Sunday, 19 January 2014

MU`DŽIZE U HADISU

Abdulvaris Ribo

Ovaj hadis je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., mu'džiza, dokaz istinitosti poslanstva s kojim je došao. Hadis je izrečen prije četrnaest vijekova, kada je medicina bila na veoma niskom stepenu znanstvenih otkrića, i Poslanik, s.a.v.s., nije nikako mogao saznati etape čovjekovog stvaranja u maternici, ali ga je o tome obavjestio Sveznajući Stvoritelj i Istinski Vladar Prenosi se od Ebu Abdurrahmana, Abdullaha ibn Mes'uda, neka je Allah zadovoljan njim, da je rekao: 
 
"Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on istinu govori i istina mu kao objava dolazi: Uistinu se svako od vas, u utrobi svoje majke, oblikuje četrdeset dana kao kap sjemena, zatim biva kao ugrušak isto toliko, zatim biva kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek pa mu udahne dušu i propišu mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, koliko će živjeti (edžel), kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan. Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što mu je propisano, pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući u njega". (Buharija - poglavlje o kaderu i Muslim - poglavlje o kaderu )

K o m e n t a r :

Kaže Uzvišeni: " Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (maternica), pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao, drugo (živo) stvorenje oživljujemo, pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj." (Prijevod značenja - El-Mu'minun, 12 - 14. )

Hadis i ajet koji su prethodno navedeni upućuju čovjeka na razmišljanje o svom nastanku i o Moćnom Svoritelju koji daje da čovjek prolazi kroz ove periode stvaranja. Uzvišeni Allah je Svemoćan, i da je htio mogao je odmah stvoriti čovjeka kao potpuno živo biće, ali ga stvara na ovaj zanimljiv način, da bi oni koji su razumom obdareni pouku izvukli i shvatili kolika je moć Uzvišenog Stvoritelja.

Zašto ne razmisliš


Nakon što je čovjek saznao od čega je nastao i kolika je moć Onoga koji ga je stvorio, odakle mu onda tolika smjelost i odvažnost da bude nepokoran, ohol i griješan prema Uzvišenom Stvoritelju. Uistinu je čovjek lakomislen i neznalica.

Zašto mi ne bismo iskoristili svoj razum i razmislili o svom nastanku? Ako razmislimo o procesu svog stvaranja u utrobi majke, vidjet ćemo znamenja i znamenja. Taj dio koji formira oko, zašto formira baš oko? Da li je obaviješten o sustavu svjetlosti i njenim propisima i zakonitostima, te je tebi uredio aparat kojim ćeš gledati nakon izlaska iz majčine utrobe? Ko je obavijestio taj dio sjemena da ćeš ti izaći iz majčine utrobe i da će ti trebati dva oka? Ko je dao oku rožnjaču, bionjaču i mrežnjaču čiji jedan sloj sačinjava trideset miliona krvnih sudova i tri miliona očnih osjetilnih štapića? Svaki zdrav razum će doći do zaključka, na osnovu ovih dešavanja u majčinoj utrobi i procesu nastanka čovjeka, da time upravlja Sveznajući Stvoritelj, koji zna šta stvara. Ovo su samo dokazi Allahovog postojanja i moći pri stvaraju čovjeka, dok su dokazi u prirodi i njenim procesima i pojavama mnogo brojniji i gotovo da se ne mogu prebrojati.

Ali i pred ovih Allahovih znamenja u prirodi i u samom čoveku, rijetki su oni koji izvlače pouku i koji su shvatili da su Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: "Proklet neka je čovjek ! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i ono što je dobro za njega pripremi i pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini ga da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti". (Prijevod značenja - 'Abesa, 17-22.)

Nastanak i razvoj čovjeka

U ovom hadisu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava kako nastaje čovjek i kaže: "Svako od vas se formira u utrobi svoje majke." Pod formiranjem se misli na prvobitno spajanje spermatozoida i jajne ćelije i to je prva faza nastanka čovjeka. Kaže Imam El Kurtubi, neka mu se Allah smiluje: "Čovjekovo sjeme, nakon izbacivanja snagom ljudskog spolnog nagona, dolazi u maternicu rasuto i razbacano, pa ga Uzvišeni Allah, dž.š., sabere i sakupi na mjestu začeća." Riječi ovog uvaženog islamskog učenjaka potvrdila je i savremena medicina koja je otkrila da su spermatozoidi koje čovjek ubacuje u maternicu mnogobrojni i da su nakon ubacivanja razasuti po maternici, ali se samo jedan od njih spoji sa jajašcem.

Kap sjemena


Prvi period, nakon spajanja spermatozoida i jajašca, embrion biva u obliku kapi, a ta kap je u stvari ljudsko sjeme i taj period traje četrdeset dana.

Ugrušak


Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zatim biva kao ugrušak isto toliko dana." Ovo je drugi period kroz koji prolazi embrion i u ovom periodu biva u obliku guste zgrušane krvi. U ovoj fazi naziva se još i zakvačak (a'lek), zato što se zakvači za ono što dodiruje. Kaže Uzvišeni :"Stvara čovjeka od zakvačka." (Prijevod značenja - El-Alek, 2.)

Gruda mesa


- U trećem periodu embrion je u obliku grude mesa ili komada mesa a veličina mu je, ravna veličini ljudskog zalogaja.

Zatim mu udahne dušu


Melek udahnjuje čovjeku dušu nakon sto dvadeset dana od začeća, i sama majka, koja nosi dijete u svojoj utrobi, osjeti kada dijete oživi, tj. kada mu melek udahne dušu. Nakon udahnjivanja duše embrion postaje živo biće. šta je duša? To je pitanje koje je postavljeno i Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je Allah, dž.š., objavio slijedeći ajet: "Pitaju te o duši. Reci: šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." (Prijevod značenja - El-Isra' 85.)

Vjerovanje u odredbu


"I propišu mu se četiri stvari: nafaka, edžel, kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan". Ovaj dio hadisa se dotiče jedne veoma bitne stvari, temelja islamskog vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje. Ovo vjerovanje se veže za savršeno i neograničeno Allahovo znanje. On zna šta je bilo, šta će biti i zna kako bi se desilo, da se desi ono što se nije desilo. I na osnovu ovog savršenog znanja Allah, dž.š., je propisao ljudima nafaku koju će postići tokom života sve dok ne umre, dobra i loša djela koja će raditi i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Međutim, ovo Allahovo znanje ne negira čovjeku slobodu izbora namjere, jer ova činjenica ne znači da je čovjek prisiljen.

Dokazi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju čovjeku slobodu volje i izbora su mnogobrojni.

Djela su prema završnici

Djela koja ljudi čine na ovome svijetu neminovno moraju biti u skladu sa onim što im je Allah, dž.š., prethodno zapisao, pa kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, neminovno je da radi dobra djela koja će ga uvesti u Džennet, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika vatre. Tako isto kome bude zapisano da je od stanovnika vatre, Allah da nas sačuva, neminovno je da radi djela stanovnika vatre, koja će ga uvesti u nju, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika Dženneta.

Znači, u obzir se uzima čovjekova završnica života, odnosno s kakvim djelima čovjek okonča svoj život, tako će mjesto i naći na onom svijetu.

Koristi hadisa:

Islamski učenjaci su iz ovog hadisa izvukli razne pouke i poruke, od kojih ćemo navesti neke:

-U hadisu je podstrek na dovu, da čovjek moli Uzvišenog Allaha da ga učvrsti u vjeri sve dok ga ne sretne. Prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O Ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri." (Bilježi ga Buhari, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

-Podsticaj da se čovjek utječe Allahu od loše završnice. Prve generacije ovog ummeta su strahovale za svoju završnicu, tako da su neki od njih govorili: "Ništa oči ne može rasplakati kao što ih može rasplakati ono što je prethodno zapisano." Zato, Allahov rob, ne bi trebao da bude zadivljen svojim djelima nego treba da je uvijek u strahu od Allahove kazne i nadi u Njegovu milost.

-Činjenica je da će svaki insan ako uđe u Džennet, ući Allahovom milošću, pa čak i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako stoji u hadisu, ali ne smijemo se osloniti samo na Allahovu milost, već treba da se potrudimo da tu milost zaslužimo dobrim djelima

-Nakon što smo saznali ko nas je stvorio i kako smo nastali, dužnost nam je da zahvaljujemo Onome koji nas ja stvorio u najljepšem obliku, a zatim nam pokazao put dobra i put zla. Ta zahvalnost biva srcem, jezikom i djelima, a ovo treće je najvažnije.

-Imajući na umu da Allah, dž.š., daje opskrbu i pravedno je raspodjeljuje među ljudima, čovjek treba da bude zadovoljan nafakom koju posjeduje i ne treba da prodaje svoju vjeru i svoje srce radi povećanja opskrbe, jer na taj način neće postići osim onoliko koliko mu je već prije Allah odredio.

-Smrt i život su u Allahovim rukama i čovjek neće umrijeti dok ne potroši svoju nafaku i godine koje su mu određene za život, pa zbog toga ne treba da se boji nikog kada je u pitanju borba za ovu vjeru i treba da bude odvažan i hrabar.

1. Neki islamski učenjaci kažu da je Allah, dž.š., dao da se čovjek razvija kroz ove periode u majčinoj utrobi iz milosti i blagosti prema majci, jer Allah je kadar da stvori čovjeka odjednom u njegovom potpunom obliku.

2. Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljen abortus, kao olakšica, ako u dijete još nije udahnuta duša, analogno dozvoljenoj ejakulaciji van ženskog spolnog organa radi sprečavanja trudnoće. Međutim, ovaj stav je neprihvatljiv, jer stvaranje embriona počinje u obliku kapi nakon što se ustabili u maternici. Dokaz za ovo je hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže: "Kada od začeća prođe četrdeset i dvije noći", a u drugoj predaji: "četrdeset i nekoliko noći", Allah, dž.š., pošalje meleka, pa oblikuje zametak i stvori mu sluh, vid, kožu meso i kosti". (Muslim - poglavlje o kaderu 5/497.) Kaže Ibn Redžeb: "Jedna skupina islamskih pravnika je olakšala ženi da može učiniti abortus sve dok se djetetu ne udahne duša i smatraju to kao ejakulaciju van maternice radi sprječavanja trudnoće. Ovaj stav je neprihvatljiv i slab, jer je embrion začet i oblikovan, a kod ejakulacije van maternice dijete uopće ne postoji, jer nije začeto, nego se tim činom sprečava začeće, a ako Allah hoće da se dijete začne, neće ga spriječiti ni ejakulacija van maternice.

3. Iz ovog hadisa, također, možemo izvući da je proživljenje nepobitna istina, jer Onaj koji je kadar da stvori čovjeka iz kapi tekućine, kadar je i da ga ponovo povrati nakon smrti i nakon što prah postane. Neki islamski učenjaci ovaj hadis uzimaju za dokaz ako se desi pobačaj djeteta nakon četvrtog mjeseca trudnoće klanja mu se dženaza, jer mu je udahnuta duša. Allah, opet, najbolje zna. I, na kraju, neka je hvaljen Uzvišeni Allah koji kaže u plemenitom Kur'anu: "Zar čovjek misli da će biti zanemaren i da neće odgovarati? Zar nije bio kao kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi." (Prijevod značenja - El-Kijame, 36-40.)