Sunday, 19 January 2014

NADNARAVNOST KUR'ANA JE SVEVREMENA

Dr. Abdul-Medžid ez-Zindani u emisiji televizije El-Džezira

U okviru emisije «Šerijat i život», gost katarske televizije El-Džezira bio je šejh Abdul Medžid ez-Zindani, dekan univerziteta «El-Iman» u Jemenu i osnivač Komiteta za nadnaravnost Kur'ana i sunneta pri Rabiti.

Kur'an je vječna mu'džiza naše vjere i našeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, čija se ideja i filozofija nadnaravnosti zasniva na izazovu čovječanstvu, što je dokaz postojanja Allaha, dž.š, i dokaz izbora Muhammeda, s.a.v.s, za poslanika cijelome čovječanstvu. Da bi Muhammed, s.a.v.s, bio posljednji poslanik, morao je imati objavu koja će biti vječna i valjana za sva vremena i okolnosti. Zbog toga, većina muslimana smatra da kur'anske mu'džize neće nestati. Svaka nova generacija otkriva nove segmente kur'anske nadnaravnosti, koje nisu prije bile poznate. Drago mi je da za sugovornika imam jednog od najpoznatijih istraživača te oblasti u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća, šejha Abdul Medžida ez-Zindanija, rektor univerziteta "El-Iman" u Jemenu i osnivač komiteta za naučnu nadnaravnost Kur'ana i sunneta pri svjetskoj islamskoj oragnizaciji "Rabita" u Mekki.

Možete li nam, na početku našeg razgovora, pojasniti šta se podrazumijeva pod sintagmom "Nadnaravnost Kur'ana"?

Ez-Zindani: Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na našeg prvaka i poslanika Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodici i ashabe. Allah, dž.š, stvorio je čovjeka i, kao što nam je poznato, prije stotinu godina na Zemlji nisu bili oni koji su danas na njoj. Za stotinu godina niko od nas neće biti među živima. Dakle, mi se nalazimo između dva razdoblja koja su nam nepoznata, između prošlosti i budućnosti. Ko nas je stvorio? Zašto postojimo? Zašto umiremo? Šta se traži od nas? Šta je to što Ga zadovoljava, pa da to i radimo, a šta Ga ljuti, pa da to izbjegavamo? Ovo su vrlo bitna pitanja koja opsjedaju razum svakog čovjeka. Allah, dž.š, dao je uputu čovjeku. Stvorio mu je organe kojima spoznaje: sluh, vid, srce. Niko drugi ne može podariti čovjeku te organe. Bez njih čovjek ne bi ništa znao. Tako mu je Allah, dž.š, podario mogućnost usvajanja znanja. Potom mu je poslao Poslanika, koji će ga podučiti tim činjenicama i uputiti na ispravan put. Međutim, Poslanik će se suočiti sa utjerivanjem u laž, kao što su time iskušani svi drugi poslanici. Allah, dž.š, je to znao, pa je svoje poslanike učvrstio Svojom snagom. Ta snaga se ogleda u nadnaravnosti, koja je u arapskom jeziku poznata pod izrazom mu'džiza, a u Kur'anu se označava sa više izraza u značenju dokaza, kao što Allah, dž.š, kaže: "Mi smo poslanike Naše s jasnim dokazima slali." Allah, dž.š, je učinio da svaki od tih dokaza bude odgovarajući za narod kojem su pokazivani, kako bi bili što upečatljiviji u dokazivanju istinitosti poslanikovog poziva. Musa, a.s, bio je poslanik narodu u kojem je sihr bio jako raširen, pa mu je Allah, dž.š, podario mu'džizu upravo iz te oblasti, na što su oni rekli:"I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti." Dakle, oni su pokušali da odgovore Musau, a.s, na ono s čim je on došao. Narod Isaa, a.s, bio je poznat po medicini, pa je Isa, a.s, imao mu'džize iz te oblasti. Oni su znali da to čovjek nije u stanju uraditi sam od sebe, kao što je oživljavanje mrtvih, liječenje slijepog od rođenja, liječenje gubavog. Muhamed, s.a.v.s, poslanik je svim ljudima do Kijametskoga dana, pa su i njegove mu'džize različite i trajne, kako bi se ljudi stalno mogli uvjeravati u istinitost njegova poziva. U našem vremenu aktuelne su stvari koje nazivamo naučna nadnaravnost Kur'ana i sunneta. To su otkrića do kojih je došla savremena nauka istraživanjem, služeći se vrlo preciznim instrumentima, uz pomoć velikog broja naučnika. Kada se istraživanje objedini i svaka sitnica dospije na svoje mjesto, formulišemo novo otkriće, i onda uvidimo da je Kur'an, još prije hiljadu i četiri stotine godina spomenuo to što smo mi otkrili. To je najveći dokaz ljudima da je Kur'an od Allaha, dž.š, a ne od čovjeka koji je živio prije četrnaest vijekova, kada nije bilo sprava i preciznih instrumenata za naučna istraživanja.

Voditelj: Šta ukoliko dođe do promjene onoga što nam je poznato kao naučna činjenica? Ukoliko nauka svojim razvojem u budućnosti dokaže suprotno onome što danas tvrdi?

Ez-Zindani: Mnogi orijentalisti i laicisti postavljaju takva pitanja. Kažu da danas govorimo o činjenicama koje nalazimo u Kur'anu i koje su mu'džiza, a sutra će se, možda, dokazati drugačije. Međutim, Ku'ran postavlja mjerilo za činjenicu, a to je očevidnost, kao što se kaže u Kur'anu: "Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina." Jednom prilikom mi je jedan ateista postavio isto pitanje, s ciljem da kod slušalaca proizvede određenu sumnju u moj govor, pa sam ga upitao: "Da li je naučna činjenica da ti imaš nos?" "Da"- odgovorio je. Pa sam mu odgovorio da se ja ne bojim da će se razvojem nauke ustvrditi da on nije imao nosa! Dakle, kada činjenica postane očigledna, onda nije moguće da se naučnim razvojem utvrdi nešto suprotno tome. Zbog toga je Allah, dž.š, postavio uslov da bi nešto bilo činjenica, a to je očevidnost.

Voditelj: Šta ukoliko se ustanovi i očevidnost? Kao u primjeru sihirbaza za vrijeme Musaa, a.s, kada su bacili svoje čarolije, i Musa, a.s, je vidio da se kreće, iako je to bio samo privid?
Ez-Zindani: Mi ne govorimo o sihru i prividu! Mi govorimo o očevidnim činjenicama do kojih dospijeva istraživač koristeći se svojim vidom, ili uređajima koji mu pomaži da njegov vid bude pecizniji, poput teleskopa, mikroskopa itd. Dakle, ovdje se ne radi o sihru, nego o stvarnoj istini koja je ustanovljena postupkom u koji nema ni najmanje sumnje.

Voditelj: Da počnemo sa primjerima kur'anske nadnaravnosti. Maloprije ste spomenuli jedan ajet, koji govori o dokazima u prostranstvima. Koji su to dokazi nadnaravnosti u prostranstvima?

Ez-Zindani: Da počnemo sa morima i njihovim tminama. To su mjesta u koja je bilo nemoguće da dospije i jedan čovjek za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s, jer tijelo ne podnosi dubinu od trideset metara zbog velikog pritiska vode. Na toj dubini rastvara se kisik u krvi čovjeka i više nama mogućnosti da kontroliše svoje tijelo. Ako je za čovjeka nemoguće da dospije na dubinu od trideset metara, onda je teško i zamisliti šta bi se s njim dogodilo na dubinama od sto, ili dvjesto metara. Kur'an nam počinje svoje kazivanje o dubinama od dvjesto i više metara. Dakle, za života Muhammeda, s.a.v.s, Kur'an nam kazuje o tim stvarima, uz napomenu da se Muhammed, s.a.v.s, nikada nije ukrcao u lađu, niti plovio morem. Kur'an nas obavještava o tminama koje se nalaze u morskim dubinama, a koje nisu bile poznate, niti njihovi razlozi, sve dok detaljno nisu ispitane moske dubine. Utvrđeno je da je na dubinama od tri stotine metara jaka tama koja se pojačava s povećanjem dubine, tako da podmornice koje silaze na tu dubinu moraju biti opremljene uređajima za osvjetljavanje. Sve životinje koje žive u takvim sredinama potpuno su slijepe, ili ispod očiju imaju posebne organe koji im pomažu u kontroli prostora oko njih. Allah, dž.š, poredi zabludu u kojoj živi nevjernik sa tminama morskim, pa kaže: "Ili su kao tmine nad dubokim morem" Zašto se kaže "dubokim morem"? Dakle, nije bilo koje more, nego "duboko more" iznad kojeg su posebni slojevi, prekrivači, upravo kako se kaže u nastavku ajeta: "koje prekrivaju talasi sve jedni nad drugima". Talasi u značenju prekrivači. Dakle, imamo more sa prekrivačem. Iz ovih riječi saznajemo da imamo dubinski sloj mora i površinski, a ajet se nastavlja riječima: "iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi." Pitao sam nekoliko učenjaka koji se bave istraživanjem mora o razlozima tmina u morskim dubinama, pa su mi rekli da za tmine postoje dva osnovna razloga. Prvi je dubina. Sunčeva svijetlost se sastoji od sedam boja, koje se različito probijaju kroz vodu. Tako se crvena boja probija samo do dvadeset metara dubine. Ukoliko bi se ronilac na toj dubini posjekao i potekla mu krv, ona bi mu izgledala crna, ne crvena. Zbog toga što crvena boja ne postoji na toj dubini i to je prostor tame za crvenu boju. Na dubini od trideset metara gubi se narandžasta boja, zatim žuta na dubini od pedeset metara, zatim zelena na dubini od sto metara i sve tako dok se ne izgube sve boje iz spektra boja sunčeve svjetlosti. Posljednja boja koja se gubi u dubinama mora je plava, i zbog toga nam more izgleda plavo. To se događa nakon dvjesto metara, kada nastupa potpuna tama u kojoj se ništa ne vidi. Drugi razlog jesu tmine morskih slojeva koje prekrivaju dubinsko more, a koje opet nisu bile poznate prije 1933. god. Znači, tek prije sedamdesetak godina su otkrivene, nakon što su se počele proizvoditi podmornice. Dakle, imamo dubinski sloj mora, zatim površinski sloj i imamo oblake. To su sve prepreke za prolaz sunčeve svjetlosti. Poznato je da se svjetlost smanjuje ako su oblaci iznad tla. Površinski sloj vode nije ravan, pa zbog svoje zakrivljenosti on odbija veliku količinu sunčeve svjetlosti, poput ogledala. To ćemo primijetiti kada stanemo na obali mora i posmatramo valove koji odbijaju sunčevu svjetlost poput ogledala. Zbog toga vrlo mala količina svjetlosti prolazi u more, što uzrokuje veliku promjenu u temperaturi. Znači, prepreke za svjetlost postoje a razlog tome je njihova dubina i njihov redoslijed. Pogledajmo kako to Kur'an opisuje: "Ili kao tmine u dubini mora" Kur'an tmine pripisuje dubini mora i nastavlja: "koje prekrivaju talasi sve jedan nad drugim." Onda spominje dva puta tmine i to nakon spomena prepreka, kao da nam kaže: ovim tminama su razlog dubine i prepreke. Riječ "tmine" koju Ku'ran koristi označava množinu od tri do deset. Dakle imamo deset tmina, od kojih se sedam odnosi na boje i tri na prepreke. Sljedeća stvar je da Kur'an koristi glalgol, kada objašnjava da se prst pred okom ne vidi, što mufesiri različito tumače. Jedni kažu da to znači da se on može vidjeti, ali sa velikim teškoćama, dok drugi kažu da taj glagol znači da se nikako ne može vidjeti. Oba tumačenja uklapaju se u ono što smo rekli o težini posmatranja u određenim slojevima u kojima nestaju boje, a ako se pokuša posmatrati u dubini, onda se ništa neće moći vidjeti. Dakle, oba značenja su ispravna, s obzirom na dubinu na kojoj se posmatra. Sa ovim dubinama Allah, dž.š, poredi zabludu kafira, kojem nije jasno zašto je stvoren, ko ga je stvorio i zašto umire.

Voditelj: Da se malo podignemo iznad mora, u visine oblaka. Meni je poznato da ste se vi bavili fenomenom oblaka, pa šta nam možete reći o tome?

Ez-Zindani: Skoro dvije godine na Univerzitetu kralj Abdul-Aziz, u čijem sklopu je opservatorij, proučavali smo oblake. Otkrili smo da postoji više vrsta oblaka, od kojih samo tri proizvode kišu. Kada pogledamo kur'anski tekst, vidjet ćemo da on spominje tačno tri vrste oblaka iz kojih pada kiša, i jako precizno ih opisuje. Sve vrste oblaka se međusobno jako puno razlikuju. Od tri vrste oblaka koji se spominju u Kur'anu su i "nagomilani", tj oblaci koji su u velikim gomilama. Allah, dž.š, opisujući ovu vrstu kaže. "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila." Ovim tekstom opisuje se stvaranje oblaka. Allah, dž.š, ih razgoni, formirajući male oblačke, a zatim ih usmjerava na jedno mjesto, gdje se formiraju velike gomile, u kojima se formiraju kapljice kiše koje padaju na zemlju. U nastavku ajeta kaže se: "Pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi,- bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Upravo tako se formiraju oblaci! Dakle, prvo se razgone, onda formiraju manji, pa onda se gomilaju u velike skupine. Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (nakon), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi česticu "fe" (pa), koja označava puvezanost radnji, bez vremenskog razdoblja među njima. Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?! Također se kaže da iz takvih oblaka spušta grad, što pojašnjava situaciju. Grad se ne može formirati, osim u oblacima koji imaju izgled gomile veličine brda. Dakle, oblaci moraju biti višeslojni, a temperatura njihovog donjeg dijela mora biti različita od temperature njihovih vrhova. Samo u takvim okolnostima formira se grad. U nastavku ajeta kaže se da "On grad spušta na koga hoće, a koga hoće poštedi". Ovo je zaista zapanjujuće! Učenjaci sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi "pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi". Dakle, led se bio uputio prema određenom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje učenjaci mogu normalno pratiti. U nastavku ajeta spominje se munja? Kako da razumijemo njen spomen, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad?! Upravo je u tome odgovor. Na jednom međunarodnom kongresu prvi put je rečeno da munja nastaje od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka. Sve to što smo rekli veliki su dokazi kur'anske nadnaravnosti. Govorili smo o morskim dubinama, do kojih je bilo nemoguće dospjeti u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s, zatim smo spomenuli procese koji se odvijaju u oblacima. Kako je Muhamed, s.a.v.s, znao za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?! To su jasni dokazi da je Kur'an govor Allaha, dž.š, koji u svojoj knjizi kaže:"Allah svjedoči da ti je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče;- a dovoljan je Allah kao svjedok."

Voditelj: Da pokušamo odgovoriti na pitanja naših gledalaca. Muhammed ez-Zehrani iz Saudije pita o razlogu izučavanja ove tematike?

