Thursday, 14 November 2013

ZABRANJENA SARADNJA SA NEVJERNICIMA ● hfz.mr. Muhamed Porča

Tefsir Ibn Kesir - Sura At-Tur

Prenosi Malik od Džubejra ibn Mut’ima, a ovaj od svog oca: /250/ "Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako na akšam-namazu uči suru Et - Tur, a da ljepšim glasom uči bolje od njega nisam nikoga čuo." Prenosi Buharija od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: /251/ "Požalila sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mi nije dobro, pa mi je rekao: 'Čini tavaf iza ljudi jašući', pa sam činila tavaf, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je pored kuće učeći suru 'Vet - turi, ve kitabin mestur.'" 

"Tako Mi brda Tur /1/ i Knjige u retke napisana /2/ na koži razvijenoj/3/ i Hrama poklonika punog /4/ i svoda uzdignutog /5/ i vatrom mora napunjenog /6/ kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi /7/ Niko je neće moći otkloniti /8/ Na Dan kad se nebo silno uzburka /9/ A planine s mjesta pomaknu! /10/ Teško na taj Dan onima koji su poricali, /11/ koji su se ogrezli u laž, zabavljali! /12/ Na Dan kada će grubo u vatru džehenemsku biti gurnuti: /13/ 'Ovo je vatra koju ste poricali /14/ pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite? /15/ Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli - to vam je kazna za ono što ste radili.' "/16/

 Zaklinje se Uzvišeni Svojim stvorenjima, koji ukazuju na Njegovu moć i snagu da je kažnjavanje Njegovih neprijatelja stvarnost i da neće imati nikoga ko će ih zaštititi. Tur je svaka planina obrasla šumom i tako se naziva ona na kojoj je Musa razgovarao sa Allahom i odakle je poslan Isa, neka je salavat i selam na Muhammeda i na ovu dvojicu, a planina koja nije obrasla drvećem ne zove se Tur, nego se za nju kaže Džebel. U ajetu se misli na poznatu planinu Tur. "Knjige u retke napisane", to su knjige objavljene, napisane, koje se čitaju ljudima naglas i zato kaže Uzvišeni: "Na koži razvijenoj". Neki kažu da se pod knjigom misli na Levhi-mahfuz, a prvo se smatra ispravnijim - a Allah najbolje zna. "I Hrama poklonika punog." 

Navodi se čvrsto predanje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u događaju Lejletul-Israa, nakon što je prešao sedmo nebo: /252/ "Zatim smo uzdignuti u Bejtul-Ma‘mur u koji svakodnevno uđe sedamdeset hiljada meleka od kojih se ni jedan više ne vraća." Znači, čine ibadet u njemu i obilaze ga kao što stanovnici zemlje obilaze svoju Kabu. Isto tako, Bejtul-Ma‘mur je Kaba za stanovnike sedmog neba, i ona je podudarna zemaljskoj Kabi. Inače, svako nebo ima mjesto gdje se okupljaju njegovi stanovnici i obavljaju namaz, a za prvo dunjalučko nebo kažu da se zove Bejtul-Izzeti, a Allah najbolje zna. A riječi Uzvišenog: "I svoda uzdignutog." Kaže Rebia ibn Enes da Arš znači svod za sva stvorenja, a tako smatra i većina uleme.

Kaže Uzvišeni: "I mora (vatrom) napunjenog", tj. na Sudnjem će se danu na moru potpaliti vatra, kao što kaže Uzvišeni: "I kada se mora vatrom napune”(81:6) tj. rasplamte se, pa postanu vatra razbuktala. Ovakvo se mišljenje prenosi od Alije, od Ibn-Abbasa, Seida ibn Džubejra, Mudžahida i ostalih. A riječi Uzvišenog: "Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi", a to je ono čime se kune Uzvišeni da će to biti siguran događaj za kafira, pa kaže: "Niko je neće moći otkloniti", tj. nema nikoga ko bi ih mogao tada odbraniti, onda kada Allah bude želio da im se to desi. A riječi Uzvišenog: "Na Dan kada se nebo silno uzburka." Ibn-Abbas i Katade kažu: "Pokrenut će se snažnim pokretima ukrug." "A planine s mjesta pomaknu", tj. pokrenu se i postanu sitna prašina koja se zatim rasprši. "Teško na taj Dan onima koji su poricali", tj. teško njima zbog kazne koja će im doći od Allaha, dž.š., "...koji su se, ogrezli u laž, zabavljali", tj. oni su se na dunjaluku bavili pokvarenim stvarima, a vjeru uzimali za igru i zabavu. "...na Dan kada će grubo biti gurnuti", tj. privedeni i bačeni "u vatru džehenemsku biti gurnuti", tj. snažno će biti bačeni u nju. "Ovo je vatra koju ste poricali." Znači, ovo će biti govor zebanija, čuvara Džehennema, a sve uz pogrdu i prijekor. "Pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite, pržite se u njoj", tj. bacite ih u vatru koja će ih stezati sa svih strana. "Isto vam je, trpjeli ili ne trpjeli, to vam je kazna", tj. svejedno je sada, strpjeli se vi ili žalili, nema vam spasa od toga i ne možete se toga riješiti. "To vam je kazna za ono što ste radili", tj. Allah, dž.š., nikome nepravdu ne nanosi, nego svakome da ono što je zaradio.

"A bogobojazni će, zbilja, u dženetskim baščama i blagodatima biti, /17/ i u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati - njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati." /18/ "Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili."/19/ Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo im hurije dženetske."/20/

Obavještava Uzvišeni kako će biti stanje sretnika, pa kaže: "A bogobojazni će, zbilja, u džennetskim baščama i blagodatima biti", a to je sasvim suprotno od onoga što će zaraditi džehenemlije od kazne. "I u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati", tj. uživat će u darovima koje će im dati Uzvišeni Allah kao trajnu blagodat. "Njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati", tj. već ih je spasio džehenemske vatre, a to je kao zasebna blagodat uz dodatak blagodati koja je ulazak u Džennet, kakvog oko do sada nije vidjelo, niti uho čulo, niti bilo kome čovjeku na um palo. A riječi Uzvišenog: "Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili", kao što kaže Uzvišeni: "Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili”(69:24), tj. ovim je iskazano gosto -primstvo i dobrota od strane Allaha, dž.š., Uzvišeni kaže: "bit će naslonjeni na divanima poredanim", kao i riječi Uzvišenog: "Na divanima, jedni prema drugima"(15:47) i (37:44), tj. lica okrenutih jednih prema drugima. "A vjenčat ćemo im hurije dženetske", tj. i podarit ćemo im dobre družice i lijepe žene od dženetskih hurija. Njihov je opis već bio ranije na više mjesta, pa nema potrebe ovdje to ponavljati.

"Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - svaki čovjek je zalog onoga što je uradio. /21/ Još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli, /22/ Jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati - zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh - /23/ A služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni,/24/ i obraćat će se jedni drugima i jedni druge pitati: /25/ "Prije smo među svojim strahovali" - govorit će/26/ - "pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao."/27/ Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv"/28/

Obavještava Uzvišeni i navodi Svoju dobrotu, plemenitost i blagost prema Svojim stvorenjima; tako će djecu vjernika, ako ih budu slijedila u vjerovanju, prdružiti njihovim roditeljima u staništima koja će dobiti u Džennetu, iako djela djece ne dostižu djela roditelja. Allah će ih, dž.š., sastaviti na najljepši način kako bi roditelji bili sretni sa svojom djecom (i obrnuto). Jer, Allah će podići djela slabijih, tj. krnjavih, na stepen djela onih boljih, kako bi se izjednačili na položaju u Džennetu, a nimalo ne umanjujući nagrade ovih boljih. I zato Uzvišeni kaže: "Priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti." Navodi Es-Sevri od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: Podićit će Allah, dž.š., djecu vjernika na stepen njihovih roditelja vjernika, pa i ako ne budu zbog svojih djela to zaslužili, kako bi bili s njima sretni. Zatim je proučio: "Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti." Ovo prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim od Sufjana es-Sevrija, a prenosi ga i Bezzar od Ibn-Abbasa, ali kao merfu i mewkuf hadis. 

 Prenosi Imam Ahmed od Alije, r.a., koji kaže: /253/ "Pitala je Hatidža Vjerovjesnika, s.a.v.s., o dvoje njene djece koji su umrli u džahilijetu, pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Oni su u vatri", a kada je ugledao njeno mrzovoljno lice, reče: "Kad bi vidjela njihovo mjesto, prezrela bi ih." Ona upita: "O Allahov Poslaniče, a moje djete od tebe?" "U Džennetu" - odgovori on, pa dodade: "Zaista će vjernici sa svojom djecom u Džennet, a mušrici će sa svojom djecom u Džehennem." A zatim je proučio: "Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela..." Ovo je dobrota od Uzvišenog Allaha prema djeci zbog bereketa u djelima njihovih roditelja, a što se tiče Njegove dobrote prema roditeljima zbog bereketa u dovi njihove djece za njih, Imam Ahmed navodi hadis od Ebu-Hurejrea, r.a. koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /254/ "Zaista Uzvišeni Allah diže na visoke stepene Svoga dobrog roba u Džennetu, pa će ovaj reći: 'Moj Gospodaru, otkud meni ovo?' 'Od tvoga djeteta koje traži oprost za tebe' - bit će mu odgovoreno."

Lanac je ovog hadisa ispravan, ali se ne navodi nigdje drugdje osim na ovom mjestu. Međutim, postoji hadis koji može potvrditi navedeno u Muslimovom sahihu od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /255/ "Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim od troga: trajne sedake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini." A riječi Uzvišenog: "Svaki je čovjek zalog onoga što je uradio." Poslije objašnjenja kako će djeca doći na stepen svojih roditelja i bez dovoljno učinjenih dobrih djela koja bi ih dovele dotle, sada nas obavještava o stepenu pravde, i to da ni jedna osoba neće nositi grijehe druge osobe, pa kaže: "Svaki je čovjek zalog onoga što je uradio", tj. zalog su mu njegova djela i neće nositi grijehe ni jednog čovjeka, kao što su riječi Uzvišenog: "Svaka je duša zalog onoga što je uradila, osim sretnika, oni će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima."(78:38-41) A Uzvišeni kaže: "I još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli, jedni drugima će u njemu pune čaše dodavati", tj. od vina koje ne opija. "Zbog njih neće biti praznih besjeda", tj. u Džennetu se neće govoriti prazne priče, odnosno neće biti griješenja niti pokvarenosti poput one kojom se koriste ljudi na dunjaluku. Allah, dž.š., očistio je ahiretsko vino i nije kao zabranjeno dunjalučko vino koje nanosi štetu, zadaje boli u glavi i stomaku i potpuno oduzima pamet. Allah nas obavještava da dženetsko vino ne prouzrokuje ružan i beskoristan govor, nego će biti lijepog izgleda i ukusa, pa kaže Uzvišeni: "...Bistrim i prijatnim onima koji budu pili. Od njeg neće glava boljeti i zbog njega se neće pamet gubiti." (23:46-47) A ovdje se kaže: "Jedni drugima će u njemu pune čaše dodavati, zbog njih neće biti praznih besjeda." A riječi Uzvišenog: "A služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni." Ovo je obavještenje kakvi će biti oni koji će ih usluživati, oni će biti stidljivi u Džennetu kao da su blještavi i skriveni biser, a zbog svoje ljepote, sjaja i čistoće, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: "I služit će ih vječno mladi mladići, sa čašama i ibricima i peharima punim pića iz izvora tekućeg..."(56:17-18)

 A riječi Uzvišenog: "I obraćat će se jedni drugima, jedni druge pitati", tj. prilazit će jedni drugima i razgovarati, raspitujući se za svoja djela i stanja na dunjaluku, kao što razgovaraju ljudi uz piće o pojedinim pitanjima. "Prije smo među svojim strahovali - govorit će", tj. dok smo bili na dunjaluku, među svojim bili smo u strahu od svoga Gospodara, plašeći se Njegove kazne i azaba (patnje). "Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao", tj. Allah nam se smilovao i sačuvao od onoga čega smo se plašili. "Mi smo Ga prije u dovi molili", tj. molili smo Mu se, pa nam je udovoljio, dao nam što smo tražili. "On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Mesruka, a ovaj od h. Aiše, da je ona učila ovaj ajet: "Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao. Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv", pa je rekla: "Allahu, smiluj nam se i sačuvaj nas ognjene patnje, jer si Ti Dobročinitelj i Milostiv." Upitan je El-Eameš: "Je li u namazu?" "Da" - odgovori on.

"Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud" /29/ "Zar oni da govore: 'On je pjesnik, sačekat ćemo mu da ga uklone događaji vremena.'"/30/ "Pa čekajte" - reci ti - "i ja ću zajedno s vama čekati."/31/ Da li im ovo razbori njihovi naređuju ili su oni inadžije tvrdoglave? /32/ Zar oni da govore: "Izmišlja ga!" - Ne, nego oni neće da vjeruju. /33/ Zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore."/34/

 Naređuje Uzvišeni Svome Poslaniku, s.a.v.s., da dostavi objavu Allahovim robovima i odbacuje pokvarene priče o njemu, pa kaže Uzvišeni: "Zato ti opominji, jer ti, milošću Gospodara svoga nisi ni prorok ni lud", tj. hvala Allahu, dž.š., ti nisi prorok kojem dođe savjetodavac, džin i donese mu podatke (riječi) koje je čuo na nebu. "Ni lud", a lud je onaj koga je šejtan izbezumio svojim dodirom. Zatim Uzvišeni poriče njihove riječi o Poslaniku, s.a.v.s.: "Zar oni da govore: 'On je pjesnik, sačekat ćemo mu da ga uklone događaji vremena'", pa da ga se riješimo. "Pa čekajte" - reci ti, "I ja ću zajedno s vama čekati", tj. zajedno ćemo isčekivati, pa ćemo vidjeti kome će pripasti kazna, a kome pomoć na oba svijeta.

