Saturday, 24 August 2013

Thursday, 15 August 2013

Džennet je pod majčinim nogama

Piše: Smail L. Handžić

Pravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Mnogobrojni kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. U narednim redovima ćemo spomenuti neka značenja koja idu u prilog navedenom.

Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)

U pogledu značenja ovog ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: „To znači: nemoj da od tebe čuju bilo kakvu ružnu riječ, pa čak ni riječ 'uf' koja je najmanji oblik ružne riječi! ...i ne podvikni na njih- odnosno, nemoj da od tebe dožive bilo kakvo ružno djelo, kao što je rekao i Ata' ibn Ebi Rebbah u pogledu riječi: ...i ne podvikni na njih, to jest: 'Nemoj podizati ruke na njih!' Nakon što je zabranio činjenje ružnih postupaka i ružnih riječi, naredio je da im se upućuju lijepe riječi i čine dobra djela, pa kaže: ...i obraćaj im se riječima poštovanja punim!- odnosno, blagim, lijepim i milim koje su oličenje poštovanja, respektovanja i uvažavanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!' Dakle, kada ostare i prije njihove smrti.“ (Tefsir ibn Kesir, 3/50)

Dobročinstvo roditeljima je vrsta džihada

Osim ovih preciznih naredbi, jasnih direktiva i smjernica kojima se treba usmjeriti svaki Allahov rob koji želi da stekne naklonost i zadovoljstvo Gospodara svih svjetova, važno je spomenuti da je dobročinstvo koje se čini roditeljima, ustvari, jedna vrsta džihada koji je najuzvišeniji stepen islama. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn Amra, a kojeg su zabilježili Buharija i Muslim, se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, tražeći od njega dozvolu da ode u džihad, pa ga je on upitao: „Da li su ti živi roditelji?“ On odgovori: „Da!“ Tad mu on reče: „Idi njima, tamo ti je džihad!“ Također, u predaji od Enesa se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, pa mu reče: „Ja zaista čeznem za džihadom, a nisam u stanju da odem.'' Reče mu: „Da li ti je iko od roditelja ostao (živ)?“ Reče: „Moja majka.“ Reče: „Traži Allahovu naklonost u činjenju dobročinstva (majci), jer ako to budeš činio, tada ćeš biti kao onaj koji hadždž obavlja, i umru, i onaj koji se bori na Allahovom putu.“ (Ebu Ja'la i Et-Taberani u ''Evsatu'', hadis je hasen po mišljenju El-Iraqija i El-Hejsemija)

Pokornost roditelju je jedan od razloga za postizanje džennetskih vrtova, jer se u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: „Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim) Od Ebu ed-Derda' se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako govori: 'Roditelj je srednja džennetska kapija, pa ako želiš onda upropasti tu kapiju ili je dobro čuvaj!'“ (Tirmizi, sahih) Rekao je El-Kušejri: „Srednja džennetska kapija: to znači najvrjednija od svih kapija.“ Prenosi se od Muavije ibn Džahime, da je Džahima došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, te rekao: „Želim da odem u boj pa sam došao da se konsultujem s tobom? On mu na to reče: „A da li ti imaš majku?“ Reče: „Da.“ On mu reče: „Drži se nje! Zaista je Džennet kod njenih nogu!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen)

Uzvišeni Gospodar nebesa i svih zemalja je zadovoljan sa robom ako su njegovi roditelji zadovoljni sa njim, i obrnuto, ljuti se na onoga na koga se njegovi roditelji rasrde! Poslušnost koja se njima iskaže vrlo lahko može biti velikim razlogom za otklanjanje mnogih tegoba i iskušenja. To saznajemo iz jasnih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji kaže: „Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je zbog srdžbe roditelja!“ (Tirmizi, a sahih je na osnovu mišljenja Ibn Hibbana, El-Hakima i El-Albanija) Zatim, svima nam je dobro poznata priča koju su zabilježili Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, o trojici koji su stijenom bili zaglavljeni u pećini, pa su Allaha molili svojim dobrim djelima da im se smiluje i da ih izbavi iz te nevolje. Jedan od njih je tražio milost zbog dobročinstva kojeg je činio svojim roditeljima, drugi zbog svoje čednosti, a treći zbog čuvanja svoga emaneta, pa ih je Allah pomogao, uklonivši stijenu sa vrata pećine i tako ih izbavio iz njihovog iskušenja. Onaj koji nastoji da udovolji svojim roditeljima u svakoj stvari, naravno mimo onih sa kojima se prelaze Allahove granice, neka se nada da će mu Allah povećati njegovu nafaku, produžiti njegov život i olakšati da svoj ovodunjalučki život okonča sa lijepom završnicom! Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Koga veseli da mu se produži njegov život, da se uveća njegova nafaka i da se od njega odagna loša završnica, neka se boji Allaha i neka održava rodbinske veze!“ (Rekao je El-Munziri: ''Prenosi ga Abdullah ibn Ahmed u svome 'Zevaidu', i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca.'')

Najveći stepen održavanja rodbinskih veza

Važno je spomenuti da je dobročinstvo roditelju najveći stepen održavanja rodbinskih veza, upravo radi toga što su nam oni naša najbliža rodbina. Mnogi se ne obaziru na molitve koje roditelji čine u prilog ili na štetu svojoj djeci, mada je jasnim šerijatskim tekstovima obznanjeno da su takve dove kabul-primljene. Na to nam ukazuje čuvena priča o Džurejdžu pobožnjaku, protiv koga je njegova majka proučila dovu da mu Allah dadne da ne umre dok ne doživi da gleda u lice prostitutke, a nakon što je on odbio da joj se odazove. Naravno, Allah je tu dovu primio, a ta priča je pomno zabilježena u dva ''Sahiha'', Buharijevom i Muslimovom. Osim toga, imamo i hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: „Tri dove se primaju i u to nema nikakve sumnje! Dova oca za njegovo dijete, dova putnika i dova onoga kome je učinjena nepravda!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen) Pored navedenih, postoje još mnogi drugi tekstovi koji tematski obrađuju vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditelju. Međutim, žalosno je što teoretsko znanje ne ukrašavaju praktična djela! Često se desi da im, usljed naših obaveza, vrlo malo pažnje poklanjamo, da se zbog toga osjećaju zapostavljenim, da su na teretu i sl. Neki još dalje prelaze granicu pa im svjesno čine zle postupke, svojim riječima ili djelima, te tako gaze sve islamske principe koje njeguje islam kada su u pitanju naši mili roditelji i svjesno se izlažu srdžbi Silnog i Uzvišenog. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.“ (Lukman, 14.-16.)

Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)

Profesor na predavanju nije prekinuo jedino majčin poziv na mobitel


Jednom smo bili na predavanju našeg dragog šejha Hamida ibn Ekrema el-Buharija, i pomno slušali njegove riječi koje su obasjavale naša griješna srca. Kada bi mu zazvonio mobitel, on bi ga uvijek vješto prekidao, i, neobazirući se na taj postupak, nastavljao sa predavanjem veselo gledajući u masu onih koji su bili prisutni. Dobro se sjećam, u toku predavanja mu je jednom zazvonio mobitel, i on je na naše čuđenje prekinuo svoje predavanje i javio se na nepoznati poziv. Kada je završio, zatražio je izvinjenje, rekavši: „Ovo me je zvala moja majka, a ja ne mogu da se na njen poziv ne odazovem!“ Kasnije smo saznali da su prekinuti pozivi bili, između ostalih, i pozivi njegove žene i njegovih prijatelja! Gdje smo mi od ovih blistavih primjera!? Kakvi su današnji postupci mnogih „modernih“ sinova i kćerki prema njihovom jednom ili drugom roditelju?! Zar su oni tako brzo zaboravili svu njihovu ljubav, brižnost i nježnost koja ih je obasipala tokom svih godina njihovog rasta?! Zar su tako brzo zaboravili svu žrtvu, odricanja i nevolje kroz koje su majke i očevi prolazili da bi oni neometano sazrijevali?! Zašto se ne sjete ne prespavanih noći koje je majka radi njihova dobra provodila?! Zašto se ne sjete njene žalosti i gorkih suza koje su same iz očiju, kao grašci, navirale i kvasile obraze kada bi ih pogodila neka dunjalučka neugodnost?! Šta je sa svim neugodnostima koje su pogađale njihovog oca na putu obezbjeđenja normalnog i nesmetanog života?! Kakva su, zapravo, to srca koja ratuju sa svojim najbližim?! Kakve su to njihove duše i kako su samo krnjave njihove pameti?! Pa, zaista i životinje suosjećaju jedna sa drugom kada ostare, a neki ljudi idu nevjerovatno daleko u svojoj bezosjećajnosti prema svojim roditeljima! Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tri puta rekao: „Zar ne biste željeli da vas upoznam sa najvećim velikim grijesima!?“ Rekoše: „Naravno, o Allahov Poslaniče!“ Reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima...“ Sve do tada je bio naslonjen, pa se sjedeći uspravio i rekao: „...i lažni govor i lažno svjedočenje!“ Te riječi je toliko ponavljao, tako da su ashabi zaželjeli da prestane.

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve, naše učitelje i profesore i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja, koji kukavički ne bježe ispred brojnih džihadu ravnih zahtjeva rodbinskih obaveza i njihovog održavanja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!

Rešid Hafizović - Protagonista zabludjelog šitskog učenja

Atak na islamsko buđenje, po kojem su postali prepoznatljivi naši prostori, ovih dana doživljava svoju kulminaciju. Profesor akaida na FIN-u, iz ko zna kojeg razloga, uporno pokušava dokazati da vehabizam postoji i da je to nazadan pravac. Analizirajući njegove knjige, naš saradnik otkriva da je Hafizović, ustvari, ubačeni element u samom vrhu Islamske zajednice

Piše: Hfz. Dževad Gološ

Ono što je više puta jasno kazano i ponovljeno kao odgovor na opću antiislamsku kampanju, između ostalog je i to da islamska enciklopedija ne poznaje mezheb ili pravac koji se zove «vehabijski», u fikhskom smislu, nego poznaje hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski mezheb. Isti je slučaj kada je u pitanju akida i mnogobrojni pravci unutar islamske akide (vjerovanja), a sve to je vrlo lahko i jednostavno provjeriti onome ko pamet i oči ima, i ko čitati zna. Nažalost, i pored toga, neki ljudi iz muslimanskih intelektualnih krugova, tačnije neki profesori sa FIN-a, neshvatljivo su uporni u svojim naučno neutemeljenim pokušajima da dokažu kako tzv. vehabizam zaista postoji, i kako je to retrogradan i u svakom pogledu nazadan pravac, koji je pravo nedonošče rođeno, istina, u krilu islama.

Obmanjivač Bošnjaka

Mi smo ranije pisali i ukazivali na mnogostruke nelogičnosti i demagoško obmanjivanje naše javnosti od strane bošnjačkog akademika i dekana na FIN-u, prof. dr. Enesa Karića, u njegovim TV sesijama o tzv. vehabizmu. No, nije samo profesor Karić revnosan u tom sizifovskom poslu, već ga u stopu prati njegov kolega sa fakulteta, prof. dr. Rešid Hafizović. Doduše, ovaj profesor akide, ili dogmatike, kako on voli nazivati ''svoj'' predmet, otišao je još dalje. On je, naime, dobro upućen i u rad i kretanja svjetskih obavještajnih službi, od kojih su neke, kako nam u EUREKA stilu otkri Hafizović, direktni pokrovitelji i sponzori  tzv. vehabijskog pokreta i ideologije koja u sebi nosi klicu terorizma.

 Da nije žalosno bilo bi smiješno! Da te opake laži i nebuloze ne dolaze od muslimana sa akademskim zvanjem i respektabilnim referencama, barem na prvi pogled (zahiren), mi bismo to svakako ignorirali, i pridavali bi mu pažnju taman onoliko koliko i onom našem Bošnji koji je, želeći da dokaže kako dobro razumije i poznaje vjeru, u jednoj žučnoj  ''teološkoj'' raspravi kazao da je i naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., bio hanefijskog mezheba. A pošto nije tako, mi ne želimo ćutke preći preko blasfemičnih izjava i komentara dotičnog profesora, jer bi naše ćutanje u neku ruku moglo značiti i odobravanje.

U obmanjivanju Bošnjaka muslimana, ali i cjelokupne naše javnosti, profesor Hafizović koristi, po njegovom mišljenju, najjači adut u odbrani svojih tvrdnji i fiks-ideja, a to je odbrana tradicionalnog (čitaj bošnjačkog) islama od natruha nekih ''novih'' ideja i učenja koja se nikako ne uklapaju u spomenutu sintagmu. Da bi nam stvar bila kristalno jasna, i da bismo saznali na kojim talasnim dužinama plovi dr. Hafizović, i kakvu akidu i vjerovanje naučava i preferira, konsultovat ćemo ćitabe iz oblasti akide koje je on svojom rukom napisao i ponudio muslimanima Bosne kao krucijalni dokaz njegovog pripadanja, odnosno nepripadanja tradicionalnom bošnjačkom islamu. Ne samo da Hafizović ne pripada tradicionalnom islamskom pravcu, već on u svojim knjigama napada, nipodaštava i pokušava srušiti temelje ehli-sunnetskog pravca u akidi, kojem Bošnjaci pripadaju i koji slijede tačno od onog dana kada se islam i pojavio na našim prostorima. Umjesto toga on, na sva zvona, punim ustima i s potpunim ubjeđenjem pokušava muslimanima u Bosni i Hercegovini nametnuti kao ispravna i vjerodostojna, učenja i vjerovanja nekih zabludjelih sekti, oko čije zablude i hereze postoji konsenzus islamskih alima, naravno i alima Bošnjaka, što ćemo i dokazati.

Ono što je nepobitna činjenica, kada je u pitanju lik i djelo profesora Hafizovića, jeste da se zapravo radi o revnosnom protagonisti i misionaru šiizma, sekte koja je od strane tradicionalne bosanske uleme okarakterisana kao zabludjela. U citatima koje ćemo navesti iz njegovih knjiga, na kojima bi mu i najveći šiitski teolozi pozavidjeli, potvrdit ćemo gornje konstatacije.

Š iizam "“ vrhunac islamske duhovnosti

U svojoj knjizi Znakovi šiitske duhovnosti Hafizović, između ostalog, o šiizmu kaže: »Ukoliko sunnizam, koji osobito naglasak stavlja na neporecivu vjerodostojnost izvornom pokladu islamske vjere i tradicije, predstavlja egzoterijsku širinu par excellence islama kao takvog, tada šiitska duhovnost nije drugo doli cjelovita ezoterijska dubina islamskog učenja kao takvog.» Zbog terminologije i vrlo teškog (crkveno-filozofskog) stila, možda mnogi čitaoci neće ni razumjeti poruku Hafizovićevih riječi, a koje su zapravo pravi atak na Allahovu Objavu kroz izmišljenu i neodrživu egzegezu njenog sadržaja koja nema apsolutno nikakvog utemeljenja u islamu. Praveći komparaciju između sunnizma (izvornog islamskog učenja) i šiizma, Hafizović nam poručuje kako zapravo šiizam predstavlja suštinu islama i kako je on izraz nepatvorene i autentične islamske duhovnosti, dok je sunnizam tek puka forma, harf ili slovo Objave.

Zatim, govoreći o toj šiitskoj duhovnosti, on u nastavku svog pamfleta o islamskom vjerovanju kaže da ta duhovnost ''raste na plodnom tlu autentične Riječi Božije i riječi i djela Poslanika islama''. (str. 9) Zar je moguće da čovjek koji je musliman i koji slovi kao vrsni poznavalac islamske akide na ovakav način izvrgava ruglu posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegove časne ashabe? Kako to? Pa tako što ne postoji niti jedan vjerodostojan hadis od Muhammeda, s.a.v.s., o tome što nam priča Hafizović, i što su svi ashabi bili sunnije, a ne nikakve šiije. I ako je tako, onda su oni po Hafizoviću bili obični formalisti koji uopće nisu poznavali suštinu islamskog učenja, koje će tek mnogo stoljeća kasnije ''otkriti'' šiitski učenjaci i teolozi.

Naime, iole upućenijim muslimanima poznat je nastanak i geneza šiizma. Poznate su četiri velike etape šiitskog učenja: prva etapa predstavlja vrijeme šiitskih imama, druga predstavlja razdoblje od njihovog teologa Kulejnija do Nasiruddina Tusija (umro 1273.) kada su nastale šiitske zbirke ''hadisa'' i napisani posebni tefsiri Kur'ana na temelju šiitskih dogmi. Treća etapa je razdoblje od Nasiruddina Tusija do Safavidske dinastije u Iranu, i četvrta, od Safavida koji su silom nametnuli šiizam u do tada čisti sunnijski Iran, pa do naših dana.