Ez-Zindani: Kao što smo spomenuli u uvodu emisije, mi živimo između dvije nepoznanice. Nameću nam se pitanja o našem postanku i njegovom razlogu. Poslanik dolazi da nas uputi na pravi put. Šta nam je dokaz da je on došao sa istinom?! Za odgovor na to pitanje pobrinuo se Allah, dž.š, koji je podario Muhammedu, s.a.v.s, mu'džize, koje su nama dokaz istinosti njegovih riječi. Dao mu je Objavu u kojoj su sadržane mnoge mu'džize, za sve ljude koji će živjeti na Zemlji do Sudnjega dana. Ukoliko nam dođe neki nevjernik i pita nas za dokaz da je Kur'an Allahovo, dž.š, djelo, šta da mu odgovorimo?! Da mu kažemo: Idi uči arapski jezik, kako bi mogao razumjeti kur'ansku rječitost!? Ili, da mu kažemo da smo mi ubijeđeni da je Kur'an Allahova, dž.š, riječ i da nam ne trebaju dokazi. To bi, možda, vrijedilo za nas, ali on traži dokaz koji će ga uvjeriti u istinitost Kur'ana. Živimo u vremenu izuzetno brzog naučnog razvoja i istraživanja našeg okruženja, gdje se susrećemo sa dokazima koje Allah, dž.š, spominje u Kur'anu i objašnjava razlog njihovog spomena: "Dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina". Ovdje je sadržan odgovor na pitanje gledaoca. Allah, dž.š, je objelodanio ove ajete kako bi bili dokaz da je Kur'an istina i da pomoću njih vjernik učvrsti svoje vjerovanje, a da protiv navjernika neoboriv dokaz budu. Također, u prilog ovom ide i činjenica da je razlog nevjerovanja u Evropi i Americi velika kontradiktornost između vjerskih tekstova i nauke, zbog velike iskrivljenosti vjerskih tekstova kroz historiju.

Gledalac Abdul-Aziz el-Abid iz Saudije: Zamolio bih vašeg gosta da mi pojasni misteriju crnih rupa u kosmosu. Čitao sam da posjeduju ogromnu snagu privlačnosti, koja može progutati i čitave zvijezde. Možete li mi dati dodatne informacije o njima?

Ez-Zindani: Bavio sam se izučavanjem fenomena crnih rupa. Ono što je zadnje otkriveno je da se ne radi o crnim rupama, nego da je to jedna crna mreža, koja se sastoji od velikih linija, ili pojasa koji su izuzetno veliki i snažni, koji svojom silom gravitacije čuvaju kosmos, odnosno nebesa. Razgovarao sam sa jednim naučnikom koji se bavi proučavanje tih fenomena, pa mi je rekao da je to jedna vrsta užeta uvezanog u mrežu koje čuva nebeski svod. Rekao sam mu da je to tumačenje u uskoj vezi sa riječima Uzvišenog: "Tako Mi neba prepunog zvjezdanih pojaseva." Pojasevi su ogromna užad koja čine jednu svemirsku mrežu koja ima zadatak da učvrsti nebesku masu, a Allah, dž.š, najbolje zna.

Gledalac Abud Salim el-Džabiri iz Emirata: Zamolio bih šejha da nam kaže o slučaju prelaska na islam jednog velikog učenjaka, nakon što je prisustvovao predavanju koje je šejh održao na nekom međunarodnom kongresu?

Ez-Zindani: Nekoliko puta se desilo da ljudi pređu na islam nakon naših predavanja na temu nadnaravnosti Kur'ana. Najupečatljiviji događaj desio se u Rijadu na međunarodnom kongresu ljekara, kojem je prisustvovalo preko dvije hiljade i petsto ljekara. Nakon izlaganja naše teme, pred goste je izišao dr. Tagata Tagasung, dekan medicinskog fakulteta na Tajlandu, koji je javno, pred svima iskazao svoj prelazak na islam. Sličan događaj desio se na kongresu u Moskvi, kada je pred goste izašao jedan ljekar iz Rusije i rekao: "Mi smo ovdje četiri dana i stalno uočavamo mu'džize. Neprestano slušamo dokaze da je Muhammed, s.a.v.s, Allahov poslanik. Zbog toga želim da pred vama, sa ovog mjesta izjavim svoj prelazak na islam. Obznanjujem i svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s, Njegov rob i poslanik!" Zatim je ponovio šehadet još tri puta.

Gledalac Imad el-Feredž iz Saudije: Zamolio bih cijenjenog gosta da nam nešto kaže o mu'džizama brojeva u Kur'anu.

Ez-Zindani: Naš gledalac vjerovatno misli na novi oblik kur'anske nadnaravnosti koja je otkrivena u našem vremenu. Neki učenjaci tvrde da se radi o novoj vrsti kur'anske mu'džize. Kažu da je 21. stoljeće stoljeće kompjutera i brojki, pa su zadivljeni otkrićem velikih tajni koje Kur'an skriva u sebi. To je istina i ja lično smatram da će budućnost biti u svjetlu brojčane nadnaravnosti Kur'ana. Spomenut ću jedan primjer koji nam daje informacije iz naučne i brojčane nadnaravnosti Kur'ana. Allah, dž.š, kaže:"A gvožđe smo spustili u kojem je velika snaga i koje ljudima koristi." Kada sam pročitao ove riječi, nije mi bilo jasno zašto Allah kaže da je spustio željezo?! Zašto nije rekao stvorili smo željezo, umjesto spustili? Nisam mogao naći odgovor na to pitanje, sve dok se nisam sreo sa prof. Amstrongom iz Amerike, koji radi u Nassi, pa sam mu postavio to pitanje. Odgovorio mi je da je nemoguće da željezo bude stvoreno na Zemlji. Ono je moralo biti stvoreno na nebu, pa onda spušteno na Zemlju. Upitao sam ga za razlog, pa mi je rekao da su proučavanjem atoma željeza utvrdili da je za njegovo formiranje potrebna energija veća od čitavog sunčevog sistema četiri puta! Ako posmatramo taj ajet s aspekta brojčane vrijednosti, vidjet ćemo velike podudarnosti. Učenjaci tvrde da su izmjerili specifičnu težinu atomskog jezgra željeza. Pet je različitih težina od kojih je srednja 57. Ako uzmemo bilo koji mushaf i pogledamo u brojeve sura, vidjet ćemo da je broj sure El-Hadid u Kur'anu 57. Zatim, kažu da je atomski broj željeza 26. Ako pogledamo broj ajeta u u suri El-Hadid koji govori o željezu, vidjet ćemo da je to 26. ajet, ukoliko uzmemo da je Bismilla prvi ajet sure. Neki kažu da su to slučajnosti, međutim, takvih primjera imao jako puno da bi bili slučajni.

Gledalac Rami el-Kilavi iz Emirata: Želio bih da pitam vašeg gosta, da li je Muhammed, s.a.v.s, znao za nadnaravna svojstva Kur'ana? Ako je znao, zašto nas nije obavijestio o tome? Ako nije znao, onda je upitno koliko je ispravno tumačiti Kur'an na takav način?

Ez-Zindani: Allahu ekber! Čitavo vrijeme govorimo kako nam Kur'an spominje svoje mu'džize, a mi sada kažemo kako Muhammed, s.a.v.s, nije znao šta piše u Kur'anu! Allah, dž.š, kaže da će nam pokazati svoje ajete u nebeskim prostranstvima i u nama samima, kako bi dokazao da je Kur'an istina. Nakon toga će doći neki koji će poreći određene kur'anske tvrdnje, jer ih neće razumjeti. O tome nas Kur'an obavještava, pa kako da sada kažemo da Muhammed. s.a.v.s, nije znao za to?! Dakle, Allah, dž.š, je obajavio Kur'an kao dokaz ljudima, i Muhammed, s.a.v.s, je dobro znao za nadnaravna svojstva Kur'ana. Ebu Hurejre, r.a, je jednom prilikom rekao: "Govorio sam vam o jednoj stvari, a ja znam još jednu. Kada bih vam je rekao, pocijepali biste svoje jedinstvo." Dakle, Muhammed. s.a.v.s, ga je podučio stvarima koje nisu svi mogli razumjeti, jer nisu bili na stepenu razumijevanja tih stvari, pa ih je poznavao samo mali broj ljudi, oni koji su ih mogli pravilno razumjeti. Da su ih svi znali, podjelili bi se.

Voditelj: Jedan gledalac, putem intereneta, proslijedio je pitanje u kojem traži pojašnjenje o "sedam zemalja." Šta se podrazumijeva pod tim?

Ez-Zindani: U hadisu koji bilježi Buhari kaže se: "Onaj ko zulum nanese koliko jedan pedalj, bit će kažnjen sa sedam zemalja." Dakle, ako neko nasilu oduzme od tuđeg posjeda koliko jedan pedalj, na Sudnjem danu će biti kažnjen sa sedam zemalja. Ovdje se podrazumijeva da su sedam zemalja postavljene jedna ispod druge, dakle sedam spratova zemaljskih. Naučna istraživanja Zemljine kore nam potvrđuju da se Zemlja sastoji od sedam slojeva, a Allah, dž.š, najbolje zna.

Voditelj: Sljedeće pitanje odnosi se na dva istoka i dva zapada koji se spominju u Kur'anu. Šta se podrazumijeva pod tim?

Ez-Zindani: To je poznato i u tefsirima se može naći adekvatno tumačenje tog ajeta. Sunce svoj izlazak svaki dan mijenja, tako se zimi njegova putanja smanjuje sve dok ne dođe na krajnju tačku sa koje se počinje varaćati. Povećanjem putanje, produžava se i dan. To se dešava svakodnevno. Tako imamo dvije krajnje tačke na kojima Sunce izlazi, jedna je ljeti a druga zimi i to su dva istoka na kojima Sunce izlazi, pa se u Kur'anu kaže da je Allah, dž.š, Gospodar dva istoka i dva zapada. Također, Sunce svaki dan povećava svoju putanju, i tako izlazi na drugom mjestu, pa Allah, dž.š, kaže da je On Gospodar dva istoka.

Voditelj: Jedan gledalac pita da li je naučno potvrđeno da se Mjesec raspolovio na dvije polovice, kao što se spominje u hadisima?

Ez-Zindani: Ima jedan čovjek u Britaniji po imenu Davud Musa Pikok, predsjednik je Islamske stranke Britanije. On kaže da je razlog njegovog prelaska na islam, dijalog između nekoliko islamskih učenjaka iz Britanije i američkih naučnika, koji su gostovali u jednoj emisiji na britanskoj televiziji. Kaže da su islamski učenjaci prigovorili Amerikancima da su uzalud utrošili milijarde dolara za izlazak na Mjesec, odakle su donijeli neko kamenje koje nema nikakvu stvarnu vrijednost. Na to su Amerikanci odgovorili da oni nisu išli samo zbog kamenja, nego su otkrili još neke stvari. Jedna od njih je da se Mjesec raspolovio na dvije polovine, koje su se ponovo spojile u jedan komad. Dokaz za to su planinski vijenci koji se, nakon spajanja, nisu upotpunosti uklopili u mjesta na kojima su bili spojeni. Ta pojava je lahko uočljiva, što nam daje sigurne podatke da se to desilo u historiji. Dakle, kada su se dvije polovice ponovo sastavile, nisu potpuno ulegle u svoje ležište, pa se da primijetiti da se neko brdo pomjerilo i da više nije na mjestu na kojem je bilo prije rascjepljenja. Dakle, to je naučna potvrda onog što je zabilježeno u hadisima i zapisano u Kur'anu: "Bliži se čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: čarolija neprestana."

Voditelj: Jedan naš gledalac postavlja pitanje o prepreci između dva mora koja se dodiruju a ne mješaju, kako se kaže u Kur'anu. Šta nam možete reći o tome?

Ez-Zindani: To je ajet iz sure Er-Rahman u kojem Allah, dž.š, kaže: "Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i ona se ne miješaju." Poznato je u nauci da postoji određena granica između dva mora koja im ne da da se miješaju. Takva granica postoji između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. Također je ova granica primjetna između dva mora u istom okeanu. Ona se dobro da primijetiti i na satelitskim snimcima. Njen zadatak je da spriječi miješanje vode iz dva mora, da na taj načina ne bi izgubila osobine koje su svojstvene samo za njih. To je kada se radi o dodirivanju dva mora. Međutim, kada se rijeka ulijeva u more, onda se to opisuje dodatnim opisom. Allah, dž.š, kaže: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." Dakle, kod dodirivanja dva mora postoji samo prepreka, ali u slučaju dodirivanju slane i pitke vode, postoji pored prepreke i još jedna brana, koja je jedan međuprostor. Bavio sam se istraživanjem te pojave zajedno s kolegama koji eksperti za život u moru. Zaključili smo da se prilikom ulijevanja slatke vode u slanu nastaje jedan prostor koji se naziva "prostor ulijevanja". Njega okružuje pomenuta prepreka, a Kur'an ga opisuje izrazom "hidžrem-mahdžura", što u arapskom jeziku označava mjesto u kojem su zatvorena pokretljiva bića, kojima je zabranjen izlazak. Dakle, ovim dodatakom u kur'anskome tekstu, želi se ukazati na posebnu sredinu u koju su zatvorene određene životinje. Prilikom ispitivanja tog prostora utvrđeno je da on nije slan kao more, niti je sladak kao rijeka, pa zbog toga u njemu žive ribe koje ne žive ni u moru niti u rijeci. One su tu zatvorene i ako bi slučajno izašle iz tog prostora u more ili rijeku, odmah bi uginule. Također, isto se desi ribama koje iz mora uđu u ovaj "prostor ulijevanja", ili ako ribe iz rijeke dospiju u taj prostor. Znači, to je jedan prostor za živa bića koja žive u njemu, i koja ne mogu živjeti ako ga napuste. Zbog tog Allah, dž.š, dodatno objašnjava miješanje riječne vode s morskom. Neka Mu je hvala i slava!

Voditelj: Prije samog kraja emisije, da Vas pitamo o posljednjem naučnom otkriću koje spada u nadnaravnost Kur'ana?

Ez-Zindani: Riječ je o otkriću za koje je zaslužan dr. Osman Džilani sa univerziteta Sana'a u Jemenu. On je istraživao značenja hadisa Muhammeda, s.a.v.s, u kojem se kaže: "Tijelo sina Ademovog će se raspasti, osim repnjače. Od nje je stvoren i s njom se formira." Repnjača je zadnji pršljen u kičmi čovjeka. Vršena su ispitivanja na repnim pršljenovima životinja i otkriveno je da ćelije tog pršljena ne umiru. Oni su smrvili taj pršljen i vidjeli da su ćelije ostale žive. Zatim su ga smrvljenog kuhali u vreloj vodi, na temperaturi na kojoj umiru ćelije i uvidjeli da su ćelije i dalje ostale žive! Pa zar to nije u značenju hadisa koji smo spomenuli?! Nakon tog došlo se do otkrića u vezi s formiranjem zametka u utrobi majke. Naučnici su utvrdili da je prvo što se formira od zametka čovjekaova u utrobi majke baš taj pršljen. To se sve dogodi četrnaesti dan od začeća. Zatim se on izdužuje, poput tanke niti, a iz nje se formira ostatak kičme, a iz koje se formiraju ostali dijelovi tijela. Zatim se nastavlja formiranje čovjeka, nakon čega dolazi rođenje, život, smrt, pa raspadanje tijela, sve dok se ono ne svede na taj pršljen. Dakle, on je jedna vrsta banke podataka o čovjeku, iz koje će se formirati čovjek prilikom proživljenja na Sudnjem danu. Kako će se desiti proživljenje, nakon što su ti dijelovi tijela razbacani i izgubljeni u dubinama Zemlje? Allah, dž.š, kaže: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje." Tereti Zemlje su upravo ovi pršljenovi. Dakle, potres će izbaciti iz Zemlje sve te koščice na površinu, nakon čega će Allah, dž.š, spustiti kišu koja će oploditi te pršljenove i iz njih će se formirati tijela ljudi. U komentaru Tahawijine akide kaže se da će ta kiša biti u obliku sperme, koja će potaći reprodukciju ćelija u pršljenovima i tako ponovo formirati tijelo čovjeka. Nakon toga će se dozvoliti dušama izlazak i svaka će se vratiti u tijelo u kojem je bila prije smrti. Tada će ljudi čekati svoje suđenje pred Allahom Uzvišenim.

Voditelj: Jedan gledalac, putem interneta, Vas pita o različitosti u tvrdnjama nauke i Kur'ana. Nauka tvrdi da se sperma čovjeka formira u jajnicima, a Kur'an, da ona izlazi iz kičme. Šta možete kazati o tome?

