Saturday, 30 March 2013

Koga muslimani obožavaju ?

Hvala Allahu. Prije odgovora želimo iskazati divljenje tvome interesovanju za vjeru islam, uprkos tvojoj mladosti. Možda ti Allah, zahvaljujući ovome pitanju, otvori vrata velikog dobra i propiše ti uputu na koju nisi računala. Uzvišeni kaže: “To je Allahova uputa kojom On upućuje one koje hoće od robova Svojih.” (El-En’am, 88) Na drugom mjestu kaže: “Onome koga Allah želi da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloži.” (El-En’am, 125)

Što se tiče značajnog pitanja: Koga muslimani obožavaju? odgovor uzimamo iz Kur’ana - Knjige islama i iz riječi poslanika islama - Muhammeda, s.a.v.s., koji je dobivao Objavu od svoga Gospodara. Uzvišeni kaže: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put”. (El-Fatiha)

Allah, dž.š., kaže: “O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 21) Također kaže: “To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu ibadet činite; On nad svim bdi“. (El-En’am, 102) Na drugom mjestu kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh' - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (El-Isra', 23) 

Muslimani obožavaju Allaha Kojeg su obožavali svi poslanici. Uzvišeni kaže: “Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: 'Kome ćete, poslije mene, ibadet činiti?' 'Obožavaćemo' - odgovorili su - 'Boga tvoga, Boga tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!'“ (El-Bekare, 133)

Muslimani obožavaju Allaha i pozivaju pripadnike drugih vjera da i oni obožavaju samo Allaha, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'“ (Ali Imran, 64)

Nuh, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. 'O narode moj,' - govorio je on - 'Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!'” (El-Ea’raf, 59) Isa, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, kao što to Allah kaže: “Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo Džehennem će biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” (El-Maide, 72) 

Na drugom mjestu kaže: “A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' - on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.'” (El-Maide, 116-117) 

Kad je Allah, dž.š., govorio sa Svojim poslanikom Musaom, a.s., rekao mu je: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato samo Mene obožavaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!“ (Ta ha, 14) Allah, dž.š., naređuje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: “Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja neću obožavati one koje, mimo Allaha, vi obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.'” (Junus, 104)

Njega Jedinog, koji nema sudruga, obožavaju meleki i pored Njega ne obožavaju nikog drugog, kao što Uzvišeni kaže: “Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju, i ne zamaraju se.” (El-Enbija, 19) Nijedno božanstvo osim Allaha ne može nanijeti štetu niti korist, ne može stvarati niti davati nafaku. Allah kaže: “Reci: 'Kako možete, pored Allaha, da obožavate onoga koji nije u stanju da vam kakvu štetu učini, a ni da vam neku korist pribavi, Allah je Taj Koji sve čuje i zna?'” (El-Maide, 76) Na drugom mjestu kaže: “Vi se mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima vi, mimo Allaha, ibadet činite ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete se vratiti.” (El-Ankebut, 17)

Nakon odgovora želimo upotpuniti ovu temu slijedećim pitanjem: 

Zašto obožavamo jedinog Allaha koji nema sudruga ?

Prvo:

Zato što u cijelom kosmosu jedino On zaslužuje da se obožava, jer je On Stvoritelj, Onaj Koji opskrbljuje, Koji iz ništa stvara, Koji nam je dao blagodati...Uzvišeni kaže: “Pa hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predvečer i u podne! - On iz neživog stvara živo i pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako ćete i vi biti oživljeni. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.” (Er-Rum, 17-27)

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali oni su narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako vi nikako pouke da primite! - Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: 'Dokažite, ako istinu govorite!' Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.'” (En-Neml, 60-65) Pa da li postoji neko osim Allaha ko zaslužuje obožavanje?

Drugo:

Allah nas je stvorio samo radi toga da mu ibadet činimo. On kaže: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.“ (Ez-Zarijat, 56)

Treće:

Na Sudnjem danu će se spasiti samo onaj ko je uistinu obožavao Allaha. On će nakon smrti proživjeti ljude da bi im sudio za njihova djela. Tada će se spasiti samo onaj ko je obožavao jedino Allaha, dok će ostali biti potjerani u Džehennemu koji je užasno boravište. Poslanik, s.a.v.s., je odgovarajući na pitanje ashaba: - Da li ćemo na Sudnjem danu vidjeti našeg Gospodara, rekao: - Jeste li bili spriječeni u viđenju Sunce i mjeseca kada je vedro? - Rekli smo: - Ne! On tada reče: - Vi nećete biti zaklonjeni u viđenju vašeg Gospodara toga dana kao što niste zaklonjeni u viđenju njih, zatim reče: “Pozvaće glasnik: - Neka svaki narod ode onome što su obožavali! - Pa će otići obožavaoci krsta sa svojim krstom, obožavaoci idola sa svojim idolima, obožavaoci svakog božanstva sa svojim božanstvom dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će biti doveden Džehennem, pokazaće se kao da je priviđenje, pa će se reći židovima: - Koga ste bili obožavali? - Obožavali smo Uzejra, Božijeg sina! - reći će, pa će im se kazati: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi tražite? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš, - pa će im se kazati: - Pijte, - te će popadati u Džehennem. Zatim će se reći kršćanima: - Šta ste bili obožavali, - te će reći: - Obožavali smo Mesiha sina Božijeg, - pa će im biti rečeno: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi hoćete? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš! - Reći će im se: - Pijte! - pa će popadati u Džehennem, dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će im se reći: - Šta vas zadržava, ljudi su već otišli. - Mi smo ih napustili kad su nam bili potrebniji nego danas, a čuli smo kako glasnik doziva da se pridruži svaki narod onome što su bili obožavali, a mi čekamo načeg Gospodara. - reći će. I doći će im Silni te će reći: - Ja sam Vaš Gospodar, - a oni će reći: - Ti si naš Gospodar! Sa Njim će govoriti samo vjerovjesnici, pa će mu sedždu učiniti svaki mumin.” (Prenosi ga Buhari, br. 6886.)

Ovi mumini su stanovnici Dženneta, za njih nema straha niti će biti zabrinuti i biće vječno i zauvijek u njemu. 

Nadamo se da je ovo pitanje postalo jasno i nakon ovoga ne kažemo ništa drugo do ono što kaže Uzvišeni Allah: “...ko bude na uputi taj je na uputi za svoju korist, a ko zaluta taj luta na svoju štetu.” (El-Isra', 15) Neka je spas na onoga ko slijedi uputu.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid 4-6 str.

Wednesday, 13 March 2013

ISLAM JE ZABRANIO NERED I NASILJE, ALI ČOVJEK NIKAKO DA SE OPAMETI !

priredio: dr. Sulejman Topoljak

Allah, dž.š, apsolutno je pravedan. Sve što radi, određuje i sve što se dešava u kosmosu i što će se dešavati na onom svijetu odvijat će se u svjetlu Njegove pravde. Pitanje vjerovanja u kada i kader treba također shvatiti u okrilju ovog božanskog atributa. Nije to samo činjenica ili konstatacija koju treba istaknuti, nego je to dio vjerovanja bez kojeg iman jednog muslimana neće biti upotpunjen i primljen.

Allahova pravda i volja htjela je da ovu našu planetu uredi potpuno savršenim, stalnim i preciznim zakonima koji, ako se ne budu remetili, garantuju red, mir i stabilnost svim stvorenjima. U tome se ogleda apsolutna Allahova, dž.š, pravda. On je stvorenjima kojima je određeno da žive na Zemlji učinio Zemlju pogodnom za normalan život, dao im sve potrebne mogućnosti i pomagala, olakšavajući im da se snađu i opstanu u toj novoj sredini. Svoje najodabranije biće odlikovao je posebnim odlikama koje proističu iz višeg svijeta i omogućio mu da sva ostala stvorenja pokori i stavi sebi u službu.

Znajući da su ti božanski darovi izazovni i da će šejtan preko njih lahko nagovoriti lahkomislenog čovjeka da zaboravi svoje mjesto i zadaću koja mu je namijenjena u kosmosu. Allah, dž.š, je, iz svoje prevelike milosti, obećao čovjeku, i obećanje izvršio, da ga neće ostaviti samog, zbunjenog i prepuštenog neprijatelju šejtanu. Obećao je da će mu slati na Zemlju uputu i strogo zacrtao da se te upute mora čvrsto pridržavati ako želi sebi i onima s kojima živi: mir, normalan život i spas ovoga i budućeg svijeta. «Izlazite iz njega svi» reče On, «jedni drugima ćete neprijatelji biti!» Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa proživjeti,» Taha, 123-124.