Po Hafizoviću su, dakle, perzijski filozofi ti koji su otkrili dublja značenja islama, i istinsku duhovnost koju su kasnije sabrali i valorizirali u šiitskim djelima. I on, zapravo, kada govori o tradicionalnom islamu misli na šiizam. Govoreći o šiitskoj tradiciji u svojoj knjizi Musliman u dijalogu s drugim i sa sobom, Hafizović kaže: »Muslimanske šiije, s druge strane, čine petinu ukupnog muslimanskog populusa, baš onu petinu koja je snagom svog prenabujalog duhovnog genija, oplemenjenog idejom islama, u najvećem mogućem procentu konstituirala tradiciju mišljenja kod muslimana u svim ključnim poljima uozbiljenja muslimanskog mislećeg duha i napisala najljepšu literaturu iz povijesti muslimanskog interpretativnog duha, literaturu bez koje bi muslimanski misleći duh danas bio nedopustivo reduciran i bezprimjerno siromašan i kržljav.» (119) »Š iitska duhovnost je u svojoj raskošnoj i razuđenoj literaturi, duhovnoj kulturi i tradiciji ustrajno promicala jedno sasvim duhovno kraljevstvo i duhovna vlast imameta koja nadire iz najsvjetlosnijih dubina kur'anskog teksta...» (122)

Iz ovih citata jasno možemo zaključiti da duhovnost poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih ashaba, prvih generacija muslimana, a naposljetku i duhovnost bosanskih muslimana, u proteklom vremenu nije bila ispravna, već ''siromašna'', ''reducirana'' i ''kržljava'', jer u svom vjerovanju nisu imali primjesa šiizma.

Vrijeđanje ashaba

Valjda se zbog toga ovaj misionar šiitske zablude i drznuo da vrijeđa ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pripadnike najbolje generacije do Sudnjega dana. Evo šta je on iz svog šiizmom zatrovanog srca prenio na papir i kazao o Muaviji, r.a., ashabu koji je, između ostalog, bio pisar Objave sa najdužim stažem: "A to opet u krajnjoj analizi, valjda treba značiti da sve to skupa nije drugo doli opožnjeli ili još potpuno neishlapljeli inkvizitorski eho muavijsko-jezidovskog lova na šiijske muslimane, ...lova koji već stoljećima traje unutar muslimanske povijesti...." (Musliman u dijalogu, 120.) Pogledajte kako ovog časnog ashaba Allahovog Poslanika, ovaj doktor šiizma naziva "inkvizitorom" i "lovcem''. Zar to nije otvoreno vrijeđanje i izraz mržnje i prezira prema ashabima?

Da bi nam bila jasnija veličina Hafizovićevog grijeha, spomenut ćemo govor učenjaka ehli-sunneta sa naših prostora o ashabima.

"Ponos naših prostora i prvak naše uleme", kako ga je opisao Mehmed ef. Handžić, Hasan Kafija Pruščak u svom djelu Svjetlost istinske spoznaje, koje je komentar najpoznatijeg djela iz islamske akide Tahavijska poslanica, govoreći o ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kaže: "Istinu je rekao Ibn Mesud hvaleći ih riječima: 'Zaista je Allah, dž.š., pogledao u srca ljudi i vidio da je srce Muhammeda, s.a.v.s., najbolje od srca ljudi, te ga je Sebi odabrao. Zatim je pogledao u srca ostalih ljudi nakon srca Poslanika, s.a.v.s., i vidio da su najbolja srca, poslije njegovog, srca njegovih ashaba te ih učinio vezirima Svog Poslanika, s.a.v.s., koji su se borili za njegovu vjeru.' Zatim je rekao: 'Zato smo dužni voljeti ih i slijediti njihov put.' Ima li iko da je u većoj zabludi od onoga koji u svojim grudima nosi mržnju prema najodabranijim vjernicima i prvacima među Allahovim evlijama, nakon Poslanika, s.a.v.s.?'' (str. 263.)

A onda je, nakon što je spomenuo vrijednost četverice pravednih halifa, rekao: "Zatim, prvi vladar muslimana je Muavija, r.a., i on je najbolji vladar, jer je bio istinski imam kojem je Hasan, sin Alije, r.a., predao vodstvo, nakon što su mu Iračani bili dali prisegu šest mjeseci nakon smrti njegovog oca. On je poslije toga dobrovoljno predao vlast Muaviji i dao mu prisegu na vjernost.'' (str. 269.)

Pored toga, Hafizović u svojim (ne)djelima tako lahko vrijeđa i omalovažava i osmanske sultane i najvećeg vjerskog autoriteta u tom periodu ''šejhul-islama''. (Musliman u dijalogu, 116.-120.)

O šiitskim zabludama pisali su mnogi bošnjački alimi i autoriteti poput gore spomenutog velikana Hasana Kafije, zatim Muhameda b. Pir Bergivije (jedno od njegovih djela iz akide preveo je mr. Muharem Omerdić 1985.), Mehmeda ef. Handžića i mnogih drugih, i onaj ko želi da se upozna sa šiitskim učenjem, neka se vrati na djela ovih bošnjačkih alima.

Navjestitelj dvanaestog imama

Mi ćemo se ovdje ipak zadržati na glavnoj tački i dogmi šiitskog učenja -imametu, i ukratko se osvrnuti na šiitsko vjerovanje u dolazak dvanaestog imama ili Mehdija i njegovu osnovnu ulogu. Hafizović za tu šiitsku dogmu tvrdi da je to ''duhovno kraljevstvo i duhovna vlast koja nadire iz najsvjetlosnijih dubina kur'anskog teksta''. A za šiitske imame, općenito, tvrdi da su ''duhovne vođe koji se unutar zajednice vjernih najizravnije skrbe za prenošenje duhovnog poklada Božanske Objave i poslaničke Predaje, za njegovo pravodobno i pravovjerno tumačenje i naučavanje''. (Š iizam i sufizam, str. 24.)

A evo šta o ''pravovjernom'' tumačenju vjere i pravoj ulogi dvanaestog imama kaže jedan od najpoznatijih šiitskih teologa El-Medžlisi u svom djelu Biharul-Envar: ''Tada će se okupiti šiije iz svih krajeva Zemlje. Glasnik sa neba će dozivati da je istina sa Alijom i njegovim sljedbenicima, a glasnik sa Zemlje će dozivati da je istina sa Usmanom ibn Affanom. Allah će učvrstiti istinu, a oni koji su na neistini, sumnjat će. Al-Qa'im će se pojaviti na dan Nejruza. Kaže Ebu Abdullah, a.s.: "˜To je dan od naših dana. Vi ste ga zaboravili, a Perzijanci su ga sačuvali.'

Mehdi će ubijati potomke Husejnovih ubica. Počet će za sinovima Š ejbe. Odsjeći će im ruke zato što su oni kradljivci Bejtullaha. Kada se Al-Qa'im pojavi, Humejra (Aiša, r.a.) će biti proživljena. On će je izbičevati i osvetit će se za Muhammedovu kćerku Fatimu, a.s. Izbičevat će je zbog potvore majke Ibrahimove. To bičevanje je odgođeno zbog toga što je Muhammed, s.a.v.s., poslat kao milost, a Al-Qa'im je poslat kao osveta (niqmet). Mehdi će biti žestok za Arape. Al-Qa'im će porušiti Al-Mesdžidul-Haram i sravnit će ga do temelja. I porušit će džamiju Alahova Poslanika, s.a.v.s., do temelja i vratit će kuću na njeno mjesto i postaviti je na njenim temeljima.

Kuda god bude prolazio, rušit će džamije. Al-Qa'im će suditi po sudu Davudove porodice. Al-Qa'im će doći sa novom vjerom, novim sunnetom i novim sudstvom. Bit će žestok za Arape. I jedini njegov posao bit će ubijanje. Ubijat će Kurejševiće 500 po 500"¦
Tako će ih silnički ubijati da će mnogi ljudi povikati: "˜Ovaj nije od Muhammedove porodice. Da je od Muhammedove porodice, smilovao bi se.' Prvo sa čim će početi Al-Qa'im je izbacivanje iz džamije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera koji će biti vlažni. Spalit će ih i prepustiti ih vjetru, a zatim će srušiti džamiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s." (Biharul-Envar, tom 52.)