Ez-Zindani: O tome je bilo govora na jednom kongresu u Kairu, koji je održan na temu nadnaravnosti Kur'ana. Rečeno je da se zamjenica, u ovom ajetu, odnosi na čovjeka, a ne na spermu. Allah, dž.š, kaže: "Neka čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je, (čovjek) od tekućine koja se izbaci. Koji, (čovjek) između kičme i grudi izlazi. Zaista je on, (čovjek) za svoj povratak sposoban." Dakle, zamjenica koja se upotrebljava u ajetu odnosi se na čovjeka a ne na spermu, jer čovjek izlazi iz mjesta koje je između kičme i grudi.
 

MU`DŽIZE U HADISU

Abdulvaris Ribo

Ovaj hadis je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., mu'džiza, dokaz istinitosti poslanstva s kojim je došao. Hadis je izrečen prije četrnaest vijekova, kada je medicina bila na veoma niskom stepenu znanstvenih otkrića, i Poslanik, s.a.v.s., nije nikako mogao saznati etape čovjekovog stvaranja u maternici, ali ga je o tome obavjestio Sveznajući Stvoritelj i Istinski Vladar Prenosi se od Ebu Abdurrahmana, Abdullaha ibn Mes'uda, neka je Allah zadovoljan njim, da je rekao: 
 
"Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on istinu govori i istina mu kao objava dolazi: Uistinu se svako od vas, u utrobi svoje majke, oblikuje četrdeset dana kao kap sjemena, zatim biva kao ugrušak isto toliko, zatim biva kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek pa mu udahne dušu i propišu mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, koliko će živjeti (edžel), kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan. Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što mu je propisano, pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući u njega". (Buharija - poglavlje o kaderu i Muslim - poglavlje o kaderu )

K o m e n t a r :

Kaže Uzvišeni: " Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (maternica), pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao, drugo (živo) stvorenje oživljujemo, pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj." (Prijevod značenja - El-Mu'minun, 12 - 14. )

Hadis i ajet koji su prethodno navedeni upućuju čovjeka na razmišljanje o svom nastanku i o Moćnom Svoritelju koji daje da čovjek prolazi kroz ove periode stvaranja. Uzvišeni Allah je Svemoćan, i da je htio mogao je odmah stvoriti čovjeka kao potpuno živo biće, ali ga stvara na ovaj zanimljiv način, da bi oni koji su razumom obdareni pouku izvukli i shvatili kolika je moć Uzvišenog Stvoritelja.

Zašto ne razmisliš


Nakon što je čovjek saznao od čega je nastao i kolika je moć Onoga koji ga je stvorio, odakle mu onda tolika smjelost i odvažnost da bude nepokoran, ohol i griješan prema Uzvišenom Stvoritelju. Uistinu je čovjek lakomislen i neznalica.

Zašto mi ne bismo iskoristili svoj razum i razmislili o svom nastanku? Ako razmislimo o procesu svog stvaranja u utrobi majke, vidjet ćemo znamenja i znamenja. Taj dio koji formira oko, zašto formira baš oko? Da li je obaviješten o sustavu svjetlosti i njenim propisima i zakonitostima, te je tebi uredio aparat kojim ćeš gledati nakon izlaska iz majčine utrobe? Ko je obavijestio taj dio sjemena da ćeš ti izaći iz majčine utrobe i da će ti trebati dva oka? Ko je dao oku rožnjaču, bionjaču i mrežnjaču čiji jedan sloj sačinjava trideset miliona krvnih sudova i tri miliona očnih osjetilnih štapića? Svaki zdrav razum će doći do zaključka, na osnovu ovih dešavanja u majčinoj utrobi i procesu nastanka čovjeka, da time upravlja Sveznajući Stvoritelj, koji zna šta stvara. Ovo su samo dokazi Allahovog postojanja i moći pri stvaraju čovjeka, dok su dokazi u prirodi i njenim procesima i pojavama mnogo brojniji i gotovo da se ne mogu prebrojati.

Ali i pred ovih Allahovih znamenja u prirodi i u samom čoveku, rijetki su oni koji izvlače pouku i koji su shvatili da su Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: "Proklet neka je čovjek ! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i ono što je dobro za njega pripremi i pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini ga da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti". (Prijevod značenja - 'Abesa, 17-22.)

Nastanak i razvoj čovjeka

U ovom hadisu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava kako nastaje čovjek i kaže: "Svako od vas se formira u utrobi svoje majke." Pod formiranjem se misli na prvobitno spajanje spermatozoida i jajne ćelije i to je prva faza nastanka čovjeka. Kaže Imam El Kurtubi, neka mu se Allah smiluje: "Čovjekovo sjeme, nakon izbacivanja snagom ljudskog spolnog nagona, dolazi u maternicu rasuto i razbacano, pa ga Uzvišeni Allah, dž.š., sabere i sakupi na mjestu začeća." Riječi ovog uvaženog islamskog učenjaka potvrdila je i savremena medicina koja je otkrila da su spermatozoidi koje čovjek ubacuje u maternicu mnogobrojni i da su nakon ubacivanja razasuti po maternici, ali se samo jedan od njih spoji sa jajašcem.

Kap sjemena


Prvi period, nakon spajanja spermatozoida i jajašca, embrion biva u obliku kapi, a ta kap je u stvari ljudsko sjeme i taj period traje četrdeset dana.

Ugrušak


Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zatim biva kao ugrušak isto toliko dana." Ovo je drugi period kroz koji prolazi embrion i u ovom periodu biva u obliku guste zgrušane krvi. U ovoj fazi naziva se još i zakvačak (a'lek), zato što se zakvači za ono što dodiruje. Kaže Uzvišeni :"Stvara čovjeka od zakvačka." (Prijevod značenja - El-Alek, 2.)

Gruda mesa


- U trećem periodu embrion je u obliku grude mesa ili komada mesa a veličina mu je, ravna veličini ljudskog zalogaja.

Zatim mu udahne dušu


Melek udahnjuje čovjeku dušu nakon sto dvadeset dana od začeća, i sama majka, koja nosi dijete u svojoj utrobi, osjeti kada dijete oživi, tj. kada mu melek udahne dušu. Nakon udahnjivanja duše embrion postaje živo biće. šta je duša? To je pitanje koje je postavljeno i Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je Allah, dž.š., objavio slijedeći ajet: "Pitaju te o duši. Reci: šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." (Prijevod značenja - El-Isra' 85.)

Vjerovanje u odredbu


"I propišu mu se četiri stvari: nafaka, edžel, kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan". Ovaj dio hadisa se dotiče jedne veoma bitne stvari, temelja islamskog vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje. Ovo vjerovanje se veže za savršeno i neograničeno Allahovo znanje. On zna šta je bilo, šta će biti i zna kako bi se desilo, da se desi ono što se nije desilo. I na osnovu ovog savršenog znanja Allah, dž.š., je propisao ljudima nafaku koju će postići tokom života sve dok ne umre, dobra i loša djela koja će raditi i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Međutim, ovo Allahovo znanje ne negira čovjeku slobodu izbora namjere, jer ova činjenica ne znači da je čovjek prisiljen.

Dokazi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju čovjeku slobodu volje i izbora su mnogobrojni.

Djela su prema završnici

Djela koja ljudi čine na ovome svijetu neminovno moraju biti u skladu sa onim što im je Allah, dž.š., prethodno zapisao, pa kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, neminovno je da radi dobra djela koja će ga uvesti u Džennet, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika vatre. Tako isto kome bude zapisano da je od stanovnika vatre, Allah da nas sačuva, neminovno je da radi djela stanovnika vatre, koja će ga uvesti u nju, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika Dženneta.

Znači, u obzir se uzima čovjekova završnica života, odnosno s kakvim djelima čovjek okonča svoj život, tako će mjesto i naći na onom svijetu.

Koristi hadisa:

Islamski učenjaci su iz ovog hadisa izvukli razne pouke i poruke, od kojih ćemo navesti neke:

-U hadisu je podstrek na dovu, da čovjek moli Uzvišenog Allaha da ga učvrsti u vjeri sve dok ga ne sretne. Prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O Ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri." (Bilježi ga Buhari, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

-Podsticaj da se čovjek utječe Allahu od loše završnice. Prve generacije ovog ummeta su strahovale za svoju završnicu, tako da su neki od njih govorili: "Ništa oči ne može rasplakati kao što ih može rasplakati ono što je prethodno zapisano." Zato, Allahov rob, ne bi trebao da bude zadivljen svojim djelima nego treba da je uvijek u strahu od Allahove kazne i nadi u Njegovu milost.

-Činjenica je da će svaki insan ako uđe u Džennet, ući Allahovom milošću, pa čak i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako stoji u hadisu, ali ne smijemo se osloniti samo na Allahovu milost, već treba da se potrudimo da tu milost zaslužimo dobrim djelima

-Nakon što smo saznali ko nas je stvorio i kako smo nastali, dužnost nam je da zahvaljujemo Onome koji nas ja stvorio u najljepšem obliku, a zatim nam pokazao put dobra i put zla. Ta zahvalnost biva srcem, jezikom i djelima, a ovo treće je najvažnije.

-Imajući na umu da Allah, dž.š., daje opskrbu i pravedno je raspodjeljuje među ljudima, čovjek treba da bude zadovoljan nafakom koju posjeduje i ne treba da prodaje svoju vjeru i svoje srce radi povećanja opskrbe, jer na taj način neće postići osim onoliko koliko mu je već prije Allah odredio.

-Smrt i život su u Allahovim rukama i čovjek neće umrijeti dok ne potroši svoju nafaku i godine koje su mu određene za život, pa zbog toga ne treba da se boji nikog kada je u pitanju borba za ovu vjeru i treba da bude odvažan i hrabar.

1. Neki islamski učenjaci kažu da je Allah, dž.š., dao da se čovjek razvija kroz ove periode u majčinoj utrobi iz milosti i blagosti prema majci, jer Allah je kadar da stvori čovjeka odjednom u njegovom potpunom obliku.

2. Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljen abortus, kao olakšica, ako u dijete još nije udahnuta duša, analogno dozvoljenoj ejakulaciji van ženskog spolnog organa radi sprečavanja trudnoće. Međutim, ovaj stav je neprihvatljiv, jer stvaranje embriona počinje u obliku kapi nakon što se ustabili u maternici. Dokaz za ovo je hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže: "Kada od začeća prođe četrdeset i dvije noći", a u drugoj predaji: "četrdeset i nekoliko noći", Allah, dž.š., pošalje meleka, pa oblikuje zametak i stvori mu sluh, vid, kožu meso i kosti". (Muslim - poglavlje o kaderu 5/497.) Kaže Ibn Redžeb: "Jedna skupina islamskih pravnika je olakšala ženi da može učiniti abortus sve dok se djetetu ne udahne duša i smatraju to kao ejakulaciju van maternice radi sprječavanja trudnoće. Ovaj stav je neprihvatljiv i slab, jer je embrion začet i oblikovan, a kod ejakulacije van maternice dijete uopće ne postoji, jer nije začeto, nego se tim činom sprečava začeće, a ako Allah hoće da se dijete začne, neće ga spriječiti ni ejakulacija van maternice.

3. Iz ovog hadisa, također, možemo izvući da je proživljenje nepobitna istina, jer Onaj koji je kadar da stvori čovjeka iz kapi tekućine, kadar je i da ga ponovo povrati nakon smrti i nakon što prah postane. Neki islamski učenjaci ovaj hadis uzimaju za dokaz ako se desi pobačaj djeteta nakon četvrtog mjeseca trudnoće klanja mu se dženaza, jer mu je udahnuta duša. Allah, opet, najbolje zna. I, na kraju, neka je hvaljen Uzvišeni Allah koji kaže u plemenitom Kur'anu: "Zar čovjek misli da će biti zanemaren i da neće odgovarati? Zar nije bio kao kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi." (Prijevod značenja - El-Kijame, 36-40.) 
 

MASLINA JE I U KUR'ANU SPOMENUTA

Tema: Nauka - pripremila: Simbada Ahmetspahić-Džanović

Allah Uzvišeni u suri El-Maide (88. ajet) kaže:

“I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujte.”


Allah, dž.š, mudrošću Svoga stvaranja i održavanja Svjetova, opskrbljuje čovjeka onim što mu je za život potrebno. Dozvoljenim je učinio ono u čemu je dobro, a haramom je učinio stvari od kojih čovjek ima štetu, bilo da se odnosi na pojedinca ili društvo u cjelini. Kada je u pitanju ishrana, čovjeku je dat širok izbor namirnica koje su halal za upotrebu. Osim toga, čovjek je obdaren i razumom koji mu omogućava izbor u jelu i piću. Svakako da će svaki razuman čovjek posegnuti za stvarima od kojih ima veću korist, shodno materijalnim mogućnostima. Allah, dž.š, postavio mu je samo jedno ograničenje kada je rekao, u suri El-E’araf (31 ajet): 
 
“I jedite i pijte, samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju.”

U vezi sa temom ovog teksta donosimo podatke koji govore o upotrebi i hranljivoj vrijednosti jedne od halal namirnica. Ovdje saznajemo neke od razloga zašto se maslinovo ulje upotrebljava već hiljadama godina, a njegova upotreba iz dana u dan raste.

Maslina je porijeklom iz Armenije, odakle je prenesena u Palestinu, potom u Egipat. Sve to dešavalo se oko 4000 godine p.n.e. Ulje te biljke počelo se proizvoditi i upotrebljavati (kao platežno sredstvo, u ishrani ili kao lijek) oko 2000 godina kasnije. Fenički trgovci maslinu donose u Grčku i Španiju, a Grci uzgoj masline prenose i na Italijane. Upravo te tri zemlje danas prednjače u proizvodnji maslinovog ulja u procentu od čak 74 posto od ukupne svjetske opskrbe tim artiklom. Danas masline nalazimo u svim državama mediteranskog bazena. Iako na tržištu dominiraju italijanske i grčke sorte, posljednja istraživanja ukazuju na izutetan kvalitet sorti iz našeg susjedstva, maslina uzgajanih u Istri i Dalmaciji. Najbolja vrsta ulja je tzv. “djevičansko” maslinovo ulje. Naravno, izbor ovisi i o ukusu kupca, kao i potrebama i svrsi, ali bi, pri kupovini, pažnju trebalo obratiti i na etiketu proizvoda. Naime, procenat masnih kiselina ne bi trebalo da prelazi jedan posto, te da je naznačen način obrade, tj. da je hladno presovano, što znači bez upotrebe sredstava za otapanje ili izvora toplote. Iako su tehnike dobivanja ulja modernizirane, postupak je u biti ostao isti. Ulje se dobiva gnječenjem ploda malsine (sa košpicom), kako bi se odvojila tekućina od suhe tvari a potom i voda od ulja.

MASNOĆE U ORGANIZMU

Da bi ljudski organizam funkcionirao potrebno mu je gorivo – hrana. Jedinica za mjerenje energetske vrijednosti hrane naziva se kalorija i govori nam kolika je jačina određene namirnice, tj. koliku količinu dnevnih potreba organizma može da zadovolji.

Gradivni materijal za obnovu i izgradnju ćelija nalazi se u proteinima (bjelančevinama). Masti i ugljeni hidrati sastojci su koji se nalaze u hrani, a daju tijelu energiju. Vjerovatno ste mnogo puta čuli savjet ljekara: “Jedite manje masno!”, ili “Masnoća u krvi je opasna!” i sl.

Osim što organizmu daju energiju, i masti učestvuju u građi omotača ćelija i mnogih hormona, te služe za rastvaranje nekih vitamina. Ipak, prekomjerna količina masti šteti organizmu jer uzrokuje brojne bolesti: gojaznost, dijabetes, oboljenje bubrega, srčana oboljenja i neke oblike raka. Čak se pretjerano konzumiranje masnoća smatra uzročnikom najvećeg broja degenerativnih bolesti u mnogim zapadnim zemljama. U osnovi, masti se mogu podijeliti na zasićene i nezasićene masnoće.

