to su riječi Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, kroz njegove hadise). ˝ (˝202)


Prenosi Evzaija da je Ejjub es - Sahtijani rekao: ˝ ˝Kada budeš pričao nekome nešto iz sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa ti on kaže: ´ Ostavi to, pričaj nam nešto iz Kur´ana ´, znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu. ˝ (˝203)

Iz ovoga vidimo kako su se naši ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, shvatajući ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu.

Da bismo se što bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, neophodno je što bolje poznavati hadise, stalno ih iščitavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i objašnjenja. Dakle, da zaključimo, Kur´an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog.

Da vidimo šta hafiz Halid ibn Abdul - Berr kaže u pogledu važnosti poznavanja hadisa:˝ ˝ Objašnjenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste:
 

1. Kao pojašnjenje onoga što je u Allahovoj knjizi samo načelno spomenuto, kao što je npr. namaz. U hadisima dolazi pojašnjenje o namaskim vremenima, o ruku´u, o sedždi i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata - u hadisima je došlo pojašnjenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, šta je to što potpada pod zekjat ... Također tu je primjer hadža. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, za vrijeme svoga hadža rekao je:˝

˝ Uzmite od mene hadžske propise˝; ˝ (204)
 

2. Kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur´anu, poput zabrane da se muž pored žene oženi njenom tetkom i da je drži, zabrana jela mesa domaćih magaraca, zvjeri, itd. Allah, Dželleša`nuhu, naredio je pokornost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, općenito i bezuslovno, isto kao što je naredio slijeđenje onoga što je u Allahovoj knjizi ... ˝ (205)

Islamsko znanje ~ Grupa autora

(191) Sura En - Ned´m, ajet 3 - 4.

(192) Sura El - Hašr, ajet 7.

(193) Sura Ali - Imran, ajet 31.

(194) Sura En - Nisa´, ajet 65.

(195) Sura En - Nur, ajet 63.

(196) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi.

(197) Bilježi El - Hatib u knjizi ˝El - Kifaje˝ i Ibn Abdul - Berr.

(198) Bid´at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu

(199) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi, koji kaže: hadis je hasen sahih.

(200) Bilježi Buharija.

(201) Citat spominju: El - Bejheki u djelu: ˝Medhal ed - Delail˝; El - Hatib u djelu: ˝El - Kifaje˝ i Ibn Abdul - Berr u svom ˝Džami´u˝.

(202) Bilježi El - Bejheki u djelu ˝El - Medhal˝ i Ibn Abdil - Ber u svom ˝Džami´u˝.

(203) Bilježi El - Bejheki u ˝El - Medhal˝ i El - Hatib u ˝El - Kifaje˝.

(204) Bilježi Muslim.


VIDIO SAM ČOVJEKA - HADIS DANA

Seid ibn Musejjib, rahimehullah, prenosi od Abdurrahmana ibn Semure, radijellahu anhu,  koji kaže:

 " Sjedili smo jednog dana u Medini kad je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te nam reče: 'Sinoć sam usnio čudan san:

 - Vidio sam čovjeka od mog ummeta kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu, pa dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio izložen patnji u kaburu, pa mu dođe njegov abdest i spasi ga od toga,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su opkolili i uzeli meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je skapavao od žeđi, i kad god bi se primakao mome havdu (vrelu, pojilištu) bio bi spriječen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca Ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako ide pored poslanika koji su sjedlili u halkama, kad god se primakne nekoj od tih halki bude udaljen, pa dođe njegovo vjersko kupanje (od džunupluka) te ga uze za ruke i dovede da sjedne pored mene,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio okružen tminom i mrakom sa svih strana a on je u tom mraku zbunjen, pa dođoše njegov obavljeni hadždž i umra te ga izvede iz tog mraka na svjetlo,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođoše njegova sadaka (milostinja) koju je udijelio te napravi pregradu između njega i vatre, te načini hlad nad njegovom glavom,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se obraća vjernicima, a oni s njim ne govore, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: 'O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su uhvatile zebanije (meleki koji se brinu za red u Džehennemu), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njihovih ruku i dade ga melekima milosti,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako kleči, a između njega i Allaha, dž.š, je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje (ahlak), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha dž.š,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približi njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha, dž.š., i uze tu knjigu te je stavi u njegovu desnu ruku;

 - vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a vaga njegovih dobrih djela je lagahna, pa dođoše njegova umrla (poginula) djeca i ojačaše njegova dobra djela,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako stoji na ivici Džehennema, pa dođe njegova dova (puna nade) upućena Allahu, dž.š, i spasi ga od toga, te on prođe,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze koje je prolio iz straha prema Allahu, dž.š, i spasiše ga,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako je stao na Sirat-ćupriju ( iznad Džehennema) i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu, dž.š, i učvrsti ga,

 - vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pužući ide preko Sirat-ćuprije, nekad poklekne i spotakne se, pa se pridrži. Zatim dođe njegovo donošenje salavata na mene pa ga uspravi, učvrsti mu noge i spasi ga,

 - i vidio sam čovjeka od mog ummeta kako dolazi pred Džennetska vrata koja se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni Kelime-i-šehadet (Ešhedu en la ilahe ill'Allah) te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet. " 

( Hadis je sahih li gajrihi, a zabilježili su ga Taberani u El-Mu'džemul-kebiru 25-281 (39) i Ebu Musa El-Medini. Pogledaj El-Vabil es-sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, strana broj 105.)
 

SEDMINE, ČETERESNICE, GODIŠNJICE ?

Da li je dozvoljeno muslimanima obilježavati sedmine, četeresnice, godišnjice ?

Što se tiče sedmina, četeresnica, godišnjica, a vjerovatno ćemo uskoro imati i dvogodišnjica, trogodišnjica itd., to nije bilo poznato prvim generacijama muslimana. 
 
To su kršćanski običaji. Pogledajte " Tužna sjećanja ", na bilo kojoj lokalnoj televiziji pa ćete vidjeti kako se rodbina prisjeća svojih umrlih Jovana, Marka, Stjepana itd. obilježavajući sedmine, četeresnice i godišnjice njihove smrti. To su prihvatili i muslimani, tako da se i za Muhammede, Hasane i druge pripremaju sedmine, četeresnice i godišnjice. Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s, kada je kazao:

" Vi ćete, uistinu, slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, tako da kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili." Rekli smo: "Allahov Poslaniče, jevreje i kršcane ?" "A koga drugog", odgovorio je." (Buhari, Sahihul-Buhari, "El-I'tisam bil-kitabi ves-sunne", br. 6775.)


I na kraju, treba napomenuti da smo svi odgovorni što ove novotarije žive među muslimanima. Ja imam razumijevanje za mnoge imame. Teško materijalno stanje mnoge je nagnalo da egzistenciju obezbjeđuju putem ovih harama. Štaviše, džamijski odbori ih vrlo često na to prisiljavaju.

Međutim, sve to možda i nije dovoljno opravdanje jer nije farz biti hodža, ali je hodži farz ispravno tumačiti islam. Nije dostojanstveno svjesno ljude varati. Danas je to malo i teže, jer ljudi imaju priliku da upoznaju propise islama i preko drugih izvora, a ne samo preko svoga imama.

Moja preporuka svim imamima jeste da se vrate Kur'anu i sunnetu. Mutevelijama i džamijskim odborima skrećem pažnju da su griješni što ponižavaju imame dajući im male plate, što ih tako tjeraju da žive od harama, što ih tjeraju da rade poslove koje imam ne bi trebalo da radi, a sve na uštrb poslova koji bi trebalo da budu imamova osnovna briga i preokupacija. Žalosno je da se o imamima, onima koji treba da budu najugledniji među nama, koji treba da budu naši lideri u svakom pogledu, žalosno je da se o njima u mnogim našim sredinama priča kao o džeparošima, pa ih čak takvim imenom i nazivaju.