Međutim, i pored tako jasne i nedvosmislene poruke, suvremeni čovjek ne samo da je zaboravio Onog ko ga je stvorio već Ga je zanijekao i na Njegovo mjesto stavio sebe ili, tačnije rečeno, darove kojim ga je Allah, dž.š, obdario i počeo njih obožavati. Stavljanje nečega na mjesto koje mu ne odgovara i ne pripada nepravda je i nasilje i ono što je protiv pravde, a sve što je postavljeno na nepravdi i nasilju ili sve što proistekne iz nepravde i nasilja je nepravda i nasilje.

Kada se sve to ima na umu onda je jasno zbog čega su na Zemlji, koju je Allah, dž.š, prvobitno uredio Svojim zakonima, nastali nered, anarhija, tjeskoba, nepravda i nesreća. Suvremeni čovjek je umiješao svoje prste u sve svetinje koje nije smio dirati već samo vjerovati, poštivati i primjenjivati.

Kolika je opasnost dirati u Allahove, dž.š, zakone kojim je uredio našu planetu vidi se i iz mnogobrojnih kur'anskih ajeta koji nam jasno, strogo i nedvosmisleno zabranjuju da nered činimo na Zemlji.

Uzvišeni je rekao: «I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen,» El-Ea'raf, 56.

Kada je Allah, dž.š, dao sinovima Israilovim da u pustinji provrije dvanaest izvora slatke vode, rekao im je: «Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći,» El-Bekare, 60.

Šu’ajb je rekao svom narodu: «Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete,» El-Ea'raf, 85.

A prije toga Salih, a.s., savjetovao je svoj narod govoreći mu: «I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!» El-’Araf, 74.

Dvije dimenzije nereda na Zemlji

Dvije su dimenzije nereda na Zemlji. Materijalna dimenzija feseda (nereda) ogleda se u remećenju reda uspostavljenog na Zemlji, u zagađivanju flore i faune, u uništavanju života na njoj, u upropaštavanju njenih blagodati, pasivno ili aktivno, i u svemu onome što ugrožava normalan i zdrav život na Zemlji.

Nematerijalna dimenzija fesada (nereda) na Zemlji ogleda se u širenju, propagiranju i podržavanju nepravde i nasilja, bez obzira nad kim se ono vršilo, u širenju laži i obmana, u potpomaganju i jačanju svih vrsta zala, u zagađivanju ljudskih duša, srca i savjesti, kao i u zabluđivanju najvećeg ljudskog dara kojim je odlikovan a to je racio (ljudski um).

Obje spomenute vrste nereda Allah, dž.š, prezire i ne voli one koji ih čine i šire na Zemlji. Zbog toga se u Kur'anu na mnogo mjesta ponavljaju iskazi «Allah ne voli nered», «Allah ne voli one koji prave nered.»

Allah, dž.š, osudio je židove zbog ovih osobine i rekao: «Oni nastoje da na Zemlji nered naprave, a Allah ne voli one koji nered prave,» El-Maide, 64.

Islam u svojim osnovnim izvorima mnogo prostora posvećuje šerijatskim normama koje traže od muslimana da poštuju, čuvaju, pravilno koriste, upotrebljavaju i budu zahvalni Allahu, dž.š, na prirodnim resursima i blagodatima koje im je podario. Sve to su Allahove, dž.š, blagodati koje je On dao svojim stvorenjima. Dužnost je onda da Mu ta stvorenja budu zahvalna na tome. Allahu, dž.š, ćemo se zahvaliti na tim nimetima ako ih budemo čuvali od neplanskog iskorištavanja, upropaštavanja, zagađivanja itd. jer se svi ti postupci u islamu smatraju jednom vrstom nereda na Zemlji a nered je kategorički zabranjen u Allahovom, dž.š, zakonu.

Mi, Bošnjaci, jučer smo bili gladni i istinski smo, na svojoj koži, mogli osjetiti šta znače blagodati opskrbe, toplog doma i sigurnosti. Međutim, moramo priznati da smo to prebrzo zaboravili. Dokaz za to je što po kontejnerima možemo naći mnogo zdrave i upotrebljive hrane, počevši od hljeba pa do najukusnijih jela. Dokaz je i to što se Bošnjaci danas nadmeću ko će više ukrasti i posjeći šume, a muslimani iz islamskih zemalja, ko će izvesti više nafte na svjetsko tržište. Kao da su to neprisušni izvori energije i kao da će poslije njih nastupiti Sudnji dan pa se boje da te Allahove, dž.š, blagodati ne ostanu badava, neiskorištene.

Islam i očuvanje prirodnih resursa

Nebriga prema prirodnim resursima, njihovo nepravilno korištenje ili nekorištenje, takođe spada u fesad. Sljedećih osam tačaka sažeto govore o tome.

1. Stavljanje izvan upotrebe i funkcije nekih poljoprivrednih i životinjskih resursa islam smatra idolopokloničkom praksom.

Kur'an je osudio vrstu nereda koja je bila raširena kod arapskih idolopklonika koji prije islama nisu koristili neke poljoprivredne i životinjske resurse zbog mušričkih uvjerenja i laži o kojima Allah, dž.š, nikakvih dokaza nije objavio. U suri El-En’am Allah, dž.š., o tome je rekao: «Oni govore: «Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo», tvrde oni, «a i ove i ove kamile je zabranjeno jahati.» Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti,» (El-En’am, 138).

U suri Junus Allah, dž.š, ih o tome provokativno pita i kaže: «Reci: «Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?» Recite: Da li vam je presuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?» (Junus, 59). 

2. Žestoka prijetnja za bespotrebno ubijanje vrapca


U Poslanikovu sunnetu ćemo naći različite metode, motivirajuće i zastrašujuće, kojim se naređuje očuvanje i zaštita prirodnih resursa i Allahovih, dž.š, blagodati datih ljudima. Ovdje ćemo navesti dva hadisa koji potvrđuju spomenutu konstataciju.

Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: «Ko ubije bespotrebno jednog vrapca, on će se na Sudnjem danu požaliti Allahu govoreći: Bože, ovaj me je ubio bespotrebno a nije me ubio radi neke koristi.»1

«Svaki musliman koji ubije bespravno vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga za to sigurno pitati.»

Rečeno je: «Allahov poslaniče, kad se smatra njegovo ubistvo legalnim? Rekao je: Kad ga zakolješ i pojedeš a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga.»2

Dva spomenuta hadisa upućuju na nužnost poštivanja svakog živog bića i zabranu njihova bespotrebnog ubijanja i uništavanja, kao i nužnost očuvanja prirodnih resursa i zabranu njihova bespotrebna i nesvrsishodna trošenja tj. bez ikakve ekonomske svrhe i koristi.

Oni, također, indirektno zabranjuju uništavanje prirode i njene flore i faune koja je danas uveliko ugrožena tehnološkim napretkom i razvojem.

3. Onaj ko bude bespotrebno sijekao lotosovo drvo ići će u vatru džehennemsku.

To potvrđuje sljedeći hadis: «Ko posiječe lotosovo drvo, Allah će mu staviti izravno glavu u vatru džehennemsku.»3

Komentarišući ovaj hadis Ebu Davud je rekao: «To znači da ko i u pustinji posiječe lotosovo drvo pod kojim se odmaraju putnici i planduje stoka bespotrebno i nasilnički, bez ikakvog prava, Allah će takvom glavu izravno staviti u džehennemsku vatru.»4

Hadis upozorava na obaveznost čuvanja drveća, šuma i voćnjaka radi njihove velike koristi. Zato islam strogo zabranjuje neplansku sječu šuma i drveća. Islam to dozvoljava samo po potrebi i planski, uz uslov da se za svako posječeno drvo ili voćku zasadi drugo drvo i voćka koja će u skoroj budućnosti nadomjestiti ono što je posječeno i uništeno.

4. Obaveznost čuvanja životinja od zaraznih bolesti.


Poslanik je u jednom od brojnih hadisa uputio sljedeći savjet stočarima: «Nikako ne miješajte zdravu stoku s bolesnom.»5

To znači da je onome ko posjeduje bolesnu stoku dužnost liječiti je ili, još bolje, zaštiti je od zaraznih i ostalih bolesti. Jer, riječ je o živom biću, s jedne, i što je to imatek koji smo obavezni čuvati, njegovati i brinuti o njegovom uvećanju, s druge strane. To se ne može postići bez dobro razvijene i opremljene veterinarske službe. U islamskom pravu poznato je pravilo da sve bez čega se vadžib ne može realizovati postaje vadžibom. Prema tome, proučavanje stočnih bolesti i uspostava svih institucija koje su neophodne za to ima status vadžiba u islamu.

5. Pri klanju treba paziti da se ne zakolje životinja koja se muze.

Od fascinirajućih hadisa koji podstiču na čuvanje prirodnih resursa je i hadis u kom Allahov poslanik, s.a.v.s., upozorava svog domaćina, koji je htio da ga ugosti, da ne kolje ovcu koja se muze. Poslanik, s.a.v.s., ga upozorava i kaže: «Pazi da ne zakolješ ovcu koja se muze.»6

To mu je rekao kada je čovjek uzeo nož i poveo ovcu da je zakolje.

Iz hadisa se razumije da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio svom domaćinu da zakolje ovcu koja daje mlijeko i koristi mu, jer bi njenim klanjem domaćin izgubio njeno mlijeko i nanio štetu sebi i zajednici, što nije slučaj s ovcom koja nema takve osobine.

Možda će neko reći da jedna ovca ne znači ništa za ogromne potencijale i resurse jednog društva i ummeta.

Međutim, Poslanik, s.a.v.s., nastoji da odgoji svoj ummet sukladno određenim etičkim vrijednostima i kodeksu ponašanja koji vredi za sve članove njegova ummeta, jer ukoliko se ummet pridržava tih načela, prihodi će biti ogromni za one koji to razumiju.

6. Poslanik, s.a.v.s., naređuje da se iskoristi čak i koža uginule ovce.


Kada je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., vidio uginulu ovcu, upitao je ashabe: «čija je ovo ovca?» Odgovorili su: «Oslobođene robinje, majke pravovjernih, Mejmune.» Rekao je: «Zašto niste iskoristili njenu kožu?» Rekli su: «Ovca je uginula?!» Rekao je: «Zabranjeno je samo jesti njeno meso.»7

Vidimo ovdje da ih Poslanik, s.a.v.s, upozorava na korištenje kože, čak i od uginule životinje, da se uštavi i na taj način očisti i iskoristi.

7. Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ni jedan zalogaj koji spadne sa sofre ne ostavlja šejtanu.

U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Kada nekom od vas ispadne zalogaj neka ga uzme, neka ukloni s njega neugodnosti potom neka ga pojede i ne ostavlja šejtanu.»8

Enes je rekao: «Naređeno nam je da posude u kojim je bila hrana oližemo ili otaremo kako u njima ne bi ostali ostaci hrane.»

Takav je slučaj i sa zalogajem koji ispadne i ostane zanemaren pa od njega niko nema koristi jer završi u kontejneru. Poslanik, s.a.v.s., rekao je da je takva hrana ostavljena šejtanu, kao i sve ostalo što se upropasti i ne iskoristi za neki hajr.

A trebalo je samo malo truda da se sve to iskoristi. Da je ta hrana očišćena i uklonjena prašina s nje, mogla se iskoristiti. To su, u isto vrijeme, veličanstvene moralne i ekonomske upute.

Koliko li su današnji muslimani daleko od njih? Danas ćemo kod muslimana u raznim krajevima svijeta, a naročito u onim bogatim naftom naći prepune kontejnere hrane: mesa, riže, hljeba i itd. Na drugoj strani pak njihova siromašna braća sanjaju o takvoj hrani i umiru od gladi.

Ove poslaničke upute ne bi trebalo zanemariti ni sa moralne ni sa ekonomske strane. Ako bi bile primijenjene na nivou cijelog ummeta, ummet bi uštedio milione pa čak i milijarde dolara.

8. Kultiviranje zapuštene i neobrađene zemlje

Od svih prirodnih resursa islam je najviše pažnje posvetio obradivoj zemlji koja je izvor ljudske hrane i opskrbe. Uzvišeni je rekao: «Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanja vama i stoci vašoj,» ’Abese, 24-32.

Od najboljih dobrih djela na koje podstiče islam i za koje je onom ko ih bude radio obećana velika nagrada je kultiviranje i obrada neobrađene i neiskorištene zemlje. Jer, na taj način povećava se obradiva površina a time se povećavaju i mogućnosti proizvodnje.

Kultiviranju i obradi neobrađene zemlje islamsko pravo posvetilo je jedno cijelo poglavlje pod veoma interesantnim naslovom «Ihjaul-mevat» ili «Ihjaul erdil-mejjiti», što bi, u prijevodu značilo: «Oživljavanje zamrle zemlje».

Allahov poslanik, s.a.v.s., o tom problemu rekao je: «Ko oživi zamrlu zemlju ona pripada njemu i svako stvorenje koje pojede bilo koji plod s te oživljene zemlje računat će mu se kao sadaka.»9

Poznato je da je politika Poslanika, s.a.v.s., kao i pravednih halifa poslije njega bila - dodjela dijela neobrađene zemlje ljudima koji su izvršili posebne zadatke za islamsku državu. To im je, s jedne strane, bila nagrada, a s druge strane, to je bila motivacija za oživljavanje i obrađivanje neobrađene zemlje.

Međutim, halifa je imao pravo da oduzme zemlju onome kome bi bila dodijeljena ta zemlja, a on je potom zapustio. Ta zemlja dodjeljivana je potom onome ko će je sijati i obrađivati.

Prenose Ebu Ubejd i drugi od Bilala b. Harisa el-Mizenija da je Bilalu Poslanik, s.a.v.s., dodijelio dio neobrađene zemlje u Medini. Kada je Omer preuzeo hilafet rekao je Bilalu: «Allahov poslanik, s.a.v.s., ti nije dodijelio tu zemlju da imaš monopol nad njom. Dao ti ju je samo zbog toga da je obrađuješ. Zato, od nje uzmi koliko možeš obrađivati a ostatak vrati.»10

Abdullah b. Omer je rekao: «Omer b. Hattab držao je hutbu na ovom minberu i između ostalog rekao: «Ko oživi neku zapuštenu zemlju ona pripada njemu.» Rekao je to zato što su neki ljudi prisvajali zemlju koju nisu obrađivali.11

Umjesto zaključka
Ovo nekoliko primjera dovoljno je da se shvati koliko islam podstiče svoje sljedbenike na očuvanje, zaštitu i ulaganje u prirodne resurse. Njihovo zanemarivanje, zagađivanje, uništavanje, upropaštavanje i nenamjensko korištenje bez obzira o kome je riječ, smatra se neredom i nasiljem na zemlji. Sve to islam je najstrožije zabranio jer se takvim postupcima ne zahvaljuje Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima a njihovo korištenje tj. nekorištenje, u suprotnosti je s islamskim propisima. Tako se čini nepravda ostalim stvorenjima i direktno suprotstavlja Allahovoj, dž.š, volji i mudrosti. Svaki postupak s kojim se direktno ili indirektno dolazi u kontradiktornost i sukob s Allahovom, dž.š, intencijom i mudrosti u nekom djelu, postupku ili normi je šerijatski nelegalan i zabranjen, kako je to jasno istakao imam Šatibi u kapitalnom djelu «El-Muvafekat», poglavlje o šerijatskim intencijama.

___________________________________________________

Dizanje ruku u namazu i tehijjetul mesdžid ?

Pitanje br. 9
 
Esselamu alejkum braćo u islamu. Zanima me oko ove nove pojave obavljanja namaza konkretno oko dizanje ruku, zikr iza farz namaza, i kad čovjek uđe u džamiju, je li mora klanjati dva rekata ili može da sjedne dok iščekuje vrijeme namaza? Allah vas nagradio.
 