Zatim kaže Uzvišeni: "Da li im ovo razbori njihovi naređuju?", tj. je li to njihov razum naređuje da tako govore pokvarenosti i laži? "...ili su oni inadžije tvrdoglave?" Da, oni su zalutale inadžije i to je ono što ih navodi da tako o tebi (Muhammede) govore. A riječi Uzvišenog: "Zar oni da govore: "Izmišlja ga!", tj. izmislio je sam od sebe. "Ne, nego neće oni da vjeruju", tj. njihov kufr je taj koji ih navodi da govore takve riječi. "Zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore." U njihovom govoru se pripisuju i izmišljotine na Poslanika, s.a.v.s., pa neka dođu s nečim kao što je Kur’an, a gdje im je to? Kada bi se na Zemlji iskupili svi džini i ljudi da donesu nešto slično njemu, ne bi ni to mogli, ne bi mogli ni deset sura, pa čak ni koliko jednu suru.

"Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?/35/ Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni!/36/ Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?/37/ Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju? Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu. /38/ Zar da su za Njega - kćeri, a za vas da su - sinovi? /39/ Zar ti tražiš od njih naknadu, pa su nametom opterećeni? /40/ Zar je kod njih ( znanje) gajba, pa oni prepisuju?/41/ Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!/42/ Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju? Slavljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju."/43/

 Na ovaj način se potvrđuje robovanje samo Jednom i Jedinom božanstvu, a to je Allah, dž.š., pa kaže Uzvišeni: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni", tj. da li su oni postali bez uzročnika? "...ili su oni sami sebe stvorili", tj. ili su oni sami sebi uzročnici? Ne, nisu ni jedno ni drugo, nego je Allah, dž.š., Taj Koji ih je stvorio, a prije toga su bili niko i ništa, ni spomena nisu bili vrijedni. Prenosi Buharija od Džubejra ibn Mut’ima, koji kaže: /256/ "Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako na akšam-namazu uči suru 'Et - Tur', pa kada je došao do ovih ajeta: 'Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni! Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili zar oni vladaju?', kao da mi je srce htjelo poletjeti." Ovaj se hadis nalazi u oba sahiha, a prenosi ga Ez-Zuhri. Što se tiče Džubejra ibn Mut‘ima, on je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru, povodom otkupa zarobljenika, a tada je bio mušrik. Slušanje ovih ajeta iz ove sure uticalo je, pored ostalog, na njegov prelazak u islam.

Zatim kaže Uzvišeni: "Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne! Oni nisu uvjereni!", tj. zar da oni stvore nebo i Zemlju? Ovo je jedna od grešaka njihovih u pripisivanju Allahu druga, i to im se negira da mogu uraditi, a dobro znaju da je Stvoritelj Jedan i da Mu za to niko ne treba. Međutim, razlog što u njima nema čvrstog vjerovanja jeste to što ih vodi ka pogrešnom mišljenju. "Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili zar oni vladaju?", tj. zar oni raspolažu stvorenjima? Ne, nije tako, nego je Uzvišeni Allah vladar, Upravljač i On čini samo ono što On hoće. A riječi Uzvišenog: "Zar oni imaju ljestve, pa na njima prisluškuju", tj. pa da se uspnu do najviših visina. "Neka onaj među njima koji tvrdi da je nešto čuo donese potvrdu očitu", tj. jasan dokaz za ispravnost onoga što tvrdi, ali, nemaju oni dokaza za to. Zatim kaže Uzvišeni: "Zar su za Njega kćeri, a za vas da su sinovi?" Ovim se odbacuje ono što Mu pripisuju, tj. da ima kćeri i da je meleke učinio ženskima, a za sebe su odabrali muškarce. Meleke su, dakle, smatrali Allahovim kćerima i obožavali ih zajedno s Njim, pa kaže Uzvišeni: "Zar su za Njega kćeri, a za vas da su sinovi?" To je teška prijetnja, koja izaziva sigurnu kaznu. "Zar ti tražiš od njih naknadu?", tj. plaću što si im dostavio Allahovu objavu? Ne, ne tražiš ti ništa za to od njih. "...pa su nametom opterećeni", tj. bit će im to teško.

 "Zar je kod njih (znanje) gajba, u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?" Ali, nije to tako, jer gajb poznaje samo Uzvišeni Allah. "Zar oni spletke žele?! Pa, oni koji ne vjeruju, oni padaju u spletke!" Ako budu pravili spletke, pa sve će im se to vratiti protiv njih i oni će pasti u spletke. "Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju! Slavljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju.” Ovo je veoma oštra zamjerka mušricima, jer robuju kipovima i idolima, praveći time Allahu druga. Nakon toga Plemeniti Allah odbacuje od Sebe ono što oni govore i izmišljaju u svome širku, pa kaže Uzvišeni: "On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju."

"I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: 'Oblaci nagomilani.' /44/ Zato ih pusti dok se ne suoče s Danom u kome će pomrijeti,/45/ Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći./46/ A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna./47/ A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,/48/ i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube."/49/

Spominjući mušrike Uzvišeni kaže za njih kakve su inadžije i koliko su oholi i pored očiglednih dokaza. "I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: 'Oblaci nagomilani.'" Ovaj ajet liči riječima Uzvišenog: "Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!'"(15:14) Kaže Uzvišeni: "Zato ih pusti", tj. ostavi ih, Muhammede, "...dok se ne suoče s Danom u kome će pomrijeti", a to je Kijametski dan. "Danom kada im spletke njihove nimalo neće koristi", tj. tamo, na Sudnjem danu lukavstvo im sigurno neće biti ni od kakve koristi. "I kada im niko neće pomoći." Zatim kaže Uzvišeni: "A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti", tj. misli se na dunjalučku kaznu, kao što kaže Uzvišeni: "I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali." (32:21) A zbog ovoga kaže Uzvišeni: "Ali, većina njih ne zna", tj. ne razumiju šta se time želi. Nego, kada im se ukloni zlo od njih, ponovno se vrate na gore nego što su ranije bili, kako stoji u nekim hadisima: /257/

 "Zaista je munafik kad se razboli, pa ozdravi, isti kao i deva: ne zna zašto su je svezali, niti zašto su je odvezali." A riječi Uzvišenog: "A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo", tj. izdrži izazove njihove i ne sekiraj se, jer Mi pazimo na tebe, čuvamo te i štitimo. A riječi Uzvišenog: "I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ." Što se tiče ovog pitanja (ajeta), imaju tri tumačenja: 1. Kaže Dahak: "Tj. u namazu."/258/ "Neka si slavljen, Allahu! Neka Ti je svaka hvala! Slavljeno je Tvoje ime, nedostižna je Tvoja veličina. Osim Tebe drugog boga nema." A Muslim prenosi u svom Sahihu od Omera, koji kaže: "Ovo je na početku namaza." Također ga prenose Ahmed i pisci sunena od Ebu-Seida i drugih, koji to prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s.; 2. Kaže Ebu el-Dževazai: "I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ", tj. kad ustaješ iz postelje. Ovo mišljenje zastupa i Ibn- Džerir, uz potvrdu onoga što prenosi Imam Ahmed od Ubadeta ibn es-Samita da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /259/ "Ko se digne noću pa kaže: 'Lailahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illellahu vallahu ekber, vela havle vela kuvvete illa billah.' Zatim kaže: 'Gospodaru, oprosti mi' - ili prouči neku dovu, bit će mu primljen namaz." Ovo navodi Buharija u svom Sahihu, kao i pisci sunena od Velida ibn Muslima;

3. Mudžahid kaže: "I veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ." Znači pri svakom ustajanju, a i Ebu-Ahves: "Kad čovjek hoće poslije sjedenja ustati neka kaže: 'Subhanekellahumme ve bihamdike.' I od Ata’a ibn ebi Rebaha kaže se: "Kad ovako ustaješ poslije svakog sjedenja, ako si dobar, povećava se tvoja dobrota, a ako ne budeš dobar, onda će to biti otkup za tvoje grijehe." I Ebu-Davud ovako prenosi njegove riječi, kao i En-Nesai i El-Hakim u svojoj knjizi El-Mustedrek, od Ebu-Berzeta el-Eslemija, koji kaže:/260/ "Pred kraj svoga života Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao bi običaj kada poslije sjedenja ustane, reći: 'Subhaneke Alluhe ve bi hamdike. Ešhedu en lailahhe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke', pa neki čovjek upita: 'O Allahov Poslaniče, govoriš riječi koje prije nismo od tebe čuli?' A Poslanik odgovori: 'To je kefaret, ispiranje grijeha koji su eventualno mogli biti na ovom sijelu.'" A riječi Uzvišenog: "I noću Ga veličaj", tj. spominji Ga i obožavaj učenjem Kur’ana i noćnim namazima, kao što kaže Uzvišeni: "I probdij dio noći u molitvi - to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati."(17:79) A Uzvišeni kaže: "I kad se zvijezde gube." Već su navedene riječi Ibn-Abbasa u kojima se kaže da su to dva rekata koja se klanjaju prije sabahskog farza. Oni su propisani u vrijeme nestajanja zvijezda, odnosno kad se one gase.

A u čvrstom predanju Buharije i Muslima stoji da je h. Aiša rekla: /261/ "Poslanik, s.a.v.s., nije držao ni jednu nafilu tako čvrsto kao što su to dva sabahska sunneta." A u Muslimovom tekstu: /262/ "Dva rekata sabah - namaza bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu"

Wednesday, 13 November 2013

Tefsir Ibn Kesir - Sura En-Nedžm

"Tako Mi zvijezde kad zapada, /1/ Vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! /2/ On ne govori po hiru svome. /3/ To je samo Objava koja mu se obznanjuje."/4/

Kažu Eš-Ša’bi i drugi: "Stvoritelj se kune čime On hoće od Svojih stvorenja, a stvorenja ne bi smjela da se kunu ičim drugim osim Stvoriteljem. Isto to navodi i Ibn Ebi-Hatim. A riječi Uzvišenog: "Tako Mi zvijezde kad zapada", tj. kad gađa šejtane. Ovo je rekao Ed-Dahhak. "Vaš drug nije s pravog puta skrenuo", to je onaj na kog se odnosi ova zakletva, a ujedno i svjedočenje Uzvišenog Allaha za Njegovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., da je on na Pravom putu, sljedbenik Istine, a ne na krivom putu. Suprotno od toga je džahil, koji ide bez ikakve upute i bez znanja, dok je zavedeni onaj koji je poznavalac prave istine, ali je se namjerno odriče. Poslanik, s.a.v.s., bio je na najvišem stepenu ustrajnosti, ispravnosti i tačnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže o njemu: "On ne govori po hiru svome", tj. govor mu nije izraz ličnih želja i strasti. "To je samo objava koja mu se obznanjuje", tj. govori samo ono što mu je naređeno i dostavlja to ljudima potpuno po naredbi bez ikakva dodavanja ili skraćivanja. Prenosi Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se smilovao, od Abdullaha ibn Amra, r.a., koji kaže: /263/ "Pisao sam sve što sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i želio to naučiti napamet, pa su mi Kurejšije zabranile, govoreći: 'Ti pišeš sve što čuješ od Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je čovjek koji nekada govori i u srdžbi.' Pa sam se suzdržao od pisanja. Kasnije sam to spomenuo Poslaniku, s.a.v.s., a on mi je rekao: 'Piši, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, iz mojih usta izlazi samo istina.'" Ovo prenosi Ebu-Davud.

"Uči ga jedan ogromne moći; /5/ Snažni, koji se pojavio u liku svome. /6/ Na obzorju najvišem. /7/ Zatim se približio, pa nadnio /8/ Blizu koliko dva luka ili bliže /9/ i objavio robu Njegovu ono što je objavio. /10/ Srce nije poreklo ono što je vidio. /11/ Pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio? /12/ On ga je i drugi put vidio. /13/ Kod Sidretul-muntehaa, /14/ kod kojeg je dženetsko prebivalište. /15/ Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, /16/ pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio. /17/ Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara." /18/

Govori Uzvišeni o Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., da je On bio Onaj Koji ga je podučio onome s čime je došao ljudima. "Jedan ogromne moći", a to je bio Džibril, a.s. Kao što kaže Uzvišeni: "Kur'an je, zaista, kazivanje izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog." (81:19-21) A ovdje kaže: "Snažni." A riječi Uzvišenog: "...koji se pojavio u liku svome", tj. Džibril, a.s. Ovako smatraju Hasan, Mudžahid, Katade i Rebi'. "Na obzorju najvišem", tj. Džibril, a.s., bio je taj koji se pojavio u liku svome na visinama najvišim. Ovako smatraju Ikrime i dr. A prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Mes’uda (da Allahov Poslanik nije vidio Džibrila, a.s., u njegovom veličanstvenom liku, osim dva puta: prvi put pitao je da ga vidi u njegovom liku, pa se horizont ispunio.

