Thursday, 27 June 2013

Prijetnja onome ko se ne boji Allahove zamke

Šejh AbdurRahman ibn Hasan

أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ

Riječi Allaha Uzvišenog: “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove zamke? Allahove zamke se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-Araf: 99)

قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلاَّ الضَّآلُّونَ

I Njegove su riječi: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr: 56)

Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” (1)

Riječi Uzvišenog: أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ
 
“Zar oni mogu biti sigurni od Allahove zamke? Allahove zamke se ne boji samo narod kome propast predstoji.”

Autor, Allah mu se smilovao, htio je (reći) da nestrahovanje od Allahove kazne upućuje na slabost vjerovanja (imana), tako da takva osoba ne razmišlja o propuštenim obavezama i učinjenim grijesima, zbog toga što se ne boji Allaha u pogledu onog što je uradila ili izostavila, a ovo je jedan od najvećih grijeha i najobuhvatnija mahana. Ajet ukazuje da je Allah Uzvišeni, nakon što je naveo stanje stanovnika naselja koji su utjerivali u laž poslanike, objasnio da ono što ih je navelo na to jeste nepostojanje straha od Allaha, dž.š., i Njegove zamke. Oni su se prestali bojati Allahove zamke nakon što im je On postavio zamku u vidu radosti i blagodati. Oni nisu vjerovali da to može biti zamka. Hasan je rekao: “Onaj kome je On otvorio blagodati, pa on u tome ne vidi da mu On time pravi zamku, taj ne zna razmišljati.” Katade je rekao: “Narod je zanemario Allahove naredbe. Narod je, uistinu, bio uništavan samo onda kad bi utonuo u mir, uživanje i nepažnju. Zato, nemojte biti zavedeni Allahovim (blagodatima).” Ismail b. Rafi rekao je: “Nestrahovanje od Allahove zamke jeste kad čovjek ustrajava u grijehu, a želi da mu Allah oprosti.” Zabilježio Ibn-Ebu-Hatim.

Njegove su riječi: وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلاَّ الضَّآلُّونَ
 
“Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” Kunut znači vjerovanje da su izlaz i rješenje daleko i gubljenje nade u to. To je nasuprot sigurnosti od Allahove zamke. Obje su ove stvari veliki grijeh, zbog toga što je u gubljenju nade loše mišljenje o Allahu. Njegove su riječi: إِلاَّ الضَّآلُّونَ “…samo oni koji su zabludjeli.” Tj. sa Pravog puta (skrenuli).

Njegove su riječi: “Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” Ovaj hadis zabilježio je Bezzar i Ibn-Ebu-Hatim od Šebiba b. Bišra. Ibn-Mein je rekao: “On je povjerljiv.” Ibn-Ebu-Hatim je rekao da je nejak. Ibn-Kesir je rekao: “Njegov sened zahtjeva provjeru. Najvjerovatnije je da je on mevkuf.”

Njegove su riječi: “Pridruživanje (širk) Allahu.” To je najveći veliki grijeh i zbog toga je prvo njega spomenuo. Rekao je Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje: “Pridruživanje (širk) jeste rušenje rububijjeta i postepeno umanjivanje uluhijjeta te loše mišljenje o Gospodaru svih svjetova.”

Njegove su riječi: “…gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi,” tj. prekidanje upućivanja dove i nade u Allaha Uzvišenog u pogledu onoga čega se (čovjek) boji ili što želi, a to je loše mišljenje o Allahu, nepoznavanje Njega, širine Njegove milosti, darežljivosti i opraštanja.

Njegove su riječi: “…i nestrahovanje od Allahove zamke,” tj. nestrahovanje od toga da ga On zavede i oduzme mu vjerovanje (iman) koje mu je dao. Utječemo se Allahu i od Njega tražimo zaštitu od toga. To je nepoznavanje Allaha i Njegove moći, te samouvjerenje i umišljenost, a ove tri stvari su od najvećih grijeha. One su jako velike. Molimo Allaha da se toga klonimo. On je spomenuo ovo troje jer oni sadrže sve zlo i daleko su od svakog dobra. U ovo su upali mnogi u prošlosti i u naše vrijeme. Molimo od Allaha spas na dunjaluku i ahiretu.


1. Naveo ga je Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu, 1/104, od Abdullaha b. Abbasa, r.a., da bi na kraju rekao: “Zabilježio ga je Bezzar, Taberani, a njegovi prenosioci su povjerljivi.”