 Sad nam je jasno zašto je Hafizović onako ostrašćeno, pun mržnje i bijesa govorio za Oslobođenje o tzv. vehabijama, tj. sunnijama, i zašto javnost huška i poziva na njihov linč. Očito je da je on sebi dodijelio ulogu navjestitelja dvanaestog šiitskog imama. Gluho i daleko bilo!

Zbog svega toga poručujemo profesoru Hafizoviću da se ne predstavlja lažno, i da se ne krije iza tradicionalnog ili izvornog islama, i da ne obmanjuje naš narod, jer nisu Bošnjaci toliko glupi koliko ih Hafizović smatra glupima i nepismenima. I nadamo se da će konačno shvatiti da su njegovi pokušaji da odbrani svoju doktrinu i da je predstavi kao izvorni islam, toliko slabi da najviše liče paučini "“ "˜'a zaista je paukova kuća najslabija kuća''.

saff.ba  (decembar 2006)

Tuesday, 13 August 2013

LJUBAV PREMA POSLANIKU ● mr. Safet Kuduzović - VIDEO

35 VRIJEDNOSTI LA ILAHE ILALLAH

Riječi tevhida – La ilahe illallah – u sebi nose velike vrijednosti i veličine, i nije ih moguće pobrojati sve na jednom mjestu. Mi ćemo se ukratko osvrnuti na neke od njih: ....

piše: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

1. La ilahe illallah - riječi takvaluka i bogobojaznosti - „kelimetul-takva“.

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kelimetut-takva“ – riječi takvaluka i bogobojaznosti – su riječi: „La ilahe illalah“. (Sahihul-Buhari, br.6302.; Sunen Tirmizi, br.3265.; Sahih Ibnu Hibban, br.218.)

2. La ilahe illallah – riječi iskrenosti - „kelimetul-ihlas“.

Osman b. Affan r.a., se obrati Omer b. el-Hattabu r.a., riječima: „Čuo sam Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže: Znam jednu riječ – koju ako čovjek izgovori iskreno iz svoga srca, a potom umre, biće zabranjen džehennemskoj vatri; ali, Poslanik s.a.w.s., umrije, a ne obavijesti nas o toj riječi. Omer b. el-Hattab r.a., reče: Ja ću ti reći koja je to riječ. To je „kelimetul-ihlas“ - „riječ iskrenosti“, koju je Poslanik s.a.w.s., tražio od svog amidže Ebu Taliba, onda kada je on bio na smrtnoj postelji – šehadet – svjedočenje da nema niko pravo na to da bude obožavan osim Allaha (La ilahe illallah). To je riječ s kojom je Allah dž.š., počastio Muhammeda i ashabe!“ (Sahih, Mustedrek Hakim, br.1298., Medžme'ul-Zeva'id, br.1894.)

3. La ilahe illallah - svjedočanstvo istine - „šehadetul-hakk“.

Od Mu'aza r.a., se bilježi slijedeće: „Dok je bio na jednom od svojih putovanja, Poslanik s.a.w.s., začu muezzina kako izgovara: Allahu ekber, Allahu ekber. Poslanik s.a.w.s., reče: Riječi fitre! Kada izgovori: Ešhedu en la ilahe illallah – Poslanik s.a.w.s., reče: Posvjedočio je svjedočanstvo istine! Kada izgovori: Ešhedu enne Muhammeden Resulullah – Poslanik s.a.w.s., reče: Izašao je iz vatre! Poslanik s.a.w.s., reče: Provjerite ili je čobanin što čuva koze, ili je neki zarobljenik. Provjeriše i vidješe da je u pitanju čobanin, kojem je nastupio namaz, pa je proučio ezan.“ (Sahih li gajrihi, Musned Ahmed b. Hanbel, br.22187.)

4. La ilahe illallah - poziv istine - „da'avetul-hakk“.

Od 'Alije r.a., se bilježi da je rekao: „Da'avetul-hak“, poziv istine – je tevhid - la ilahe illallah. (Kenzul-'Ummal, br.4447.)

5. La ilahe illallah - riječi odricanja od širka.

Poslanik s.a.w.s., je rekao Nevfelu: „Prije spavanja prouči suru: „Kul ja ejjuhel-kafirun...“, a potom zaspi, ona će ti biti tvoje odricanje od širka/idolopoklonstva.“ (Hadis je hasen, a bilježi se u Sunenu Ebu Davuda, Tirmizije, Nesa'ija, Sahihu Ibnu Hibbana i kod Hakima.)

6. La ilahe illallah - ovosvjetski spas „nedžatu hazel-emr“.

Osman r.a., kaže: „Allah dž.š., je uzeo Poslanika s.a.w.s., k Sebi, prije nego da ga upitamo o tome šta je spas ovoga svijeta!? Ebu Bekr r.a., reče: Ja sam ga upitao o tome. Osman r.a., usta i priđe Ebu Bekru r.a., i reče: Na mjestu baba si mi i majke, izgleda da znaš o čemu je riječ. Ebu Bekr r.a., reče: Pitao sam Allahova Poslanika s.a.w.s., o spasu ovoga svijeta, pa mi reče: Ko od mene prihvati riječ, koju sam nudio mome amidži Ebu Talibu, i odgovori mi na nju – biće mu spas!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, 1/6., br.20.)

7. La ilahe illallah – zbog njih je Allah stvorio sva stvorenja!

Allah dž.š., kaže: „Džinne i ljudi nisam stvorio ni zbog čega drugog do da Me obožavaju, i da mi 'ibadet čine!“ (Zarijjat, 56.)

8. La ilahe illallah – zbog njih je Allah dž.š., slao tolike poslanike i objavljivao knjige!

Allah dž.š., kaže: „Prije tebe nijednog poslanika nismo slali a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se samo Meni klanjajte!" (el-Enbija', 25.)

Allah dž.š., kaže: „On šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima On hoće: "Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!“ (el-Nahl, 2.)

9. La ilahe illallah – najveća blagodat od Allaha dž.š..

Ibnu 'Ujejneh rhm., kaže: „Allah dž.š., nije dao većeg ni'imeta i boljeg dara ljudstvu od riječi - La ilahe ilallah; ove riječi su na ahiretu poput vode na dunjaluku!“ ('Uddetul-Sabirin, 1/106.)

10. La ilahe illallah – zbog ovih riječi su stvoreni Džennet i Džehennem!

Allah dž.š., kaže: „Reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje! Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će im lica peći. Užasna li pića i grozna li boravišta! 30. One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio 31. čekaju ih sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!“ (el-Kehf, 29-31.)

11. La ilahe illallah – zbog ovih riječi je poslanicima bio naređen džihad.

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Naređeno mi je da se protivu ljudi borim sve dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, i dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat; ako navedeno ispune sačuvali su od mene svoju krv i svoje imetke izuzev ako se o nekom/nečem ogriješe, i zadnji obračun im je kod Allaha!“ (Muttefekun 'alejh)

12. La ilahe illallah - ko ih izgovori sačuvao je svoj život i imetak, a ko ih odbije izgovoriti, propao mu je i život i imetak!

Enes r.a., je rekao: „La ilahe illallah – je riječ velika i plemenita kod Allaha dž.š.; ko je iskreno izgovori – ući će u džennet, a ko je lažno izgovori – sačuvao je svoj imetak i život, ali će biti bačen u vatru!“ (Kenzul-'Ummal, br.220.)

13. La ilahe illallah – ključ od dženneta.

Bi rečeno Vehb b. Munebbihu rhm.: „Zar nije - La ilahe illallah - ključ od dženneta? Reče: Jeste, ali svaki ključ ima i svoje zube, pa ako dođeš s ispravnim ključem otvoriće ti se, a ako ne dođeš s ispravnim ključem neće ti se otvoriti!“ (Sahihul-Buhari, Kitabul-Džena'iz, br.1179.)

14. La ilahe illallah – početna stavka pozivanja poslanika!

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Tevhid je prvo u šta su pozivali Allahovi poslanici, pa je zbog toga Poslanik s.a.w.s., oporučio Mu'aza r.a., onda kada ga je poslao u Jemen: „Ideš sljedbenicima Knjige (jevrejima i kršćanima), stoga neka ti bude prvo u šta ćeš ih pozivati – robovanje Allahu jedinom, pa kada izgovore šehadet i posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavijesti ih da im je Allah u obavezu stavio obavljanje pet namaza u toku jednoga dana i noći... (Muttefekun 'alejh)“(Medaridžus-Salikin, 3/443.)