Drugi put su bili zajedno kada su se uzdigli (na Mi’radžu). Zbog toga kaže Uzvišeni: "Na obzorju najvišem." Prvo viđenje bilo je na početku poslanstva, kada je Džibril, a.s., došao Poslaniku, s.a.v.s., prvi put i prenio mu početak objave sure Ikre. Zatim se umanjila objava jedan period, te je Vjerovjesnik, s.a.v.s., neprestano odlazio na vrhove brda razmišljajući kako bi se bacio odozgo, ali bi ga Džibril dozivao: "O Muhammede, ti si, uistinu, Allahov Poslanik, a ja sam Džibril." Tako bi mu se umirilo srce i razveselio bi se. To bi se više puta ponavljalo sve do pojave Džibrila, a.s., a on bi bio onako ispružen u svome obliku kako je stvoren, sa svojih 600 krila, te bi svojom veličinom zaklonio horizont. Zatim bi prišao Muhammedu, s.a.v.s., i donio mu objavu od Allaha, dž.š., kako mu je i bilo naređeno od Njega. Tako bi vidio veličinu, snagu i moć meleka donosioca objave, a koji je uživao visok položaj kod Stvoritelja Koji ga je i slao njemu. A Uzvišeni kaže: "Zatim se približio, pa nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže", tj. približio bi se Džibril, a.s., Muhammedu, s.a.v.s., dok mu se ne bi spustio toliko blizu da između njih ne bi bilo više od dva luka, kad bi se ona ispružila. Ovako smatraju Mudžahid i Katade. A riječi Uzvišenog: "...ili bliže", tj. ne bi prilazio bliže od jedne i po dužine luka, kao što kaže Uzvišeni: A srca su vaša poslije toga postala tvrda, kao kamen ili su još tvrđa." (2:74) Tj. ona nisu blaža od kamena, nego su slična njemu, ili tvrđa. Ovim se želi ukazati da je približavanje između Džibrila, a.s., i Muhammeda, s.a.v.s., bilo na dohvat ruke, koliko dva luka ili bliže. Ovo su riječi majke vjernika, h. Aiše, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra i Ebu-Hurejrea, kao što ćemo navesti uskoro i jedan dio njihovih hadisa, inšallah. 

Muslim u svom Sahihu navodi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "Muhammed, s.a.v.s., vidio je svoga Gospodara svojim srcem dva puta." Ovo koje smo naveli jedno je od ta dva viđenja, a u drugom predanju od Ibn-Abbasa. On spominje viđenje uopćeno, ali se ono svodi na viđenje srcem. A onaj ko prenosi od njega da je to viđenje bilo golim okom, to predanje je nesigurno, jer zato ne postoji pouzdana tvrdnja od ashaba, r.a. Buharija prenosi od Eš-Šejbanija, koji kaže: "Pitao sam Zurra o riječima Uzvišenog: 'Blizu koliko dva luka ili bliže, i objavio robu Njegovu ono što je objavio', pa je rekao: 'Pričao nam je Abdullah: /264/ 'Doista je Muhammed, s.a.v.s., vidio Džibrila sa njegovih 600 krila.'" A riječi Uzvišenog: "Srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?" Prenosi Ibn-Džerir od Abdullaha, koji kaže: /265/ "Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila, koji je na sebi imao lepršavi ogrtač kojim je ispunio prostor između neba i Zemlje." A na osnovi onog što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: "I objavio robu Njegovu ono što je objavio", moglo bi značiti da je Džibril dostavio Allahovom robu Muhammedu ono što je dostavio ili objavio Allah Svome robu Muhammedu ono što je objavio preko Džibrila. Oba su ova značenja ispravna. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ebu-Zerr rekao: /266/ Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Da li si vidio svoga Gospodara?", pa je odgovorio: "Svjetlo, kako da Ga vidim." A u drugom rivajetu: /267/ "Vidio sam svjetlost." Što se tiče hadisa koji prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /268/ "Vidio sam svog Uzvišenog Gospodara..." Taj je hadis iz domena sahiha, ali je skraćene verzije hadisa o snoviđenju. Isto tako Imam Ahmed navodi hadis od Ibn-Abbasa u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /269/ "Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku. Mislio sam da sanjam, pa je rekao: 'O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?', pa sam odgovorio: 'Ne.' Zatim je stavio Svoju ruku na moja ramena, tako da sam osjetio studen u predjelu svojih prsa", ili je rekao: "Moga vrata". Ovaj smo hadis naveli ranije od Muaza na kraju sure "Sad".

A riječi Uzvišenog: "On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-Muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište." Ovo je drugi put da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio Džibrila u liku kakvim ga je stvorio Allah, a bilo je to u noći El-Isra. Već smo naveli hadis o ovome početkom sure "Subhane", pa zbog toga nema potrebe da to ovdje ponavljamo. Ranije je navedeno od Ibn-Abbasa, r.a., da je viđenje sigurno bilo u noći Lejletul-Isra, uzimajući kao potporu ovaj ajet. U ovom mišljenju ga slijedi skupina novijih i starih alima, a isto tako postoji i skupina ashaba i tabiina koji se ne slažu sa ovim mišljenjem. Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Mes’uda, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /270/ "Vidio sam Džibrila kod Sidretul-Muntehaa sa svojih 600 krila, sa perja mu je opadalo raznobojno biserje i drago kamenje." Ovaj lanac prenosilaca dobar je i veoma jak. Imam Ahmed navodi od Mesruka, koji kaže: /271/ "Bio sam kod Aiše, pa sam rekao: Zar Allah ne kaže: 'On ga je na obzorju jasnom vidio.'" (81:23) "On ga je i drugi put vidio." Ona je odgovorila: "Ja sam prva od ovog ummeta koja sam pitala Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi je rekao: 'To se odnosi na Džibrila.' Nije ga vidio u njegovom liku u kojem je stvoren, osim dva puta. Vidio ga je spuštenog između nebesa i Zemlje kako obuhvaća svojom veličanstvenošću sav prostor između neba i Zemlje." Ova dva hadisa navode se u oba sahiha. A ko kaže da je Poslanik, s.a.v.s., govorio h. Aiši, shodno njenom shvatanju, kao što Ibn-Huzejme navodi u svom djelu "Kitabut-tevhid", on je pogriješio, a Allah najbolje zna. 

Stoji čvrsto predanje u Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže za riječi Uzvišenog: "On ga je i drugi put vidio..." /272/  "Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila u njegovom liku dva puta." Ovako isto navode Mudžahid, Katade i Rebi' ibn Enes i drugi. A riječi Uzvišenog: "Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo." Već su navedeni hadisi u komentaru sure "El-Isra" kako je to prekrivanje izgledalo. Bilo je to prekrivanje melekima - kao kad vrane prekriju nebo. "I prekrio ju je Gospodar Svojom svjetlošću, i prekrile su je razne boje, meni nepoznate." Imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda, koji kaže: /273/ "Nakon što je uzdignut Allahov Poslanik, s.a.v.s., doveden je do Sidretul-Muntehaa, a to je na sedmom nebu. Tu se završava i zadrži sve što se uzdigne sa Zemlje. Isto tako, tu se završava i prihvaća sve ono što se spusti na to mjesto. "Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo." Kaže Ibn-Me'sud: "Zlatna prostirka." On dalje kaže: "Dato je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., troje: pet vakata namaza, završetak sure "El-Bekare" i oprost svakome od Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, ko ne bude činio širk." Ovakvo predanje navodi se samo kod Muslima. A riječi Uzvišenog: "Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio."

Kaže Ibn-Abbas, r.a.: "Nije se kretao ni desno ni lijevo, "...nije prekoračio", nije prešao granicu onoga što mu je naređeno, a to je uzvišena osobina, zbog čvrstog vjerovanja i pokornosti. Nije učinio ništa osim onoga što mu je naređeno, niti je tražio iznad onoga što mu je dato. Divno kaže pjesnik: "Vidio je dženetsko mjesto i što je iznad njega ono; a da je drugo osim viđenog vidio, on bi zalutao." A riječi Uzvišenog: "Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga", kao i što kaže Uzvišeni: "Kako bismo mu neka znamenja naša pokazali" (17:1), tj. dokaz Naše veličine i moći. Ova dva ajeta koriste oni od ehli - sunneta koji smatraju da viđenje Gospodara, nije bilo te noći, jer Uzvišeni reče: "Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara." A da je vidio svoga Gospodara on bi to objasnio ljudima. Već je bilo pojašnjenje toga u suri "El-Isra".

"Šta kažete o Latu i Uzzau?/19/ I Menatu trećoj, najmanje cijenjenoj?/20/ Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?!/21/ To bi tada bila podjela nepravedna. /22/ To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od gospodara njihova Uputa. /23/ I zar da čovjek sve što poželi dobije?! /24/ Pa, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet. /25/ A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan."/26/

Prekorava i kritizira Uzvišeni Allah mušrike zbog njihovog robovanja kipovima i idolima, jer im prave kuće slične Kabi: "Šta kažete o Latu?" Lat je bio isklesani kamen koji je imao kuću u Taifu sa pokrivačem, zatim poslugom (čuvarima), a okolo nje veliko dvorište. Za stanovnike Taifa, a to je bilo pleme Sekif i njihovi sljedbenici, ova kuća je bila veoma cijenjena. A riječ "Lat" sa tešdidom slova "t" tumači se tako, kako prenosi Buharija od Ibn-Abbasa, r.a.: "Lat je bio čovjek koji je mljeo brašno za ondašnje ljude hodočasnike." A Ibn-Džerir kaže da riječ "Lat", izvedena od Allahovog imena, i time su podrazumijevali žensko Allahovo dijete, Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od onoga što Mu pripisuju. Isto tako Uzza izvedeno je iz imena El-Aziz, a to je bilo drvo na kome je bila građevina i pokrivači, a nalazila se u mjestu En-Nahla, između Meke i Taifa. U njega su vjerovali i veličali ga Kurejšije, kao što je Ebu-Sufjan govorio u Bici na Uhudu: "Mi imamo Uzzaa, a vi nemate", na što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: /274/ "Recite: 'Allah je naš zaštitnik, a vas nema ko štititi.'" 

Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /275/ "Ko se zaklinjao riječima: 'Tako mi Lata i Uzzaa, neka kaže: Lailahe illellah, a ko pozove svoga druga na kockanje nek podijeli sadaku.'" Ovo je bilo u skladu sa njihovim običajima, jer su u džahilijetskom periodu njihovi jezici uobičajili izgovarati to. A što se tiče Menata, to božanstvo se nalazilo u Mušellelu kod Kadida, a to je mjesto između Meke i Medine. Oni koji su se tome klanjali u džahilijetskom periodu bili su iz plemena Huza’a, Evsa i Hazredža. Odatle su polazili na hadž u pravcu Kabe. Slično ovome navodi i Buharija preko h. Aiše. Inače, na Arapskom poluotoku bilo je i drugih božanstava koja su svetkovali Arapi poput veličanja Kabe. Osim ova tri božanstva koja su spomenuta u Kur’anu, bilo ih je još i zato kaže Uzvišeni: "Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj." Ovi su spomenuti samo zato što su bili poznatiji od ostalih. Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Mugiru ibn Šu’beta i Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba da sruše Lata i da na tom mjestu naprave mesdžid u Taifu. Halida ibn Velida je poslao da sruši Uzzaa. Ebu- Sufjana ibn Harba poslao je da sruši Menata koji je bio u području Mušellela u Kadidu. Postojali su i drugi kipovi, kao što su: Zul-Hulsa, Kajs, Rijam, Rida', Zul-Kabat i dr., koji su bili rašireni na sve strane. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., slao svoje ashabe, r.a., koji su ih sve porušili i na taj način očistili Arabijski poluotok.

Zatim kaže Uzvišeni: "Zar su za vas sinovi, za Njega kćeri", tj. zar mislite da On ima dijete i da Mu je to dijete žensko, a za sebe odabirete muško. Pa kada biste vi raspoređivali i vršili podjelu, a i vi ste stvorenja - bila bi to: "Podjela nepravedna", tj. bilo bi to nepravedno nasilje, pa kako onda udjeljujete svome Gospodaru tako. Zatim kaže Uzvišeni: "To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli", i to onako spontano. A Uzvišeni poriče sve ono što su oni izmislili, lažući, ne vjerujući, robujući kipovima i dajući imena tim božanstvima. "Allah o njima nikakav dokaz nije poslao", tj. ni jedan argument. "I oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude", tj. oni nemaju nikakva uporišta u veličanju tih idola, nego to čine iz poštivanja i za hatar svojih predaka, a ne iz stvarne, lične želje. "A već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa", tj. slanjem Poslanika sa istinom i čvrstim dokazima. I pored svega ovoga oni slijede ono što im je preostalo od njihovih očeva.

Zatim kaže Uzvišeni: "I zar da čovjek sve što poželi dobije?!", tj. nemoguće je postići uvijek dobro, makar to i želio, niti da svako bude upućen samo željom da takav bude. "Allahu pripada i ovaj i onaj svijet", tj. sve je Njegovo i sve Mu pripada, Gospodaru oba svijeta. On je Taj Koji raspolaže njima, shodno Svojim željama - slavljen neka je On. A riječi Uzvišenog: "A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan", kao što kaže Uzvišeni: "Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?" (2:225), pa ako je ovo rečeno u vezi sa melecima, bliskim Allahu, dž.š., kako onda tražiti šefaat spomenutih idola i kipova čije je obožavanje Allah, dž.š., zabranio? U isto vrijeme Allah je preko svih svojih Poslanika zabranio uzimanje tih idola za zauzimače (posrednike)!!?

"Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim. /27/ A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi. /28/ Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo i koji samo život na ovom svijetu želi. /29/ To je vrhunac njihova znanja - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu."/30/

 Poriče Uzvišeni mušricima da meleke nazivaju ženskim imenima, i njihove riječi da su to Allahove kćeri. Uzvišeni je Allah daleko od toga. Kao što kaže Uzvišeni: "Oni meleke, koji su robovi Milostivoga, ženama nazivaju. Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu? Njihova će tvrđenja biti zapisana i oni će odgovarati." (43:19) Pa zbog toga kaže Uzvišeni: "A o tome ništa ne znaju", tj. oni ne posjeduju ispravno i tačno znanje za ono što govore. Naprotiv, to je laž, potvora i jasan kufr. "Slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi", tj. nema nikakve fajde, niti može kada dostići mjesto istine. Potvrđeno je u vjerodostojnom predanju da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /276/ "Cuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor." A riječi Uzvišenog: "Pa, ti se okani onoga ko se od Opomene Naše okrenuo", tj. okreni se od onoga koji se okrenuo od Istine i ostavi ga. A riječi Uzvišenog: "I koji samo život na ovom svijetu želi", tj. učinio ga najvećom svojom brigom i krajnjim ciljem. 

Zbog toga kaže Uzvišeni: "To je vrhunac njihova znanja", tj. ta njihova želja za dunjalukom. A u dovi koja se prenosi kaže se: /277/ "Gospodaru moj, ne učini dunjaluk mojom najvećom brigom, niti krajnjim znanjem." A riječi Uzvišenog: "Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu", tj. Njemu je poznato šta valja Njegovim robovima i On je Taj Koji upućuje na pravi put koga hoće, a ostavlja na krivom putu koga hoće. Sve je to rezultat Njegove moći, znanja i mudrosti. On je pravedan i ne čini nažao nikada, ni u Svom zakonu, a ni u Svojoj odredbi.

"Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji, da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro /31/, one koji se klone velikih grijehova i razvrata, a onima bezazlenim On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta, On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i od kad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni."/32/

 Na ovaj način Uzvišeni nas obavještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje, te da je sam Sebi dovoljan, da nema ništa što bi Mu nedostajalo; On je Pravedni sudac Svojim stvorenjima koje je, uistinu, stvorio. "Da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro", tj. On će platiti svakome na osnovu učinjenih djela, pa bilo da su ta djela dobra ili loša. Nakon toga opisuje dobročinitelje, a to su oni koji se klone velikih grijeha i razvrata - uopće ih ne prihvataju. A, ako bi se desilo da učine neki manji grijeh - pa, Uzvišeni će im oprostiti i prijeći preko njih. Pa, kaže Uzvišeni: "Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto." (4:31) A ovdje kaže: "One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene..." Ovdje je izuzimanje, kojim se prekida neprekidni slijed, jer se riječ smatra malim grijesima, manjim prekršajima u postupcima. 

Imam Ahmed navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Nisam vidio ništa sličnije riječi od one koju navodi Ebu-Hurejre od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: /278/ Doista je Uzvišeni Allah propisao svakom čovjeku njegov udio u zinaluku koji neće moći izbjeći; tako da oko čini zinaluk pogledom, jezik izgovorom, a duša svojom strašću želi - a na spolnom je organu da to potvrdi ili odbije." Ovaj se hadis nalazi i u oba Sahiha. Aburahman ibn Nafi’, a koga su zvali još i Ibn-Lubabe et-Taifi, kaže: Pitao sam Ebu-Hurejrea za riječi Uzvišenog: pa mi je rekao: "To su: poljubac, namigivanje, požudan pogled, i neposredan kontakt, a kada se dotaknu dva spolna organa - obavezan je gusul i to je zinaluk." A Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da riječ znači "ono što je prošlo". Ibn-Mudžahid kaže: "To je onaj koji počini grijeh, pa ga brzo napusti. Tako su pagani (džahili) u svom vremenu, obilazeći Kabu izgovarali: "Kada praštaš, Bože, oprosti sve. A koji od Tvojih robova nije makar malo pogriješio, pa prošao se?" To znači, malo zaluta u grijeh, a zatim se brzo iz njega isčupa." A riječi Uzvišenog: "...On će oprostiti, jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta", tj. Njegova milost obuhvaća svaku stvar, a Njegov će oprost obuhvatiti svakog onog ko se pokaje, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: "Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, sve grijehe prašta i On je milostiv.'" (39:53)

A riječi Uzvišenog: "On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje." To znači, da vas On obuhvaća Svojim pogledom, dobro zna u kakvom ste položaju, šta činite, šta govorite i ono šta ćete vi reći i uraditi, i to sve od onda kada je stvorio vašeg oca Adema, a.s., od zemlje i od njega proizveo veliko potomstvo poput zrnevlja, a onda vas podijelio na dvije grupe - jedna će u Džennet, a druga u Džehennem. Tako i Uzvišeni kaže: "I otkad ste bili zameci u utrobama majkih vaših", tj. odonda od kada melek zadužen za svakoga počne bilježiti njegovu nafaku, život i djelo, kao i to hoće li biti sretan ili nesretan. A riječi Uzvišenog: "Zato se ne hvališite", tj. ne upućujte pohvale na svoj račun spominjući svoja djela. "On dobro zna onoga koji se grijeha kloni." Kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: "Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti." (4:49)
Ovo je potvrđeno i u hadisu koji navodi Imam Ahmed od Ebu-Bekra koji kaže: /279/ "Hvalio čovjek čovjeka pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Teško tebi! Odrubio si glavu svome drugu.' (ponovivši to više puta) Kada neko od vas treba da pohvali svoga druga, neka kaže: 'Smatram ga takvim, a Allah najbolje zna. Pred Allahom ne hvalim nikoga, ali mislim da je takav i takav, ako to on zna o njemu.'" Ovaj hadis navode: Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn-Madže, a preko Halid el-Huzzaa. Imam Ahmed prenosi od Hemama ibn el-Harisa koji kaže: /280/ "Došao neki čovjek h. Osmanu i počeo ga hvaliti u lice, a onda Mikdad ibn el-Esved baci prašinu govoreći: 'Allahov nam je Poslanik, s.a.v.s., naredio, kad sretnemo nekoga da hvali drugoga - da mu bacimo prašinu u oči.'" Ovo navode i Muslim i Ebu-Davud.

"Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava /33/, i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati /34/. Zar on ima znanje gajba; pa vidi /35/. Zar on nije obaviješten o onom što se nalazi u listovima Musaovim /36/ i Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao /37/ da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi /38/, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi /39/, i da će se trud njegov sigurno iskazati /40/, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti."/41/

 Na ovaj način Uzvišeni kudi svakog onoga koji Mu je nepokoran, a ni zekat ne udjeljuje niti klanja, laže i istinu izbjegava. "...i malo udjeljuje i posve prestane udjeljivati." Ibn-Abbas kaže: "Malo bude pokoran (Allahu) a zatim to porekne." Tako isto smatraju Mudžahid i još drugi. A riječi Uzvišenog: "Zar on ima znanja gajba, pa vidi?", tj. zar onaj koji je prekinuo udjeljivati i činiti dobročinstvo iz straha od neimaštine zna tajne i misli da će nestati ono što mu je u rukama? ^ak i kad se ustegne od dobročinstva - zar on to može tačno vidjeti? Ali, nije to zbog toga. On prekida udjeljivati i činiti dobročinstva zbog toga što je škrtac, tvrdica i strašljivac. Tako se kaže u hadisu: /281/ "Dijeli, Bilale, i ne boj se da će ti Allah umanjiti!" Na jednom mjestu Uzvišeni kaže: "...Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje." (34:39)
A riječi Uzvišenog: "Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim: '...koji je obaveze ispunjavao.'" Znači, izvršavao je sve naredbe, klonio se svih zabrana; objavu je dostavio u potpunosti i zaslužio da bude vođa ljudima kojeg će slijediti u svemu - u govoru, ponašanju i radu. Kaže Uzvišeni Allah: "Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim.'" (16:123) Zatim Uzvišeni određuje i pojašnjava što je bilo u spisima koje su objavljeni Ibrahimu i Musau, pa kaže: "Da ni jedan grješnik tuđe grijehe neće nositi." To znači da svaka osoba koja je sebi nanijela nesreću prihvatajući kufr, ili neku drugu vrstu grijeha - niko joj drugi to neće nositi. Tako na jednom mjestu kaže Uzvišeni: "...ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak." (35:18) A Uzvišeni kaže: "I da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati." To što mu niko neće pomoći nositi teret, isto tako neće dobiti niti išta nagrade - osim onoga što je sam sebi zaradio. Iz ovoga ajeta Šafija je, neka je rahmet na njega i one koji ga slijede, izveo zaključak da učenje Kur’ana umrlim nema sevaba, jer to nisu njihova lična djela, niti zasluge, te zbog toga ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije to preporučivao činiti, a ni svoj ummet podsticati na to, niti ih je na to uputio nekom izrekom niti nečim indirektnim.

To također nije zabilježeno kao praksa nijednog od ashaba. Da je kakav hair, oni bi nas već pretekli u činjenju istoga. Područje ibadeta (djelo kojim se približava Allahu) oslanja se na čvrste argumente, a analogijom se tu ne može postupati, niti kakvim mišljenjima. Što se tiče dove i sadake, to je već nešto do čega se stiglo s jasno propisanim tekstom o tome. Tako se navodi hadis koji bilježi u svome Sahihu Muslim od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /282/ "Kada čovjek umre, prestanu i sva njegova djela, osim troje: od dobrog djeteta koje mu dovu čini, trajne sadake i nauke kojom se drugi koriste." Ustvari, možemo reći da sve troje ovo spada u njegov trud, njegovo zalaganje i djelo. Tako u drugom hadisu stoji: /283/ "Najbolje što čovjek može pojesti, jeste ono što je on lično zaradio, a njegovo dijete je rezultat svega toga." Što se tiče trajne sadake, to je vakuf i tome slično, što je, također, trag njegova truda i zalaganja.

Već je rekao Uzvišeni: "Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili, i djela koja su iza sebe ostavili..." (36:12) Znanje koje se raširi među ljudima i oni se njime koriste, također je rezultat njegova truda i rada. U sahih hadisu navodi se: /284/ "Ko poziva na pravi put ima nagradu koliko i oni koji ga slijede, ali nikako ne umanjujući išta od njihove nagrade." A riječi Uzvišenog: "I da će se njegov trud sigurno iskazati", tj. na Sudnjem danu, o kojem vas obavještava Allah, dž.š., kada će vas nagraditi potpunom nagradom, bilo da je ona dobra ili loša. Pa tako Uzvišeni kaže: "I da će prema njemu najpotpunije nagrađen ili kažnjen biti", tj. najobilnijom nagradom ili kaznom.

"I da će se Gospodaru tvome ponovno vratiti /42/, i da On na smijeh i na plač navodi /43/, i da On usmrćuje i oživljava /44/, i da On par, muško i žensko, stvara /45/, od kapi sjemena kad se izbaci /46/; i da će ih On ponovno oživiti /47/, i da On daje bogatstvo i moć da stječu /48/, i da je On Sirijusa Gospodar /49/, i da je On drevni narod Ad uništio /50/, i Semud, i da nikog nije poštedio /51/, i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio /52/: i prevrnuta naselja On je prevrnuo /53/, i snašlo ih je ono što ih je snašlo /54/, pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?"/55/

Riječi Uzvišenog: "I da će se Gospodaru svome ponovno vratiti", znači, to vraćanje će biti na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: "I da On na smijeh i na plač navodi", tj. omogućuje Svojim robovima da se mogu smijati i plakati, a sve u različitim povodima. "I da On usmrćuje i oživljava", kao što kaže na drugom mjestu: "Onaj koji je dao smrt i život." (67:2) A riječi Uzvišenog: "I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci", kao i riječi: "Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?" (75:36-40)

A riječi Uzvišenog: "I da će ih On ponovo oživiti", tj. kao što je bio u stanju da stvori početak, On je isto tako u mogućnosti ponovo sve proživiti na budućem svijetu, onda kada će se polagati račun. "I da On daje bogatstvo i moć da stječu." Uzvišeni je Gospodar omogućio Svojim robovima da stječu i posjeduju imovinu, te je učinio njihovim vlasništvom i stalnim posjedom i nisu ovisni o njenoj prodaji, što je, svakako, velika blagodat za Njegove robove. "I da je On Sirijusa Gospodar." Eš-Š‘ira, to je svijetla zvijezda, tzv. Merzemu el-dževza', a koju su neki Arapi u vremenu džahilijeta obožavali. "I da je drevni narod Ad uništio." Bio je to narod Huda, a.s., fizički jak narod, ali su se suprotstavili Istini, te ih je Allah, dž.š., uništio. A riječi Uzvišenog: "...i Semud, i da nikog nije poštedio." Uništio ih je tako da od kafira među živima niko nije ostao. "Još prije Nuhov narod", tj. oni od prijašnjih naroda. "...koji je najokrutniji i najobjesniji bio" - bili su čak odbojniji i od onih koji su poslije njih došli. "I prevrnuta naselja On je prevrnuo." Misli se na naselja Luta, a.s., gdje je prevrnuto sve, ono što je bilo gore palo je dolje, a pored svega toga pogođeni su grumenjem od pečenog blata. Stoga i kaže Uzvišeni: فغ"I snašlo ih je ono što ih je snašlo", misli se na kamenje kojim su pogođeni. "...pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti još sumnjaš?", tj. zar pored svega što ti je Allah, dž.š., dao, ti, čovječe, možeš ikako sumnjati?

"Ovo je opomena kao i prijašnje opomene /56/: Smak svijeta se približava /57/, Allah će ga jedini otkriti! /58/ Pa zar se ovom govoru iščuđujete /59/, i smijete se, a ne plačete /60/, gordo dignutih glava?/61/ Bolje padajte licem na tlo pred Allahom i Njega obožavajte!"/62/

"Ovo je opomena", misli se na Muhammeda, s.a.v.s., "kao i prijašnje opomene", tj. poslan je od iste ljudske vrste, kao i prijašnji poslanici, pa je na drugom mjestu rekao: "Reci: 'Ja nisam prvi poslanik.'" (46:9) A riječi Uzvišenog: "Smak svijeta se približava." Veoma je blizu Sudnji dan. "Allah će ga jedini otkriti." Znači, nema onoga ko bi to mogao spriječiti, a ni onoga kome je poznato kada će se to tačno dogoditi. Opomena je ujedno i strogo upozorenje onima koji pri sebi imaju zlih djela, a iz straha da ne padnu u ono čime im se prijeti. Tako Allah na drugom mjestu kaže: "On vas samo prije teške patnje opominje." (34:46) Zatim Uzvišeni kaže mušricima koji odbijaju slušati Kur’an, okrećući se od njega: "Cudite se" da je to Istina. "I smijete se", ismijavajući se i izrugivajući. "A ne plačete", tj. ne postupate onako kao što to čine pravi vjernici. Pa kaže Užvišeni: "I padaju na tlo plačući, i on im uvećava strahopoštovanje." (17:109)

A riječi Uzvišenog: "...gordo dignutih glava", tj. oholo i odbojno postupate. Nakon toga Uzvišeni naređuje Svojim robovima da Mu čine sedždu i ibadet, slijedeći u tome Allahova Poslanika, s.a.v.s., istinski obožavajući samo Jednog Allaha, dž.š. ف"Bolje padajte licem na tlo pred Allahom i Njega obožavajte!" To znači da Mu pokorni budete i ustrajni u uvjerenju da je On Allah, samo Jedan. Buharija navodi hadis od Ibn-Abbasa, koji kaže: /285/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., učinio bi sedždu kad bi učio suru En-Nedžm, a s njim bi to učinili i muslimani, mušrici, džini i ljudi." Ovaj hadis navodi Buharija, dok ga Muslim ne navodi. Imam Ahmed prenosi hadis od Mutaliba ibn Ebi-Veda’a koji je rekao: /285/ "Jedne je prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Meki učio suru En-Nedžm, pa je učinio sedždu. To su učinili i ostali koji su bili s njim, a ja sam podigao glavu odbijajući učiniti sedždu; a tada Mutalib još nije bio prešao na islam. Nakon toga, kada god bi čuo nekoga da uči tu suru, i on bi učinio sedždu sa njim." Ovaj hadis navodi i En-Nesai.