Imami koji su svjesni svoje uloge moraju udruženim snagama pokušati vratiti ugled imamu time što će se boriti da mu se omogući da radi posao koji treba da radi i koji mu dolikuje. Svjesni muslimani znače vrijednost i značaj pravog imama i sigurno će ga dostojanstveno nagraditi. Molim Allaha, dž.š, da ih u tome pomogne.
 
Izvor: Fetve i Savjeti - dr. Šukrija Ramić

UČENJE KUR'ANA NA MEZARU ?

Da li je ispravno učiti kur'an na mezaru umrlog ?

Ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, učio na kaburu umrlog. Kada bi završili s ukopom umrlog Poslanik, s.a.v.s, bi govorio ashabima, kako prenosi Osman b. Affan, r.a,: 

" Tražite oprost (činite istigfar) za svoga brata i molite za njega da ima čvrst odgovor, jer on se sad ispituje." (Ebu Davud, Sunen, "El-Dženaiz", br. 2804.) 

Svoje ashabe Poslanik, s.a.v.s, podučio je da kada prolaze pored mezaristana, ili ih posjećuju, umrlima nazovu selam i prouče dovu govoreći: 

" Es-selamu alejkum stanovnici ovih kuća, mu'mini i muslimani. Mi ćemo se, inša-Allah, vama pridružiti. Molim od Allaha spas i za nas i za vas." (Muslim, Sahihu Muslim, "El-Dženaiz", br. 975.) 

U komentaru na Ebu Hanifin El-Fikh el-ekber str. 198 stoji: 

" Učenje kod kabura je mekruh po Ebu Hanifi, Maliku i Ahmedu (po jednom predanju), da im se Allah smiluje, zato što je to novotarija koja nije zabilježena u sunnetu. " 

Imam Malik kaže: 

" Nisam saznao da je iko od njih (tj. ashaba) to radio." (Iktidaus-sirat el-mustekim, str. 380.) 

Izvor: Fetve i Savjeti - dr. Šukrija Ramić

Thursday, 8 November 2012

RAMAZANSKI KONCERTI - FETVA

Pitanje: 
 
Da li muslimani treba da dočekuju i ispraćaju ramazan programima kao što su Ramazanski koncerti, koncerti Sarajevske filharmonije itd. ?

Odgovor: 
 
Muslimani imaju najbolji uzor u Poslaniku, s.a.v.s, Uzvišeni Allah kaže: 
 
" Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21.) 
 
Poslanik, s.a.v.s, u sahih-hadisu kaže: 
 
" Ostavio sam vas na bijelom (putu), na kom je noć (vidna) kao dan. Sa njega neće skrenuti nego samo onaj koji je upropašten." (Ibn Madže, Sunen, "El-Mukaddime" i Ahmed u Musnedu, "Musneduš-šamijjin", br. 16692.) 
 
Naš miljenik Muhammed, alejhissalatu ves-selam, nije sa svojim ashabima i sahabijkama ramazan dočekivao niti ga ispraćao koncertima i orgijanjima, sa pjevačicama i plesačicama... Nisu tako postupali niti njegovi ashabi, niti tabi'ini. Za bajram je bilo veselja, igre i pjesme i to je sunnet, međutim to nije bilo u obliku kao što se to čini danas kod nas, gdje su režiser Taleta i njemu slični, halal dobro pomiješali sa haramom i sve to skupa lijepo zamotali i ponudili muslimanima, čini mi se zlonamjerno, da im to bude nacionalni način obilježavanja njihovih vjerskih blagdana. 
 
Iskreni muslimani koji smatraju da će tim "neislamskim metodama" promovisati islam uveliko griješe, jer to nije Poslanikova, s.a.v.s, uputa, a ono što nije u skladu sa Allahovim zakonom osuđeno je na propast, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. 
 
Ibn Ebul-Izz se u čuđenju pita, u komentaru Tahavijine poslanice, dok govori o onima koji postupaju drugačije od Poslanikove, s.a.v.s, upute a nadaju se uspjehu na ahiretu: "Kejfe jurdžal-vusulu bi gajri ma džae bihir-resul ?!" (Kako se može očekivati dolazak na cilj tj. ulazak u džennet, bez onoga što je Poslanik donio?!) 
 
Drugim riječima, nemoguće je biti musliman slijedeći nešto drugo osim Poslanikove, s.a.v.s, upute. 
 
Sjetimo se primjera i Musab b. Umejra i njegove popularnosti kao pjevača u predislamsko doba. Njegov primjer može nam poslužiti kao dokaz i velika pouka u vezi s postavljenim pitanjem. Naime, on je bio najpopularnija ličnost u gradu u kojem su bogataši razmišljali samo o zabavi i uživanju. Mekanske djevojke za njim su ludovale, zbog njega činile samoubistva. 
 
Musab, kada je primio islam, napustio je takav džahilijjetski život. 
 
Poslanik, s.a.v.s, njemu NIJE rekao: " Hajde Musabe organizuj nam koncert i sakupi svoje društvo, pa ćemo tako okupiti sve glavešine mekanske, mekansku omladinu i iskoristiti tu priliku da propagiramo islam, ili da tako dočekamo naš mubarek ramazan." 
 
Poslanik, s.a.v.s, NIJE tako postupio zbog toga što u islamu dobro i zlo ne mogu ići zajedno i što u islamu cilj ne opravdava sredstvo. 
 
Umjesto toga, on je Musaba poslao u Medinu da tamošnje stanovništvo podučava Kur'anu, moralu, iskrenosti, pravdi, skromnosti, poštenju… Musab, r.a, poginuo je kao šehid na Uhudu, gdje i danas njegovo tijelo leži pored Hamzinog. U džennet ce kao šehid ući bez polaganja računa. 
 
Ebu Leheb i Ebu Džehl ostali su do kraja života uz muziku i pjevačice.

Oni, pak, muslimani koji hoće malo islama - malo ne-islama, ili se, možda, nadaju da će takvom "fleksibilnošću" privući nekoga islamu, griješe. 
 
Mekanski mušrici nudili su tako Muhammedu, s.a.v.s, nagodbu. Tražili su da se sa njim nagode, pa da oni jednu godinu obožavaju njegovog Boga, a drugu godinu on njihovog, nešto kao što se kod nas zagovara da hodža s ahmedijom uči dove i klanja u crkvi, a da pop u svojoj odori dođe i moli se u džamiji. Odgovor Poslanikov, s.a.v.s, bio je sasvim jasan. Odgovorio im je objavom koja mu je tim povodom došla: 
 
" Reci: 'O nevjernici! Ne obožavam šta obožavate. I niste vi obožavatelji onog šta obožavam. I nisam ja obožavalac onog šta obožavate. Niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam. Vama vjera vaša, a meni vjera moja !'" (El-Kafirun, 1-6.)

Muslimani koji su, onako usput, na te koncerte odlazili, neka se sjete Poslanikovih, s.a.v.s, riječi: 
 
" Čovjek je u vjeri svoga prisnog prijatelja, pa neka svako od vas vodi računa s kim će prijateljevati." (Tirmizi, Sunen, "Kitabuz-zuhd" i drugi.) 
 
" Ti ćeš biti (na budućem svijetu) sa onim koga voliš (na ovom svijetu)." (Buhari, Sahihul-Buhari, "Kitabul-menakib", i drugi.)

Na kraju, naglašavam da svi ljudi griješe i da je to normalno, a da su, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže: "najbolji oni koji se puno kaju." Doduše, pravi musliman nije ustrajan u griješenju. 
 
Treba naglasiti i to da javno učinjena greška zahtjeva i javno pokajanje, kako se drugi ne bi povodili za tom greškom. Poslanik, s.a.v.s, kaže: 
 
" Onaj ko u islamu trasira pogrešan put ili na taj put navodi ima grijeh i grijehe svih onih koji se za njim povedu, nimalo manji od njihovih." (Muslim, "Kitabuz-zekat", i drugi.)