15. La ilahe illallah – riječi kojima se Allah dž.š., direktno obraćao Musa a.s..

Od Ebu Se'id el-Hudrija r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Musa a.s., je rekao: Gospodaru moj, poduči me nečemu čime ću te spominjat, i čim ću ti se obraćati. Allah dž.š., mu reče: Reci: La ilahe illallah. Musa a.s., reče: Gospodaru moj, svi Tvoji robovi izgovaraju ovo. Allah dž.š., reče: Reci: La ilahe illallah. Musa a.s., reče: Želio bih da mi daš nešto posebno za mene. Allah dž.š., reče: O Musa, kada bi svi stanovnici sedam nebesa i sedam zemalja stali na jedan tas vage, a La ilahe illallah na drugi tas – pretegla bi!“ (Sahih Ibnu Hibban, br.6218., Mustedrek, br.1936., Sunen Nesa'i el-Kubra, br.10670, 10980., Hiljetul-Evlija', 8/328.)

16. La ilahe illalah – ko ih iskreno izgovori prije svoje smrti ući će u džennet!

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Iz džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala hajra/dobra koliko jedna košpica; iz džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala hajra/dobra koliko jedna sjemenka; iz džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trun hajra/dobra!“ (Muttefekun 'alejh)

17. La ilahe illallah – izvodi iz vatre.

Od Enes b. Malika r.a., se bilježi sljedeće: „Kada je Poslanik s.a.w.s., čuo mu'ezzina kako kaže: Ešhedu en la ilahe illallah, Ešhedu en la ilahe illallah – reče: Izašao je iz vatre. Pogledaše ko je, kad ono čobanin s kozama.“ (Sahihu Muslim, br. 382.)

18. La ilahe illallah – iziskuje oprost ljudskih grijeha!

Poslanik s.a.w.s., jedne prilike reče ashabima: „Imal' koji garib među vama (tj. kitabija)? Rekosmo: Ne, Allahov Poslaniče. Naredi da se pozatvaraju vrata, pa reče: Podignite ruke svoje, i recite La ilahe illallah. Podigosmo ruke na trenutak, pa Poslanik s.a.w.s., spusti ruku, pa reče: „El-Hamdu lillah; Allahu moj, poslao si me s ovom riječju, i naredio si mi je, i zbog nje si mi obećao džennet, a Ti obećanje Svoje ne kršiš; reče: Veselite se, Allah vam je oprostio grijehe!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, 4/124., br.17162.)

19. La ilahe illallah – najvrijednije djelo!

Od Ebu Zerra r.a., se bilježi da je rekao Allahovom Poslaniku s.a.w.s.: „Allahov Poslaniče, poduči me djelu koje će me približiti džennetu, a udaljiti od džehennema. Reče: Kada počiniš kakav grijeh učini i jedno dobro djelo, jer se dobro djelo nagrađuje od deset puta pa naviše. Rekoh: Allahov Poslaniče, jel' - la ilahe illallah - od dobrih djela? Reče: La ilahe illallah je najbolje od dobrih djela!“ (Ibnul-Munzir, Ibnu Ebi Hatim, Ibnu Merdivejh, Tefsirul-Taberi, 5/415., Tefsirul-Kurtubi, 13/218.)

20. La ilahe illallah – briše grijehe!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „La ilahe illallah – su riječi koje ne ostavljaju grijeha a da ga ne obriše, i nema boljeg djela od njih!“ (Sunen Ibnu Madždžeh, br.3797., el-Mustedrek, br.1893.)

21. La ilahe illallah – regenerira iman!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Obnavljajte svoj iman! Bi rečeno: Allahov Poslaniče, kako ćemo obnavljati naš iman? Reče: Često puta izgovarajte la ilahe illallah!“ (el-Mustedrek, br.7657., Musned Ahmed b. Hanbel, br. 8695., Hiljetul-Evlija', 2/357.)

22. La ilahe illallah – ne može biti prevagnuto ičim!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allahov Poslanik Nuh, kada mu je došao smrtni čas, reče svome sinu: Ostavljam ti u amanet dvije stvari, a dvije ti zabranjujem: Od tebe tražim la ilahe illallah – jer kad bi se svih sedam nebesa, i svih sedam zemalja stavile na jedan tas, a la ilahe illallah na drugi tas – prevagle bi riječi la ilahe illallah; kada bi svih sedam nebesa i seda zemalja bile jedna halka/krug – riječi la ilahe illalah i subhanallahi ve bihamdihi bi je prekinule; ove riječi su molitva svakog živog stvora, i zbog njih Allah dž.š., hrani stvorenja. Zabranjujem ti širk/idolopoklonstvo i kibur/oholost. Bi rečeno: Allahov Poslaniče, širk nam je jasan, ali u čemu se ogleda kibur/oholost? Rekoše: Jel' kibur kada neko ima dobre cipele s jakim kopčama? Reče: Ne. Jel' kibur kada neko obuče dobru narukvicu? Reče: Ne. Jel' kibur kada neko ima bijesnu jahalicu? Reče: Ne. Jel' kibur kada neko ima dosta društva s kojima se druži? Reče: Ne. Rekoše: Pa dobro Poslaniče, šta je to kibur? Reče: pobijanje istine i potcjenjivanje ljudi.“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.6583.)

23. La ilahe illallah – prevaguje grijehe na Sudnjemu danu!

Abdullah b. 'Amr b. el-'As r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah će izdvojiti jednog čovjeka na Sudnjemu Danu na očigled svih ljudi, pa će mu otvoriti 99 knjiga, a svaka knjiga je dugačka koliko pogled dopire. Allah dž.š., će mu reći: Negiraš li od svega ovoga išta? Da te nisu pisari možda oštetili? Reći će: Ne, Gospodaru moj. Allah dž.š., će mu reći: Imaš li kakvo opravdanje? Reći će: Ne, Gospodaru moj. Allah dž.š., će mu reći: Ti imaš kod nas jedno dobro djelo, nasilje ti se neće učiniti! Bi izvađena bitaka/karta, na kojoj pisaše: Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluh. Allah dž.š., reče: Daj vagu. Kad će onaj: Gospodaru moj, šta može učiniti ta bitaka/karta spram ovolikih knjiga grijeha!? Allah dž.š., reče: Tebi nasilje neće biti učinjeno! Staviše knjige na jedan tas, a bitaku/kartu na drugi tas, kad knjige bijahu lahke, a bitaka/karta posta teška! Ništa nije teže/vrijednije od Allahova imena!“ (Hasen-Sahih, Sunen Tirmizi, br.2639.; Sunen Ibnu Madždžeh, br.4300.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 6994.; Sahih Ibnu Hibban, br.225.; Mustedrek, br.1937.)

24. La ilahe illallah – između ovih riječi i Allaha dž.š., nema nikakva zastora!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Tesbih je pola mizana, a tahmid ga puni; la ilahe illallah – ako je iskreno - nema pregrade između ovih riječi i Allaha!“ (Sunen Tirmizi, br. 3518.; Kenzul-'Ummal, br.2001.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neće čovjek iskreno izgovoriti la ilahe illallah a da im se ne otvore nebeska vrata, sve dok ne stignu do 'Arša, uz uslov da se čovjek čuva velikih grijeha!“ (Sunen Nesa'i el-Kubra, br.10669.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kada bi nebesa i Zemlja, sa svim što je između njih bili gvožđe, a čovjek kaže: la ilahe illallah – probile bi svo to gvožđe sve dok ne bi doprle do Allaha dž.š.!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br. 6750.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Između svega postoji zastor izuzev između šehadeta – la ilahe illallah i Allaha.“ (Tarihu Ibnun-Nedžar, Kenzul-'Ummal, br.3318.)

25. La ilahe illallah – Allah gleda u onoga ko ove riječi izgovara, i na dovu mu se odaziva!

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čovjek neće izgovoriti: la ilahe illallah vahdehu la šerike leh; lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir – iskreno iz dna duše, potvrđujući srcem svoj jezik – a da se ne pootvaraju sva nebeska vrata kako bi Allah dž.š., pogledao u onoga što je ove riječi izgovorio, a onaj u koga Allah dž.š., pogleda daće mu ono što traži!“ (Sunen Nesa'i el-Kubra, br.9856.)