Ovo bi bio kraj sažetog tefsira sure En-Nedžm,a sva hvala pripada samo Allahu, dž.š.

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Kamer

Već je ranije naveden hadis Ebu-Vakida el-Lejsija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru "Kaf" i suru "Ikterebetis-saah" (El-Kamer) na hadžijskim i ramazanskim bajram-namazima. Isto tako, učio bi ih i na većim skupovima iz razloga što ove sure u sebi sadrže obećanje i prijetnju, te ajete o stvaranju i ponovnom proživljavanju. Također, govori o Allahu kao Jedinom Bogu, potvrđuje poslanstva Vjerovjesnika, s.a.v.s., a tu se nalazi i drugih značajnih nakana.

 "Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!/1/, a oni, uvijek kada vide dokaz, okreću se i govore: 'Čarolija neprestana!'"/2/ Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. /3/ I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate /4/ - mudrost savršena - ali opomene ne koriste."/5/

Allah, dž.š., obavještava o blizini Sudnjeg časa, o nastajanju i kraju dunjaluka, kao što kaže Uzvišeni: "Ono što je Allah odredio - dogodit će se; zato to ne požurujte." (16:1) Uzvišeni na još jednom mjestu kaže: "Ljudima se bliži Čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to." (21:1) Imam Ahmed navodi od Sehla ibn Sa‘da, koji kaže: "Čuo sam Allahova Poslanika, koji kaže: /287/ 'Poslan sam, a ja i Sudnji dan smo ovako' - pokazujući svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst." Ovaj se hadis navodi u oba Sahiha. Riječi Uzvišenog: "I Mjesec se raspolutio." Ovo se desilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., a o čemu govore mnogi hadisi s pouzdanim predanjima. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mes’uda da je rekao: "Pet događaja je prošlo: Er-Rum, Ed-Duhan, El-Lizam, El-Batše i El-Kamer." O ovome se slaže sva ulema - da je polovljenje mjeseca istinit događaj u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., te da je to bila jedna od velikih mu’džiza. 

Buharija navodi od Enesa ibn Malika: /288/ "da su Mekelije tražili od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da im pokaže neki dokaz svoga poslanstva, pa im je on pokazao na Mjesec kako se polovi na dva dijela, tako da su mogli vidjeti brdo Hira između polovica." Hadis se nalazi u oba Sahiha. Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki prenosi od Abdullaha ibn Omera tumačenje riječi Uzvišenog: /289/ "Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio", tako što je rekao: "To se zbilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. Tada se raspolovio Mjesec na dva dijela, od kojih je jedan dio bio ispred brda, a drugi s druge strane brda, a onda se Poslanik, s.a.v.s., obratio Allahu, dž.š., riječima: "Moj Allahu, budi mi svjedok." Ovako navode Muslim i Tirmizi u drugim predanjima, a Tirmizi kaže da je hadis hasen-sahih. Imam Ahmed navodi od Ibn-Mes’uda, koji kaže: "Raspolutio se Mjesec u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., na dva dijela, tako da su to mogli vidjeti. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao prisutne da mu priznaju poslanstvo riječima: "Svjedočite!" Ovako navode Buharija i Muslim od Surfjana ibn Ujejneta. 

Bejheki navodi hadis od Ibn-Mes’uda, koji kaže: /290/ "Raspolovio se Mjesec u Meki, od koga su nastale dvije polovice, a kafiri mekanskog plemena Kurejš rekoše: 'Ovo je čarolija kojom vas je opčinio Ibn Ebi-Kabše (tj. Muhammed, a.s.). Sačekajte ove koji su sada na putu, pa ako i oni budu vidjeli ono što ste i vi - onda je Muhammed iskren. A ako ne budu vidjeli ono što i vi - znajte da vas je opčinio time.' Nakon što su pristigli ljudi sa puta, i to sa svih strana, rekoše da su i oni vidjeli kako se Mjesec raspolutio." Ovaj hadis prenosi i Ibn-Džerir od Mugire, uz dodatak: Pa je Uzvišeni Allah objavio: "Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio." A riječi Uzvišenog: "A oni, uvijek kada vide dokaz", tj. kakav dokaz ili argument, "okreću se", tj. ne slijede ga, već bacaju to sebi iza leđa. "I govore: 'Čarolija neprestana'", tj. misle na laž. "I poriču i slijede strasti svoje", tj. poriču istinu koja im je došla, nastavljajući slijediti svoje mišljenje, opravdavajući time svoje neznanje i gluposti koje izlaze iz njihovih mozgova. A riječi Uzvišenog: "A sve je određeno", tj. sigurno će se desiti svakome onako kako je zaradio; dobrom dobro, a lošem loše. "I dolaze im vijesti", tj. priče o događajima prošlih naroda koji su lagali svojim poslanicima, kao i ono što ih je zbog toga zadesilo. "...koje treba da ih odvrate", tj. te vijesti treba da djeluju kao preventiva, da spriječe odlazak u širk. A riječi Uzvišenog: "...mudrost savršena", tj. mudrost je savršena u Uputi onih koje je uputio i ostavljanju u zabludi onih koje je ostavio u zabludi. "...ali, opomene ne koriste." To je isto kao što Uzvišeni na drugom mjestu u Kur’anu kaže: "...ali ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje." (10:101) (Ovim se želi reći da nema nikakva opravdanja za ljude koji će izabrati kufr umjesto vjerovanja, a što je Allahu, dž.š., poznato oduvijek i to im je propisao. Želi se reći da im dokazi i opomene ne koriste, jer su nevjernici.)

"Zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno/6/ oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, /7/ žureći ka glasniku, i nevjernici će govoriti: 'Ovo je težak dan.'"/8/

Uzvišeni kazuje Muhammedu, s.a.v.s., da se okani i ostavi one koji nakon jasnih dokaza (mu’džiza) okreću glavu i misle da je to neprestana čarolija. "...na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno." To nešto će biti strašno nezgodno, a to je mjesto obračuna koji u sebi nosi velike belaje, pa čak i potrese i strahote. "...oborenih će pogleda", tj. bit će pokunjeni. "...iz grobova izlaziti" znači iz mezara. "...kao skakavci rasuti." Znači poput skakavaca, kada se svojom brzinom razlete lebdeći u zraku. Požurit će ka mjestu gdje se polaže račun odazivajući se pozivu za taj skup. Zato kaže Allah: znači žureći "ka glasniku" kome se neće opirati, a neće ni kasniti. "Nevjernici će govoriti: 'Ovo je težak dan.'" Tj. dan užasnih strahota, kada će biti smrknuti i namrgođeni, kao što na drugom mjestu kaže Uzvišeni: "Bit će to naporan dan nevjernicima, neće biti lahak." (74:9,10)

"Lagao je Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali, govoreći: 'Luđak!' - i Nuh je onemogućen bio./9/ I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!' /10/ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, /11/ i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, /12/ a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, /13/ koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio. /14/ I Mi to ostavismo kao pouku - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? /15/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! /16/ A Mi smo Kur'an olakšali za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?"/17/

Riječi Uzvišenog: "Lagao je", prije tvoje pojave, o Muhammede, "Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali", tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima. "govoreći: 'Luđak!', i Nuh je onemogućen bio", tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem. "I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'", tj. ja sam nemoćan, pa Ti pomozi Svoju vjeru. Onda je rekao Uzvišeni: "I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila", tj. mnogo. "...i učinili da iz zemlje izvori provru", tj. na cijeloj Zemlji su se pojavili izvori mnogi. "...i vode su se sastale", tj. vode iz nebesa i iz zemlje. "...kako je određeno bilo." Ta stvar je već bila propisana. "...a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj." To su bile drvene ploče - daske, povezane i prikovane ekserima. Time se misli na skovanu lađu, znači nosili smo ga u lađi. A riječi Uzvišenog: "Koja je plovila pred Našim očima", tj. Mi smo je nadgledali i čuvali. "...nagrada je to bila za onog koji je porican bio." U isto vrijeme ovo znači i kaznu za nevjernike koji su poricali Istinu, a i pobjedu koju je Nuh, a.s., ostvario.

A riječi Uzvišenog: "I Mi to ostavismo kao pouku", (tj. učinili smo da Nuhova lađa bude trajni primjer gradnje - a Allah najbolje zna, jer je to prva lađa, za koju je Allah, dž.š., podučio Nuha, a.s., da je sagradi. Time je ona postala trajnim uzorom za sve sljedeće lađe koje su se gradile, znači tako je građena svaka sljedeća lađa, te plovila vodom onako kako je to odredio Uzvišeni. Isto tako ova lađa predstavlja sjećanje na Nuha, a.s., čime se podučavaju nove generacije onome što je zadesilo Nuhov narod. Neposlušni su bili potopljeni, dok su vjernici sa Allahovim zadovoljstvom bili spašeni od potapanja, time što su se ukrcali u lađu. Isto tako su i riječi Uzvišenog: "Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti." ) Zbog toga i kaže Uzvišeni: "Pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" Ima li ikoga ko bi se opametio i iz ovoga izvukao zaključak? A riječi Uzvišenog: "...i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!", tj. kakvo je bilo Moje kažnjavanje onih koji nisu u Mene vjerovali i u Moje poslanike, i nisu prihvatili ono što je došlo od Mojih opomena, time sam pomagao Svojim poslanicima, a kaznio kafire. "A Mi smo Kur‘an olakšali za pouku." Znači olakšali smo i njegovo učenje i razumijevanje, velika hvala neka je Allahu, dž.š., "...pa ima li ikoga ko bi pouku primio?", tj. ima li toga koga je Kur‘an opametio, nakon što ga je Allah ljudima lahkim i dostupnim učinio? Postoji li onaj koji je zbog toga odbacio od sebe grijehe i postao sljedbenik Allahovih naredbi; kome će se dati Allahova blagodat i zadovoljstvo...?

"Poricao je Ad, pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje! /18/ Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao /19/ i ljude dizao, kao da su palmova stabla iščupana, /20/ i kakve su bile kazne Moje i opomene Moje! /21/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li koga ko bi pouku primio?" /22/

Nakon što Uzvišeni obavještava šta se zbilo sa Hudovim narodom, govori nam kako su i ovi svoga poslanika u laž ugonili. Isto tako šta se desilo sa Nuhovim narodom, kazna je stigla i narod Ad u obliku: "...ledenog vjetra", koji je žestoko bio studen. "Jednog kobnog dana", taj dan je bio koban za njih, "...neprestano puhao", tj. na njih se kobno i rušilački obrušio, jer su se tada spojile dunjalučka i ahiretska kazna. A riječi Uzvišenog: "Dizao je ljude kao da su oni palmova stabla iščupana." Vjetar bi tako zgrabio nekoga od nevjernika, podigao bi ga u zrak tako visoko da se ne bi vidio, a zatim ga naglavačke tresnuo o zemlju, a onda bi mu se glava odvojila od trupa. Zato i kaže Uzvišeni: "...kao da su palmova stabla iščupana, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje? A Mi smo Kur‘an olakšali za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?"

"I Semud u opomene nije vjerovao. /23/ 'Zar da slijedimo jednog od nas!' - govorili su. 'Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. /24/ Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!'"/25/ "Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi! /26/ Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv. /27/ I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!"/28/ "Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je, /29/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje? /30/ Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća. /31/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?"/32/

Ovo je kazivanje o narodu Semud, koji su u laž ugonili svoga poslanika Saliha, a.s. "'Zar da slijedimo jednog od nas!', govorili su. Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi." Smatrali su da će propasti ukoliko se prepuste da ih vodi jedan od njihova roda - Salih, a.s. Zatim se čude što baš njemu da dođe Objava, tako da su ga počeli u laž ugoniti riječima: "Ne, on je lažljivac oholi!" Tako su prekoračivali granice u svojoj laži. A onda kaže Uzvišeni: "Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi!" Ovo im je prijetnja i tvrdo obećanje. A Allah, dž.š., kaže: "Mi ćemo poslati kamilu, da bismo ih iskušali", tj. da bi ih stavili na provjeru, izvedena im je jedna ogromna kamila iz velike i čvrste stijene, baš onako kako su i izazivali.

Ona je bila Allahov dokaz protiv njih, a u isto vrijeme i potvrda poslanstva Saliha, a.s. Zatim kaže Uzvišeni, obraćajući se Svome robu i poslaniku Salihu, a.s.: "Pa pričekaj i budi strpljiv." Tj. sačekaj da vidiš kako će im se to njihovo pitanje razriješiti i budi strpljiv prema njima jer je tvoja krajnja pobjeda i na dunjaluku i na ahiretu. "I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti." Tj. jedan dan će biti za njih, a drugi dan će biti za devu. Tako Allah, dž.š., kaže na drugom mjestu: "Evo, to je kamila", reče on, "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi." (26:155) A riječi Uzvišenog: "Svakom obroku pristupit će onaj čiji je red." Mudžahid kaže: "Kada bi ona bila odsutna, oni bi pristupili pijenju vode; a kada bi ona došla, koristili bi mlijeko." Zatim kaže Uzvišeni: "Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je." Onaj koji je preklao devu zvao se Kadar ibn Salif, a bio je najgori u svom narodu. Zato i kaže Allah, dž.š., na drugom mjestu: "Kad se jedan nesretnik između njih podigao", (91:12) "pripremio se". "...pa je preklao, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje", tj. na koji način su kažnjeni? Kakva je bila Moja kazna svima koji su Me poricali i u laž ugonili Moje poslanike. "Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća", tj. svi su bili kažnjeni, bez izuzetka, niko nije ostao; sasušili su se poput suhog rastinja, sakupljenog na jednom mjestu, kao što se to čini na pustinjskim pašnjacima, kada se sve sasuši, zatim spali i vjetar raznese.

"Narod Lutov poricao je opomene. /33/ Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo, samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo /34/, iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju /35/. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali /36/. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: 'Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!' /37/ A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati /38/. 'Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!' /39/ A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!"/40/

Uzvišeni kazuje o tome kako je Lutov narod ugonio u laž svoga poslanika i kako su činili takve pokvarenosti koje niko prije njih na svijetu nije počinio. Zbog toga su i kažnjeni takvom propašću kakvu drugi narodi nisu doživjeli. Uzvišeni Allah, dž.š., naredio je Džibrilu, a.s., da podigne njihova naselja u nebeske visine, a zatim ih prevrne, gađajući ih kamenjem i tvrdom pečenom glinom. Zato i kaže na ovom mjestu: "Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo", a bilo je to kamenje. "...samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo." Tj. izišli su pred kraj noći i spasili se onoga što je zadesilo njihov narod. Nije im se ništa loše desilo, pa zato i kaže Uzvišeni: "Eto tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Našom." Tj. prije nego što je stigla kazna za njih, bili su opomenuti da će ih ta Allahova žestoka kazna zadesiti. I, umjesto da ga poslušaju, oni su sumnjali i nisu mu vjerovali. "Oni su od njega goste njegove tražili."

 Te noći njemu su došli meleki: Džibril, Mikail i Israfil u liku mladića, vanredne ljepote, a što je bila kušnja od Allaha, dž.š., za taj narod. Lut, a.s., ugosti ih. Međutim, Lutova žena, stara i pokvarena, posla do naroda vijest o gostima koji su došli Lutu, a.s., pa narod pohita prema njegovoj kući. Lut, a.s., zaključa vrata pred njima, dok su oni navaljivali pokušavajući ih razvaliti. Poslanik se odupirao i sprečavao ih da uđu, rekavši: "Ovo su kćeri moje." (11:78), (15:71) Time se želi reći: ženskinje vaše. Ali, kada su toliko navalili da uđu, izišao je Džibril, a.s., i udario ih po očima krajem svoga krila, tako da su zaslijepljeni bili. Vratili su se nazad osjećajući se poraženim. Zaprijetili su Lutu, a.s., da će se vidjeti u zoru. Uzvišeni je rekao: "A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati." Tj. neće imati nikakiva izlaza. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje. A Mi smo Kur‘an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?"

"I faraonovoj porodici opomene dolaziše /41/, ali oni porekoše sve znakove Naše, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni /42/. Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?" /43/ Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" /44/ Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!" /45/ Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči." /46/

Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava šta se zbilo s Faraonom i njegovim narodom. Kao poslanik im je došao Musa, a.s., sa svojim bratom Harunom, a.s., donoseći im radosne vijesti, a i prijetnju. Allah, dž.š., pojačao je poslanike davši im mnogo mu’džiza, ali su ih Faraon i njegovi sljedbenici poricali. Zbog toga su bili kažnjeni onako kako kažnjava Silni i Moćni, tako da ni traga od njih nije ostalo. Zatim kaže Uzvišeni: "Da li su nevjernici vaši...", te riječi su upućene mušricima Meke. "...imalo jači od njih?" Ovdje se misli na one koji su spomenuti ranije i uništeni iz razloga što su u laž ugonili svoje poslanike i nisu vjerovali u Objave koje su dobijali. "Ili u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?" Tj. da li imate kakvu garanciju da vas neće stići kazna i opomena. Nakon toga Uzvišeni govori: "Zar oni da govore: 'Mi smo skup nepobjedivi!'" Tj. svako od njih mislio je da im niko ne može nauditi. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati", tj. bit će poraženi i uništeni. Buharija navodi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., /291/ rekao kad je bio u šatoru za vrijeme Bitke na Bedru: "Obraćam Ti se i molim za Tvoje obećanje i obavezu. Allahu moj, ako budeš htio, nećeš biti poslije današnjeg dana obožavan na Zemlji." Tada ga Ebu-Bekr uze za ruke i reče: "Smiri se, o Allahov Poslaniče, već si dosta tražio od svoga Gospodara." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izišao, obučen u pancir, i rekao: "Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati! Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči." Ovako navode Buharija i En-Nesai na više mjesta.

"Grješnici će sigurno stradati i u ognju biti /47/ na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: 'Iskusite vatru džehenemsku!' /48/ Mi doista sve s određenjem stvaramo /49/, i naređenje Naše samo je jedna riječ - sve bude u tren oka /50/. A Mi smo već vama slične uništili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! /51/ I sve što su uradili u listovima je /52/, i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno /53/. Oni koji su se Allaha bojali bit će u dženetskim baščama i pored rijeka /54/ na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga." /55/

Uzvišeni nas obavještava kako će grješnici, koji su zapali u zabludu umjesto svjetla, dobiti kaznu u ognju, a sve zbog toga što su stalno sumnjičavi bili i suprotstavljali se u mišljenjima. Ovakvim se smatra svaki onaj koji se može upisati kao kafir, te onaj koji izmišlja u vjeri, kao i ostali koji se udaljuju od Pravog puta. Zatim kaže Uzvišeni: "Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim", tj. zbog toga što su se bavili ludorijama, sumnjičenjem i protivljenjem, pripast će im samo Džehennem, pa pošto bijahu u zabludi - odvući će se na licima, tako da neće ni znati kud idu. Bit će im rečeno: "Iskusite vatru džehenemsku!" A riječi Uzvišenog: "Mi sve s određenjem stvaramo" jesu kao i riječi Uzvišenog: "Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg, Koji sve stvara i čini skladnim i Koji sve određuje i upućuje." (87:1-3)

Tj. Allah, dž.š., odredio je sudbinu i ukazao stvorenjima pravi put do nje. Ovaj časni ajet koristi većina islamske uleme kao dokaz i potvrdu da je Uzvišeni Allah, dž.š., predodredio Svojim stvorenjima budućnost, tako da Mu je svaka stvar poznata prije nego je i postala, prije nego je i zapisana. Isto tako, ovaj i slični ajeti i hadisi koriste se i kao odgovor sekti kaderija, koji su se pojavili u posljednjem periodu ashaba. Sada bismo naveli jedan dio hadisa koji se tematski vežu za ovaj ajeti-karim. Prenosi Ahmed od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /292/ "Došli su mušrici iz plemena Kurejš kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i sa njim raspravljali o kaderu, pa bi objavljeno: "Na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: 'Iskusite vatru džehenemsku!' Mi sve s određenjem stvaramo." Ovako navode još i Muslim, Tirmizi i Ibn-Madže. A Ibn-Hatim navodi od Zurarea, a ovaj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., /293/ da je učio ovaj ajet: "'Iskusite vatru džehenemsku!' Mi sve s određenjem stvaramo", pa rekao: "Ovo je objavljeno ljudima moga ummeta koji će se pojaviti u ahiri-zemanu (pred Sudnji dan), a koji će poricati Allahovo određenje." A Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /294/ "Svaki narod ima svoje medžusije, a medžusije moga ummeta oni su koji budu govorili da nema kadera. Pa, ako se razbole, nemojte ih obilaziti; a ako umru, nemojte im ići na sahranu." 

A u sahih hadisu stoji: /295/ "Traži pomoć od Allaha i nemoj posustati - pa, ako te zadesi nešto loše, reci: 'Allah je tako odredio i On čini ono što On hoće', a nemoj reći: 'Da sam uradio drugačije, bilo bi onako', jer ono 'da sam' otvara prostor za šejtansko djelovanje." Potvrđeno je i u Muslimovu Sahihu, koji navodi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /296/ "Doista je Allah odredio sudbinu stvorenjima prije stvaranja nebesa i Zemlje na pedeset hiljada godina", a Ibn-Vehb dodaje: "A Njegov prijesto je bio na vodi." Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže da je on hasen, sahih i garib. Imam Ahmed navodi da Ubadeta ibn Velida ibn Ubadeta da mu je pričao njegov otac: /279/ "Ušao sam kod Ubadeta, a on je bio bolestan, očekujući skoru smrt, pa sam mu rekao: '[ta mi savjetuješ da bih mogao uraditi?' 'Sjedi kraj mene', odgovorio je, a kad sam sjeo, reče: 'Sinak moj, još ti nisi okusio šta je prava vjera niti dostigao suštinu spoznaje Allaha tako da bi vjerovao u Allahovo određenje, pa bilo ono dobro ili loše. Rekao sam: 'Babuka moj, kako da znam šta je od određenog dobro, a šta je loše?' On odgovori: 'Znaj da ono što te je zadesilo nisi mogao izbjeći, niti ćeš moći izbjeći ono šta će te zadesiti. Jer, sinko moj, čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: 'Zaista, prvo što je Allah, dž.š., stvorio bilo je pero, a zatim mu je rečeno: 'Piši!', i tog trenutka je zapisano sve šta će biti do Sudnjeg dana.' 'O sinak moj, ako umreš, a da nemaš ovakvo vjerovanje, ušao bi u Džehennem.'"

A riječi Uzvišenog: "I naređenje Naše samo je jedna riječ, sve bude u tren oka." Ovim se daje na znanje da će se ostvariti Allahova volja kod Njegovih stvorenja, kao što govori i o sprovedbi Allahove odredbe među njima. "I naređenje Naše samo je jedna riječ." Znači da nema uopće potrebe da se određuju sekunde, jer se izvršavanje naredbe izvršava trenutno, bez ikakvog kašnjenja, koliko i treptaj oka. Divno li je rekao jedan pjesnik: "Da se nešto desi kada Allah hoće, samo riječ: 'Budi' - dovoljno je Njemu reći." A riječi Uzvišenog: "A Mi smo već vama slične uništili", tj. one koji su vam prethodili, a u laž su ugonili poslanike. "Pa, ima li ikoga ko bi pouku primio?!" Ima li iko koga je opametilo ono što se zbilo takvima i ono što je za takve bilo određeno od kazne? "I sve što smo uradili u listovima je", tj. u knjigama je koje se nalaze kod meleka, a.s. "I sve, i malo i veliko" od vaših djela, "U retke je stavljeno", tj. zabilježeno je u listovima i sve sabrano. Imam Ahmed navodi hadis koji prenosi h. Aiša da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /298/ "O Aiša, čuvaj se sitnih grijeha, jer ima neko ko je od Allaha, dž.š., i za njih zadužen da ih piše." Ovaj hadis navode i En-Nesai i Ibn-Madže. 

A riječi Uzvišenog: "Oni koji su se Allaha bojali bit će u dženetskim baščama i pored rijeka", tj. njima će se desiti suprotno od onoga što su zaradili oni koji su zalutali i tvrdoglavi bili, koji su odvučeni na svojim licima u džehenemsku vatru. A riječi Uzvišenog: "Na mjestu u kome će biti zadovoljni", tj. u kući Allahovog gostoprimstva i zadovoljstva. "...kod Vladara Svemoćnoga", tj. kod Uzvišenog Vladara, Stvoritelja, Moćnog da vam pruži sve što tražite i želite. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Omera da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pravedni će biti kod Allaha na minberima od svjetlosti, sa desne strane Milostivog, obje su Njegove ruke desne (jemin), a to su oni koji su bili pravedni u presudama u svojim porodicama i sa onima kojima su upravljali." Ovaj hadis prenose još i Muslim i En-Nesai.

Završetak skraćenog tefsira sure El-Kamer, uz veliku zahvalu Allahu, dž.š.

Tefsir Ibn Kesir - Sura Er-Rahman

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi hadis od Džabira koji kaže: /299/ Izišao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred svoje ashabe i proučio suru Er-Rahman od početka do kraja, a oni su šutjeli, pa im reče: "Učio sam ovu suru džinima u njihovoj noći, pa su bolje reagirali od vas. Kad god bih proučio: '...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?' - oni bi rekli: 'Gospodaru, ni u jednu od Tvojih blagodati ne sumnjamo, niti poričemo, neka Ti je velika hvala.'"Ovaj hadis je garib. Ibn-Džerir prenosi od Abdullaha ibn Omera /300/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru 'Er-Rahman', ili je neko drugi učio pred njim pa je rekao: "Šta li je to, pa sam čuo džine kako bolje odgovaraju svome Gospodaru od vas?!" "A kako to, o Allahov Poslaniče?", upitaše oni. On reče: "Nikad nisam proučio riječi Uzvišenog: 'pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?', a da džini nisu rekli: 'Ne, Gospodaru naš, ni jednu blagodat mi ne poričemo.'" Ovaj hadis navodi i hafiz El-Bezzar od Amra ibn Malika, zatim kaže da ne zna da iko drugi prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., osim na ovaj način i sa ovim prenosiocima.

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

"Svemilosni /1/ poučava Kur'anu, /2/ stvara čovjeka,/3/ uči ga izgovoru. /4/ Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove, /5/ i trava i drveće se pokorava, /6/ a nebo je digao. I postavio je ravnotežu i pravdu, /7/ da ne prelazite granice u mjerenju, /8/ i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! /9/ A Zemlju je za stvorenja razastro, /10/ na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama, /11/ i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća, /12/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!" /13/

Uzvišeni Allah, dž.š., govori o Svojim blagodatima i milosti prema Svojim stvorenjima, te kako je poslao Kur‘an i omogućio njegovo učenje napamet i da ga razumije onaj kome se Allah, dž.š., smiluje. Kaže Uzvišeni: "Svemilosni poučava Kur‘anu, stvara čovjeka, uči ga izgovoru." Kaže Hasan da se misli na tečan govor, a to je, ustvari, pravilno učenje. To se postiže tako što je Allah, dž.š., olakšao stvorenjima govor kao i izlazak glasova iz ishodišta: iz grla, jezika i usana - shodno vrsti i ishodištu glasa. A riječi Uzvišenog: - "Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove." Tj. Sunce i Mjesec plove (kreću se) jedno za drugim, po tačno utvrđenom i fiksiranom proračunu u kojem nema proturiječja niti nedostatka. Kao što su i riječi Uzvišenog: "On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg." (6: "I trava i drveće se pokorava." Alija ibn Talha bilježi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "To je ono što izraste iz zemlje", znači sitno rastinje. Isto tako smatraju i Seid ibn Džubejr, Es-Suddi i Sufjan es-Sevri, a ovo mišljenje odabire i Ibn-Džerir, r.a. A riječi Uzvišenog: "...a nebo je digao i postavio je ravnotežu i pravdu", znači da je uspostavio pravdu, pravedni red, kao što Uzvišeni kaže i na drugom mjestu: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali..." (57:25)

A ovdje kaže ovako: "...da ne prelazite granice u mjerenju", tj. stvorio je nebesa i Zemlju, uistinu i s pravdom. Zbog toga i kaže dalje: "...i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte", tj. ne smanjujte težinu, ne varajte na vagi, nego vagajte po istini i pravdi, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: "Napunite mjeru kad mjerite. (17:35, 26:186) A riječi Uzvišenog: "A Zemlju je za stvorenja razastrao", tj. kao što je podigao nebesa isto tako je razastro Zemlju i učvrstio je živim bićima na njoj. "Na njoj ima voća", tj. raznih vrsta, boje, ukusa i mirisa. "I palmi s plodovima u čaškama." Riječ Ibn-Džurejdž od Ibn-Abbasa objašnjava da je to mjesto u kom je smješten plod voćke. Tako smatraju i mnogi drugi mufesiri. To je, ustvari, ono kada se palmin plod razvije u buket, zatim se raširi u petljice, pa postane zelena kisela datula, a onda sazrijeva dok ne dozrije i dobije krajnji, konačni oblik. "I žita sa lišćem i miomirisno cvjeće." Ovdje se misli na slamu, tj. one žitarice koje imaju klas. A "rejhan" je vrsta lista smotanog oko svoje petljice. A riječi Uzvišenog: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?" Tj. zar utonuli u blagodat, o ljudi, o džini, to poričete? Ovako kažu Mudžahid i još drugi, oslanjajući se na tok riječi koje su prethodile, a govorile su o blagodatima. Zar možete sumnjati u nešto što se nikako ne može poreći?! Reći ćemo kako su odgovorili na to džini vjernici: "Ne, Allahu naš, ništa od Tvojih blagodati mi ne poričemo, neka Ti je velika hvala."

"On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, /14/ a džine od plamena vatre - /15/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /16/ Gospodara dva istoka i dva zapada - /17/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /18/ Pustio je dva mora da se dodiruju,/19/ između njih je pregrada i ona se ne miješaju - /20/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /21/ Iz njih se vadi biser i merdžan - /22/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /23/ Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu - /24/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" /25/

Uzvišeni podsjeća Svoja stvorenja da je čovjeka stvorio od sasušene ilovače, kao što je kakva grnčarija, te da je džine stvorio od plamena vatre, tj.od čiste vatre bez dima. To je rekao i Ibn-Abbas i drugi. Imam Ahmed navodi od Aiše, koja kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /301/ "Meleki su stvoreni od svjetlosti; džini su stvoreni od plamena vatre, a Adem je stvoren onako kako vam je već opisano." Prenosi ga i Muslim. A riječi Uzvišenog: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" - već su objašnjene. "Gospodara dva istoka i dva zapada." Ovdje se misli, kad se kaže dva istoka da su to ljetni i zimski izlaz Sunca, a isto tako i dva zapada, kada Sunce zalazi ljeti i kad zalazi zimi. Znajući da je u ovim različitim pojavama učinio blagodat i korist ljudima i džinima, Uzvišeni postavlja pitanje: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" 

A riječi Uzvišenog: "Pustio je dva mora da se dodiruju." Ibn-Abbas tumači kao: "poslao je dva mora" "da se dodiruju." Ibn-Zejd kaže: "Spriječeno im je da se miješaju, jer je Allah postavio pregradu između njih koja je nepremostiva.  "Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. Slatke su riječne vode koje protječu pored ljudi. O tome smo već govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (25:53) A riječi Uzvišenog: "Između njih je pregrada i oni se ne miješaju", tj. napravio je od njih pregradu od zemlje da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena. A riječi Uzvišenog: "Iz njih se vadi biser i merdžan." Ovdje se kaže "iz njih", što je zajednička zamjenica, ali ako bi bilo da je samo u jednom, pa i to bi bilo dovoljno, da se kaže “iz njih”, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili...?" (6:130) Zna se da su poslanici bili samo ljudi, a ne od džina, ali je ispravno da se ovako kaže, bez ograničenja. Što se tiče bisera, on je već poznat, a za merdžan kažu da je to sitno biserje, dok opet drugi smatraju da je to vrsta dragog kamenja crvene boje, a ima ih koji još za to kažu da su to crvene perle. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "Kada počne padati kiša iz nebesa, sadefi (biseri) u moru otvore svoja usta, a neke kapi uđu u te otvore, a to su ti dragulji." Prenosioci su pouzdani, a ovo prenosi Ibn Ebi-Hatim. Upotreba ovih dragulja postala je blagodat za ljude, jer im je to Allah darovao, pa kaže Uzvišeni: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?"
A riječi Uzvišenog: "Njegove su i lađe", tj. brodovi koji plove "po moru." Mudžahid kaže da se pod tim misli na one lađe čija su jedra otvorena i podignuta, "koja se kao brda visoko uzdižu." Ovdje se misli na pune lađe, natovarene robom, pa izgledaju kao brda velika, i tako prevoze od mjesta do mjesta, u čemu je korist za ljude. Zato i kaže Uzvišeni: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?" Ibn Ebi-Hatim kaže da je Umre ibn Suvejd rekao: Bio sam sa Alijom ibn Ebi-Talibom, r.a., na obali Furata kada je došla jedna lađa sa jedrima raširenim, pa je h. Alija pružio svoje ruke i rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu.' Tako mi Onoga Koji ju je odredio da plovi po moru, nisam ubio Osmana, niti sam zagovarao da ga ko ubije."

"Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je, /26/ a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito, /27/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /28/ Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim, /29/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!? /30/

Uzvišeni daje do znanja da će sve živo na Zemlji pomrijeti, kao i na nebesima, osim onoga što Allah, dž.š., bude želio, i neće ostati niko osim Njegovo Plemenito Lice. Jer, On je Uzvišeni Gospodar, Sveti, koji je vječno Živi i nikad ne umire. Katade kaže: "Obavijestio nas je o onome što je stvorio, zatim nas obavještava da će sve to proći i nestati." U jednoj Poslanikovoj dovi kaže se: /302/ "O Živi, Postojani, o Stvaraoče nebesa i Zemlje, o Veličanstveni i Plemeniti - nema boga osim Tebe, Tvojom milošću tražimo pomoć, učini da budemo bolji i ne prepuštaj nas samima sebi ni jednog trenutka, niti bilo kome od Tvojih stvorenja." Eš-Š’abi kaže: "Kada učiš: 'Sve što je na njoj (Zemlji) prolazno je' - nemoj zastajati dok ne proučiš: '...a ostaje Lice Tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.'" On zavređuje da bude Veličan i da prema Njemu ne griješimo, da Ga slušamo i da Mu se ne protivimo. Allah nam, dž.š., govori o jednakosti za sve stanovnike Zemlje, a ta je jednakost smrt i njihov odlazak na drugi svijet. Tada će Veličanstveni donijeti pravednu presudu za svakoga.

Zato i kaže Uzvišeni: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" A riječi Uzvišenog: "Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim." Ovdje se govori o tome da je On sam Sebi dovoljan, da Mu ništa ne treba, a da su stvorenja u stalnoj potrebi za Njim. A riječi Uzvišenog: "Svakog časa On se zanima nečim", Ibn Ebi-Hatim navodi od Ebu -Derdaa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /303/ "Uzvišeni Allah kaže: 'Svakog časa On se zanima nečim', kaže, to je da On oprašta grijehe, olakšava tegobe, podiže jedne, a spušta druge ljude."

"Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinovi, /31/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /32/ O družine džinova i ljudi, ako možete preko granice nebesa i Zemlje prodrijeti, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! /33/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /34/ Na vas će se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati, i vi se nećete moći odbraniti, /35/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"/36/

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa o riječima Uzvišenog: "Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džinovi", da je to prijetnja Uzvišenog Allaha upućena ljudima i džinima. Za Allaha ne postoji zamaranje nekim poslom, pa ni to polaganje računa. Buharija kaže: znači "Mi ćemo vas ispitivati, a neće ga nijedna stvar omesti od druge." A u govoru Arapa poznato je da kažu: "Zauzet sam poslom oko tebe", a to ne predstavlja nikakav rad; "Pozabavit ću se tobom"; a nema ništa što ga sprečava, kao što kažu: "Uhvatit ću te kada se najmanje nadaš." "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" A riječi Uzvišenog: "O družine džinova i ljudi, ako možete preko granica nebesa i Zemlje prodrijeti, prodrite, moći ćete jedino uz veliku moć!" Tj. nećete moći pobjeći od Allahove odredbe i snage, jer vas On sve obuhvata. Nećete biti u stanju izbjeći polaganje računa, niti izvršenje suđenja, jer gdje god mislite da biste mogli otići, varate se, bit ćete okruženi melekima koji će paziti na vas.
Tako Uzvišeni kaže na drugom mjestu: "Tog dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?' Nikuda! Utočišta nema. Toga dana bit će Gospodaru tvome prepušten." (75:10-12) Ili kao što kaže: "Njih će potištenost pokrivati, niko ih od Allaha neće zaštititi." (10:27) Kaže Uzvišeni: "Na vas će se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati i vi se nećete moći odbraniti." Tj. ako biste pokušali pobjeći od Dana sudnjega, vratili bi vas meleki i čuvari Džehennema na način kako je navedeno u ajetu. Zato i kaže: "Nećete se moći odbraniti; pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"

"A kad se nebo razdvoji i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje, /37/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /38/ Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće biti pitani, /39/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!, /40/ a grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kose i za noge ščepani biti, /41/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /42/ "Evo, ovo je Džehennem, koji su grješnici poricali!" /43/ i između vatre i ključale vode oni će kružiti, /44/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" /45/

 Uzvišeni kaže: "A kad se nebo razdvoji..." Misli se na Dan suđenja, na što i ukazuje ovaj ajet, kao i još neki sličnog sadržaja, kao što je: "I nebo će se razdvojiti - tada će labavo biti." (69:16) A riječi Uzvišenog: "...i postane ružičaste boje kao rastopljeno ulje", tj. bit će obojeno, poput boja pomoću kojih se farba, ponekad u crveno, nekada žuto, zeleno, plavo, a to će sve biti zbog težine i straha na Dan velikog suda. A riječi Uzvišenog: "Tog Dana ljudi i džinovi za grijehe svoje neće biti pitani", tj. kada već budu ispitani za sva svoja djela: "Zašto ste uradili to i to?" - poslije toga će začepiti njihova usta, a ruke i noge će govoriti o onome što su počinili. Pa, kada se naredi da ih odvuku u Džehennem - od tog momenta nema više pitanja za grijehe, već predstoji samo da ih sprovedu i bace u vatru. Tako dalje Uzvišeni kaže: "...a grješnici će se po biljezima svojim poznati", tj. bit će prepoznatljivi po svojim vanjskim znakovima, po crnilu svojih lica. A već je poznato kakvi će vjernici biti, prepoznatljivi po blistavosti i bjelini svojih lica, što su tragovi uzimanja abdesta. A riječi Uzvišenog: "...pa će za kose i za noge ščepani biti", tj. čuvari Džehennema (zebanije) kafirima će vezati njihove kose za noge preko leđa, a zatim ih bacati u Džehennem do čijeg će dna padati godinama.

