Friday, 11 November 2011

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković