Friday, 1 July 2011

Allah - Jedini istinski Vrhovni Vladar !


ALLAHOV APSOLUTNI SUVERENITET

U Islamu, Allah nije samo Stvaraoc vrijedan obožavanja, kome se molitve upućuju samo zbog traženja pomoći, poduke i utočišta. On je također, Gospodar i Vladar. Vjerovanje u suverenitet Allaha je jedan istinski nerazdvojiv dio tevhida. Vjerovanje zahtijeva da ljudi, pojedinačno ili kolektivno, ne bi smjeli zahtijevati da prave zakone, da vladaju, ili primjenjuju moć svoga autoriteta nad drugima, kao i da izdaju naređenja po svom vlastitom nahođenju. Niko nema pravo da donosi zakone po svom vlastitom nahođenju jer pravo na donošenje zakona pripada samo Allahu. 

On kaže:

"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da nikoga ne obožavate osim samo Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Kur’an, suretu Jusuf, ajet:40)

"I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:116)

"A oni koji ne budu sudili prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (Kur’an, suretul-Maideh, ajet:44)

Ovi ajeti jasno pokazuju da suverenitet pripada jedino Allahu. On jedini donosi zakone. Niko nema pravo da po svom vlastitom nahođenju naređuje drugima da rade ili ne rade određene stvari. Lahko bi se moglo pomisliti da Poslanik, zbog prirode svoje misije, ima u stvari neograničenu vlast. U Islamu, međutim, čak i Poslanik je lišen takve neograničene vlasti i on se pokorava samo Allahovim naredbama. Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:

"Reci: "Ja vam ne kažem: ‘U mene su riznice’, niti ‘Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ ja slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?" (Kur’an, suretul-En'am, ajet:50)

"Nezamislivo je da čovjek kome Allah da knjigu i znanje i vjerovjesništvo - poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni, a ne Allahu!" - nego "Budite božiji jer knjigu poučavate i nju proučavate!" "On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?" (Kur’an, suretu-Ali Imran, ajet:79-80)

Ovi ajeti ističu slijedece:

Prvo, da ni jedna osoba, klasa ili grupa, čak ni cijela nacija ne mogu zahtijevati vrhovnu vlast. Allah je Jedini istinski Vrhovni Vladar i On posjeduje svu vlast. Svi drugi su samo Njegovi robovi koji su dužni da Mu se pokoravaju.

Drugo, da je Allah jedini istinski donosilac zakona i kao takav, apsolutna vlast pripada samo Njemu. Vjernici prema tome ne bi smjeli donositi zakone slijedeći svoje mišljenje ili mijenjati bilo koje zakone koje je Allah propisao. Ovo pravilo je poštovano čak i ako se većina ljudi dogovori o promjeni Božijeg zakona. Ova učenja tevhida su u potpunoj suprotnosti sa savremenim konceptom suvereniteta. Osim Islama, sve ideologije se slažu u jednoj osnovi, da čovjek može vladati nad čovjekom i da može donositi zakone za svoje bližnje. U nekim religiozno orjentisanim društvima ili nacijama, taj vladar ili donosilac zakona može biti svećenik, monah, duhovnik ili isposnik. Kur’an upućuje na takva društva i nacije u slijedećem ajetu:

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje," (Kur’an, suretut-Tevbeh, ajet:31)

Poslanik (neka je mir božiji i blagoslov na njega) je sam objasnio kako su ljudi prihvatili svoje religiozne vođe kao vladare i božanstva. Adijj ibnu Hatim je došao sa srebrenim krstom oko vrata Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je proučio slijedeći ajet:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju sveštenike svoje i monahe svoje." A onda je rekao: "Oni nisu obožavali njih" (kako vi to zamišljate obožavanje) vec su zabranili ljudima što je bilo zakonito, a dozvolili im ono što je bilo nezakonito. A njihove pristalice su ih slijedili u tome. To je njihovo obožavanje." (Ahmed i Tirmizi)

U sekularnim ideologijama, vladar ili donosilac zakona je utjelovljen u "narodu" kao cjelini, u njihovoj zajedničkoj volji u grupi ljudi ili u diktatoru. Ovo je najveća i najozbiljnija vrsta širka koja uzima maha danas. Jezikom Kur’ana ovi vladari i donosioci zakona su nazvani "tagut". TAGUT (sve što se obožava pored Allaha).
Arapska riječ tagut, doslovno se odnosi na svakoga ko prekrši ograničenje. Kur’an koristi ovu riječ za onog ko se pobuni protiv Allaha i zahtijeva za sebe da bude gospodar i vladar Njegovim robovima, tjera ih da mu se pokoravaju, i da budu njegovi, vladarevi robovi. Ovakva osoba može biti kralj, svecenik, religiozni ili politički lider ili uistinu sam šejtan. Niko ne može istinski vjerovati u Allaha dok se ne odrekne "taguta".
 
Uzvišeni Allah kaže:

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede." (Kur’an, suretun-Nisa’, ajet:60)

"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i sve zna." "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su taguti i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (Kur’an, suretul-Bekareh, ajet:256-257)

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a taguta se klonite. I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:36)

"Za one koji izbjegavaju da se tagutima klanjaju i koji se Allahu obraćaju - njima su namjenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje." (Kur’an, suretuz-Zumer, ajet:17)

Ukratko, Islam zahtjeva da vjernici prihvate Allaha ne samo kao jedinog Boga vrijednog obožavanja, već također i kao Jedinog vladara i donosioca zakona. Ljudi su Njegovi namjesnici, zastupnici i izvršitelji Njegovih oporuka i moraju se pokoravati Njegovim naredbama kroz cijeli svoj život. Allah je poslao niz poslanika da obznane Njegovu suverenost ljudima i da pozovu ljude da se bezuvjetno pokore tome. Zbog ovih razloga, najvažnija obaveza svih sljedbenika tevhida je da stalno upozoravaju svijet na sve vrste širka i taguta i da uspostave apsolutnu Allahovu vlast, tevhid, u njegovoj najčistijoj formi.







Preuzeto Iz Knjige - TEVHID I ŠIRK  - Izdavač: Bosanski Alim 
Autor
Omer Hasan

Prijevod sa engleskog 
Ekrem Kadribegovic
Recenzija  Ragib Kadribegovic 
Obrada hfz. Senaid Zajimovic
Amman
1997-1417