ZASIĆENE MASNOĆE nalaze se u namirnicama životinjskog porijekla (meso i neke vrste ribe), mliječnim proizvodima i jajima. Te vrste masnoća imaju veliki utjecaj (često štetan) i to zbog holesterola koji se nalazi samo u namirnicama životinjskog porijekla. Kada jedete hranu bogatu zasićenim masnoćama, holesterol u krvi raste i time se povećava količina čestica masnoće koje se talože na zidovima krvnih sudova i tako ih sužavaju. Time se onemogućava normalan dovod kisika do pojedinih tkiva i organa što uzrokuje njihovu slabu ishranjenost i na kraju odumiranje, a to je, kada su u pitanju srce i mozak, uzrok srčanog napada ili izliva krvi u mozak. Iako ovaj proces (arterioskleroza) traje godinama, prekomjerno unošenje zasićenih masnoća u organizam uveliko ga pospješuje. Zato ljekari savjetuju promjenu načina ishrane u smislu manjeg unošenja u organizam zasićenih masnoća, a uvođenje u ishranu nezasićenih .

NEZASIĆENE masnoće najčešće se nalaze u povrću, biljnom ulju i mnogim vrstama ribe i veoma su korisne za organizam jer pomažu izlučivanje holesterola i smanjuju njegovu koncentraciju u krvi. Također, smanjuju i nivo arterioskleroze u koronarnim arterijama koje su zadužene za ishranu srca.

MASLINOVO ULJE I ZDRAVLJE

Maslinovo ulje spada u mononezasićene masnoće i sadrži 77 posto nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju tzv. “loši” (LDL) holesterol a povećavaju koncentraciju “dobrog” (HDL) holesterola u krvi. Ostala biljna ulja LDL snižavaju ali na HDL uopće ne djeluju, dok je u slučaju margarina i biljnih masti djelovanje čak suprotno.

Maslinovo ulje sadrži samo 4 – 12 posto višestruko zasićenih masnoća, koje kada oksidiraju, mogu dovesti do oštećenja krvnih žila. Kada su u pitanju zasićene masnoće, maslinovo ulje sadrži ih svega 9 posto, kukuruzno ulje preko 30 posto, a suncokretovo čak 69 posto! Druga dva sastojka maslinovog ulja bitna za zdravlje su vitamin E i polifenoli. Samo jedna čajna kašika maslinovog ulja zadovoljava 8 posto dnevnih potreba organizma za vitaminom E, dok polifenoli smanjuju rizik od arterioskleroze i nekih vrtsa raka (čak do 45 posto kod žena koje ga konzumiraju svakodnevno).

Postoje tvrdnje da maslinovo ulje liječi čireve probavnih organa kao i da sprečava nastajanje kamenca u žuči. Također, odličan je tretman i kod liječenja opeklina, a dermatolozi tvrde da sadrži UV zaštitni faktor 20, i stoga ga preporučuju kao ulje za sunčanje (nakon izlaganja suncu).

Maslinovo ulje sadrži i esencijalne masti koje ljudsko tijelo ne može sintetizirati, te ih u organizam treba unositi hranom. Osim navedenih tvari, maslinovo ulje sadrži i vitamine K, A i D koji imaju antioksidativne karakteristike tj. pružaju zaštitni učinak našem organizmu.

Ostaje nam, dakle, da razmislimo o našem načinu ishrane, a evo saznali smo koliko je značajna samo jedna od namirnica koju do sada možda nismo ni obraćali pažnju. Na nama je da svoj život učinimo zdravijim, a time i ugodnijim. Najbolji način spoznaje je - razmišljanje o Allahovim blagodatima čovjeku.

Podsjećamo na 99. ajet sure El-En'am: 
 
“On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zriju. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju.”

Neka je hvala Allahu, Gospodaru Svjetova!

RAZLUČITI IZVORNI ISLAM OD NOVOTARIJA I DUH VJERE OD OBIČAJA

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimović

12. rebiu-l-evvel, dan rođenja Muhameda, s. a. v. s, prilika da se prisjetimo važnosti sunneta u našem životu Pjevati mu hvalospjeve, čak pritom i suze puštati, a u isto vrijeme izbjegavati Kur'an i sunnet kao svoje vodilje, laž je i pokušaj obmane. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet!" Ovih dana, kao i svake godine, prisjećamo se rođenja najvećeg učitelja svih vremena, vječitog uzora i najdražeg čovjeka na svijetu, Muhammeda, s.a.v.s. Dvanaesti rebiu-l-evvel je datum koga se muslimani rado i sa ushićenjem sjećaju. Toga dana je zasjalo svjetlo Upute svim svjetovima. Međutim, postavlja se pitanje: Da je živ, bi li Allahov Poslanik, s. a. v. s., bio zadovoljan našim načinom ispoljavanja ljubavi prema njemu i njegovom sunnetu? Ovo pitanje bi trebalo biti mjerilo svih naših aktivnosti i djela koja poduzimamo na putu slijeđenja Poslanika, a. s. Hoćemo li sutra, kad ga sretnemo, ako Bog da, na Sudnjem danu, moći svijetla lica pogledati u njega i reći: "Allahov Poslaniče, i ja bih se napio sa tvoga vrela, jer sam dosljedno slijedio tvoj sunnet!"?

Novotarija se predstavlja kao sunnet


Sunnet, za koji tvrdimo da ga slijedimo, postao je sve drugo samo ne sunnet. Sunnet je za mnoge novotarija, a novotarija se predstavlja sunnetom.

Činjenica je da Poslanik, a. s., od nas nije tražio da ga kujemo u zvijezde, nego da ga slijedimo i da mu budemo privrženi. Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! - a Allah prašta i samilostan je'. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu - pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike" (Ali-Imran, 31.-32.).

Muhammed, a. s., zahtijevao je praktičnu, a ne deklarativnu vjeru. Svi njegovi hadisi su u tom smjeru. Najveći broj Bošnjaka se deklarativno izjašnjavaju kao muslimani vjernici. U njihovu vjeru, ako Bog da, niko ne sumnja. Međutim, prakticiranje vjere im je slaba strana. Muhammedu, s. a. v. s., sigurno će biti drago što ga njegovi sljedbenici vole, ali mu neće biti drago što će njegovi sljedbenici radi neobavljanja namaza biti izloženi riziku odlaska u Džehennem. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Prvo za što će biti pitan rob na Sudnjem danu jest namaz; ako on bude dobar - bit će dobra i ostala djela, a ako namaz ne bude bio dobar - neće valjati ni ostala djela". U kur'anskom ajetu stoji: "Sretnici će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar (Džehennem) dovelo?' 'Nismo', reći će, 'bili od onih koji su namaz obavljali'" (El-Mudessir, 40.-43.). Dakle, ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., uvjetovana je slijeđenjem njegovoga puta, jer svi muhadisi prenose hadis u kome stoji da je najbolji put - put Muhammeda, s. a. v. s.

Istinska, a ne lažna ljubav

Sasvim je prirodno da u svemu nastojimo udovoljiti onome koga volimo, biti mu poslušni i pokorni, imitirati ga i činiti djela koja on voli. U protivnom, to je lažna i licemjerna ljubav koja stoji na staklenim nogama. Voliti Poslanika, s. a. v. s., a ne činiti djela koja bi on volio da činimo, u namjanju ruku je licemjerstvo.

Pjevati mu hvalospjeve, čak pritom i suze puštati, a u isto vrijeme izbjegavati Kur'an i sunnet kao svoje vodilje, laž je i pokušaj obmane. Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako se budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet".

Kad bi svojim ashabima nešto naredio, preporučio ili ih ukorio, svi bi bez pogovora izvršavali ili ostavljali ono što im naredi, odnosno zabrani. U tom pogledu, poznate su bile riječi: "Za tebe bih žrtvovao i oca i majku, Allahov Poslaniče!" ili: "Slušamo i pokoravamo se!"

Primjer ljubavi prema Poslaniku, s. a. v. s., primjer je žene koja je u jednoj od bitaka izgubila svoje najmilije, a koja - i pored saznanja da su mrtvi - pita za Poslanika, s. a. v. s. Nju interesira život onoga bez koga ummet ne može. Kad su joj saopćili da je on živ, ona je zahvalila Allahu i rekla: "Svaka nesreća pored gubitka Poslanika je beznačajna!"

Uzvišeni kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne zadesi" (En-Nur, 62.). Ovo užasno upozorenje i zastrašujuća prijetnja usmjereni su prema onima koji se suprotstavljaju njegovim naredbama, koji idu drugim putem, a ne njegovim i koji se iskradaju iz reda radi vlastite koristi ili da bi izbjegli zlo.

Mi se uvrijedimo ako nam neko kaže da smo slabi sljedbenici Poslanika, s. a. v. s. Skloni smo reći da mi njega volimo, ali smatramo da je također dobro ono što su radili naši preci. Kad naša praksa dođe u sukob sa onim što je govorio Poslanik, s. a. v. s., kažemo što su govorili narodi svojim poslanicima: "Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru, i mi ćemo ih u stopu slijediti" (Ez-Zumer, 22.).

Čuvajte se novotarija u vjeri


Tako djela predaka naših i njihovo slijeđenje pretpostavljamo slijeđenju sunneta Poslanika, s. a. v. s., koji nam je rekao: "Dužni ste se pridržavati moga sunneta i sunneta mojih nasljednika koji su na Pravom putu. Čuvajte se novotarija u vjeri, jer unošenje bilo kakve novotarije vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u vatru". Vjernik mora razlučiti svjetlo Poslanikovog, s. a. v. s., sunneta od svega što nije sunnet, izvorni islam od novotarija, i duh vjere od običaja. Poslanik, s. a. v. s., ponosit će se sa nama samo ako budemo dosljedno u praksi provodili sve ono čemu nas je poučavao i u šta je svijet pozivao. Ashabi su u svemu slijedili Poslanika, s. a. v. s. Mnogi od njih su išli dotle da bi čak svojim stopama stajali na mjesta gdje je i on stajao. Oni nisu razlikovali malu od velike naredbe ili malu od velike zabrane. Njima je, kad se radi o Poslaniku, s. a. v. s., sve bilo jednako obavezno. Oni su znali da je Poslanik, a. s., došao sa svjetiljkom da bi ih izveo iz tmina zablude na svjetlo Upute. Onaj ko ima svjetiljku slijedi se kroz tamnu i mrklu noć. Ko se udalji od nje, bojati se da će i zalutati. Ashabi su strahovali da se Poslanik, s. a. v. s., na njih ne naljuti ili da ga, ne daj Bože, sutra, na Sudnjem danu, ne vide i da ne budu sa njim.

"Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida i dobrih ljudi" (En-Nisa, 69.). Ovaj ajet je objavljen da bi se utješili ashabi, koji su vrlo voljeli Poslanika, s. a. v. s. Oni su htjeli znati hoće li u budućem životu biti zajedno sa njim i drugim istaknutim muslimanima, budući da će oni - zahvaljujući svojim velikim zaslugama - zauzimati visok položaj. Allah, dž. š., u ovom ajetu im kaže da će svi koji su se pokoravali Allahu i Njegovu Poslaniku u Džennetu dobiti dostojno mjesto te da će moći uživati u društvu odanih vjerovjesnika, šehida i pravednika. "Svako će biti proživljen sa onim koga je volio" (El-Buhari).

Ashabi su učili dijete ko im je najdraži i koga treba najviše cijeniti i poštovati. Prvo što bi dijete saznavalo bile su riječi: "Tvoj Gospodar je Allah, tvoj Poslanik je Muhammed, s. a. v. s." S tim riječima se čovjek rađa i umire, a s njima započinje i kaburski život kad ga budu ispitivali dvojica meleka. Oni su u psihu svoje djece usađivali ljubav prema onome koga je Uzvišeni Allah poslao da čovječanstvo izbavi iz zablude. Za sve što su tražili od svoje djece, obavezno bi naglasili da to traže zato što je to Allahov Poslanik tako radio ili tražio da se radi. Tako je dijete od malehna imalo uzor koji je slijedilo. Uzvišeni Allah je rekao: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku" (En-Nisa, 59.). Put vjere i temeljnog poretka sastoji se u tome da se pokorava Svemogućem Bogu i slijedi Njegovog Poslanika ravnajući se prema njegovom sunnetu. "Ko slijedi mene - taj slijedi i Allaha, a ko ne slijedi mene - taj ne slijedi ni Allaha" (El-Buhari i Muslim). Uzvišeni Allah je rekao: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje" (El-Ahzab, 21.). On nam je, u svim svojim izjavama, djelima i svim situacijama, ponudio najbolji primjer koji uvijek treba slijediti. Njegove riječi, kao ni njegova djela nisu nastali iz njegove samovolje, nego su plod vahja i inspiracije od Allaha.

"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi" (El-Ahzab, 6.). On ima pravo na veće poštovanje i više ljubavi nego sami krvni srodnici. Od vjernika se traži da ga - kad dođe do sukobljavanja - slijedi radije nego oca i majku ili braću i sestre. Veoma često se događa da roditelji, bračni drug ili, pak, rodbina zahtijevaju nešto od čovjeka što je u suprotnosti sa načelima islama. Čovjek je pred izborom koga će poslušati, njih ili Poslanika, s. a. v. s., za kojeg Allah, dž. š., kaže: "Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo postupiti po svom izboru" (El-Ahzab, 36.).

Veće pravo nego rodbina


Odluka Allahovog Poslanika se mora tretirati i prihvatiti kao Allahova odluka, jer Allahov Poslanik ni u čemu samovoljno ne odlučuje. On nam je bliži nego što smo mi sami sebi. Nijedna druga međuljudska veza nije usporediva s vezom između Allahova Poslanika i vjernika. Allahov Poslanik više voli vjernike i više brine o njihovom dobro nego što to čine njihovi roditelji ili, pak, oni sami. Roditelji, bračni drugovi ili djeca mogu vam i nauditi, egoistično se prema vama ophoditi ili vas navesti na greške i zablude, ali ne i Allahov Poslanik. On radi za vas samo ono što vodi vašem vječnom dobru i sreći. Svoju brigu prema sljedbenicima je najbolje opisao u sljedećem hadisu: "Primjer odnosa između mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru na koju se zalijeću leptiri i skakavci. On ih tjera od vatre, a oni uskaču u nju. Isto je tako i sa mnom. Ja vas štitim od vatre, a vi mi izmičete iz ruku" (Muslim). Uzvišeni, Premilostivi Gospodaru, učini nas njegovim ispravnim i dostojnim pristalicama!
 

POJAVA MEHDIJA U SVJETLU KUR`ANA I SUNNETA

Ispunit će Zemlju pravdom U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja U temelje islamskog vjerovanja spada i vjerovanje u Sudnji dan, tj. propast ovog svijeta i ponovno proživljenje i svođenje računa i pravedna presuda za dunjalučka djela te, na osnovu toga, određivanje nagrade ili kazne. Pored kur'anskih ajeta koji uopćeno govore o Sudnjem danu, postoje i mnogobrojni hadisi Muhammeda, a. s., u kojima se spominju neki predznaci Sudnjeg dana. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je i pojava Mehdija, odnosno čovjeka iz Poslanikove, s. a. v. s., porodice koji će se pojaviti u zadnjem vremenu i sa kojim će Allah, dž. š., pomoći islam.

Malo je vjerodostojnih predaja

U predajama se navodi da će vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je do tada bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet će u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život će biti u znaku obilja i blagostanja.