A riječi Uzvišenog: "Evo, ovo je Džehennem, koji su grješnici poricali", tj. ovo je ona vatra za koju ste govorili da je nema i da ne postoji. Eto vam sada da se dobro uvjerite i da osjetite njezin plamen. Tako će im biti rečeno prijetećim i ponižavajućim tonom. A riječi Uzvišenog: "...i između vatre i ključale vode oni će kružiti", tj. bit će kažnjavani jedanput vatrom, pa onda odvedeni da piju ključalu vodu koja će biti poput rastopljenog mjeda od čega će se crijeva i unutrica trgati. A Riječi Uzvišenog:, tj. vrelo do najvišeg stepena zagrijanosti, kao što su riječi Uzvišenog: "...sa vrela uzavrelog piti", (88:5) tj. od žestoke vreline neće moći izdržati. Pa, kao što je teško kažnjavanje grješnika, bit će zato bogobojazni nagrađeni iz obilja Allahove blagodati, milosti, pravde i pažnje prema njima. Sve je ovo opomena za njih i ovim se žele odvratiti od onoga u šta su zapali, kao što je širk, griješenje i tome slično. A poslije takvih riječi slijedi pitanje: "...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"

"A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja, /46/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /47/ puna stabala granatih, /48/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /49/ u kojima će biti dva izvora koja će teći -/50/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /51/ u njima će od svakog voća po dvije vrste biti, /52/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"/53/

 Riječi Uzvišenog: "A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva privoja." Ovaj ajet spada u uopćene ajete, kako kažu Ibn-Abbas i drugi. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao", misli se na stajanje na Sudnjem danu. "...I dušu od prohtjeva uzdržao." (79:40) Na njega dunjaluk nije puno uticao, znajući da je ahiret vječan i bolji. Stoga on obavlja svoje dužnosti, a kloni se Allahovih zabrana, a kao takav dobiva od Gospodara svoga dva Dženneta (bašče). Tako Buharija, r.a., navodi od Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /304/ "Imaju dvije dženetske bašče u kojima će posuđe i sve drugo biti od srebra i dvije bašče u kojima će posuđe i sve drugo biti od zlata. Između tih dženetlija i gledanja svoga Gospodara bit će samo ogrtač Allahove Preuzvišenosti na Njegovom licu u Džennetu Adna." Ovaj hadis navode svi poznati muhaddisi, osim Ebu-Davuda. 

Ibn-Džerir navodi od Ebu-Derda'a: /305/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana učio ovaj ajet: "A onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja", pa sam upitao: "Pa iako bi počinio blud ili ukrao"? Poslanik opet prouči: "...a onome ko se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom pripast će dva perivoja", a ja sam opet upitao: "Pa, iako bi počinio blud ili ukrao"?, a Poslanik će opet: "...a onome ko se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja." Ja sam ponovno upitao: "Pa iako bi počinio blud ili ukrao?" Tada Poslanik reče: "Pa makar se to i ne svidjelo Ebu-Derda'u." Od Ebu-Derda'a prenosi se i mevkuf hadis o ovome gdje kaže: "Zaista, onaj ko se boji Allaha neće ni činiti zinaluk, niti krasti." Pošto je ovaj ajet uopćen - odnosi se i na ljude i na džine, jedan je od najčvršćih dokaza da će i džini vjernici i bogobojazni ući u Džennet. Time Uzvišeni Allah daruje obje vrste stvorenja, pa kaže: "A onome ko se bude bojao stajanja pred Gospodarom svojim pripast će dva perivoja, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Zatim opisuje kako izgledaju ta dva Dženneta, pa kaže Uzvišeni: "...puna stabala razgranatih", tj. sa lijepim i predivnim granama punim najboljeg i najzrelijeg voća. "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!"

Muhammed ibn Ishak prenosi od Esme, kćerke Ebu - Bekrove, koja kaže: /306/ ^ula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je spomenuo Sidretul-Muntehaa i rekao: "Jahač putuje u hladu grana dženetskih stotinu godina", ili je rekao: "U hladu grana dženetskog drveća mogu odmarati stotinu jahača, u njemu su zlatne postelje, a plodovi su spušteni nadohvat ruku." Ovaj hadis navodi i Tirmizi. A riječi Uzvišenog: "...u kojima će biti dva izvora koja će teći." Teći će tako što će napajati to drveće i grane, a koje će davati raznobojne plodove. "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Zatim kaže Uzvišeni: "U njima će od svakog voća po dvije vrste biti." Tj. bit će svih vrsta voća, onog koje znate i onog boljeg, koje ne znate. To je ono voće koje oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti je ikada čovjeku na um palo. "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Ibn-Abbas kaže: "Nema na dunjaluku u odnosu na ahiret ništa osim imena stvari." Ibn-Abbas hoće reći da je velika i ogromna razlika između ovoga svijeta i ahireta u ljepoti.

"Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja na dohvat ruke će stajati, /54/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /55/ U njima će biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo, /56/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /57/ kao da su one dragulj i merdžan, /58/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /59/ Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! /60/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" /61/

Uzvišeni kaže: "...naslonjeni" "na posteljama čije će postave od kadife biti", tj. bit će napravljene od svile i ukrašene zlatom. Ovdje se ukazuje na ljepotu vanjštine tako što se spominje unutrašnjost (postava). Od Ibn-Mes’uda prenosi se da je rekao: "Ovakva je unutrašnjost (postava), a šta biste rekli da vidite spoljašnost?" "A plodovi u oba perivoja nadohvat ruke će stajati", tj. bit će toliko blizu plodovi dženetski da će se moći dohvatiti u kakvom god se položaju nalazili, kao što kaže Uzvišeni: "...čiji će plodovi nadohvat ruke biti." (69:23) Neće biti ništa što će praviti smetnju da se plod ubere, a njegove grane će opuštene biti. "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Nakon što su već spomenute postelje i njihova ljepota, dalje se navodi: "...u njima će biti", tj. u posteljama "...one koje preda se gledaju." Ovdje se misli na žene koje neće gledati osim u svoje muževe i ništa im neće biti ljepše od muževa. Ovako tumači Ibn-Abbas i drugi, i navodi da će neke od njih reći svome mužu: "Tako mi Allaha, ne vidim u Džennetu ništa ljepše od tebe, niti mi je išta draže od tebe.

Hvala Allahu, Koji mi te dade i učini me tvojom." A riječi Uzvišenog: "...one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo", tj. one će biti čiste, učinjene da budu određene dobi i koje niko nije ni taknuo prije njihovih muževa, bilo ljudi ili džina. I ovo je, također, jedan od dokaza ulaska u Džennet džina - vjernika. Zatim kaže Uzvišeni opisujući ih drugima: "...kao da su one dragulj i merdžan." Mudžahid, Hasan i neki drugi kažu da su one slične draguljima po svojoj blistavosti, a merdžanima po svojoj bjelini. Za merdžan oni kažu da je to ovdje biser. A Abdullah ibn Mes’ud kaže: "Žene će u Džennetu biti toliko blistave da će im se moći vidjeti noge i ispod sedamdeset haljina od svile, bit će toliko prozirne da će im se kosti moći vidjeti." Zbog toga su i riječi Uzvišenog: "...kao da su one dragulj i merdžan." A što se tiče "jakuta", to je kamen kroz koji kad bi provukao konac, a potom ga protrljao, vidio bi ga. Ovako navodi Ibn Ebi-Hatim kao merfu hadis i Tirmizi kao mevkuf, pa kaže da je to ispravnije. 

Muslim navodi od Muhammeda ibn Sirina, koji kaže: /307/ Bilo da se ponosite ili da se opametite: "Šta mislite hoće li u Džennetu biti više muškaraca ili žena?" Na to je Ebu - Hurejre rekao: "A zar nije Ebu-Kasim kazao: 'Prva skupina ljudi koja uđe u Džennet bit će svijetla poput punog mjeseca i blistave zvijezde u noći. Svaki muškarac će dobiti po dvije žene i moći će vidjeti kroz tijelo njihovih nogu kosti, a u Džennetu neće biti neženja.'" Ovaj se hadis nalazi u oba Sahiha koje prenose Hemmam ibn Munebbih i Ebu-Zur’a od Ebu-Hurejrea, r.a. A riječi Uzvišenog: "Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!" Tj. za onoga ko učini dobro djelo samo se na ahiretu može nadati dobru. El-Begavi prenosi od Enesa ibn Malika koji kaže: /308/ "Učio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro" , i upitao: "Da li znate šta je rekao vaš Gospodar?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." Zatim Poslanik reče: Kaže: "Pošto je u onome što je spomenuo Allah velika blagodat kojoj nije adekvatno nikakvo djelo,već je ona samo dobrota i milost od Allaha, dž.š., On poslije svega kaže: 'pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!'"

"Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja, /62/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" /63/ modrozelena, /64/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /65/ sa izvorima koji kuljaju, u svakom? /66/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /67/ U njima će biti voća i palmi i šipaka, /68/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /69/ U njima će biti ljepotica naravi divnih, /70/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /71/ Hurija u šatorima skrivenih, /72/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /73/ - koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo, /74/ pa, koju blagodat gospodara svoga poričete?! /75/ Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim, /76/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!/77/ Neka je Uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!" /78/

Riječi Uzvišenog: "Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja." Ova druga dva perivoja spominju se nakon ona dva ranije spomenuta, a koji su, po kur‘anskom tekstu, bolji po položaju, stepenu i ljepoti. Već je prije naveden hadis o dva Dženneta u kojima je posuđe i sve otalo od zlata, kao i dva Dženneta u kojima je posuđe i sve ostalo od srebra. Prvi Dženneti su za one koji su u najbližoj blizini Allaha, dž.š., a druga dva su za ashabul-jemin. Time je ukazana nešto veća čast za one prve u odnosu na druge, a i prema ovima iz prvih Dženneta bit će ukazana i veća pažnja. Zatim je rekao Uzvišeni: "...puna stabla granatih", a ovdje kaže: "...modrozelena", tj. bit će toliko tamna zbog prejako zelene boje i natopljenosti bojom. Ranije je rekao: "...u kojima će biti dva izvora koja će teći", a ovdje kaže Uzvišeni: "...koji kuljaju", tj. šikljaju, a glagol jači je od u ovom značenju. Tada je Uzvišeni rekao: "...u njima će od svakog voća po dvije vrste biti", a ovdje kaže: "U njima će biti voća i palmi i šipaka." Nema sumnje da je prvo spominjanje uopćenije u vrstama voća, u odnosu na ove druge koje se navodi kao potvrda.

Zatim kaže Uzvišeni: "U njima će biti (one) dobrih (ćudi), lijepe." Kaže Katade da se pod riječju misli na mnoga i lijepa dobra u Džennetu. Drugi, a koji su u većini, smatraju da se ova riječ odnosi na dobre žene, lijepog ahlaka i izgleda - navode se ove riječi i kao merfu-hadis od Ummi Seleme. U drugom hadisu koji ćemo navesti u suri El-Vaki'a, inšaallahu teala, hurije će pjevati: "Mi smo divne ljepotice, stvorene za plemenite muževe." Zbog toga neki uče: sa tešdidom slova j. "...lijepe, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Zatim kaže Uzvišeni: "...hurija u šatorima skrivenih", a ranije je rekao: "...u njima će biti one koje preda se gledaju." Nema sumnje da su one koje same obaraju svoj pogled bolje od onih kojima se tako naredi, iako će sve zanosne biti. A za riječi Uzvišenog: "...u šatorima", Buharija navodi od Abdullaha ibn Kajsa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /309/ "Doista u Džennetu ima šator od šupljeg bisera, prečnika 60 milja, a u svakom uglu šatora bit će njegovi stanovnici, neće vidjeti jedne druge, obilazit će ih vjernici." I Muslim navodi sa istim ovakvim sadržajem. A Ibn-Abbas kaže: "...hurija u šatorima skrivenih", da su ti šatori od biserja. A riječi Uzvišenog: "...koje prije njih ni čovjek ni džin nije dodirnuo." Već je ranije naveden primjer, s tim da je prethodni opis bio opširniji, riječima Uzvišenog: "kao da su one dragulj i merdžan, pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!" Riječi Uzvišenog: "Oni će biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ćilimima čarobnim i prekrasnim."

Uzglavlja na krevetima će biti u obliku okačenih prstenova, dok neki kažu da će to biti jastuci. Seid ibn Džubejr kaže da se tu misli na dženetske vrtove. A riječi Uzvišenog: "...čarobni i prekrasni ćilimi", tj. dženetlijama će se prostirati raznobojna divna prostirka po kojoj će oni hodati. Halil ibn Ahmed kaže da se riječ u arapskom jeziku odnosi na sve što je najvrednije,bilo da se radi o ljudima ili nečem drugom, odatle i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., o h. Omeru: /310/ "Nisam vidio nikoga ko bi nadmašio njegovu genijalnost." Dodaje se tu još i opis dženetlija koji će biti u prva dva Dženneta, čime se još više ukazuje na njihov položaj. Već smo čuli kako je Uzvišeni rekao: "Naslonjeni na posteljama čije će postave od kadife biti." Odlike stanovnika prva dva perivoja bolje su od ovih drugih jer u prvom slučaju Allah, dž.š., kaže: "Naslonjeni na postelju čije će postave od kadife biti." Tako On opisuje unutrašnjost (postavu), a ne spominje spoljašnost čime se najprije hvali unutrašnjost. A upotpunjavajući sav taj sretni završetak, Uzvišeni već ranije daje opis: "Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti drugo do dobro?!" Ovakvo dobro na najvišem je stupnju i ono je najljepši završetak čovjeka. Svim ovim iskazane su mnogobrojne prednosti prva dva Dženneta u odnosu na druga dva. Molimo Plemenitog i Dobrog Allaha da nas učini stanovnicima prva dva perivoja. Zatim Uzvišeni kaže: "Neka je uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog!" Ovim se želi reći da je samo On dostojan da se uzdiže, te da Mu se ne opiremo, da Ga smatramo Najplemenitijim, da Mu se robuje i zahvaljuje, a ne da budemo od onih koji se ne zahvaljuju, da se On stalno spominje i da Ga nikad ne zaboravimo.

Imam Ahmed navodi od Rebi'a ibn Amira, koji kaže: /311/ ^uo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Izgovarajte često riječi: 'Ja zeldže-lali vel-ikram.'" I Nesai navodi ovaj hadis od Abdullaha el-Mubareka. Riječ znači: nešto često obavljati, činiti, obavezati se, a u Muslimovom Sahihu i u četiri zbirke Sunena od Abdullaha ibn Harisa, a ovaj od h. Aiše, navodi se da je rekla: /312/ "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., predao selam, ne bi ustao", znači poslije namaza, sve dok ne bi izgovorio: "Allahu moj, Ti si spasitelj i od Tebe je spas, neka si Uzvišen, Veličanstveni i Plemeniti."

Ovo je kraj sažetog tefsira sure Er-Rahman, uz mnogu zahvalu Allahu, dž.š.