 Odgovor br. 9
 
Vezano za dizanje ruku u namazu – potvrđeno je u četiri položaja u namazu: 1. Tekbiratul ihram – tekbir stupanja u namaz, i ovo nije sporno. 2. i  3. dizanje ruku prije ruku'a i kada se uspravljaš sa ruku'a. Ovu predaju prenose 22. ashaba da je na ovaj način klanjao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a to bilježe Buharija, Muslim i Bejheki, također bilježi ga Ebu Davud, Ahmed i Tirmizi koji kaže da je sahih. A što se tiče zikra iza farza svi dokazi ukazuju da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zikrio poslije farza, a ne poslije sunneta, a onaj ko ima nešto suprotno tome neka donese dokaz. Što se tiče dva rekata ulaska u mesdžid poznat je po nazivu tehijjetul mesdžid – bilježe ga Buhari i Muslim od Ebu Katade radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Ako neko od vas ulazi u mesdžid neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata!'' A od Džabira radijallahu anhu se prenosi da je rekao: ''Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem držao hutbu ušao je jedan čovjek, pa mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Da li si klanjao?"  Reče: "Nisam."  Pa mu reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ustani i klanjaj!" A u drugoj predaji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Ako neko od vas dođe na džumu namaz dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata, ali neka ih skrati.'' Prvu predaju bilježi Buharija, drugu Muslim.

Šejh Imad el-Misri

Granice u intimnom odnosu sa suprugom

Pitanje br. 1
 
Selam alejkum! Imam par pitanja koja su možda malo smiješna, ali kao novooženjen moram da dobijem odgovor na njih, pa ako neko misli da mi može dati konkretan odgovor molim ga da mi i odgovori. Interesuju me granice u intimnom odnosu sa suprugom. Šta je OK, a šta ne smije da se radi. Kao što sam rekao trebaju mi konkretni odgovori i molim vas da ne omalovažavate ovo pitanje. Znam da su pitanja o intimnim odnosima TABU tema među muslimanima, ali vi koji ste bili ili ste u sličnoj situaciji ćete me razumjeti. Mahsus selam od Bilala.
 
 Odgovor br. 1
 
Allah te nagradio brate Bilale za tvoju pažnju, naročito što se ne ustručavaš da pitaš za ovu temu o kojoj se mnogi ljudi danas stide razgovarati, a koje čovjek ne zna. Tako je rekla Aiša radijallahu anha: ''Divan je primjer žena ensarijki, njihov stid ih ne sprječava da pitaju i uče vjeru.'' Bilježi Buhari u poglavlju o ilmu. Što se tiče tvog pitanja kaže Allah subhanehu ve te'ala u 223. ajetu sure Bekare: ''Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!'' Kaže Ibn Abbas radijallahu anhuma: ''To znači kako vi hoćete: sprijeda ili straga, ali u jedan otvor (samo ispred).'' A svakako ne smije (strogo zabranjeno) u analni otvor (duburu). Za ovo ima puno dokaza: od njih bilježi imam Ahmed od Huzejma el Hatemija radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Stidite se, zaista, Allah subhanehu ve te'ala se ne stidi od istine, nemojte imati snošaj sa ženom u duburu (analni otvor).'' Bilježi Tirmizi od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Allah ne gleda u čovjeka koji ima odnos sa čovjekom ili sa ženom s kojom ima odnos u stražnjicu.''

Šejh Imad el-Misri
 

Učenje Jasina za i uzimanje para ?

Pitanje br. 114
 
Ako te neko pita da proučiš Jasin za umrlu mu rodbinu i ako ti daje pare za to, da li je grijeh te pare uzeti?
 
 Odgovor br. 114
 
Nije dozvoljeno učiti Kur'an za pare, bez razilaženja među islamskim učenjacima. Rekao je Ibn Ebil-Izz el-hanefi u "Komentaru Tahavijine poslanice o akidi": "Niko od prvih generacija nije plaćao učenje Kur'ana, niti je takvo nešto odobrio ili naredio. Nema razilaženja među islamskim učenjacima, oko zabrane učenja Kur'ana za pare." (Pogledaj: "Teshilu fehmi šerhi-t-tahavijje", 519). Prenosi Tirmizi od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude učio Kur'an neka traži od Allaha, dželle šenuhu, njime. Bit će u mom ummetu ljudi koji će učiti Kur'an i tražiti od ljudi da im daju nadoknadu za to". Prenose Ahmed, Taberani, Bejheki od Abdurahmana ibn Šibla da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an i radite po njemu. Ne budite nemarni prema njemu i ne pretjerujte. Ne stičite i ne zgrćite imetak putem njega." (Šejh El-Albani je ocijenio ove hadise vjerodostojnim u "Sahihu-l-džamiu-s-sagiru ve zijadetihi", 1/258 str., hadisi: 1168, 1169). Zabrana je općeg karaktera i podjednako obuhvata učenje uz traženje nadoknade i dobrovoljno davanje od tražioca usluge. Allah najbolje zna.

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

Klanjanje na poslu samo farz podne namaza ?

Pitanje br. 76
 
Es-selamu alejkum. Da li je bolje da klanjam na poslu u pravo vrijeme samo farz ili je bolje da kući na isteku vremena namaza klanjam i sunnete ?
 
 Odgovor br. 76
 
Poštovani brate u vjeri, dužan si (bolje ti je, naravno) klanjati farzove u njihovo vrijeme na poslu, nego ih odgađati dok dođeš kući radi sunneta i time izađe njihovo vrijeme, a sunnete možeš ostaviti potpuno, a možeš ih klanjati kada dođeš kući – ako hoćeš – jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem klanjao podnevske sunnete iza ikindije, kada ga je spriječila neka delegacija da ih obavi uz podnevski farz. Ako ih ne klanjaš nisi kriv, jer su samo sunneti kojima je prošlo vrijeme. Nikako ne smiješ ostavljati farz radi toga da bi klanjao kasnije sve i sunnete i farze.

Abdulmelik Bašić - Apsolvent isl. fakulteta u Arapskim Emiratima

Uzimanje procenta sa satnice radnika ?

Pitanje br. 34
 
Da li je dozvoljeno uzimanje određenog procenta sa satnice radnika od strane preuzimača posla?
 
 Odgovor br. 34
 
Ako preuzimač posla, pri samom sklapanju ugovora sa radnicima, obznani radnicima da će uzimati jedan dio njihove zarade (npr. za svaki sat 2 KM) i oni na to pristanu, on time ne čini nikakav šerijatski prijestup i obadvije strane su se dužne držati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: "Muslimani se pridržavaju uvjeta (šartova) koje jedni drugima postave, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio."

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

PROPIS VJEŠANJA SLIKA (na zidove ili postavljenja na druga poštovana mjesta)

Fetva br. 48
 
Propis vješanja slika u kući ili nekom drugom objektu jeste da je takav postupak zabranjen (haram), ako su na slikama bića koja imaju dušu, svejedno bio to čovjek ili nešto drugo, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio Aliji, r.a., "da ne ostavi sliku, a da je ne zamaže, niti uzdignut kabur, a da ga ne poravna". Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu. Također se pouzdano prenosi od Aiše, r.a., da je ona u nepažnji okačila zastor na kome su bile slike, pa kada ga je vidio Poslanik, s.a.v.s., strgnuo ga je i rekao promijenjena lica: "Aiša, oni koji su naslikali ovu sliku biće kažnjavani na Sudnjem danu i biće im rečeno: "Oživite ono što ste stvorili." Hadis bilježe Muslim i dr. Međutim, ako slika bude na prostirci koja se gazi ili na jastuku na koji se naslanja, onda u tome nema grijeha, jer se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike očekivao Džibrila, pa kada je Džibril došao, odbio je ući u kuću. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao zašto tako postupa na što je on rekao da se u kući nalazi kip, zavjesa na kojoj ima slika i pas, pa je naredio da se kipu otkine glava, da se od zavjese naprave dva jastuka za naslanjanje i da se istjera pas. Poslanik, s.a.v.s., je to i uradio na što je Džibril ušao. Hadis bilježe Nesa'i i drugi sa dobrim senedom. U spomenutom hadisu pas je pobjegao od Hasana ili Husejna pod krevet u kući. Sahih je predaja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili pas". Mutefekun alejhi. Ova priča o Džibrilu ukazuje na to da ako se nađe slika na prostirci ili nečemu sličnom da to neće spriječiti meleke da uđu u kuću. Primjer za to je i predaja u Sahihu od Aiše, r.a., da je ona od spomenutog zastora napravila jastuk na koji se naslanjao Poslanik, s.a.v.s.

Šejh Bin Baz

ZABRANJENOST ZAKLINJANJA NEČIM DRUGIM OSIM ALLAHOM

Fetva br. 47
 
U jedanaestom broju rijadskog časopisa Er-Rijad koji je izdan 23.12.1402. h. g. sam naišao na poznati članak pod nazivom Nudaun min mevatini fakdi malihi u okviru kojeg sam našao sljedeći tekst "Zaista tražim da se zakuneš Gospodarem svih svjetova i Njegovim povjerljivim Poslanikom". S obzirom na činjenicu da se nije dozvoljeno zaklinjati bilo čime osim Allahom, Njegovim imenima ili svojstvima, smatram da na to trebam upozoriti. Što se tiče zaklinjanja stvorenjima ono nikako nije dozvoljeno zbog govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko želi da se zakune neka se ne kune bilo čime osim Allahom ili neka šuti." On je također rekao: "Onaj ko se zakune nečim drugim osim Allahom počinio je kufr ili širk." Hadisi koji upućuju na ovo značenje su mnogobrojni tako da je vadžib u novinarstvu da se pazi na ove izraze, kao i u svim drugim stvarima prije njihovog izdavanja, upravo zbog onoga što sam naveo. Sve ovo je potrebno kako bi naše islamsko novinarstvo bilo čisto od njemu nedostojnih ili loših stvari. Također je obaveza svakog muslimana da se poduči o vjeri  i da zna ono oko čega ne bi smio biti neznalica. Molim Allaha da svima omogući sticanje korisnog znanja i dobrih djela, i neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

Šejh Bin Baz

Kakva je razlika između šija i sunija ?

Pitanje br. 100
 
Kakva je razlika, ako je uopšte i ima, između šitskih muslimana i sunnetskih muslimana? Allah Vas nagradio.
 
 Odgovor br. 100
 
Postoji ogromna razlika između sunija i šija, prije svega sunije su ispravni sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok su šije (Perzijanci) u zabludi, a neke njihove skupine su nevjernici, kao napr. duodecimalci (isneašerije), koji vjeruju u dvanaest imama i njihovu bezgriješnost.

- Sunije, kao izvor vjerovanja, prihvataju Kur'an i poznate hadiske zbirke, prije svega Buhariju i Muslima, šije kao izvor vjerovanja uzimaju svoje imame i predaje koje se prenose od ehlu-l-bejta (mnoge od tih predaja su izmišljene). Smatraju da se Kur'an ne može shvatiti bez imama. 

- Sunije poštuju i cijene sve ashabe, sallallahu alejhi ve selleme, bez izuzetka i mole Allaha da bude zadovoljan sa njima i da im se smiluje, dajući prednost četvorici pravovjernih halifa: Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji, šije priznaju samo ashabe koji se smatraju ehlu-l bejtom (užom Poslanikovom s.a.v.s. porodicom). Ostali ashabi, po njima, su se odmetnuli, jer su odstupili od Poslanikove oporuke da Alija bude njegov nasljednik. Posebno preziru Ebu Bekra, Omera i Aišu, za koju kažu da je počinila blud. 

- Sunije vjeruju da je Kur'an kojeg muslimani danas imaju autentičan i da je sačuvan od bilo kakvih oduzimanja i dodavanja, šije tvrde da oni kod sebe imaju još dvije trećine Kur'ana i da Kur'an kojeg danas priznaju svi muslimani nije kompletan.

- Sunije smatraju da je najbolji čovjek u ovome ummetu, poslije Poslanika, Ebu Bekr, radijallahu anhu, zatim Omer, zatim Osman, zatim Alija, šije vjeruju da je najbolji Alija, a ostalu trojicu pravovjernih halifa uopće ne priznaju, psuju i smatraju otpadnicima i uzurpatorima. I mnoge druge razlike o kojima bi smo mogli napisati knjigu. Spomenuli smo najbitnije. Šejhu-l-islam ibn Tejmijje spominje u "Minhadžu-s-sunne" da se šiitsko vjerovanje poklapa sa židovskim u oko 300 pitanja. Nije čudo, jer je njihov utemeljitelj Abdullah ibn Sebe, židov. Allah najbolje zna.

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

Stavljanje slika (fotografija) po zidovima ?

Pitanje br. 82
 
Je li dozvoljeno stavljati slike (fotografije) po zidovima?
 
 Odgovor br. 82
 
Stavljanje bilo kakvih slika po zidovima je zabranjeno, pogotovo velikih obima, pa makar se radilo o fotografiji na kojoj se ističe samo jedan dio tijela sa glavom. Ovaj čin je očiti pokazatelj iskazivanja oblika svetosti i posebnosti prema toj fotografiji. Upravo je ovo bio prvi korak zapadanja Nuhovog naroda u širk; višeboštvo i idolatriju. Isklesali su likove nekolicine znamenitih i dobrih ljudi koji su živjeli među njima s željom da im podsjećanje na njih bude poticaj ka dobročinstvu, ali se to nakon izvjesnog vremena pretvorilo u obožavanje.

Šejh Ibn El-Usejmin

Učenje kur'ana u ležećem položaju ?

 Pitanje br. 81
 
Da li je dozvoljeno učiti Kur’an prilikom ležanja?
 
 Odgovor br. 81
 
Ne postoji nikakva šerijatska prepreka da čovjek uči Kur’an ležeći, bez obzira; ležao na prostirci u kući ili vani na goloj zemlji. Musliman će učiti Kur’an u svakoj situaciji; stojeći, sjedeći, ležeći, bio pod abdestom ili ne, ukoliko uči od onoga što je upamtio. U slučaju da ajete uči gledajući u Kur’an, neophodno je da bude pod abdestom, jer mu u suprotnom nije dozvoljeno doticati Kur’an. Kur’an ćemo učitii u svakoj situaciji osim u slučaju dženabeta, ili hajza (mjesečnice) i nifasa (posljeporođajnog odljeva krvi). U ovoj prilici, prije učenja Kur’ana, dužni smo se okupati. Ako postoji bojazan za ženu koja je u hajzu ili nifasu da će zaboraviti ono što je upamtila od Kur’anskih sura, dozvoljeno joj da ponovi sure koje zna, bilo da gleda u otvoren Kur’an kojeg neće doticati ili da ponavlja napamet. 

Šejh Salih El-Fevzan

Propis držanja i dodirivanja psa

Pitanje br. 92
 
Kakav je propis za držanje psa i da li je dodir psa nečistoća ?
 
 Odgovor br. 92
 
Nije dozvoljeno držanje psa osim u onome što je šerijat stavio kao olakšicu, a poznato je da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dozvolio držanje psa u tri slučaja: za čuvanje stoke, usjeva i za lov. Što se tiče držanja psa radi čuvanja kuće, ako kuća nije na osami onda nije dozvoljeno držanje psa, ali ako je kuća izvan naselja onda je preće čuvanje kuće od čuvanja stoke, usjeva i lova. Što se tiče dodira psa, ako je ruka bila vlažna onda je to nečistoća koju je neophodno oprati sedam puta. Ako je ruka suha onda se ne smatra nečistoćom.

Šejh Ibn El-Usejmin

Mudrosti u riječima selefa

Selemete b. Dinar, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Ono što želiš da nađeš na Ahiretu, to učini još danas, a ono što ne želiš da vidiš na Ahiretu kod sebe, to ostavi još danas!”

Imam Ahmed, rahmetullahi ‘alejh, je upitan: „Kada će čovjek osjetiti rahatluk?” Odgovorio je: „Kod prve stope u Džennetu.”

Malik b. Dinar, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Pokornost Allahu uzmi za svoju trgovinu, pa će ti doći profit bez ikakve robe.”

Ibnu Mes’ud, radijallahu ‘anh, je rekao: „Ko želi da zna da li voli Allaha, subhanehu ve te’ala, neka svoju dušu izloži Kur’anu, pa ko bude volio Kur’an taj voli i Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.”

Imam Ahmed, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Čovjek je u većoj potrebi za šerijatskim znanjem od hrane i pića, jer čovjek je danas potreban hrane i pića jedanput ili dva puta, dok je znanja potreban koliko učini udisaja i izdisaja.”

Jedan od ispravnih prethodnika je rekao: „Ko se ne strpi na poniznosti prilikom traženja znanja, ostatak života će provesti u sljepilu neznanja, dok onaj koji se strpi na tome, ostatak života na Dunjaluku i Ahiretu provest će u ponosu.”

Ez-Zuhri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Allah, subhanehu ve te’ala, nije se obožavao ničim bolje od šerijatskog znanja.”

Omer b. Abdul-Aziz, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Uistinu, noć i dan rade na tebi pa radi i ti u njima.”

Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Dunjaluk je prolazan, dok je Ahiret vječan, a želi se i nada ono što je vječno.”

Jedan od ispravnih prethodnika je upitan: „Šta znači biti zdrav?” Odgovorio je: „Da ti prođe dan bez grijeha.”

Jedan od ispravnih prethodnika je rekao: „Svaki rob ima svoga Gospodara kojeg će sresti na Sudnjem danu i ima kuću u kojoj će stanovati na Ahiretu, pa nastoj da tvoj Gospodar bude zadovoljan tobom prije nego li Ga sretneš na Sudnjem danu i gradi svoju kuću prije nego li napustiš Dunjaluk.”

Mudžahid, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Ko svoju dušu učini ponosnom, taj će poniziti svoju vjeru, a onaj koji ponizi svoju dušu, taj će uzvisiti svoju vjeru i učiniti je ponosnom.”

Sufjan es-Sevri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Skromnost na Dunjaluku je skromnost po pitanju ljudi, a na prvom mjestu skromnost prema svojoj duši.”

Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Od znakova okretanja Allaha, subhanehu ve te’ala, od Svoga roba, jeste zanimanje roba s onim što ga se ne tiče.”
 

Allahov Poslanik kao suprug

Supruga je slabiji pol u bračnoj zajednici, nemoćna da se odupre njenom suprugu ukoliko se on ne boji Allaha, subhanehu ve te’ala, kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze naspram nje. Ne može ga “natjerati” da bude pažljiv, da je voli ili da sa njom lijepo postupa. Ni svađati se sa njim ne može jer ju je njen Stvoritelj opisao: “One koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne.” (Prijevod značenja Az-Zuhruf, 18.) Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u mnogim hadisima oporučivao da se ženama čini dobro: “Moj Allahu! Ja vas zaista upozoravam od zanemarivanja prava dvoje slabih: siročeta i žene!”

Allah je u svakom živom biću stvorio nagon za ženidbom i željom za duševnim smirajem sa osobom suprotnog spola. To je prirodna stvar kod svake osobe i ono čemu teži tokom svog života. Smiruju se jedni uz druge i rađaju potomstvo. Ženidba je duševni smiraj i osjećaj spokojnosti i mira. To je poseban i iskren osjećaj koji je daleko od "glume". Veza između supružnika nije izgrađena samo putem "bračne postelje", kako to neki poimaju, već je to specifična veza koja je izgrađena na ljubavi, dubokom poštovanju, međusobnom razumijevanju, povjerenju, shvatanju i prihvatanju međusobnih razlika. Mnoge bračne zajednice u današnje vrijeme "pate" od nesuglasica, problema, svađa i svega ostalog što međusobne nesuglasice bračnih drugova sa sobom donose. Mnogi traže savjete, čitaju knjige koje govore o tome, povjeravaju se prijateljima ili neprijateljima, odlaze bračnim savjetnicima nadajući se da će na taj način riješiti njihove probleme. Gdje je rješenje? Ko je ''krivac'' za bračne nesuglasice? Da li su međusobna osuđivanja dovoljna da se ti problemi riješe ili svaka strana treba da sagleda "svoje" greške? Ko će pomoći da se riješe? Koga uzeti za uzor u bračnom životu? Uzvišeni Allah je naredio da se sa ženama na lijep način postupa: "S njima lijepo živite." (Prijevod značenja An-Nisa', 19.) Lijep način življenja obuhvata svaku radnju, riječ i plemenit moral. Rekao je Hafiz Ibnu Kesir, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta: "Tj. neka vaše riječi upućene njima budu lijepe, i uljepšajte vaše postupke i vaš izgled, shodno vašim mogućnostima. Onako kako ti to voliš od nje isto tako i ti uradi jer je rekao Uzvišeni: 'One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti.' (Prijevod značenja Al-Bekara, 228.)“ (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta). Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji mojoj porodici." (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu džami`a 3314. Albani) Sâm Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio lijepog međusobnog suživota, nasmijanog lica, šalio se sa svojom porodicom, pažljivo postupao sa njima, uvećavao im opskrbu i nasmijavao njegove žene. Zaista je, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio lijep primjer njegovom Ummetu, savršena ljudska ličnost, onako kako ga je Allah, subhanehu ve te'ala, opisao: "Vi u Allahovom poslaniku imate p>an uzor!" (Prijevod značenja Al-Ahzab, 21.), i: "Ti si zaista najljepše ćudi." (Prijevod značenja Al-Kalem, 4.) Govor o tome kako se i na koji način Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, ophodio prema ženama je dug i razgranat. A to nije čudna stvar, jer nam je pojasnio da: "Žene su rođene sestre ljudi." (Ahmed, hadis sahih, Sahihu Džami`a 1983. Albani) Tako da ćemo se osvrnuti na Poslanikovo ophođenje prema svojim suprugama na jedan drugačiji način, ili još preciznije: Kako je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selem, živio kao suprug? Da li je pazio na osjećaje svojih žena ili je bio "muškarac u kući"? Koje su to oporuke i upute koje je ostavio muškarcima kada su u pitanju njihove supruge i majke njihove djece?

Suprugama dobro činite

Supruga je slabiji pol u bračnoj zajednici, nemoćna da se odupre njenom suprugu ukoliko se on ne boji Allaha, subhanehu ve te'ala, kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze naspram nje. Ne može ga "natjerati" da bude pažljiv, da je voli ili da sa njom lijepo postupa. Ni svađati se sa njim ne može jer ju je njen Stvoritelj opisao: "One koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne." (Prijevod značenja Az-Zuhruf, 18.) Zato je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u mnogim hadisima oporučivao da se ženama čini dobro. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Moj Allahu! Ja vas zaista upozoravam od zanemarivanja prava dvoje slabih: siročeta i žene!" (Hakim, hadis hasen, Sahihu Džami`a br. 2447.) I rekao je, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Zaista je žena stvorena od rebra, pa ako ga ispraviš, slomit ćeš ga. Pa budi obazriv i blag, živjet ćeš s njom." (Ahmed, hadis sahih, Sahihu Džami`a br. 1944.), "tj. budi pažljiv i nježan prema njoj, time ćeš postići ono što želiš od nje od naslađivanja s njom i lijepog suživota što je ustvari i najvažnije." (Fejdul-Kadir) I rekao je, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Najpotpuniji vjernici u imanu su najpotpunijeg morala, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama." (Tirmizi, hadis hasen, Sahihu ve daifu Tirmizi br. 1162. Albani) Poslanikovi drugovi, Allah sa njima bio zadovoljan, su uvijek težili da postignu najbolju moguću stvar kad su u pitanju dunjalučke i ahiretske stvari. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan: "Naše žene! Šta ćemo uzeti od njih a šta ostaviti?“ Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je odgovorio: "Tvoja njiva", pa kako želiš. Nemoj joj reći: 'Allah tvoje lice učinio odvratnim!', i nemoj je udarati. Nahrani je kad sebe nahraniš i odjeni je kad sebe odjeneš, i nemoj je izbjegavati osim u kući." (Nesai', hadis hasen, Sahihu Džamia' br. 17. Albani)

Dozvoljena razonoda sa suprugom

Razonoda i opuštanje u islamu je dozvoljeno, jer sva srca se zamore sa obavezama koje sa sobom donosi dunjalučki život. Mnogi bračni parovi nakon "dugog staža" u braku osjete međusobnu rutinu. Svakodnevni zajednički život, djeca, posao i sve ostalo dovode tome da supružnici "nemaju vremena" da se posvete jedno drugom kako je to bilo na početku njihovog braka. Zato kod mnogih supruga se pojavljuje osjećaj da je njen suprug zapostavlja, ne predaje joj pažnju ili ljubav. Potrebno je da iznađu vrijeme koje će sami sebi pokloniti kao i dozvoljene vrste razonode kako bi bili međusobno bliskiji i opušteniji. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je pojasnio svome Ummetu da je dozvoljena vrsta zabave i razonode sa suprugom stvar zbog čega će svaki čovjek biti nagrađen. U hadisu kojeg prenosi Ata ibn Ebi Rebah kaže: "Vidio sam Džabira sina Abdullahova i Džabira sina Umejrova, dvojicu Ensarija, kako bacaju (koplje). Pa je jednom od njih dvojice dosadilo i sjeo je. Drugi je rekao: "Ulijenio si se. Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad je rekao: "Sve što nije spominjanje Allaha to je besposlica i zabava (ili zaborav) osim četiri stvari: Hodanje između dva reda (tokom borbe), odgoj svoga konja, zabava sa svojom porodicom i podučavanje plivanju." (Sunen Nesai' Kubra 8940 i Taberani, hadis sahih, Silsile Sahiha br. 315. Albani) Kao što je i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pazio na stanje svojih žena i godine u kojima su bile pojedine od njih. Prenosi se od Aiše, radijallahu 'anha, da je rekla: "Igrala sam se sa lutkama kod Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i imala sam prijateljice koje su se sa mnom igrale, pa kada bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ušao sakrile bi se od njega. S tim da bi mi ih poslao da se igraju sa mnom." (Buhari, 6130.)

Na suprugine loše postupke uzvrati mudrošću i ljubavlju


Nijedno ljudsko biće nije bezgriješno i obje bračne strane prave greške, loše postupke i stvari zbog kojih dolazi do nesuglasica između supružnika tokom bračnog života. Pogledajmo kako je najbolji suprug postupao kada bi se takvi postupci desili kod njegovih žena. Enes, radijallahu 'anhu, nam prenosi: "Safija, radijallahu 'anha, je bila sa Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, na putu, i taj dan je bio 'njen dan'.Usporila je u hodu tako da ju je pričekao Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ona je plakala govoreći: "Dao si mi sporu devu." Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, počeo je da joj briše oči svojim rukama, tješeći je. Odbila je i nastavila je da plače. Na to se Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naljutio i ostavio je. Safija, radijallahu 'anha, je otišla Aiši i rekla joj: "Ovaj 'moj dan' pripada tebi ako učiniš da je Allahov poslanik zadovoljan sa mnom?" Aiša je uzela njen prekrivač koji je bio crvenožuti i namirisan. Zatim ga je poprskala sa malo vode (što je uvećalo miris). Zatim je došla sve dok nije sjela kod glave Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, gdje joj je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Šta je s tobom?" Rekla je: "To je Allahova blagodat, daje je kome On hoće!" Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je shvatio priču i postao je zadovoljan sa Safijom. Zatim je otišao kod Zejnebe i rekao joj: "Zaista je Safiju umorila njena deva i neće ti ništa biti ako joj dadneš svoju devu?" Rekla je: "Zar si naumio moju devu dati "židovkinji"?“ Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je nakon ovih riječi izbjegavao Zejneb tri mjeseca i nije se približavao njenoj kući. Zejneb je zapustila sebe i svoju kuću, smotavši svoju postelju u ugao kuće, izgubivši svaku nadu da će joj Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, doći. Dok je tako bila u pomenutom stanju, jednog dana joj je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, neprimjetno ušao u kuću i stavio postelju na njeno mjesto, tada je Zejneb rekla: "O Allahov poslaniče, ta i ta moja ropkinja se danas očistila od "menstruacije" i ja ti je poklanjam.“ Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je "ušao" kod ropkinje i bio je zadovoljan Zejnebom." (Sunen Nesai' Kubra br. 9162. i Dija Makdisi Ehadisu Muhtare )

Imaš dvije supruge ili više ?


Allah, subhanehu ve te'ala, je dozvolio višeženstvo Svojim robovima, a On Sveznajući najbolje poznaje kakve su sve mudrosti i koristi u tome. "Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…" (Prijevod značenja An-Nisa, 3.) Brate, koji imaš dvije ili više supruga, boj se Allaha i budi pravedan prema njima! Nemoj na blagodat i počast koju ti je tvoj Gospodar ukazao uzvratiti sa nezahvalnošću, ohološću ili nepravdom. Tvoja pravdenost prema njima će prouzrokovati slogu i međusobno poštovanje. Nemoj da te tvoja ljubav i naklonost prema nekoj od njih "zaslijepi" pa da onu drugu ili treću zapostaviš i ostaviš je u neizvjesnosti i iščekivanju što dodatno povećava probleme i bračnu ljubomoru. Zato je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upozorio onoga koji se oženi s više žena, a potom ne bude pravedan između njih rekavši: "Ko bude imao dvije žene i bude naklonjen jednoj od njih dvije, doći će na Sudnjem danu a jedna od njegove dvije strane će biti nagnuta (kriva)." (Nesai, hadis sahih, Sahih ve da`if sunenu Nesa`i, br. 4004. Albani)

Svaka supruga je ljubomorna

Suprug bi trebao da pazi na osjećaje i ljubomoru svoje supruge, jer svaka žena želi da ono što ona ima ostane samo njeno. Zato spominjanje druge žene ili hvaljenje eventualne "suparnice" kod nje izaziva "nepoželjne" reakcije koje dolaze iz straha od rivalstva i njenog zapostavljanja od strane njenog supruga zbog druge žene. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ukazao na važnost uzimanja u obzir ljubomore koja je kod svake žene prirodom urođena. Enes, radijallahu 'anhu, nam prenosi da je jedna od majki pravovjernih, radijallahu 'anhunne, dok je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena, poslala u drvenom čanku nešto hrane. Pa je ova, vidjevši to, udarila po Poslanikovoj, sallallahu 'alejhi ve sellem, ruci, gdje je čanak ispao i razbio se. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uzeo dva raspolovljena dijela i sastavio ih, zatim skupio u njih hranu i rekao: "Vaša majka je ljubomorna, jedite." Jeli su, a zatim joj je naredio da donese čanak koji je bio u njenoj kući. Zatim je dat nazad ispravan čanak, a slomljeni je ostavljen u kući one koja ga je slomila" (Nesai, hadis sahih, Sahihu ve daifu sunnenu Nesa`i br. 3955. Albani) Zamislimo samo šta bi se u naše vrijeme desilo kada bi supruga razbila posudu svome mužu pred gostima? Aiša, radijallahu 'anha, kaže: "Jedne noći sam "izgubila" Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa sam pomislila da je otišao nekoj od svojih žena, potom sam ga potražila zatim sam se vratila a on je bio na ruku'u ili sedždi govoreći: "Subhaneke ve bihamdike la ilahe illa ente." Rekla sam: "Iskupila bih te svojim ocem i majkom. Zaista si ti u jednoj stvari, a ja u drugoj." (Muslim 485-221.) I rekla je, radijallahu 'anha: "'Potražila' sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa sam stavila moju ruku u njegovu kosu, pa mi je rekao: "Došao ti je tvoj šejtan." (Došaptao ti je da sam otišao kod neke od drugih supruga i zbog toga si ti začuđena i tražiš me) Zatim sam rekla: "Jel' s tobom šejtan?" "Naravno" -rekao je- "ali me je Allah potpomogao nad njim pa je prihvatio islam." (Nesa`i, hadisa sahih, Sahihu ve daifu sunenu Nesa`i br. 3960. Albani)

Dopusti joj ponekad da iskaže njenu ljubomoru


Ljubomora ponekad čini suprugu da ne razmišlja "razumom odrasle osobe". Radi postupke koji su nekad priličniji za djecu nego za odraslu osobu. Onaj ko nam je u svemu uzor neka nam bude uzor i u ovoj stvari. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je davao priliku svojim suprugama da iskažu nešto od te njihove ljubomore, s tim da ne prelazi granice dozvoljenog šerijatom. Dodavajući na to njihovo ponašanje, veselost i osmijeh. Rekla je Aiša, radijallahu 'anha: "Jednog dana posjetila me je Sevda, pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo između mene i nje. Jedna njegova noga bila je u mom a druga u Sevdinom krilu. Napravila sam joj juhu sa mlijekom i brašnom. Rekla sam joj: "Jedi!" Međutim odbila je. Rekla sam: "Ili ćeš jesti ili ću namazati tvoje lice!" Ponovo je odbila da jede. Uzela sam iz posude nešto hrane i njom umazala njeno lice. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je podigao svoju nogu iz njenog krila kako bi mi se "osvetila". Uzela je hrane iz posude i njom umazala moje lice, a Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se smijao. Začuli smo Omera koji je govorio: "O Abdullahu sine Omerov, o Abdullahu sine Omerov!" Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam je rekao: "Ustanite vas dvije i operite vaša lica jer mislim da će Omer ući." (Sunen Nesa`i Kubra 8917. Ebu Jeala, hadis hasen, Medžme`a Zevaid ve Menb`a Fevaid br.7683. Hajsemi)