Kaže ibn-Kesir:

"U vrijeme Mehdija plodovi će biti mnogobrojni, imetak će se umnožiti, vjera će se učvrstiti, neprijatelj će biti ponižen, a dobro će biti stalno" ("El-bidaje ven-nihaje", prvi tom). Vjerodostojne predaje o Mehdiju, iako ih je malo koji dostižu stepen mutevatira, tj. predaje koju prenosi toliki broj prenosilaca da se u njihovu vjerodostojnost ne može sumnjati. Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao:

"Kako ćete se ponašati kad se među vas spusti sin Merjemin, a imam (vođa) će biti jedan od vas?" (Buhari i Muslim). Od Džabira ibn-Abdullaha se prenosi da je čuo Poslanika, a. s., da kaže:

"Neprestano će u mom ummetu biti grupa koja će se boriti na strani Istine do Sudnjeg dana. I sići će Isa, a. s., pa će reći njihov vođa (Mehdi) Isau, a. s.:

'Predvodi nam namaz!' A on će odgovoriti: 'Ne, vi ste vođe i imami jedni drugima! Allah je počastio ovaj ummet'" (Muslim). Prenosi se od Alije, r. a., da je rekao Muhammed, a. s.:

"Mehdi je od nas - ehlu-l-bejta; Allah će popraviti njegovo stanje preko noći" (bilježe Ahmed i Ibn-Ma'dže; Ahmed Šakir i Albani kažu da je njegov sened vjerodostojan).

Po imenu Muhammed, sin Abdullahov

Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Muhammed, a. s., rekao:

"Mehdi je od mene, svijetlog je čela i povijenog nosa. Ispunit će Zemlju pravdom i pravičnošću, kao što je ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Vladat će sedam godina" (Ahmed i Hakim; Albani kaže da je sened ovog hadisa dobar, hasen). Abdullah ibn-Mesud prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: "Dunjaluk neće nestati dok Arapima ne bude zavladao čovjek iz moje porodice. Njegovo ime je kao i moje ime, a ime njegovog oca je kao i ime mog oca" (Ebu-Davud; Albani kaže da je sahih).

Jevmu-l-feth Sudnji dan

Tema o Mehdiju nas, prije svega, poziva da se vratimo na značenje riječi intizar (čekanje) u Kur'anu. Ajeti u kojima se spominje ovaj izraz mogu se podijeliti u tri vrste:

1. Ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obećanju kazne nevjernicima, u kojima im se Muhammed, a. s., obraća riječima: "Inteziru!" (Pa, pričekajte!).

"I oni govore: 'Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?' Reci: 'Na Dan pobjede, kad nevjenicima neće nikako koristiti to što će vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati'. Zato se ti okreni od njih i čekaj; i oni doista čekaju" (Es-Sedžda, 28.-29.). U ovom ajetu se pod izrazom Dan pobjede (Jevmu-l-feth) misli na Sudnji dan.

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže:

"Zar oni čekaju da im meleki dođu ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: 'Samo vi čekajte, i mi ćemo doista čekati'" (El-En'am, 158.). U ovom ajetu se spominje čekanje najvećeg događaja (Sudnjeg dana), čiji znaci kad se pojave - čovjeku neće koristiti to što će tada povjerovati ili, pak, čekanje "malog sudnjeg dana" - smrti. Jer, kad čovjek umre, za njega je već nastupio Sudnji dan. A direktan znak smrti je to kad duša dođe do grla i kad čovjek vidi meleka koji je došao da mu uzme dušu. Tada ne vrijedi pokajanje. Iz ovih ajeta zaključujemo da nas oni pozivaju na rad, na djelo, vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se između čovjeka i ovih stvari ispriječi Sudnji dan ili smrt i prije nego što dođe u situaciju kad će biti neizvodivo uraditi bilo kakvo dobro djelo.

Ajeti o čekanju i iščekivanju

2. Druga vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju obećane kazne na dunjaluku. Nevjernici nekad ubrzaju kaznu na taj način što je u potpunosti isključuju kao mogućnost izražavajući svoju sigurnost naspram Allahove kazne.

"Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo i one koji su prije njih bili i nestali? Reci: 'Pa čekajte, i ja ću sa vama čekati'" (Junus, 102.).

"I reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete, i mi ćemo raditi, i čekajte, i mi ćemo čekati'" (Hud, 122.).

Ovdje su zajedno spomenuti djelo i čekanje u vidu izazova nevjernicima: "Radite…, i mi ćemo raditi, čekajte, i mi ćemo čekati".

3. Treća vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju i iščekivanju nekih znakova i predznka i ajeta. Poznato je da su nevjernici tražili od Muhammeda, a. s., da im pretvori brdo Saffu u zlato da bi oni vjerovali u njegovo poslanstvo, zatim da im skine parče neba i slično.

"Oni govore: 'Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?' Ti reci: 'Samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte, i ja ću sa vama čekati" (Junus, 20.). Iz prethodnih ajeta možemo izvući sljedeće pouke:

a.) Prepuštanje i osta-vljenje znanja o gajbu Allahu, dž. š., u svemu onome što čovjek iščekuje. Znanje o gajbu pripada Allahu i nije dozvoljeno nikome - osim onome kome Allah to dozvoli - da se upušta u područje gajba na bilo koji način.

b.) Allah je isključio ljudski faktor - čak i kad se radi o poslanicima - iz svega što se odnosi na Allahovu kaznu koju ljudi čekaju. Kaže Uzvišeni: "Od tebe ne zavisi hoće li On pokajanje njihovo primiti, ili će ih na muke staviti, jer su oni zaista nasilanici" (Ali-Imran, 128.). U ovome je aluziija da su to stvari koje poznaje samo Allah i On njima upravlja i određuje ih.

c.) Podsticanje na rad i aktivnost. U ovim ajetima nas Allah upozorava i podstiče na dobra djela i pripremanje za smrt i Sudnji dan ozbiljnim radom, a ne čekanjem nekih događaja koji će promijeniti naše stanje. Nema nijednog kur'anskog ajeta, niti hadisa koji nam daju mogućnost da iščekujemo događaje tek onako, čak ni vlastitu smrt. Svaki vjernik zna da će mu smrt doći, ali nam nije ostavljeno da čekamo smrt skrštenih ruku, potpuno pasivni i izolirani od života.

Nagrada za iskreni nijjet

Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa ibn-Malika u kome je Muhammed, a. s., rekao:

"Kad bi nastupio Sudnji dan, a u ruci jednog od vas se nađe sadnica; ako može da je zasadi prije nego što se dogodi Sudnji dan - neka je zasadi".

Muhammed, a. s., nije rekao - ako neko od vas bude klanjao namaz u tom trenutku, neka ga dovrši - već je spomenuo sadnicu. Možda će neko reći da je to dunjalučka stvar, ali će se za ovosvjetski posao koji je dozvoljen šerijatom - ako uradi s iskrenim nijjetom - dobiti nagrada. A ta nagrada se umnogostručuje ako je u tom poslu korist svim ljudima. Radi svega ovoga, neprihvatljiv je stav pojedinih muslimana koji iščekuju događaje, odnosno predznake Sudnjeg dana, bez pripreme za te događaje. Takav stav može poroditi samo lijenost i pasivnost, što ni u kom slučaju ne smiju biti osobine istinskih muslimana.

Pojava Mehdija u svjetlu Kur'ana i sunneta (III.)

Između očaja i nade

Naš zadatak nije čekanje Mehdija već obnova. Treba izvesti muslimane iz stanja očaja i poraza, i tu smo svi odgovorni, svako u svom domenu djelovanja Prošli put smo spomenuli hadise koji govore o Mehdiju i neke historijske predaje u vezi sa ovom temom. Sada ćemo prokomentirati ono što smo prethodno izložili, kao bismo rekapitulirali ovu temu.

Primjećujemo da čovjek, kad ga savlada očaj, po hitnom postupku, pribjegava traženju izlaza, pa makar taj izlaz bio samo imaginaran i neosnovan, kako bi se oslonio na to pred potpunim neuspjehom njegovog zamišlje-nog projekta za koji su bile vezane sve njegove nade i kako bi našao pribježište u ovoj imaginaciji.

Stanje očaja i ideja o Mehdiju

Radi toga, ova ideja o Mehdiju je imala veliku prođu kod šiija, jer su oni uvijek bili manjina i, u većini slučajeva, kroz historiju je vlast pripadala sunijama, pa su se oni osjećali oštećenim i uskraćenim.

Njihovi imami su bili daleko od nekog značajnijeg uticaja i prihvatanja u narodu i oni su to kompenzirali sa ovom idejom kako bi sačuvali svoje sljedbenike i duh svoje ideje. Neki od njih su to namjerno radili, a kod drugih je to bila nejasna ideja, ali su mislili da bi mogla biti ispravna i ova stvar se proširila.

Oni su imali stvarno ubjeđenje preko kojeg su uspjeli pridobiti ljude, posebno kad čovjek vidi da priča sa nekim ko je ozbiljan, iskren itd. Dakle, ideja o Mehdiju je bila pribježište šiijama pred nemogućnošću da se dođe do vlasti i radi toga je kod njih bilo mnogo revolucija koje su propale. El-Asfani u jednoj svojoj knjizi piše o ovim neuspjelim revolucijama.

Ehli-sunnet vel džema’at je ovoj ideji pribjegavao također u stanju očaja. Onda kad nisu mogli ostariti svoje ciljeve, neki od sunija su tražili izlaz u ideji o Mehdiju.

Kad su Španci porazili muslimane i protjerali ih iz Španije, neki muslimani - poput dinastije Benu-Ahmer - pribjegli su ovoj ideji i čekali su Mehdija govoreći da će se on sigurno pojaviti, poraziti Špance i donijeti pobjedu muslimanima. Također, neki muslimani na Kafkazu su vjerovali u povratak šejha Mensura, koji je osnovao pokret za oslobođenje, a nakon njega se pojavio šejh Šamil, pa su mislili da će se on opet vratiti kako bi ih poveo u džihad. Kurdi, narod koji je prošao kroz teška iskušenja u svojoj historiji i koji nije imao providnog dana, izuzimajući vrijeme Salahuddina Ejjubija i njegovih potomaka, također su vjerovali u povratak vođe Hasana ibn-Alija. Možda se taj osjećaj javi poslije neuspjeha nekog plana ili projekta ili ideje za koju su bile vezane nade ljudi, kao što je ideja džihada ili neki pokret u koji su ljudi sa nadom gledali, i kad to propadne, onda pribježište traže u Mehdiju.

Radi toga kažemo da je hajr za ummet da se ne veže za jedan projekt lično. Jer, polje njegovog djelovanja i rada za vjeru je prostrano i veliko, mnogo veće od toga da bi se mogli svesti pod određeni program. I ako se na jednom polju dogodi neuspjeh, na drugom se dogodi uspjeh.

Ispunjenje duševne praznine

Atmosfera poraza i neuspjeha je najpogodnije tlo i najpovoljniji ambijent za oživljavanje ideje o Mehdiju, posebno kod onih muslimana koji nemaju jasan program praktičnog rada i djelovanja sa kojim će ispuniti duševnu prazninu i u kome će utrošiti snagu i energiju.

Neće ništa raditi očajnički ako smatraju da od tog djelovanja nema koristi i da to zahtijeva nešto više od obične ljudske snage i mogućnosti, i zato takvi smatraju da nema izlaza osim direktne božanske intervencije, na način koji nije uobičajen mogućnostima ljudi koji će poraziti neprijatelja i povesti ummet ka sreći i prosperitetu. Ovaj osjećaj, kako kaže šejh Selman, sastoji se od dva stanja:

1. Stanje duhovnog poraza koji je snašao neku skupinu ili narod u nekom vremenu zato što je nestala ili isparila nada koja je bila povezana sa određenom stvari. I, zato, kad god bi se pojavio neki za koga su tvrdili da je Mehdi i taj bi umro, ljudi bi našli nekog drugog ili su govorili da on nije umro ili da će se ponovo vratiti.

2. Drugo stanje sadrži želju za cjelovitom promjenom i nedostatak ubjeđenja i vjerova-nja u postepenost i vođenje računa o božanskim zakonima koje je uspostavio u prirodi i postepeno popravljanje stanja. Čovjek zamišlja, nakon što vidi da se fesad i nered proširio, da će on nestati treptajem oka.

Sanjarenje o velikim stvarima

Mi vjerujemo da Allah, dž. š., može promijeniti stanje u jednom trenutku. Međutim. Allah, dž. š., postavio je zakone u vezi sa reformom zaštite i odbrane i naredio nam da radimo kako bi došlo do promjene. “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene sami sebe” (Er-Ra’d, 11.).

Ima ljudi koji razmišljaju, odnosno sanjare o velikim stvarima, ali je problem u tome što oni žele i smatraju da se to mora ispuniti u njihovom životu i da to treba neko drugi uraditi. A da bi on zasadio sadnicu čije plodove će kušati njegova djeca i drugi, to mu je predugo. Oni ne čekaju plodove svoga rada i truda već čekaju nešto za što nisu uložili ništa osim čekanja. Ljudi koji rade koristan posao, koji uče nauku, bave se da’vom, imaju programe i aktivnosti na kojima ustrajavaju i u kojima troše svoju energiju, nemaju ovakvih ideja i oni ne maštaju mnogo, a kamoli da budu zadojeni time, jer su zauzeti korisnijim poslovima i razmišljanjem o tom poslu, nemaju vremena jadikovati a ako bi se ono što je najavljeno u hadisima ostvarilo u njihovom vremenu, oni bi bili prvi sudionici u tome.

A što se tiče onih koji su vezani za neke daleke simbole i primjene, a u isto vrijeme ništa ne rade osim što čekaju nekog ko će sve promijeniti, oni gledaju sa podsmijehom na rad i aktivnosti drugih i govore: “Šta hoćeš ti, čovječe, šta možeš uraditi, zar da zaustaviš oluju koja je na pomolu Ili nabujale valove slabašnim rukama?”

Izlaz je kod njih u cjelovitoj i potpunoj promjeni koja se neće dogoditi bez Mehdija. I ova ideja je najviše bila raširena kroz historiju u društvima koja su bila bremenita problemima.

Nije ispravna pretjeranost u nečemu prelaženjem granica dozvoljenog, makar to imalo osnove u šerijatu, kao što ima ideju o Mehdiju. Naprimjer, postavljanje imama. Nema razilaženja kod muslimana oko toga. Cjelokupni ehli-sunnet smatra da je postavljanje ili izabiranje imama šerijatska nužda. Međutim, pretjerano naglašava-nje i posvećivanje ka tome je kod šiija napravilo distancu između njih i drugih ljudi i bilo temelj prijeteljstva, odnosno neprijateljstva, i oni su na tim temeljima sagradili ogromnu građevinu. Kad čitaš njihovu historiju, njihove knjige i njihovu akidu, stičeš dojam da kosmos nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njihovih imama, a posebno radi Alije, r. a., i da dunjaluk nije stvoren ni radi čega drugog osim radi njih, a također i ahiret, i mnoge druge stvari koje nemaju nikakve osnove. Mi vjerujemo u dolazak Mehdija, ali ne smijemo izlaziti iz okvira šerijata i onoga što je o tome preneseno.

Treba biti pravedan i objektivan i ne ići u ekstremizam ni sa jedne strane, ni u žestini ni u popuštanju. Na taj način je zapostavljena jedna šerijatski utemeljena stvar, a to je ideja o obnovi: “Allah će svakih stotinu godina poslati onoga ko će obnoviti vjeru ljudima” (Ebu-Davud; sahih)

Ideja obnove je ispravna šerijatska ideja i poznata je u historiji islama. Ebu-Bekr je bio jedan od njih. Nakon što su se ljudi odmetnuli od vjere poslije smrti Poslanika, a. s., Ebu-Bekr je poveo rat protiv murteda.

Zatim, Omer ibn-Abdulaziz, u vrijeme dinastije Emevija.

Također, imam Šafija, Ahmed ibn-Hanbel, Ibn-Tejmije, Muhamed ibn-Abdul-Wehab i drugi islamski učenjaci kroz vijekove.

Svaki od njih je izvršavao svoju ulogu i reformu na svom polju djelovanja.

Obnova, a ne čekanje Mehdija

Cilj ovih obnoviteljskih ideja jest da pokrenu ljude i njihove težnje ka reformi i popravljanju stanja, jer se obnoviteljske ideje ne tiču jedne ličnosti koja se čeka, kao što je slučaj sa Mehdijem, nego se obnova odnosi na kompletan ummet. Ne odnosi se to samo na pojedinca ili grupu, nego obuhvata sav ummet i sva polja života. Ko je taj ko može obnoviti stvari vjere u ummetu, stvar kompletne vjere, i znanstveni dio i praktični i ono što se odnosi na ibadet, ekonomiju itd.? Ovo ne može izvesti jedan čovjek, niti nekoliko njih, već skupina ljudi. Zato je Resul, a. s., spomenuo pobjedonosnu skupinu koja će biti na Istini i neće joj štetiti oni koji joj se suprotstave. A cilj ove skupine jest obnova, a ne čekanje Mehdija. Neki od njih imaju zadatak poučavanja ljudi, neki vode džihad, neki brinu o ekonomiji, neki se usavršavaju u nauci, neki čine da’vu itd.

Naš zadatak i zadatak naše generacije jest izvesti muslimane iz stanja očaja i poraza i tu smo svi odgovorni - svako u svom domenu djelovanja.

(Prilagođena verzija predavanja o Mehdiju šejha Salmana el-Avda)


Saturday, 18 January 2014

HUSEJN, RADIJALLAHU ANHU - NEVINI ŠEHID -

Istraživanjem i analiziranjem historije čovječanstva, oštroumni i objektivni historičari uviđaju da u postupcima, odlukama i stavovima poznatih vojskovođa i ličnosti, ima zaista vrijednih primjera koji mogu biti uzor njihovim narodima. Ummet islama je kroz svoju svijetlu historiju u svakom hidžretskom stoljeću, dao bezbroj primjera velikana i heroja koji u suštini predstavljaju uzor kojeg  treba slijediti. Na čelu islamskog historijskog karavana stoji generacija Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, njegovi ashabi. Oni su bili i ostali svjetiljke koje obasjavaju put nebeske upute jer su u potpunosti uspjeli spojiti između temelja islama i njihovog efikasnog praktikovanja, s jedne strane, i stalnim požrtvovanjem za islam i odličnim poznavanjem činjeničnog stanja u društvu, s druge strane. Na putu islama oni su trpili razne oblike tortura i mučenja, puno je njih i poginulo zbog islama i time su dostigli najveći stepen kod Allaha, dželle šanuhu, postali su šehidi. To je bila posebna čast koju Allah, dželle we ‘ala, daje samo onima koje On izabere. Od najistaknutijih ashaba koji su od strane nevjernika, licemjera i velikih griješnika mučki i na prevaru ubijeni su Omer b. el-Hattab, Osman b. ‘Affan, ‘Ali b. ebu-Talib, i Husejn, neka je Allah zadovoljan njima. Husejn b. ‘Ali b. ebu-Talib b. Abdulmuttalib b. Hasim, unuk Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, sin njegove kćeri Fatime, radijellahu anha. Rođen je poslije svoga brata Hasana, radijellahu anhu. Ibn-Tejmijje i Ibn-Kesir, rahimehumallah, smatraju da je Hasan rođen treće godine po hidžri u mjesecu ramazanu, dok je Husejn rođen četrvrte godine po hidžri u mjesecu ša’banu. Ubijen je desetog muharrema šezdeset i prve godine po hidžri. 
 
HUSEJNOV ŽIVOT - DIO HISTORIJE ISLAMA
  
Život Husejna, radijellahu anhu, predstavlja važan dio historije našeg ummeta. Vaspitavan je u kući Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, od koga je naslijedio svoj plemeniti moral. Svoje punoljetstvo doživljava za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra, radijellahu anhu, i bio je svjedok ratova koje je ovaj halifa vodio protiv odmetnika od islama kada ih je potpuno porazio i povratio autoritet islamskoj državi. Nakon toga doživljava veličanstvene pobjede islamske vojske za vrijeme hilafeta Omera b. Hattaba, radijellahu anhu, i svjedok je pogibije ovog ashaba-šehida od strane prokletog Ebu-Lu’lua Medžusije, vatropoklonika koji je došao iz Perzije - današnji Iran. Zatim je doživio period širenja islamske da’we širom svijeta u vrijeme halife Osmana, radijellahu anhu, koji je bio nevina žrtva i šehid smutnje i spletkarenja pokvarenjaka i neprijatelja islama. Kada se saznalo za kovanje zavjere protiv Osmana, radijellahu anhu, i to da su licemjeri tražili njegovo ubistvo, ashabi su odmah stali na njegovu stranu želeći da ga odbrane. Među najistaknutijim ashabima koji su stali u odbranu ovog plemenitog halife bili su Abdullah b. Zubejr, Abdullah b. Omer, Ebu-Hurejre, Merwan b. Hakem, Husejn i njegov brat Hasan. I porodice svih ashaba su učestvovale u odbrani Osmana, radijellahu anhu. Međutim, određenje Uzvišenog Allaha se moralo ispuniti i Osman, radijellahu anhu, glatko odbija njihovu ponudu i pomoć govoreći da ne želi susresti svoga Gospodara a da je zbog njega prolivena nevina krv muslimana. Osman, radijellahu anhu, je ubijen i jedan je od prvih nevinih šehida nakon osnivanja islamske države. Nakon Osmanove pogibije hilafet se premjesta iz Medine u Kufu i halifa postaje otac Husejnov, zet Poslanikov, Alija, radijellahu anhu. Husejn je direktni svjedok nemilih događaja za vrijeme hilafeta njegovog oca kada se odigrala bitka oko djeve i pojava jedne velike smutnje koja se ogledala u sekti zvanoj Havaridžije. Ubice nisu ni za momenat prezale od ubistva ovog halife i pored mjesta kojeg je on zauzimao u srcima muslimana zbog svoje hrabrosti u borbi protiv kufra i širka. Kada su muslimani položili prisegu na pokornost i poslušnost Hasanu, radijellahu anhu, Husejn je stao uz njega sve do trenutka Hasanovog odricanja hilafeta u korist sahabije Muavije b. ebi-Sufjana, radijellahu anhuma. Muslimani su se ponovo udružili i njihova srca su ponovo kucala kao jedno i poslije dugih i teških iskušenja ponovo postaju kao jedno tijelo. Ta je godina poznata kao godina zajednice (‘amu el-džem’ati). Poslije smrti Muavije, radijellahu anhu, na vlast dolazi njegov sin Jezid i za vrijeme njegove vladavine dešavaju se mnoge smutnje i neredi unutar islamske države a i sam Husejn, radijellahu anhu, biva ubijen za vrijeme Jezidove vladavine. Husejnov život je bio ispunjen događajima koji predstavljaju veoma važan dio islamske historije.
 
HUSEJNOVE VRLINE
 
Buharija u svojem "Sahihu " od Ibn ebi-Nuajma prenosi da je čuo kako su Abdullaha b. Omera upitali o čovjeku u ihramu koji je ubio muhu ?! Abdullah im je na to odgovorio: "O vi stanovnici Iraka, pitate me o ubijenoj muhi, a vi ste ti koji su ubili sina Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, kćeri! " Od Bera’a se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ugledao Hasana i Husejna i rekao: "Allahu moj, ja ih zaista volim, pa ih i Ti zavoli."  (Prenosi Tirmizi) Ebu-Se’id el-Hudrij, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Hasan i Husejn su predvodnici mladih u Džennetu! "  (Prenosi Tirmizi) Uzvišeni Allah, kaže: "... Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti."  (Kur’an, XXXIII/33)  Ummi Selema, radijellahu anha, je rekla: "Kada je objavljen ovaj ajet Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prebacio svoj ogrtač preko Alije, Fatime, Hasana i Husejna, radijellahu anhum, te rekao: "Allahu moj, ovo je moja porodica, odstrani od njih grijehe i očisti ih čišćenjem."  (Prenosi Tirmizi) 

Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Allah Uzvišeni je objasnio da je otklonio učinjene grijehe od Poslanikove porodice i da ih je očistio čišćenjem. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dovio Allahu za najbliže članove njegove porodice tj. za Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, prvence mladih u Džennetu. Allah Uzvišeni je očistio Poslanikovu porodicu i uslišao je Poslanikove dove za njih. Rezultat toga je otklanjanje grijeha sa njih i upotpunjavanje Allahove blagodati koju ne bi postigli samo svojom snagom i imanom, jer da je stvar takva bila, onda im dova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ne bi bila potrebna."  ("Hukuku ehlil-bejt " str.24) 
 
POSLANIKOVA, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, OPORUKA  
  
Od Zejda b. Erkama se prenosi da je rekao: "Bili smo kod izvora Ham’a, između Mekke i Medine, kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, održao govor u kojem se zahvalio Allahu i posavjetovao nas, te rekao: "Ljudi, ja sam zaista samo čovjek kojem će uskoro doći izaslanik njegovog Gospodara te mu se ja moram odazvati (misli se na smrt); ostavljam vam dvije stvari, prva je Knjiga Allaha Uzvišenog, u njoj ima upute i svjetlosti, pa se Knjige prihvatite."  Nakon sto nas je posavjetovao da se držimo Allahove Knjige, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam reče: "... i moja porodica, Allahom vas podsjećam na moju porodicu - reče to tri puta."  Tada su Zejda b. Erkama upitali: "Ko je od Poslanikove porodice ? " On im odgovori: " To su oni kojima je zabranjeno uzimati sadaku, to su članovi Alijine, Džaferove, Akilove i Abbasove porodice." "Zar su oni svi iz Poslanikove porodice ? " - upitaše ponovo Zejda. "Da", - odgovori im on."  (Prenosi Muslim)  
 
EBU-BEKR, OMER, OSMAN I ALIJA SU ODALI DUŽNO POSTOVANJE POSLANIKOVOJ, SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM, PORODICI 
 
Posebnu pažnju i poštovanje prema Poslanikovoj, sallallahu alejhi we sellem, porodici su iskazivala dva časna i plemenita ashaba, to su bili Ebu-Bekr i Omer, radijellahu anhuma. Ebu-Bekr je govorio: "Draže mi je ugostiti članove Poslanikove porodice od samog održavanja odnosa sa mojim rođacima."
Također je govorio: "Pokoravajte se Poslaniku Muhammedu kroz njegovu porodicu! "  (Prenosi Buhari) 

Također nalazimo i Abdullaha b. Omera, radijellahu anhuma, kako riječima punim hvale govori o Husejnu. Prenosi se od Junusa b. ebi-Ishaka od Ibn-Harba da je rekao: "Dok je Abdullah sjedio u sjenci Ka’be, vidio je Husejna kako mu prilazi, te reče: "Od svih stanovnika zemlje, ovo je najvoljeniji čovjek stanovnicima neba!"   ("El-isabetu fi temjizis-sahabe"  Ibn-Hadžer el-Askalani - tom 4 str. 444)
 
MUAVIJA, RADIJELLAHU ANHU, ODAJE DUŽNO POŠTOVANJE HASANU I HUSEJNU  
 
Kada je Muavija, radijellahu anhu, postao vladarom islamske države, Hasan i Husejn bi ga posjećivali i on  bi ih tada ugošćavao  na način na koji nije nikog ugostio. Jednom im je dao čak dvjesto hiljada dirhema u jednom danu. Kada je Hasan, radijellahu anhu, poginuo, Husejn je sam posjećivao Muaviju koji ga je i dalje počašćivao kao posebnog gosta. Husejn je bio u vojsci koja je pošla u osvajanje Konstantinopolisa (Istanbul). U toj vojsci je bio i Jezid sin Muavije. To je bilo u pedeset i prvoj godini po hidžri. Kada se Muaviji približio smrtni čas, ovako je savjetovao svoga sina Jezida: "Čuvaj Husejna sina Alije i sina Fatime kćeri Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. On je ljudima najvoljeniji od svih ljudi. Održavaj dobre odnose sa njim i lijepo postupaj prema njemu i on će ti dobrim uzvratiti. Ako se njemu nešto desi, moja je želja da ti osvetiš ubistvo njegovog oca i brata! "  ("El-bidajetu we nihaje"  Ibn-Kesir - tom 8 str.162) 
 
HUSEJN KAO PRENOSILAC HADISA   
 
Husejn, radijellahu anhu, je prenio nekoliko hadisa od svog djeda Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Njegova kćerka Fatima prenosi hadis u kojem stoji da je njen otac Husejn čuo Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako kaže: "Kojeg god muslimana pogodi kakva nedaća te je on od sebe otkloni (strpljivo zahvaljući Allahu na njoj), Allah će mu upisati nagradu kao onog dana kada ga je ta nedaća zadesila."  (Prenose Ahmed, Ibn-Madže i Ebu-Ja’la) Komentarišući ovaj hadis Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Predaja ovog hadisa od Husejna i njegove kćerke je jasan (islamski) dokaz jer je upravo njegova kćerka bila svjedok njegove smrti. Nedaća koja se spominje u ovom hadisu je upravo ono što je zadesilo Husejna i on je bio smiren zbog nje jer je unaprijed znao šta mu se sprema, a da je mogao otkloniti on bi to i učinio, povodeći se za spomenutim hadisom. Zabranjeno je (haram) da pri nevolji i nedaći ljudi u očajanju kukaju, očajavaju i da žene čupaju kosu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je nevin od onih koji ovako postupaju. Allah i Njegov Poslanik preziru takve postupke."  ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.55) Poznati učenjak Ibn-Kesir, rahimehullah, kaže: "Kada je data prisega na pokornost Jezidu za života Muavije, Husejn, Abdullah b. Omer, Abdurrahman b. ebi-Bekr i Ibni-Abbas su bili od onih koji nisu htjeli dati prisegu. Abdurrahman b. ebi-Bekr je umro ostavši dosljedan svoga stava. Kada je Muavija umro onda su Abdullah b. Omer i Ibni-Abbas dali prisegu njegovom sinu Jezidu. To se dogodilo u šezdesetoj godini po hidžri. Husejn i Ibn-Zubejr su ostali pri svojoj ranijoj odluci i napuštaju Medinu krenuvši prema Mekki."    ("El-bidajetu we nihaje"  Ibn-Kesir - tom 8 str.151)
 
STANOVNICI IRAKA TRAŽE HUSEJNOV DOLAZAK U KUFU  
 
Nakon pristizanja u Mekku, Husejnu stižu pisma i poruke u kojima Iračani traže od njega da napusti Mekku i pridruži se njima u Kufi gdje će mu stanovnici ovog grada položiti prisegu na pokornost umjesto Jezidu sinu Muavijinom. Sin Husejnovog amidže Akil b. ebi-Talib šalje u Irak svoje ljude koji će se uvjeriti u iskrenost i istinitost namjere Iračana i ako je tačno ono što su oni željeli onda će on pripremiti Husejna i njegovu porodicu i poslati ih u Irak. 
 
NAJUGLEDNIJI MEĐU ASHABIMA SAVJETUJU HUSEJNA DA NE NAPUŠTA MEKKU
  
Kada su ashabi saznali da Husejn namjerava napustiti Mekku i poći za Irak, odmah su krenuli njemu savjetujući ga da tako nešto ne učini podsjećajući ga na ono što su Iračani uradili sa njegovim ocem i bratom. Od Ibni-Abbasa, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Husejn me je upitao šta mislim o njegovom odlasku u Irak, te mu ja rekoh: "Da nije našeg ugleda kod ljudi, ja bih te sada za kosu dohvatio i ne bih te nikada pustio da tamo odeš." Husejn mu je na to odgovorio: "Draže mi je da poginem izvan Mekke nego u njoj! " Ibn-Abbas je rekao: "Ove su me riječi natjerale da mu više ne govorim o tome." Ebu-Mihnef prenosi da je Ibn-Abbas došao Husejnu i vidjevši ga da se spremio za put, reče mu: "Sinko, ljudi govore da si naumio poći za Irak, želim da mi ti objasniš šta to kaniš učiniti? " Husejn mu odgovori: "Naumio sam poći u toku ova dva dana, in ša Allah! " Na to mu Ibni-Abbas uzvrati: "Slušaj dobro! Ako su likvidirali svojeg lošeg vođu, i pobjedili svoje neprijatelje i potpuno uredili svoje društveno stanje, onda pođi njima, a ako im je vođa još uvijek živ i dalje ih maltretira, i ako su njegovi istomišljenici još uvijek glavni, znaj da su te pozvali samo zbog smutnje i nereda i nepravednog sukoba u koji će te uvući i ljude će protiv tebe okrenuti, a tada će oni koji su te pozvali postati tvoji neprijatelji! " Husejn je odgovorio: "Klanjaću istiharu, pa kako bude! "

Ismail b. Salim el-Esedijj prenosi od Sa’bija da je Abdullah b. Omer čuo da je Husejn krenuo prema Iraku. Abdullah je odmah pošao za njim i nakon tri dana ga je susreo i upitao ga: "Gdje si krenuo? " "U Irak", - odgovori on. Tada je Abdullah ugledao poruke i pisma kod Husejna koje je dobio iz Iraka i rekao mu: "Ovo su njihova pisma? " "Da", - odgovori Husejn. "Nemoj im se odazvati! " - reče Abdullah b. Omer. Kada je vidio da je Husejn uporan u svojoj odluci Abdullah mu reče: "Reći ću ti događaj od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Došao je Džibril Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu da izabere između dunjaluka i ahireta, pa je on izabrao ahiret. Ti si dio Poslanika i tako mi Allaha, sve ono čega vas je Allah poštedio je za vaše dobro (porodico Poslanikova)! " Husejn je i dalje odbijao Abdullahovu upornost. Na kraju ga Abdullah zagrli te zaplaka i reče: "Allah neka ti je na pomoći, o ti poginuli! " Od Ebu-Sei’da el-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Husejn je bio uporan u svom odlasku za Irak, pa sam mu ja jednom prilikom rekao: "Boj se Allaha, ostani u svojoj kući i nemoj se dizati protiv svojeg imama (vođe)! "

Od Ebu-Vakida el-Lejsija, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: "Saznao sam da Husejn namjerava poći za Irak. Kada sam ga sreo Allahom sam ga preklinjao da ne napusti Mekku jer njegov odlazak za Irak je bio pogrešan, išao je prema Iraku znajući da će ga ubiti, ali, on mi je na sve to samo rekao: "Ja se ne vraćam! " Džabir b. Abdullah, radijellahu anhu, kaže: "Obratio sam se Husejnu ovim riječima: " Boj se Allaha i nemoj zavaditi ljude, tako mi Allaha, nije dobro to što činite! "

Se’id b. Musejjeb, rahimehullah, kaže: "Husejnu je bilo bolje da nije izašao (prema Iraku)."

Ebu-Seleme b. Abdurrahman, rahimehullah, kaže: "Husejn je morao znati kakvi su stanovnici Iraka i zato nije trebao poći njima, međutim, na to ga je nagovorio Ibn-Zubejr." Musevver Mahreme je poručio Husejnu: "Čuvaj se da te pisma Iračana ne upropaste!" Jednom je Bekr b. Abdurrahman b. Haris b. Hašim rekao Husejnu: "Sinko, zar nisi vidio šta su Iračani uradili sa tvojim ocem i bratom (ubili su ih), i ti sada želiš poći njima a oni su pravi robovi dunjaluka! Protiv tebe će se boriti oni koji su ti se zakleli na pokornost i ostaviće te (Iračani) na cjedilu oni kojima si ti draži od onih koji im pomažu. Allahom te preklinjem, nemoj! " Husejn je na to odgovorio: "Amidža, neka te Allah nagradi svakim dobrom, biće onako kako je Allah odredio da bude! " Čuvši ove njegove riječi, Bekr je rekao: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se povratiti, oče Abdullahov (Husejn), neka nam Allah bude na pomoći kada budeš poginuo!" Abdullah b. Dža’fer je Husejnu poslao pismo u kojem ga upozorava da ne ode u Irak. Husejnov odgovor je bio slijedeći: "Sanjao sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, naredio mi je da nešto učinim i o tome neću nikoga obavijestiti sve dok ne vidim svoja djela (kod Allaha na ahiretu)." 
  
HUSEJN ŠALJE SVOG AMIDŽIĆA U IRAK      
 
Nakon silnih pisama koja su mu stizala iz Iraka, Husejn šalje svog amidžića Muslima b. Akila b. ebi-Taliba u Irak da osmotri stvarno stanje tamošnje situacije. Istovremeno po njemu šalje pismo stanovnicima Iraka u kojem je bio, pravni zastupnik, valija, sahabija Nu’man b. Bešir, radijellahu anhu. Kada je Muslim b. Akil stigao u Irak, prvo je posjetio Muhtara b. ebi-Ubejda es-Sekafija, nakon toga je otišao Haniju b. Urvetu. Kada su stanovnici Kufe saznali o dolasku Husejnovog izaslanika odmah se okupilo njih dvanaest hiljada i položili su mu prisegu na pokornost imajući u obziru da je on bio izaslanik čovjeka kojeg su htjeli za svojeg vođu. Jedan čovjek, koji je bio na strani Jezida b. Muavije, reče Beširu: "Ti si obični potlačeni slabić, zar ne vidiš kakav je nered zavladao? " Bešir, radijellahu anhu, mu na to odgovori: "Bolje mi je da budem slabić u istini nego li hrabar u neistini! " Ovaj je isti čovjek o svemu obavijestio Jezida b. Muaviju. Jezid se posavjetovao sa svojim savjetnikom Serhunom koji mu reče: "Nemamo boljeg čovjeka za Kufu osim Ubejdullaha b. Zijada." Jezid b. Muavija se od ranije rasrdio na ovog Ubejdullaha, ali, i pored toga mu je poslao pismo u kojem mu je poručio da njega postavlja za zapovjednika Kufe i da nađe Muslima b. Akila i ubije ga. ("El-isabetu fit-temjizi es-sahabe"  tom 1 str.444)       
 
IRAČANI OKREĆU HUSEJNU LEĐA I OTKRIVAJU SVOJE PRAVO LICEMJERSKO LICE
 
U međuvremenu Muslim b. Akil sakuplja četrdeset hiljada vatrenih boraca iz Kufe koji su već pripremili svoje sablje protiv Ubejdullaha b. Zijada. Ali, Ubejdullah b. Zijad ne sjedi skrštenih ruku već iz svakog plemena Iraka sakuplja njihove izaslanike u svojoj palači i huška ih na ustanak protiv Muslima b. Akila. To mu je i uspjelo jer su svi Iračani okrenuli leđa Muslimu napuštajući redove njegove vojske, sa njime je ostalo samo pet stotina boraca. Nakon toga ga je napustilo jos dvije stotine boraca pa ih je ostalo samo tri stotine, zatim su ga i ostali napustili pa ih je ostalo samo tridesetak i na kraju su ga svi napustili pa nije mogao pronaći nikoga koji bi mu pokazao put prema kući. Tu je situaciju iskoristio Muhammed b. Es’as koji ga je zarobio i doveo u palaču Ubejdullaha b. Zijada. Zijad ga je odmah ubio, sa njime i Hanija b. Urveta, a nakon toga ih je obojicu razapeo. Husejn o tome nije znao ništa sve dok se nije približio Kadisiji na samo tri milje. Tamo ga je sreo Harb b. Jezid et-Temimi i rekao mu: "Vrati se, tamo iza mene nije ostalo nikakvog dobra! " Husejn nije ni taj savjet poslušao a sa njime je bio i Muslimov brat. Oni su čvrsto riješili poći prema Kufi govoreći: "Ne vraćamo se sve dok ne ostvarimo svoje pravo ili ne poginemo! " ("El-bidajetu wen-nihaje"  tom 8 str.152)
 
HUSEJNOVA POGIBIJA
 
Ubejdullah b. Zijad je pripremio vojsku protiv Husejna i za vojskovođu je postavio Omera b. Sa’da b. ebi-Vekasa. Husejna su presreli kod mjesta zvanog Kerbela. Omerova vojska je brojila oko 45 konjanika i 100 pješaka. Kada su se susreli, Husejn mu je rekao, pokušavajući izbjeći sukob: "Dužan si iskazati mi svoje poštovanje u jednoj od tri stvari koje ću zatražiti od tebe; ili ćeš mi dopustiti da poginem kao ratnik na Allahovom putu (na bojnom polju protiv kafira), ili ćeš mi dozvoliti da se vratim u Medinu, ili ćeš mi dozvoliti da položim prisegu Jezidu b. Muaviji." Omer b. Sa’d je o ovome obavijestio Ubejdullaha koji je na to odgovorio: "Ne prihvatam nikakve uslove sve dok on ne priloži meni prisegu na pokornost! " Husejn je to odbio i zapodjenu se krvavi sukob u kome je Husejn ubijen a sa njim i sedamnaest mladića iz njegove porodice. Njegov ubica se zvao Semr b. Zul-Džujus. Nakon toga je Husejnova glava bačena pred Ubejdullahom b. Zijadom. ("El-isabetu fit-temjizi es-sahabe" tom 1 str.334)
 
LAŽNE PREDAJE O HUSEJNOVOJ POGIBIJI
 
Sljedbenici novotarija i svojih strasti prenose lažne i izmišljene predaje o Husejnovoj, radijellahu anhu, pogibiji. Primjera radi, šiije i njima slične frakcije i sekte, kažu da je nakon Husejnove pogibije Jezid b. Muavija porobio njegove žene i djecu i naredio je da ih popnu na kamile bez ikakvog zastora za Husejnove žene!!! Opovrgavajuci ove lažne predaje Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Ono što se prenosi od Jezida jeste da on nije tražio Husejnovo ubistvo, naprotiv, želio je da mu ukaže počast i poštovanje kao što ga je savjetovao njegov otac Muavija, radijellahu anhu. Međutim, Husejn je trebao izabrati hoće li položiti prisegu Jezidu ili odustati od borbe protiv njega. Kada je Husejn saznao da su ga Iračani ostavili na cjedilu potražio je da se vrati u Medinu ili da pođe Jezidu ili da mu dozvole da pogine u džihadu protiv kafira. To mu nisu dozvolili (Ubejdullah b. Zijad) jer su zeljeli da ga zarobe. Husejn je ubijen kao nevini šehid, radijellahu anhu. Kada je Jezid saznao o Husejnovoj pogibiji, to ga je jako rastužilo i zaplakao je pogođen ovim neprijatnim haberom." (Ovako Ibn-Tejmijje, rahimehullah, prenosi događaj koji govori o Husejnovoj pogibiji pobijajući lažne i izmišljene predaje šiija. Ovaj se isječak nalazi u njegovom fenomenalnom djelu "Minhadžus-sunneti en-nebewijje" koje je napisao kao odgovor na knjigu "Minhadžul kerameti fi ma’rifetil-imameti" čiji je autor, šiija, Ibnul-Mutahher. Knjiga je prepuna laži, potvora i uvreda na račun Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Aišu i Muaviju b. ebi-Sufjana, radijellahu anhum.)  Prim. prev. 

Prenosi se da je Jezid, kada je čuo o Husejnovoj pogibiji, rekao: "Neka je Allahovo prokletstvo na Ibn-Mirdžanetu (Ubejdullah b. Zijad)! Tako mi Allaha, da je bio sa Husejnom u srodstvu, ne bi ga ubio." Također se prenosi da je nakon toga Jezid poslao svoju porodicu u Medinu da bi direktno izrazili saučešće Husejnovoj porodici zbog njegove pogibije, ali, i pored toga Jezid nije naredio da se Husejnov ubica kazni a nije ni naredio da se uhapsi. ("Minhadžus-sunne" tom 4 str.557)

Ibn-Tejmijje, rahimehullah, dalje nastavlja: "Što se tiče onoga što je on rekao  (Ibnil-Mutahher) da je Jezid zarobio Husejnove žene i djecu i da ih je na kamilama bez ikakvog zastora omalovažavao pred svijetom, pa to je obična laž i potvora. Muslimani, hvala Allahu, nikada nisu zarobili nikoga od porodice Benu Hašim (Poslanikova porodica), niti je ummet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, dozvolio zarobljavanje njihovih žena. Međutim, sljedbenici strasti i požuda favoriziraju laž. Također su (šiije) rekli da je Hadždžadž ubio neke od Poslanikove porodice... Hadždžadž nije nikada ubio nekog iz porodice Beni Hašima i pored toga što je ubio mnoge druge ljude mimo njih."    ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.558) 
 
STA JE REČENO O JEZIDU B. MUAVIJI
 
Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Oni koji slijede put pravednosti iskazuju dužno poštovanje prema onima koji to zaslužuju, oni takve ljude vole i daju pravo onima koji ga zaslužuju. Na taj način se iskazuje poštovanje prema istini i iskazuje se milost prema Allahovim stvorenjima. Imajući ovo u obziru, shvatamo da svaki čovjek ima svoje dobre i loše osobine. Čovjeka treba hvaliti zbog njegovih lijepih osobina i grditi ga zbog njegovih loših osobina, zbog njih ga treba voljeti ili mrziti, zbog njih će biti nagrađen ili kažnjen i to je vjerovanje ehlis-sunneta i džema’ata."

"... i ako nam se ova komponenta razjasni, onda ćemo shvatiti kada govorimo o Jezidu, to je kao da govorimo o bilo kojem vladaru ili kralju za vrijeme islamske vladavine. Ko im bude poslušan u pokoravanju Allahu Uzvišenom, kao što je namaz, hadždž, džihad, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, sprovođenje islamskog kaznenog prava, biće nagrađen ako je to radio pokoravajući se Allahu i Njegovom Poslaniku. Tako su radili prvi dobri mu’mini poput Abdullaha b. Omera i njemu slični. A ko stane uz te vladare i kraljeve lažno im se pokoravajući, onda ih on pomaže u grijehu i nasilju i zaslužio je pravu kaznu i ukor. Zato su  ashabi bili u borbenim redovima u vojsci Jezida b. Muavije i on je prvi koji je organizovao pohod na Konstantinopolis (Istanbul) još za vrijeme Muavijina života. U toj vojsci je bio i Ebu-Ejjub el-Ensari, radijellahu anhu. To je prva vojska koja je povela prvi vojni povod na Konstantinopolis." ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.544)

Buhari, rahimehullah, u svojem Sahihu, u poglavlju o džihadu i ratnom pohodu, prenosi hadis od Ubadeta b. Samita, radijellahu anhu, koji kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Prva vojska iz mog ummeta koja će krenuti u boj na moru, zaslužila je (Džennet). Ummu-Haram je upitala: "Allahov Poslaniče, hoću li ja biti s njima?" "Da", - odgovori joj Poslanik i dodao je nakon toga: "Prva vojska koja će se boriti protiv Kajsarovog (Cezarovog) grada, biće im oprošteno!" Ummu-Haram je upitala: " Allahov Poslaniče, hoću li ja biti s njima?" "Ne", - odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi we sellem." 

Međutim, neko će se upitati da li je dozvoljeno proklinjati Jezida jer je on ubio Husejna ili je možda, u najmanju ruku, naredio da se on ubije !? Na ovo pitanje odgovara poznati islamski učenjak Ebu-Hamid el-Gazali koji kaže: 

"Nije dokazano da je Jezid ubio ili naredio da se Husejn ubije. Nije dozvoljeno reći da ga je on ubio jer to nije potvrđeno i zato ga ne smijemo proklinjati jer se nijedan musliman ne smije okriviti za veliki grijeh bez prethodnog posjedovanja nepobitnih dokaza. Normalno, dozvoljeno je reći da je Ibn-Muldžem ubio Aliju, i da je  Ebu-Lu’lu el-Medžusi ubio Omera, ali, to je već dokazana stvar. Ne smijemo okrivljavati muslimana za kufr i pokvarenjaštvo a da za to ne posjedujemo jake argumente. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Ako neko nekoga naziva kafirom ili pokvarenjakom a on to nije, onda će se te riječi povratiti onome koji je to rekao! "  (Prenose Buhari i Muslim) Gazali dalje nastavlja: "Da li je dozvoljeno reći: "Neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna " Mi na to odgovaramo, ispravno je reći, neka je Allahovo prokletstvo nad ubicom Husejna ako se nije pokajao prije smrti, jer je također moguće da je umro poslije pokajanja. Primjera radi, Vahsija je ubio Poslanikovog amidžu Hamzu, radijellahu anhu, još dok je bio kafir, nakon toga on prima islam i kaje se zbog svih grijeha i ubistava i ne smijemo ga proklinjati. Ubistvo je veliki grijeh, ali, ne dostiže stepen kufra i ako se ubistvo ne poveže s pokajanjem (ubice), onda je to veoma opasna stvar  (po iman čovjeka koji proklinje ubicu a ne posjeduje argumente o tome da li se ubica pokajao ili ne). U situaciji poput ove, bolje je ne govoriti ništa." Proklinjati nevinog muslimana je isto što i ubiti ga. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Proklinjati mu’mina je isto što i ubiti ga! "  (Prenose Buhari i Muslim)      
 
LAŽNA I PODMETNUTA HISTORIJA
 
Puno je "islamskih" historičara koji su lažno prikazali neke događaje i to ne samo u vezi sa životopisom Husejna, radijellahu anhu. Tako se u tim knjigama, uglavnom su ih pisali šiitski historičari, spominje da je Jezid b. Muavija napao Medinu i ubio sve članove Poslanikove porodice, porobio njihove žene, ubio sedamstotina muhadžira i ensarija, i na hiljade ostalih stanovnika, a Medina je sva bila preplavljena u krvi koja je prekrila kabur Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Dalje se u tim istim knjigama navodi da je Jezid naredio da se Ka’ba poruši katapultom i nakon toga je potpuno uništio i spalio!!!

Prepustimo eminentnom učenjaku Ibn-Tejmijji, rahimehullah, da odgovori na ove potvore i laži: "Kada su stanovnici Medine otkazali pokornost Jezidu (zbog Husejnovog ubistva), protjerali su njegove izaslanike iz Medine. On je nekoliko puta slao svoje delegacije tražeći od njih da mu ponovo iskažu pokornost. Tada im je poslao Muslima b. Ukbeta el-Merrija i naredio mu je da tri dana radi po Medini što hoće! Na ovome se Jezidu i najviše zamjera. Zbog toga, kada je imam Ahmed upitan da li prenosi hadise od Jezida, rekao je: "Ne, pa zar nije on taj koji je uradio s Medinom ono što je uradio?" Međutim, i pored toga, on nije ubio sve članove Poslanikove porodice, broj ubijenih nije bio na hiljade poginulih, i prolivena krv nije prekrila kabur Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, niti je krv prolivena unutar njegove džamije. Što se pak Ka’be tiče, Allah je nju sačuvao i prije i poslije dolaska islama i niko je nije uspio porušiti, naprotiv, prije islama kada su u godini slona namjeravali srušiti Ka’bu, Allah ih je onemogućio Svojom žestokom kaznom: "Zar nisi vidio šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"  (Kur’an,CV/1)  "Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnog hrama - a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka - i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini daćemo da patnju nesnosnu iskusi."   (Kur’an, XXII/25)
 
Poznata je stvar da su sekte Karamita i Batinije najgori u svom kufru od svih ljudi. Oni su ubijali hadžije i bacali ih u bunar Zemzem i nakon toga ukrali hadžerul-eswed i on je kod njih ostao dugo vremena. Pa i pored svega toga nisu mogli nauditi Ka’bi iako su tada bili najveći nevjernici. Što se tiče vladara muslimana iz porodice Umejjevića i Abbasija, poznato je da nijedan od njih nije namjeravao porušiti Ka’bu pa čak ni Abdul-Melikov zamjenik Hadždžadž b. Jusuf. Oni su tada opkolili Ibn-Zubejra i katapultom su gađali njega a ne Ka’bu. Jezid nije porušio Ka’bu i nije imao namjeru spaliti je, ni on ni njegova vojska. Sa ovom činjenicom se slažu svi muslimani. Ibn-Zubejr, rahimehullah, je srušio Ka’bu, ali, s namjerom da je ponovo obnovi na način na koji je to Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisao Aiši, radijellahu anha. Vatra (u žestini sukoba) je dohvatila zastore Ka’be i kamenje je od toplote popucalo. Abdul-Melik je naredio Hadždžadžu da se ista renovira kao što je bila u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
Hadždžadž je malo više podigao u visinu i Abdul-Melik se složio sa tom izmjenom..." ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje"  tom 4 str.575-578) "Katapult se koristi u prilici gdje osim njega drugo oružje ne koristi, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, katapultom gađao stanovnike Taifa kada su se ovi zabarikadirali u svoje tvrđave. Kada se Ibn-Zubejr sa svojim saborcima zabarikadirao kod Ka’be, Hadždžadž ih je gađao katapultom. Nakon Ibn-Zubejrovog ubistva, Hadždžadžova vojska je ušla u Mekku i obavila ‘umru čineći tawwaf oko Ka’be (koju nisu srušili). Te iste godine Hadždžadž obavlja hadždž i Abdul-Melik mu naređuje da se ne smije suprotstaviti Abdullahu b. Omeru po pitanju hadždžskih propisa. Da su oni htjeli kakvo zlo nanijeti Ka’bi, to bi učinili kada su ušli u Mekku nakon Ibn-Zubejrove pogibije..." ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje"  tom 4 str.584)  

Navešćemo još jedan primjer historijske laži i šiitskog podmetanja neukim i naivnim muslimanima. Događaj koji se stalno prepričava na jezicima muslimana, a što je najgore od svega prepričava se i u našim medresama od strane "stručnjaka" za islamsku historiju. U historijskim (šiitskim) djelima stoji da su dva ashaba posredovala u sukobu izmedju Alije i Muavije, radijellahu anhum. Izaslanik Alije je bio Ebu-Musa el-Eš’ari, a izaslanik Muavije je bio Amr b. el-As. Lažna predaja kaže da kada su se sreli počeli su pregovore tako što je Amr rekao Ebu-Musau: "Ti prvo govori! " Tada mu je, navodno, Ebu-Musa rekao: "Ja sam dosta razmišljao i riješio sam da napustim Aliju. Skinuću sablju s vrata i položiću je pred okupljenim muslimanima, a i ti to isto učini!! " I tako se dogovoriše. Kada su stali pred muslimane, Ebu-Musa izvede prethodno pripremljeni scenarij. Kada je došao red na Amra on reče: "Ja sam dosta razmišljao i odlučio sam da ostanem na strani Muavije i moja sablja će to potvrditi! " Ebu-Musa se iznenadi i pokuša mu se suprotstaviti, ali, Amr reče: "Ovako smo se dogovorili! " I tako se muslimani raziđoše i nasta još veći sukob i nesloga!!!    

Eto ovako fantomski historičari (šiije) prikazuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao najgore lažljivce, spletkaroše i prevarante. Imam Ebu-Bekr b. el-Arebi pobijajući ove laži, kaže: "Ovo je sve obična laž i izmišljotina jer se ništa od toga nije desilo. Ovo su kazivanja koja prepričavaju oni koji slijede novotarije i izmišljaju novu historiju kraljeva i vladara. Ove izmišljotine su luđaci i griješnici naslijedili jedni od drugih puno griješeći prema Allahu..."  ("El-awasimu minel-kawasimi str.177)

"Osnovna greška koju iz neznanja čine historičari je ta da u vrijeme hilafeta Alije, radijellahu anhu, Muavija nije bio halifa niti je tražio da bude halifa, pa kako onda da od Amra bude zatraženo da otkaže pokornost Muaviji !? 

Amr i Ebu-Musa su se dogovorili da stvar hilafeta prepuste na rješavanje ashabima koji su još uvijek bili živi među njima, a od kojih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio zadovoljan. Dogovor između njih dvojice ne obuhvata Muaviju ni u čemu jer on još uvijek nije bio halifa i nije se borio zbog hilafeta. Muavija je samo tražio da se uhapse i kazne svi oni koji su imali učešća u atentatu nad Osmanom, radijellahu anhu. Međutim, kada je pokrenuto pitanje vođstva islamske države, onda su ova dvojica ashaba prepustili sud o tome velikim ashabima. Vođstvo islamske države je bilo glavno pitanje njihove rasprave. Što se tiče stava ova dva ashaba naspram administracije unutrašnjeg uređenja i vođstva onih strana koje su oni predstavljali, niko od njih nije promijenio svoj stav i nije izdao povjerenje svojeg vođe... U dogovoru između ova dva ashaba nije bilo nikakve prevare i spletke i niko se nije nemarno odnosio prema cijelom ovom događaju. Amr b. el-As tada nije izjavio da je Muavija postao vladar muslimana i da je njemu pripao hilafet. I Muavija nikada to nije izjavio jer je on, radijellahu anhu, preuzeo hilafet nakon dogovora i pomirenja sa Hasanom sinom Alije, radijellahu anhum."  ("Serhul-awasimi minel-kawasimi" - Muhibbud-din el-Hatib  str.174-175)        
 
ZAPISIVANJE ISLAMSKE HISTORIJE 
 
Poznati islamski historičar, Mahmud Sakir, rahimehullah, kaže: "Historija je nanijela veliku nepravdu Umejjevićima jer se u njoj ne spominje skoro nijedna njihova zasluga koju su dali islamskoj državi. Nasuprot tome, historija ih je samo grdila i spominjala samo njihove negativne osobine krivo i lažno im pripisivajući ono što nisu učinili. Vrijedno je spomenuti da su te historijske knjige pisane za vrijeme političkih sukoba između njih i Abbasijevića, to s jedne strane. S druge strane, sve ove historijske knjige su pisane šiitskim rukama  punim mržnje..."   ("Tarihul-islami"  tom 4 str.50) 

"Međutim, među islamskom ulemom (sunnije) ima i historičara koji su realno zapisali islamsku historiju i koji su vjerodostojno predstavili ono što se zaista dogodilo po pitanju teme o kojoj govorimo. Među njima su Ibn ebi-Dunja i El-Begawi. Ali i pored toga u lancima predaja koje oni prenose ima dosta neprovjerenih i netačnih podataka."  ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje"  tom 4 str. 556)     
 
ŠTA SE TAČNO DOGODILO
 
Puno se govorilo i pisalo o načinu i razlogu pogibije Husejna, radijellahu anhu. Ima ih koji su ga toliko uzdigli i pripisali mu neka svojstva, da su već upali u širk Allahu, dželle šanuhu. Šejtan je ovoj grupi ljudi objavio da oni za Husejnom moraju tugovati, očajavati i da se noževima po licu i tijelu trebaju udarati na dan Ašure. Šejtan im je također objavio i to da grđenjem, psovanjem i proklinjanjem ashaba Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, postižu visoke stepene kod Allaha, dželle šanuhu!! Oni su smrt Husejna, koji je potpuno nevin od njih, prikazali kao tragediju koju su itekako ukrasili lažima i detaljima iz sotonskih legendi. Prvi koji je slagao i svojim lažima "ukrasio" Husejnovu pogibiju je šiija po imenu Muhtar b. ebi-Ubejd es-Sekafi. S druge pak strane, neki od šiija su u zasjedi čekali neke pogreške sunnijske uleme da bi kasnije trgovali Husejnovom krvlju. Drugi pak  kažu da je Husejn zaslužio smrt jer je namjeravao da razdvoji muslimane i otkaže poslušnost legalnom imamu islamske države. Kao dokaz su iskoristili riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Zaista će doći vrijeme smutnje i novotarija, pa ko bude namjeravao razdvojiti muslimane dok su oni jos uvijek složni među sobom, sabljom ga udarite, bez obzira o kome se radi! " (Prenosi Muslim) 

Međutim, stav ehlis-sunneta u vezi sa ovim pitanjem je najbolje prikazan kroz riječi Ibn-Tejmijja, rahimehullah, koji kaže: 

"Što se tiče ubistva Husejna, radijellahu anhu, nema sumnje da je nepravedno ubijen i on je nevini šehid, kao i oni koji su na njegovoj strani sa njim poginuli. Ubistvo Husejna je veliki grijeh i neposlušnost prema Allahu i Njegovom Poslaniku... Njegova pogibija predstavlja veliku nesreću za njegovu porodicu a i za sve muslimane svijeta. Njegova pogibija je za njega predstavljala njegov šehadet (postao je sehid)... 

On i njegov brat su kod Allaha zaslužili sreću koja se ne može postići osim putem velikih iskušenja i niko iz njihove porodice nije doživio ono što su oni doživjeli. Njih dvojica su vaspitavani i odgajani u kući islama punom ponosa i sigurnosti. Hasana su otrovali, Husejna su ubili, da bi oni na taj način dostigli stepene srećnih i život Allahovih šehida."   ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje"  tom 4 str.550) "... Ali, njegova pogibija ne predstavlja veću tragediju od pogibije onih koji su bili bolji od njega kao što su bili prijašnji poslanici, ashabi koji su poginuli na Uhudu, ashabi koji su poginuli u ratu protiv Musejlemeta, ashabi koji su poginuli kod Bi’rul-Me’une, i pogibija (Ebu-Bekra, Omera), Osmana i Alije. Posebnu tragediju predstavlja ubistvo Alije jer su ga njegove ubice proglasili nevjernikom i govorili su da njegovo ubistvo predstavlja jedan od najboljih ibadeta!!! Oni koji su ubili Husejna nisu vjerovali da je on nevjernik i potvrđeno je da ga nisu htjeli ubiti jer su vjerovali da je to jedan od najvećih grijeha. Međutim, ubili su ga zbog svojih ličnih interesa, kao što ljudi ubijaju jedni druge zbog vlasti. Iz ovoga se vidi da je puno lažnih predaja koje govore o pogibiji Husejna, radijellahu anhu. Primjera radi, prenosi se da je nakon njegovog ubistva umjesto kiše padala krv!!... Ili to da se na nebu pojavilo crvenilo u trenutku kada je on ubijen. To nema nikakve veze sa Husejnovom pogibijom jer se to crvenilo i danas pojavljuje na nebu i za to postoji opravdani prirodni razlog..." ("Minhadžus-sunneti en-nebewijje" tom 4 str.559)
 
REZIME              
 
 Ovo su stvarne i istinite činjenice islamske historije daleko od bilo kakvih izmišljenih predaja i neistina koje su podmetnuli šiije, sufije i svi oni koji ih svojim strastima i novotarijama slijede u njihovom metodu rada trgujući nevinom krvlju Husejna, radijellahu anhu. Ono što smo ovdje prenijeli od naše uleme predstavlja dovoljno istinitu informaciju iskrenim mu’minima. Vadžib je svakom muslimanu da sačuva svoj jezik od uplitanja u govor o ovoj smutnji koja je već iza nas, kao što je rekao Omer Abdul-Aziz, rahimehullah: "Allah je moje ruke sačuvao te krvi i zato ne želim da tom istom krvlju natopim svoj jezik! " Omer Abdul-Aziz je ovu izjavu dao shvativši riječi Uzvišenog Allaha, koji kaže: "Taj je narod bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."   (Kur’an, II/141)
 
 
Piše: Ševki Muhammed- Islamski časopis " HILAL" br. 18