26. La ilahe illallah – riječi koje Allah dž.š., direktno potvrđuje onome ko ih izgovara!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko kaže: la ilahe illallah – nema drugog boga osim Allaha, Allahu ekber – Allah je najveći, Allah dž.š., mu potvrdi to riječima: la ilahe illa ene – nema drugog boga osim Mene, ene ekber – Ja sam najveći! Kada čovjek kaže: la ilahe illallahu vahdeh - nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Allah dž.š., kaže: Nema drugog boga osim Mene, Jedinog...“ (Sunen Tirmizi, br.3430.; Sunen Ibnu Madždžeh, br. 3794.; Sahih Ibnu Hibban, br.851.)

27. La ilahe illallah – najvrijedniji zikr!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Najvrijedniji zikr je – la ilahe illallah, a najvrijednija dova je – el-hamdu lillah!“ (Sunen Tirmizi, br.3383.; Sunen Ibnu Madždžeh, br.3800.; Sahih Ibnu Hibban, br.846.; Sunen Nesa'i el-Kubra, br.10667.)

28. La ilahe illallah – najdraže riječi Allahu dž.š.!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allahu dž.š., su najdraže četiri riječi: subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber.“ (Sahihu Muslim, br.2137.; Musned, br.20119.)

29. La ilahe illallah – su vrijednije od oslobađanja roba!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko u jednom danu 100x kaže: La ilahe illallah vahdehu la šerike leh; lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir“ – kao da je deset robova oslobodio, 100 dobrih djela će mu biti upisano, a 100 loših će mu biti obrisano, i niko ne može bolju stvar uraditi izuzev onoga ko više puta izgovori la ilahe illallah!“ (Muvetta', br.488.; Muttefekun 'alejh)

30. La ilahe illallah – su riječi bezbjednosti od kaburskih patnji i strahota Sudnjega dana!

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Sljedbenici la ilahe illallah se nemaju čega plašiti dok su u kaburu, a niti na dan proživljenja; kao da sada gledam u sljedbenike la ilahe illallah kako tresu zemlju sa svojih glava, govoreći: Hvala Allahu koji nas je tuge i muke poštedio!“ (El-Mu'udžem el-Evset, br.9478.; Šu'abul-iman, br.100.)

31. La ilahe illallah – onome ko ih izgovori otvoriće se svih osam džennetskih kapija!

Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće niko od vas lijepo upotpuniti svoj abdest, a zatim izgovori: „Ešhedu en la ilahe illallah, ve enne Muhammeden 'abdullahi ve resuluh“ – a da mu se neće otvoriti svih osam džennetskih kapija, kada će ući na koja bude htio!“ (Sahihu Muslim, br.234.)

'Ubadeh b. Samit r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko izgovori: „Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike leh, ve enne Muhammeden 'abduhu ve resuluh, ve enne 'Isa 'abdullahi ve-bnu emetihi, ve kelimetuhu elkaha ila Merjeme, ve ruhun minh, ve ennel-džennete hakk, ve ennen-nare hakk“ – Allah dž.š., će ga uvesti na jedna od osam džennetskih vrata kroz koja bude htio!“ (Sahihu Muslim, br.46.)

Abdurrahman b. Semure r.a., kaže da je Poslanik s.w.s., rekao: „Vidio sam čovjeka iz mog ummeta, koji je došao do džennetskih vrata, koja mu se zatvoriše pred nosom. U tom mu dođe šehadet – la ilahe illalah – pa ga dohvati za ruku, i uvede ga u džennet.“ (Medžme'ul-Zeva'id, br.11746.; Kenzul-'Ummal, br.43592., Taberani)

32. La ilahe illallah – oni koji je izgovore, pa makar i ušli u vatru zbog svojih grijeha, biće izvedeni iz vatre zbog ovih riječi!

Poslanik s.a.w.s, kaže: „Zatim ću se po četvrti put povratiti, pa ću Allaha dž.š., neopisivim riječima hvaliti, i na sedždu ću mu pasti, pa će biti rečeno: O Muhammede, podigni glavu svoju, i reci biće ti udovoljeno; traži biće ti dato; zauzimaj se biće ti omogućeno – pa ću reći: Gospodaru moj, dozvoli mi da se zauzmem za one koji su izgovorili la ilahe illallah!? Allah dž.š., će reći: Tako mi Mog veličanstva, divote, gordosti i visine – izvadiću iz vatre svakog ko je rekao la ilahe illallah!“ (Sahihul-Buhari, br.7072.; Musned Ebu Ja'ala, br.4351.)

Enes b. Malik r.a., pripovjeda da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Biće sljedbenika la ilahe illallah koji će ući u vatru zbog svojih grijeha, pa će im sljedbenici Lata i Uzata prebaciti: „Ne bi vam od koristi to što ste izgovarali la ilahe illallah, opet ste sa nama u vatri!“ Tada će se Allah dž.š., rasrditi, pa će ih izvaditi iz vatre, i staviti u „rijeku života“, gdje će im se opekotine zacijeliti, kao što se mjesec ukaže nakon pomračenja, nako čega će biti uvedeni u džennet, gdje će nabrajati ko su sve džehennemlije!“ (El-Mu'udžem el-Evsat, br.7293.; Kitabul-Zuhd od Ibnul-Mubareka, br.1602.; Medžme'ul-Zeva'id, br.18533.; Fethul-Bari, 11/439.)

33. La ilahe illallah – pobornici ovih riječi neprestano govore: „Gospodaru moj, ako me budeš kaznio, znaj da te volim, a i ako mi se smiluješ znaj da te volim!“ (Šu'abul-Iman, br.476.)

34. La ilahe illallah – pobornici ovih riječi se više plaše od zastora i toga da im bude uskraćena blagodat gledanja u Allahovo dž.š., lice, nego li što će biti kažnjeni vatrom!“ (Kelimetul-Ihlas, str.70.)

35. La ilahe illallah – pobornici ovih riječi govore: „Gospodaru moj, kada bi me kaznio najstrahovitijom Tvojom kaznom, blaže mi je od kazne toga što nisam u Tvojoj blizini!“

Braćo, potrudite se uspostaviti riječi i značenja tevhida u svojim srcima i na svome jeziku i na svome tijelu, jer se patnje ovoga i onoga svijeta ne možemo spasiti izuzev ako budemo pomno i marljivo radili na riječima la ilahe illalah!Braćo, potrudite se uspostaviti riječi i značenja tevhida u svojim srcima i na svome jeziku i na svome tijelu, jer se patnje ovoga i onoga svijeta ne možemo spasiti izuzev ako budemo pomno i marljivo radili na riječima la ilahe illalah!Braćo, potrudite se uspostaviti riječi i značenja tevhida u svojim srcima i na svome jeziku i na svome tijelu, jer se patnje ovoga i onoga svijeta ne možemo spasiti izuzev ako budemo pomno i marljivo radili na riječima la ilahe illalah!
 
Prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće niko od vas lijepo upotpuniti svoj abdest, a zatim izgovori: „Ešhedu en la ilahe illallah, ve enne Muhammeden 'abdullahi ve resuluh“ – a da mu se neće otvoriti svih osam džennetskih kapija, kada će ući na koja bude htio!“ (Sahihu Muslim, br.234.) kaže: „Sljedbenici la ilahe illallah se nemaju čega plašiti dok su u kaburu, a niti na dan proživljenja; kao da sada gledam u sljedbenike la ilahe illallah kako tresu zemlju sa svojih glava, govoreći: Hvala Allahu koji nas je tuge i muke poštedio!“ (El-Mu'udžem el-Evset, br.9478.; Šu'abul-iman, br.100.)kaže: „Ko kaže: la ilahe illallah – nema drugog boga osim Allaha, Allahu ekber – Allah je najveći, Allah dž.š., mu potvrdi to riječima: la ilahe illa ene – nema drugog boga osim Mene, ene ekber – Ja sam najveći! Kada čovjek kaže: la ilahe illallahu vahdeh - nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Allah dž.š., kaže: Nema drugog boga osim Mene, Jedinog...“ (Sunen Tirmizi, br.3430.; Sunen Ibnu Madždžeh, br. 3794.; Sahih Ibnu Hibban, br.851.)je rekao: „Čovjek neće izgovoriti: la ilahe illallah vahdehu la šerike leh; lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir – iskreno iz dna duše, potvrđujući srcem svoj jezik – a da se ne pootvaraju sva nebeska vrata kako bi Allah dž.š., pogledao u onoga što je ove riječi izgovorio, a onaj u koga Allah dž.š., pogleda daće mu ono što traži!“ (Sunen Nesa'i el-Kubra, br.9856.) kaže: „Tesbih je pola mizana, a tahmid ga puni; la ilahe illallah – ako je iskreno - nema pregrade između ovih riječi i Allaha!“ (Sunen Tirmizi, br. 3518.; Kenzul-'Ummal, br.2001.)Od se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Musa a.s., je rekao: Gospodaru moj, poduči me nečemu čime ću te spominjat, i čim ću ti se obraćati. Allah dž.š., mu reče: Reci: La ilahe illallah. Musa a.s., reče: Gospodaru moj, svi Tvoji robovi izgovaraju ovo. Allah dž.š., reče: Reci: La ilahe illallah. Musa a.s., reče: Želio bih da mi daš nešto posebno za mene. Allah dž.š., reče: O Musa, kada bi svi stanovnici sedam nebesa i sedam zemalja stali na jedan tas vage, a La ilahe illallah na drugi tas – pretegla bi!“ (Sahih Ibnu Hibban, br.6218., Mustedrek, br.1936., Sunen Nesa'i el-Kubra, br.10670, 10980., Hiljetul-Evlija', 8/328.)

OPASNOST SLUŽENJA LAŽIMA

Allah dž.š., kaže: „I klonite se kipova i kumira poganih, i klonite se lažnog govora!“ (el-Hadždž, 30.)

Allah dž.š., kaže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)

Allah dž.š., kaže: „Neka prokleti budu lažljivci & koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!“ (el-Zarijat, 10,11.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Laž je ta koja vodi u grijeh, a grijesi su ono što vodi džehennemu! Čovjek će se baviti lažima sve dok ga Alah dž.š., ne upiše kod sebe da je lažov!“ (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Tri su svojstva licemjera: kada govori – laže, kada nešto obeća – neispuni, i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri!“ (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kod koga se nađu ove 4 stvari – to je pravi licemjer, a kod koga se nađe samo jedna od njih – ima svojstvo licemjera sve dok ga se ne okani: kada mu se nešto povjeri – iznevjeri, kada zbori – laže, kada ugovor sklopi – prekrši, i kada se svađa – granicu prelazi!“ (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko se bude pravio da je usnio neki san – a nije ga usnio, biće obavezan da spoji dvije dlake na Sudnjemu danu – što neće moći učiniti!“ (Buhari) – što nam aludira da će biti kažnjen zbog toga!

Poslanik s.a.w.s., je vidio u snu osobu: kojoj se glava zavrće unazad, i brada zavrće ka vratu, i oči mu izlaze otpozadi – to je čovjek koji izađe iz svoje kuće i prospe neku laž koja obiđe zemaljsku kuglu!“ (Buhari)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vjerniku se može desiti da učini bilo šta osim varanja i laži!“ (Ahmed)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Dosta je čovjeku grijeha – da priča i prenosi dalje sve što čuje!“ (Muslim)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer su sumnjičenja najveće laži!“ (Kaf)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!“ (Mekarimil-ahlak, 137.)

Od selefa se bilježi sljedeća predaja: „Znak imana je da daš prednost istini onda kada ti škodi, i da ne daš prednost laži onda kada ti ide u korist! Znak imana je da ne govoriš više od onoga što radiš! Znak imana je da se čuvaš i da budeš oprezan od laži u tuđem govoru!“

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Čovjek će slagati neku laž što će biti razlogom da meleki pobjegnu od njega na udaljenost od jedne milje ili dvije!“ (Mekarimil-ahlak, 146.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Čovjek neće upotpuniti svoj iman i vjeru sve dok se ne prođe neke priče – pa makar bio u pravu, i sve dok se ne prođe velkog zbora – iz straha od laži!“ (el-Samt, 139.)

Ubejde el-Selmani rhm., je rekao: „Dvije stvari kvare post: gibet-ogovaranje, i laž!“ (el-Samt, 179.)

Malik b. Dinar rhm., kaže: „Istina i laž se bore u čovječijem srcu sve dok jedno ne istjera drugo!“ (el-Samt, 512.)

Jezid b. Mejsereh rhm., kaže: „Laž navodnjava granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje!"

Hasan r.a., je rekao: „Laž je zbir cjelokupnog nifaka i licemjerstva!“

Ša'abi rhm., je rekao: „Ne znam šta više baca ljude u džehennem – laž ili cicijaštvo!“

Većina ljudi je ponekad u životu lagala ili "preoblikovala" istinu. Ipak, mi smo sljedbenici vjere koja ima jedno važno moralno načelo koje glasi „NE lagati“. I zaista, kakva bi to bila vjera u kojoj govoriti istinu nije uobičajena praksa? U takvoj vjeri mi ne bi mogli vjerovati nikome i ničemu što nam kažu ili što pročitamo. Sve bi morali ispitati sami, iz prve ruke. Potrošili bi ogromne količine vremena da bi ispitali i najjednostavnije stvari.


Još i gore, u svijetu bez povjerenja ne bi mogli niti znati kako ispitati najjednostavnije stvari jer ne bi postojalo niti obrazovanje koje od nas traži da vjerujemo onome što piše u knjigama. Mi ćemo profitirati samo ako budemo živjeli u svijetu u kojem postoji puno povjerenja, u svijetu u kojem je praksa govorenja istine veoma raširena. Zapravo sve važne stvari koje želimo učiniti u našem životu se temelje na povjerenju.
 
ZAŠTO LJUDI NAJČEŠĆE LAŽU?

•  Iz straha od kazne ili posljedica.
•  Da bi "sačuvali obraz". Da bi sebe prikazali u boljem svjetlu. Svašta ljudi čine da bi postali ili ostali prihvaćeni.
•  Da bi izbjegli tenzije ili konflikte: "Nisam ljut ne tebe, samo sam imao težak dan."
•  Da bi usmjerili socijalne interakcije. Na primjer osoba se pravi da joj je drago da vidi nekoga.
•  Da bi poboljšali odnose: "Ideš u grad? I ja baš idem tim putem. Hoćeš da te povezem?"
•  Da bi smanjili interakciju: "Ti si super. Ja se samo još nisam spreman skrasiti." ILI "Nikako ne mogu večeras. Nije mi dobro. Kao da me hvata gripa."
•  Da bi povećali moć, dobili privilegije, novac ili divljenje
•  Da bi pomogli nekom drugom


Istraživanja pokazuju sljedeće:

1. 76% laži je rečeno da bi lažljivac imao dobrobit od toga
2. 22% laži je rečeno da bi druga osoba imala dobrobit od toga
3. 2% laži je rečeno da bi se pomoglo trećoj osobi.


KAKO PREPOZNATI KADA NAS NEKO LAŽE?
 Ljudi se razlikuju po sposobnosti prepoznavanja laži. Većina zapravo nije vješta u prepoznavanju laži. Istraživanja pokazuju da oni koji su usmjereni na otkrivanje laži nisu bolji u tome od onih koji nisu usmjereni na to. Mlađi prepoznaju bolje laži od starijih. Žene bolje prepoznaju laži od muškaraca, a bolje su i u otkrivanju istine koja se krije iza laži. Što su ljudi bliskiji njihova sposobnost da detektiraju laž se smanjuje. Žene su sklonije tome da povjeruju u laž muža nego li muškarci.

ZNAKOVI – ovi znakovi nisu siguran pokazatelj da netko laže. Što ih je više i što su intenzivniji to je više razloga za sumnju.


VERBALNI ZNAKOVI
 •  Naglašavanje glagola kao npr. "nisam" ili "nisam mogao" kako bi se uvjerilo druge da osoba govori istinu.
•  Pretjerano poricanje laganja, korištenje rečenica kao "nemam razloga lagati".
•  Korištenje pauza i zvukova kao "uh", "hm", "ah" za vrijeme pauza u govoru.
•  Pravljenje grešaka u govoru i više "gafova". Greške uključuju gramatičke greške, zaboravljanje misli usred rečenice i slično.
•  Mucanje, zamuckivanje i zaplitanje jezika
•  Pročišćavanje grla i drugi zvukovi
•  Pretjerano korištenje poštapalica kao "općenito", "međutim", "ponekad" i sl.