U našem slučaju mnogi su povedeni na pogrešan put. Većina birtija, javnih i tajnih kuća diljem Bosne i Hercegovine, za muslimane su pripremile posebne bajramske programe, kopirajući onaj iz Zetre, ili one iz naših pozorišta. Odziv muslimana i muslimanki na takva veselja je, kako kažu, bio veoma velik. Narod se, vjerovatno, za nekim poveo.

Braćo i sestre, ima stotine i hiljade načina da se vjernici za bajram istinski provesele i da u tome osjete zadovoljstvo i razonodu, samo program treba da režiraju Allahovi, dž.š, istinski robovi, a ne oni koji su Allahu, dž.š, davno okrenuli leđa, a, vjerovatno, i On njima.
 
FETVE I SAVJETI dr. Šukrija Ramić (Novi Horizonti)

KUR'AN KAO BIZNIS ?

Ashabi su svakodnevno, odgovorno i savjesno učili Kur'an. Na ovaj način oni su učili i spoznavali osnove islamskog učenja. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, im je objašnjavao i tumačio islamskepropise i upućivao ih kako da ih praktično primjenjuju u svakodnevnom životu.

U vrijeme Muhammeda, s.a.v.s.,, učenje Kur'ana umrlim muslimanima (hatme) bilo je nepoznato i neaktuelno. Naime, roditelji i rodbina nekih ashaba umrli su prije islama, ili ako su doživjeli taj period, nisu primili islam i umrli su kao nemuslimani. Vjerovatno iz tog razloga ne nalazimo hadise Muharnmeda s.a.v.s., koji direktno govore o ovoj temi, odnosno o učenju Kur'ana umrlim.

Islamski učenjaci kategorički osuđuju one učače koji učenjem Kur'ana žele ostvariti zaradu. S tim u vezi navode se sljedeći hadisi Muhammeda, s.a.v.s.,

Prenosi Abdurrahman b. Šibl da je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

" Učite Kur'an, ne prelazite granice njegovih uputa, vežite se za Kur'an, ne izdržavajte se pomoću njega, ne gomilajte imovinu njime. " (Ahmed)

Prenosi Ibn Husajn da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

" Ko uči Kur'an neka pomoću njega Allahu dovu čini, jer će doći neki učači koji će učeči Kur'an tražiti pomoć od Ijudi " (Ahmed i Tirmizi)


Prenosi Džabir, r.a., daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

" Učite Kur'an, jer za svako slovo slijedi nagrada. Doći će neki Ijudi koji će posvećivati pažnju samo vanjskom tekstu, kao što se posvećuje pažnja strjelici bez perjanice (ne može letjeti), žurit će da ga brzo prouče, a zato neće imati ahiretske nagrade. " (Ebu Davud)

Prenosi Sehl b.Sa'd da je Resulullah, s.a.v.s.,, rekao:

" Učite Kur'an, prije nego što dođu neki ljudi koji će se pri učenju razbacivati poput jarbola, težeći ovosvjetskoj nagradi, a zanemarujući nagradu budućeg svijeta." (Ebu Davud)

Prenosi Burejde da je Muhammed, s.a.v.s., rekao:

" Ko bude učio Kur'an samo za nagradu i od toga živio, na Sudnjem danu će mu lice biti samo od kostiju, bez mesa. " (El-Bejheki)


Imam En-Nevevi navodi slučaj kada su dvojica ashaba došli u džamiju, i nakon što je imam predao selam, jedan od njih je počeo učiti Kur'an i tažiti pomoć od prisutnih. Njegov postupak su prisutni osudili, rekavši mu: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Zar nisi čuo Resulullaha s.a.v.s.,kada je rekao: 'Doći će neki ljudi koji će učiti Kur'an i na taj način tražiti pomoć od drugih. Ko zatraži od vas pomoć putem učenja Kur'ana, nemojte mu je dati.'"

I u vrijeme Hasana el-Basrija pojedinci su pokušavali sticati imetak putem učenja Kur'ana. Tim povodom, on je razvrstao učače Kur'ana u kategorije te kazao:

- Oni učači koji Kur'an smatraju robom i on je za njih sredstvo i izvor prihoda za život, uče ga ispravno, ali ne poštuju njegove propise.

- Oni pomoću Kur'ana zgrću novac namjesnika i imaju povlašten položaj u društvu. Njihov se broj umnožava, neka ih Allah na zemlji uništi.

- Učači koji uče Kur'an razmišljajući o njegovim porukama i poukama. Kur'an je za njih lijek kojim svoja srca liječe. Takve će Allah obilato nagraditi i pomoći. Tako mi Allaha, ova vrsta učača je vrijednija od čistoga zlata.

UČENJE KUR'ANA ZA NOVAC !!!

Pitanje:


Živim u Makedoniji. Naš hodža uz ramazan prodaje već proučene hatme. Mogu li se hatme proučiti tokom godine, a onda ih uz ramazan samo prodavati ?

Odgovor:

Učenje Kur‘ana za pare je haram i nema koristi od tog učenja, kako onaj ko uči tako i onaj kome se uči. Žalosno je što vam je hodža takav, a još je žalosnije što čitav džemat može tako perfidno varati. Na slično pitanje, opširnije sam odgovorio u Novim horizontima br. 9, maj, 2000. U tom odgovoru između ostalog stoji:

” Učenjaci se slažu da je zabranjeno (haram) Kur‘an učiti za pare. Poznati hanefijski učenjak Ibn Ebul-Izz, komentator Tahavijeve poslanice kaže: ‘Iznajmljivanje nekoga da uči Kur‘an i to poklanja umrlom nije radio niko iz prvih generacija muslimana (selefa), niti je to naredio neki od imama u vjeri, niti dao olakšicu u tom pogledu. ”’ (Šerhul-akide ettahavije, 2/672.)

Ibn Abidin u svojoj Hašiji (6/56-57) navodi mišljenja hanefijskih učenjaka o tom pitanju pa kaže da je Tadžuš-šeri‘a u komentaru Hidaje rekao: ” Učenjem Kur‘ana za pare sevap ne zaslužuje niti umrli niti onaj koji uči.” El-Ajni u komentaru Hidaje kaže: ” Treba spriječiti onoga koji uči za dunjaluk (tj. za pare). Onaj ko uzima i ko daje su griješni… ”, da bi rekao: ” Od onih koji su to izjavili je imam El-Berkevi, na kraju (knjige) Et-Tarika el-Muhammedijje.

Rekao je: ” Treće poglavlje: O novotarijama koje su batil (neosnovane, ništavne, lažne), a koje je svijet prihvatio misleći da su to dobra djela. U to se ubraja oporuka umrlog da se sprema hrana i ugošćavaju gosti na dan njegove smrti ili poslije, zatim plaćanje nekog ko će učiti Kur‘an za dušu umrlog, ili tespihati ili tehlil činiti (tj. govoriti Allahu ekber). Sve su to novotarije, haram, i nevažeća (batil) djela. Ono što se za to uzme je haram onome ko to uzme, a on sam je nepokoran (asin) zbog toga što uči (Kur‘an) i zikr čini radi dunjaluka.

dr. Šukrija Ramić

Wednesday, 7 November 2012

POMAGANJE - HADIS DANA

Posljednji Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je rekao:

„ Musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje, ne izdaje ga. Ko pomogne svome bratu muslimanu - Allah će njemu pomoći, ko otkloni nevolju od brata muslimana - Allah će otkloniti njegovu nevolju na Sudnjem dana, ko pokrije sramotu brata muslimana - Allah će pokriti njegovu sramotu na ovom i onom svijetu. Allah će pomagati svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu ". 

 

(Buharija i Muslim)