Nemoj je zaboraviti

Uzvišeni Allah učini da jedan od supružnika napusti ovaj svijet prije drugoga. I ako ti Allah bude podario hairli ženu potom ti uzme tu blagodat, nemoj da je zaboraviš u vrlo kratkom vremenu. Naš Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio vjeran svojim ženama čak i nakon njihove smrti. Aiša, radijallahu 'anha, nam prenosi: "Nisam ni na jednu ženu bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, jer ju je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, puno spominjao." Rekla je: "Oženio me je, poslije tri godine, iza nje. Njegov Gospodar mu je naredio da je obraduje sa kućom u Džennetu…" (Buhari br. 3606, Muslim br. 2435) 
 

Tuesday, 12 March 2013

Nacionalizam, ta opaka bolest

Pripremio: Abdul-Jabbar van de Ven

Nacionalizam je bez sumnje jedna grozna bolest, koja se nažalost uvukla u mnoga muslimanska srca. To je bolest koja okreće muslimane jedne protiv drugih i koja cijepa ovaj ummet. Ta opaka bolest nagoni muslimane da se bore za svoju državu protiv druge muslimanske braće, pa čak iako su ta braća bolji vjernici. Nacionalizam je čest uzrok da muslimani potežu oružje protiv svoje braće, samo zato što oni govore drugi jezik ili žive preko crte (granice). Da bih vam bolje predočio da je nacionalizam bolest koja je u totalnoj suprotnosti poruci Islama, navest ću vam nekoliko ajeta i hadisa u nadi da će to očistiti muslimanska srca i probuditi njihovu svijest. Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da ovaj moj mali doprinos učini dokazom za mene a ne protiv mene.

Činjenica da na zemaljskoj kugli žive različita plemena, narodi, rase i da se govore različiti jezici znak je Našeg Stvoritelja i upućuje na savršenstvo i bogatstvo Božijeg stvaranja. Uzvišeni kaže: “O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da bi ste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Prijevod značenja Al-Hudžurat, 13.)

Iz ovog proizilazi da kod Njega, subhanehu ve te’ala, nije najpriznatiji jedan Arap ili Evropljanin, nego je kod Allaha, subhanehu ve te’ala, najpriznatiji onaj njegov rob sa najvećom bogobojaznošću (taqvom), bio to jedan crni rob, eskim, plavi Nijemac ili pak Berber. Da bih ovo jasnije prikazao ukazujem na hadis kojeg prenosi imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, a u kome Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Zaista, nema superiornosti Arapa iznad drugih i obrnuto, bjelca iznad crnca ili obrnuto, izuzev zbog bogobojaznosti.” U jednom drugom hadisu, kojeg prenose Ebu Davud i Tirmizi a kojeg je Ibn Tejmije ocjenio kao hasen, se kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Allah je od vas uklonio ponos i aroganciju koju ste imali u džahilijetu, a isto tako je uklonio i vaše hvalisanje o vašim precima. O vjernici sa bogobojaznošću i nesretni griješnici! Vi ste djeca Ademova a Adem je stvoren od zemlje. Neka ljudi prestanu sa hvalisanjem o umrlim precima koji će gorivo za vatru biti ili koji će kod Allaha biti manje važni nego buba koja svojim nosem baleguskuplja.” Jednog dana su se Muhadžiri i Ensarije počeli da svađaju pri čemu su se strasti uzdigle do te mjere da je jedan Muhadžir povikao:”O Muhadžiri”, a jedan Ensarija je uzviknuo: “O Ensarije”. Tada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Jel to poziv Džahilijeta gdje vi to pozivate?!” (Buharija). Suprotno podjeli prema plemenu, rasi ili nacionalitetu Islam nas upućuje na čvrsto vezivanje safova, bratstvo ne gledajući na boju i porijeklo. To se vidi i iz hadisa kojeg prenose Buharija i Muslim (muttefekun alejhi) u kome se kaže da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Vjernici su kao jedna čvrsta građevina, svaki dio građevine podupire drugi dio”. Onda je Poslanik, sallallhu ‘alejhi ve sellem, ispreplitao svoje prste da to slikovno prikaže”. U drugom hadisu- koji je, takokođer, muttefkun alejhi-se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi je kao primjer jednog organizma, ako jedan dio tijela krvari, onda pati čitavo tijelo.”

Draga braćo i poštovane sestre ovo je nekoliko primjera iz naše vjere koja zabranjuje nacionalizam i rasizam. Postoji jedan hadis kojeg često spominju oni koji dovoljno ne poznaju din-Islam. U ovom hadisu, koji podstiče na nacionalizam i podijeljenost, se kaže da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ljubav prema domovini je dio imana.” Ovaj hadis je izmišljen prema mišljenju uleme koja se drži Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovaj hadis je u suprotnosti sa islamskim duhom i ciljevima. Žalosno je da se neki muslimani danas povode za ovakvim stvarima i ljubav imaju za državu u kojoj se ne sprovodi Šerijat, ali su spremni iz ljubavi za tu državu da proliju krv brata muslimana.

Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da nam dâ više znanja i da nas izliječi od ove opake bolesti. Amin.

Srdžba i ljutnja

Sve pojave, predmeti, osobe i različite situacije izazivaju kod čovjeka pozitivne i negativne doživljaje, tako da on često zapadne u srdžbu i ljuti se zbog svoje slabosti. Nekada to čini opravdano, a veoma često se ljuti i zbog sitnice. Srdžba opija razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene situacije. Ona uglavnom kratko traje, ali ostavlja velike posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji itd. Uzroci srdžbe mogu biti organskog porijekla (glad, žeđ), različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, izgubljena stvar, druge osobe, nesanica, nedostatak sabura, blagosti i opraštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih ograničavamo u nečemu, s tim što mlađi uzrast jače manifestuje ljutnju. Intenzitet ovog osjećanja (srdžbe) kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja do bezumnog bijesa. Istraživači su utvrdili da su uzroci čestih negodovanja prije svega drugi ljudi, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta agresivnost ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost često ispoljava prema drugim osobama koje nisu vezane za izvor ljutnje.

Vjernik ima pravo da se ljuti u situacijama kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na rušenje ugleda vjere, ili kada bi naišao na neko loše sprovođenje njenog propisa, ili nemarnosti u uspostavljanju njenih hududa (kazni ili granica). Znači, vjernik ima pravo da se ljuti samo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Srdili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih naredbi, kao npr. Musa, alejhisselam, i Junus, alejhisselam, Uzvišeni Allah, kaže: “I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. ‘O narode moj’ - reče, ‘zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!’” (Prijevod značenja - Ta-ha, 86.) Musa, alejhisselam, bio je srdit i žalostan zbog toga što su Izraelćani u njegovoj odsutnosti počeli obožavati tele i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali. Uzvišeni Allah, kaže: “I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga sem Tebe! Hvaljen nek Si! A ja sam se zaista prema sebi ogriješio.’” (Prijevod značenja - El-Enbija, 87.) Zunnun je drugo ime za vjerovjesnika Junusa, alejhisselam, upućenog narodu drevnog grada Ninive. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštovanja Allahovih propisa. Junus, alejhisselam, napustio je svoj narod bez dopuštenja Uzvišenog Allaha, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe. Međutim, Uzvišeni Allah, spasio ga je tegobe, jer se on iskreno pokajao.

Savlađivanje srdžbe i ljutnje

Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana i muslimanki, koje Uzvišeni Allah, voli kod Svojih robova vjernika. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Tri stvari spašavaju, tri uništavaju. Spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu, zatim pravednost u radosti i ljutnji. Uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi).” Od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neki čovjek je tražio savjet i on mu je uputio savjet jednom rječju: “Ne ljuti se.” Čovjek je nekoliko puta ponavljao riječi: “Posavjetuj me”, a odgovor Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svaki put bi bio sadržan u riječi koja u sebi sadrži plemeniti moral: “Ne ljuti se.” Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje itd.

Praštanje


Uzvišeni Allah obećava Džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i ljudima praštaju. Tako je rekao Uzvišeni Allah: “… i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Prijevod značenja - Ali Imran, 133.-134.) Uzvišeni kaže: “Sve što vam je dato - samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, opraštaju.” (Prijevod značenja - Eš-Šura, 36.-37.) Sve što je ljudima dato na dunjaluku od uživanja prolazno je, pa zato vjernici treba da praštaju da bi zaradili blagodati onoga svijeta, jer se srdžbom ne postižu blagodati kako onoga tako ni ovoga svijeta.