PATOLOŠKO LAGANJE ILI KOMPULZIVNO LAGANJE

Ne postoji kao zasebna dijagnoza nego je dio nekih drugih poremećaja i bolesti.
Ako neka osoba laže često, čak i oko nevažnih stvari, sasvim sigurno ima problem koji ju je već doveo ili će je dovesti do ozbiljnih problema u odnosima s drugim ljudima. Pronaći što osobu "tjera da se koristi lažima" je prvi važan korak u pomoći osobama s ovim autodestruktivnim ponašanjem. To znači da osoba treba potražiti stručnu pomoć.

Naravno, reći istinu ili lagati je moralna odluka svakog čovjeka. Ako se naučimo lagati vjerojatno je da ćemo sve više lagati u budućnosti, ako ništa onda zbog toga da prikrijemo prethodne laži. Svi ljudi će reći da ne vole lažljive ljude. Zašto? To je pitanje povjerenja, neizgovorenog dogovora da je povjerenje temelj svih odnosa, i da se odnosimo prema drugim ljudima onako kako bi htjeli da se oni odnose prema nama. Ozbiljne laži, ukoliko su otkrivene, mogu zauvijek razrušiti odnose jer drugoj osobi postaje nemoguće opet izgraditi povjerenje.

Kako možemo pomoći dragim ljudima da budu iskreni?

•  Pokažimo im primjerom da laganje za nas lično i osobno nije nikada uspješna opcija. Podijelimo s bliskom osobom primjere kada nam je bilo teško reći istinu, ali smo to ipak učinili jer smo smatrali da je važno preuzeti odgovornost i zadržati samopoštovanje.

•  Razmišljajmo o greškama (kako svojim tako i onima drugih ljudi) kao o prilikama da naučimo nešto, jer se na taj način gubi osjećaj da smo loši i da moramo greške prikriti lažima.

•  Ako dođete u priliku da vam osoba kaže istinu, iako joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Zahvalite joj što govori istinu. Kažite joj da znate da to nije bilo lako i da se divite njenoj hrabrosti da preuzme odgovornost i nosi se s posljedicama.

•  Nemojte nastojati kontrolirati drugu osobu. Iz potrebe za svojim mirom i svojim "prostorom" odnosno intimom može vas početi nepotrebno lagati, čak i oko sitnica.
 •  Nemojte biti prekritični i negativni. Većina ljudi se boji da će ih drugi kritizirati i da neće biti prihvaćeni. To je posebno izraženo u odnosima bliskih ljudi. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći bol koju to nosi.
 •  Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosima a ne na otkrivanje istine.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

O LJUDI, KLANJAJTE SE GOSPODARU SVOME

„O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; & koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (el-Bekara, 21-22.)Ovo su ajeti koji na najbolji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava tipa: kudret/moć, 'ilm/znanje, iradet/volja, hajat/život, hikmet/mudrost, uz sva ostala djela i postupke. Ovi kur'anski ajeti su potvrda tome da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Ovi su ajeti potvrda dvjema vrstama tevhida: „Tevhidul-rububijjeh“ – koji govori o tome da je Allah dž.š., taj koji je Vrhovni Gospodar svega, da je on Stvoritelj i Izumitelj svega, i „Tevhidul-uluhijjeh“ – koji u sabi sadrži to da je samo Allah dž.š., Bog koji ima pravo da se obožava, koji ima pravo da bude zbog toga i voljen; samo je On taj koji polaže pravo na 'ibadet, na dove, na klanjanje, na pokornost i poniznost, na srčanu ljubav itd..

Alah dž.š., kaže: „O ljudi“ – ovim se obraća cijelom čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj; svi ste vi Moja stvorenja, pa vam se zato i obraćam! „Klanjajte se Gospodaru svome“ – ovim riječima Allah dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima, da samo Njega obožavaju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome!

Riječi „Gospodaru svome“rabbekum – nam eksplicite ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati svome Stvoritelju i obožavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i raznim nas dobročinstvima, ni'imetima i blagodatima obasipa, i u Njegovoj su ruci naše duše i naši vratovi, i svaka je ćelija našeg organizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna – onda je na nama obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu budemo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: „Klanjajte se Gospodaru svome“ – a nije rekao: „Klanjajte se Bogu svome“ – jer je riječ „Rabb“ oznaka za Vrhovnog Vladara, Stvoritelja svega, Onoga koji ni'imete daje, Odgajatelja, Popravitelja... Svaki zdravi i normalni razum, i svaka neiskvarena duša, će zaključiti to da samo takvo Biće jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da jedino On polaže pravo na obožavanje i klanjanje, i niko drugi mimo Njega!

„Koji je stvorio vas“ – ovim djelom Allah dž.š., nas podsjeća na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo, i da mu 'ibadetimo, samo Njemu Jedinom – zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obaviještava i sljedeći kur'anski ajet, koji glasi: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?“ (Zuhruf, 87.)

Stoga, ako je samo Allah dž.š., taj koji stvara – a tako jeste, onda je i samo On taj koji se smije obožavati! Po kom osnovu onda nemusliman sebi dozvoljava to da uputi svoju dovu/molitvu ili da se pokloni nekome/nečemu što apsolutno nezaslužuje da bude obožavano!? Ako smo svjesni toga da samo Allah dž.š., stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo svjesni toga da je moj i tvoj Stvoritelj Allah, pa kako da moje i tvoje srce bude rob nekog drugog mimo Njega!? Ovo je kur'anska metoda dokazivanja; putem rububijjeta – stvaranja, upravljanja i vladanja, dolazimo do toga ko se obožava i za koga svoje srce treba vezati!

„I one prije vas“ – Allah dž.š., naglašava i to da je pored tebe stvarao i one prije tebe; tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju onih prvih, niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju tvome. Jedinstven je u stvaranju, zbog toga treba biti jedinstven i u obožavanju!

„Da biste bogobojazni/muttekije bili“ – ovo je svrha ljudskog postojanja i stvaranja! Da bi ste bili muttekije, vjernici; kako bi Mu se pokoravali i kako bi Mu bili poslušni; kako bi Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali; kako bi ste Mu zahvaljivali, a ne da Mu nezahvalni budete! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah dž.š., kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mi se klanjali!” (el-Zarijat, 56.)

„Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.“ – Allah dž.š., spominje još jedan dokaz mudrosti Njegova stvaranja. Prvi je pohranjen u osnovi stvaranja i izvođenja i naziva se „dokazom inovacije i stvaranja“, dok drugi u sebi sadrži mudrosti svega stvorenog što se naziva „dokazom pažnje i mudrosti“.

Ova dva dokaza se često spominju u Kur'ani-Kerimu, kao npr.: „Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; & i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom.“ (Ibrahim, 32-33.) Allah dž.š., prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose.

Na isti način je i sljedeći ajet: „Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; & Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; & Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! & Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! & Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" (el-Neml, 60-64.)

Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.“ (el-Bekara, 164.)

Allah dž.š., je stvorio čvrsto tlo pod nogama čovječanstvu i ostalim bićima – Zemlju, koju je natkrio dobrim krovom – Nebesima; osnovu razvijanja ljudstva i ostalih bića je spustio sa nebesa – Vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, prikladnom za kretanje po njoj i za rad na njoj. Nebo je učinio omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja – i u svemu tome nikakve mahane ne možemo naći!

Allah dž.š., kaže: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast - On sve može! & Onaj koji je dao smrt i život - da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. & Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj - vidiš li ikakav nedostatak, & zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traženja mahane).“ (Mulk, 1-4.)

„Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ – razmisli samo o ovom zaključku koji je proizišao nakon onakih uvoda. Razum i čista logika je ono što bi prvo proizvelo ovakav zaključak! To je Tevhid – ono što zdravi razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah dž.š., taj koji je stvorio nebesa i zemlju; ako je Allah dž.š., taj koji daje kišu i plodove; ako je Allah dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec; ako je Allah dž.š., taj koji nam je noć i dan dao; ako je Allah dž.š., taj koji nam je brda, i bašče lijepe dao; ako je Allah dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pridajemo božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo na stepen Stvoritelja!?


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha