Wednesday, 26 June 2013

Razlika među ljudima po stepenu vjerovanja u tevhid - Ibn Qajjim El-Dževzi

Vjerovanje u tevhid jeste veoma osjetljiva, čista, bistra i jasna stvar. Svaka sitnica može ga potresti, raniti, ukaljati i ostaviti traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele odjeće na kojoj se primjeti i najmanja nečistoća, ili kao blistavo čisto ogledalo na kojem i najblaži dodir ostavlja mrlju. Zbog toga vjerovanje u Allahovu jednoću može biti okaljano u jednom trenu, jednom riječju ili jednom prikrivenom strašću. Pa ukoliko se rob prene i požuri s dobrom koje će izbrisati biljeg grijeha s vjerovanja – dobro i jeste, u suprotnom trag će se urezati i postati biljeg, a kasnije će ga biti mnogo teže odstraniti.

Ima ljudi čije je vjerovanje čvrsto i veliko, pa kada takvog pogodi i mnoštvo sitnica koje kaljaju vjerovanje, njihov trag nestane u veličini vjerovanja, poput nečistoće koja se pomiješa s velikom količinom čiste vode, pa se i ne primijeti. (1) U takvog Allahovog roba ugleda se čovjek sa slabijim vjerovanjem, te pomiješa svoje slabo vjerovanje s onim što je pogodilo vjerovanje prvoga, pa mrlje i biljezi dođu do izražaja koji se nisu primijetili na većem i jačem vjerovanju.

Također, nositelj izrazito čistog vjerovanja primjeti na čistom svaki utjecaj i mrlju, te ih s lahkoćom odstrani, što neće uspjeti onaj čiji je iman slabiji, jer u zamućenosti mrlja neće se moći primijetiti, pa kako ih onda očistiti?!

Dodajmo ovome da ukoliko je snaga vjerovanja doista moćna, odstranjuje i savladava sve što je loše, što nije slučaj sa slabim imanom.

Zatim, vlasniku dobrih osobina oprostit će se nenamjerni grijeh, dok se tako neće postupiti prema onome koji učini isti prestup, ali ne posjeduje dobre osobine Pjesnik je rekao:

“Kad se desi da voljeni jedan grijeh učini,
Sto isprika za njega će dobročinstva naći!”

Uz to, iskren trud, snaga volje i potpuna vjerska predanost sve loše pojave i prepreke usmjeravaju ka snazi koja poziva ka vjerovanju u Allahovu jednoću, kao što laž, loša namjera i slaba vjerska predanost usmjeravaju dobra djela i lijepe riječi ka snazi koja poziva zabludi i lošem. Primjer toga jeste kao primjer izražene poremećenosti koja dobrom ishranom vraća čovjeka u prvobitno stanje.

(1.) Ibn Tejmijje je u kontekstu ovoga izjavio : “Mnoštvo grijeha uz ispravno vjerovanje bolje je od malo grijeha uz kvarno vjerovanje.”